Éowyn » wrote:
Ma ja baš i nisam plačljiva inače, osim za vrijeme PMS-a. Vjerojatno su mi hormoni u gadnoj neravnoteži jer me može rasplakati i reklama za sredstvo za čišćenje zahoda i sl.
Zapravo, mene njacesce, kad sam u takvoj fazi, i rasplacu totalne nebuloze. Sto gluplje, to bolje.

A svjesna sam da je bedarija, da nema smisla ali mozak se posvadja sa ocima i onda suzim na totalne srcedrapateljne reklame za Pampersice.
Kao...slatka djeca...a uopce si ih vise ne zelim, ni njih ni pelene. Stovise, strava bi me prosla da moram opet kroz to. E, to bi tek bio razlog za plakanje.
Zadnjih nekoliko dana imam osjećaj kao da me sa zakašnjenjem rasplaču nešto što se dogodilo prije par mjeseci. Jučer sam se sjetila svog mačka i baš sam bila tužna.
Ne bih rekla da je do macka nego do tvog pizdrastog osjecanja. Za koji ne znam sto ga je izazavalo, ali da nije macak, bilo bi nesto drugo.
Ne znam sto bih ti rekla....placi i cekaj da te prodje. Pa onda jovo nanovo...kad se desi.
Ja nisam pristalica potiskivanja osjecaja, sto ne znaci da moras okolinu maltretirati svojim osjecajima, ali ako se uvijek susprezes, potiskujes...a ne znam...meni to zvuci frustrirajuce. Mora se nekad prolupat, pozalit se, isplakat, dat mjesta emocijama da izadju.
Napisat ih isto nije lose, makar to bilo i tamo gdje te nitko ne zna.
To je prednost interneta, mozes se zalit i uvijek ce se nac netko tko ce te utjesit, tko te razumije, tko se prepozna u tebi.
Samo se moras naucit zanemarit one koji nisu takvi i ne uzimat ih srcu. Ionako je to tek pomocna terapija.
Imala sam neki dan ispit i bila sam izvan sebe jer mi jednostavno ne ide i sjetila sam se kako sam prošle godine u isto vrijeme upoznala jednu osobu i bilo mi je sasvim ravno i za ispit i za sve-
Ne znam da li je to normalno ili sam pred slomom živaca

Nisi pred slomom zivaca, barem mi se ovako odoka cini.
Ali zelis si nekog tko ce sad biti uz tebe ida se smijete ili placete uz seriju i da ne trebas trkeljanje. Ili da dodjes na trkeljanje tek da ostavis koji

ili
