Bara huda » wrote:
Zato sto te ceka jos gore od toga sto imas.
Pa o tome ja pričam. To je zajeb, totalni.
Ok, ako imas ozbiljnih problema sa zdravljem, to je zajebano u bilo koje doba.
Ma nemam to. Još. Ili bar ne znam da imam.
Ali to sto se lakse umaras, imas manje kondicije, snage, pa to se rijesi usporavanjem tempa.
Barem ja jesam.
Ne mogu napraviti generalku kuce u jednom danu, sto sam prije mogla, ali mi se zivo fucka za to.
Eh, pa lako ti je to reći, uspori tempo. Ali ta potreba da se tempo uspori jasno govori da je ono što me čeka još gore od ovoga što imam, a ovo je već loše ili bar gore od onoga što je bilo.
(preskačem dio o djeci
)
Zapravo, sad zivim bolje nego sto sam ikad do sad. Ok, nisam mlada i lijepa kao sto sam bila, ali me to ne smeta.
Isto se ne bih vracala na mladje, da ovako ostane, ja super zadovoljna.
Ovo s jelom je istina, jedes manje a vise ti se prima. Ali sta sad, manje te i smeta. Tulumarenje te ionako prestane zanimati.
Ne pričam ja posebno o svojoj mladosti ili mladosti nekog u Švedskoj, Americi ili Afganistanu. Ako krenem u tom smjeru, naravno da mi se neće vraćati u moju mladost od 22 godine, u kojoj se događa rat, ne znam jesu li mi roditelji živi, a ako jesu hoće li sutra biti živi i slične gadarije. Samo tu ulazim u neku životnu priču svakog pojedinca, a htjela sam govoriti općenito. Uz pretpostavku da je s 22 godine imao prosječno lijep, normalan i uredan život, bez okolnosti koje ulaze u domenu horora.
Ako takav netko sad ima npr. 65 godina i kad izvrti film svog života, zašto bi pomislio da bi htio zaustaviti vrijeme u točki u kojoj ima 53?
Ne tulumari se ni meni više, dođe do zasićenja s vremenom, a posebno mi se ne radi generalka u jednom danu.
Ali mi se ne sviđa što osjećam da ne mogu, nemam snage, kako za tulumarenje i generalku, tako ni za eventualne druge stvari koje bi mi se radile. Ne sviđa mi se što mi je pola glave sijedo iako se farbam neprekidno još od vremena kad nisam imala nijednu sijedu. Pa zar se ta stanja stvarno, onako baš stvarno, nekome sviđaju?
Toliko mu se sviđaju, da ne bi htio zamrznuti vrijeme u točki od npr. 22 godine, kad se osjećao mlado i poletno i imao osjećaj da može okrenuti svijet, već bira 53.
ja se tome ne cudim.
Jer nije malac zamsilio godine nego ono sto on misli da u tim godimama dobiva.
Sigurno nije zamislio 38 godisnjeg smetlara koji dolazi pobirat smece, nego 38 godisnjeg
sportskog tipa, u gradskom drvosjeci, picetine ko salate, brendirana obleka, dok ga atraktivna zena, talentirana djecica i pas koji pobire nagrade na izlozbama cekaju doma.
Mogu se i ja ne čuditi ovome ako pretpostavim da taj hipotetski malac od 18 ne zna što znači imati djecu, kolika je to obveza i odgovornost, a u krajnjoj liniji je obveza i odgovornost i ta atraktivna žena. Da ne spominjem psa.
Nije trebao zamišljati smetlara, ali je mogao zamisliti lika kako radi puno sati dnevno, a više od 8, zahtjevan i odgovoran posao koji mu omogućava to sve. Pri čemu ima gastritis od stresa, početak neke vrste reume, bar 2 roditeljska sastanka mjesečno, kontrolu zadaća i (ne)naučenog gradiva i slična veselja.
Eto, zašto 38, a ne 22?