Nisam baš bio u situaciji da bi mi netko "popovao" ili me gnjavio na neki drugi način.

Općenito kad mi se nešto ne sviđa maknem se od toga, jednostavno maknem. Ne prihvaćaš pozive, ne prihvaćaš kave. Čak ako i prihvaćaš, a krenu na način kako ti se ne sviđa, a vezano je za tebe. Kažeš da nisi od volje za takve priče sada, pitaš nešto tako da opisi krenu u drugom smjeru, pričaš o nečemu što nije to o čemu je taj krenuo npr. e da i moja frendica ovo ono... ne dopuštaš da ti budeš tema, bez ikakvih bezobrazluka.
Čini mi se da vama taj princip nekako i nije kul, da bi vi nešto dramatičnije gdje je opravdano zalupiti vratima, dva, tri puta uz pozadinsku glazbu. Imam osjećaj da zapravo uživate da ste u centru pažnje jer prilikom popovanja drugih to jeste, u njihovom ste fokusu, vaši problemi su najvažniji.
Izmicanje od toga na ovaj "lagan" način zapravo izaziva neku vrstu apstinencijske krize i zato se nikako ne možete riješiti tog poroka da vam se drugi tako intezivno posvećuju.
Jel dovoljno okrutno?
