Emericzy » wrote:
Da. Bio tamo. Raj za balkanske jebače. Raj! Ali nemoj mene slušati. Jedna forumhaerovka, Septembar, tamo živi već jako dugo i kaže da kad se hoće pošteno pojebat da mora obilazit tamošnje bauštele u potrazi za Balkancima.
Auč. Da, sad kad bolje razmislim, mislim da imam određenu predodžbu.
Ali u seksu je muško muško, a žensko je žensko. Različito je.
Slažem se.
Ne kažem da je svako odstupanje od toga loše i opasno; kaj god. Ali generalno mutiti tu granicu, e da se onih 0,01 posto stanovništva koje nije sigurno ima li kurac ili pičku osjećalo komotnije, tu već vidim žestoku opasnost. Pogotovo zato jer su muškarci ionako već u teškoj gabuli.
Pa u biti, da. Moja prva reakcija na graktanje oko spola kraljevske bebe i "odabir spola" je bila

i na tragu toga da je to premalen postotak ljudi da bi se cijeli svijet prilagođavao tome, a onda sam išla kopati dalje i pokušala pristupiti tome bez predrasuda. Pitala sam se primjerice kod Princess boya je li zaista bitno samo to što ga roditelji bezuvjetno vole i trebaju li roditelji biti sputani što se tiče baš svake odgojne intervencije koja nije bezuvjetno prihvaćanje s obzirom da se očito to smatra "slamanjem duha" ili ga upravo tim neuplitanjem oštećuju na mnogo bitnijoj razini i na dalekosežnijem planu. I cijela ta non gender filozofija odgoja djece mi je upitna s obzirom da mi se čini kao eksperiment za koji još nismo sigurni kakve potencijalno katastrofalne posljedice može imati. To mi govori nekakav osjećaj zdravog razuma, a opet, nisam posve sigurna da to nije samo predrasuda. Nemam ništa protiv non gender igračaka, ali ovako na prvu sam dojma da je jako opasno odgajati djecu u uvjerenju da je spol nebitan i da su "it". Snažno se identificiramo na osnovi spola i nisam sigurna da je to pametno na takav način dokidati. Iako tu ima različitih pristupa pa i oštre negacije da su ta djeca nesvjesna svog spola, ali opet, mislim da je itekako podložno igri bez granica i da taj izbor roditelja postaje nešto tipa odgajanja djeteta kao vegana, što smatram nametanjem iz vlastitog hira. A opet, prosječan čovjek nameće svoj set vrijednosti djetetu ionako, međutim, i dalje mi to nije dovoljan alibi za ekstreman zahvat u čovjekov identitet putem non gender odgoja. Elementi da, ali kompletna nesvijest o spolu, ne znam, ne, nije mi u redu.
Pokušavam zamisliti potom te nove generacije i čini mi se da sam upala u loš SF film u kojem navijam za onaj jedan par koji pokušava pobjeći bespolnoj vojsci.
A opet, razumijem zašto se to radi, razumijem razloge i nisam posve pametna oko toga. Možda sam ipak previše old fashioned da bi mi to bilo "prirodno" ma koliko prezirala diskriminaciju.
Kad će muških muškaraca biti malo, a trend je definitivno takav, žene željne muškarca bit će sve jeftinije, muški će ih muškarci sve više prezirati i tretirati kao smeće. (To je vrlo lako dokaziva zakonitosti; ima primjera koliko hoćeš.)
Sve mi se čini da je to nekakav jalov kompromis. Ženi je vjerojatno takav moderan frajer bolji partner za suživot, međutim, zadovoljstvo u seksu je drugi par rukava.
Vidiš, imam određeni problem s tom konstatacijom jer ako je ona točna, što to onda govori o tim muškarcima?