Dobar dan - uzvikuje grupa anoimnih introverta.
Nije tema o meni već o djevojci s kojom radim. Bolje rečeno, ja sam joj nadređeni a pokraj nje ja izgledam ekstravertno.
Kad sam složio uvod malo da je opišem. Ona ne komunicira s drugim ljudima osim ako apsolutno ne mora. Ako može, kimnut će glavom. 22-23 godine starosti i uspješno završen faks. Uglavnom izbjegava kontakt očima ali nisam nikada u njoj primjetio nekakav strah, nesigurnost ili nešto slično. Ima mobitel ali ga ne koristi. Što se fizičkog izgleda tiče, higijena je na razini ali je i jasna potpuna nebriga za svoj izgled.
Sad malo detalja budući da sjedimo jako blizu jedno drugome. Ona ne ide na wc u firmi, možda sam je vidio jednom ili dvaput da je otišla. U firmi imamo kuhinju sa sokovima, kavama, čajevima i drugim napitcima, sve besplatno i u neograničenim količinama - ona nijednom nije niti čašu vode uzela.
Sad par horor detalja. Ona ne čita mail-ove koji se ne tiču direktno nje i direktno posla kojeg obavlja, ima na tisuće nepročitanih mailova u outlooku. Vrlo često na svom računalu drži prozore samo u donjem desnom uglu svog 24-inčnog monitora. Ako nestane struje ona nastavlja zuriti u monitor.
Sad razlog pisanja posta. Znatiželjan sam što joj je, možda će netko od vas pametnijih znati nešto napisati. Drugo, jasno mi je da je ona dosegla vrhunac što se svog posla tiče. Nekomuniciranje je spriječava u bilo kakvom napredovanju i pomalo brinem da će dobiti otkaz. Mislim, i mene se pita ali osim bezočnog laganja ni ja tu ne mogu nešto posebno novo reći. Rado bih nekako pronašao način komunikacije.
