Koliko ste ljubomorni...

[Perzefona]

Pa to i jest krasno. Superego je onaj andjeoski dio u nama. Govori sto osjecamo kao pravilno. Kako se trebamo ponasati da drugima bude ugodno uz nas.
Koji drzi Id na uzdi.

Krasno. Zvuči kao recept za askezu i nesretnost. I okrivljavanje sebe za istu.

Hvala lijepa, nisam baš tako plemenita. Ja bih da mi netko drugi bude kriv.

[azizi]

Ali, zapravo je ego bitan, on je taj koji mora izbalansirat lose porive koje imamo sa nasim mozda prevelikim ocekivanjima koja imamo od nas samih.

Hvala dragom bogu da napokon negdje pročitam da ne treba satrti ego u prah i pepeo e da bi se ostvario iliti (p)ostao normalan

Kakav god da problem imaš, od interpersonalnih odnosa, sam sa sobom, kvakom, pipom... sve ti je to od ega Ego na ljubimcima, na interijerima, LJES-u, PŽK-u, hardveru i softveru, ali i u RL među vikend tragateljima za konačnom spoznajom, trećim okom, levitacijom i nirvanom...

Ne znam postoji li prizemnije objašnjenje samorealizacije od ove kvaziinterpretacije da ćeš se prosvijetliti i sve probleme riješiti čim se riješiš svog ega

Superego je onaj andjeoski dio u nama. Govori sto osjecamo kao pravilno. Kako se trebamo ponasati da drugima bude ugodno uz nas. Koji drzi Id na uzdi.

Superego možda je anđeoski, ali kada nadvlada može nas učiniti itekako napornima, kako sebi, tako i drugima. Jer, teško je biti uz anđela koji te svojim postupcima ili riječima stalno opominje da nisi na visini očekivanja, zadatka... ... jer anđeli su po prirodi stvari na priličnoj visini, što ne?

[Eks]

Da, tako sam i mislila. I dalje vi drumom, ja šumom.

Uvodni post blage veze nema s ljubomorom, po meni. Ni s ljubavlju, pa onda logično ni s ljubomorom.

Kako nema? Ima dakako i s drugim stvarima, ali ima i s ljubomorom. Nije on ljubomoran zato što je voli nego što je netko dirao njegovu stvar. I to je ljubomora.

[Eks]

Za te gluparije s LJES-a i US-a je krivo čitanje Tollea ili kako se već zove onaj self help njuejdž biser. Ljudi pročitaju par rečenica koje im zvuče super produhovljeno i zbog kojih imaju iluziju da su bolje osobe nego jesu i onda to prepisuju okolo. Nekad se to podcrtavalo flomićima i pisalo u dnevnik krasopisom. Ali i tad si znao da su to pizdarije. Valjda.

[Bara huda]

Hvala dragom bogu da napokon negdje pročitam da ne treba satrti ego u prah i pepeo e da bi se ostvario iliti (p)ostao normalan

Kakav god da problem imaš, od interpersonalnih odnosa, sam sa sobom, kvakom, pipom... sve ti je to od ega Ego na ljubimcima, na interijerima, LJES-u, PŽK-u, hardveru i softveru, ali i u RL među vikend tragateljima za konačnom spoznajom, trećim okom, levitacijom i nirvanom...

Ne znam postoji li prizemnije objašnjenje samorealizacije od ove kvaziinterpretacije da ćeš se prosvijetliti i sve probleme riješiti čim se riješiš svog ega




Superego možda je anđeoski, ali kada nadvlada može nas učiniti itekako napornima, kako sebi, tako i drugima. Jer, teško je biti uz anđela koji te svojim postupcima ili riječima stalno opominje da nisi na visini očekivanja, zadatka... ... jer anđeli su po prirodi stvari na priličnoj visini, što ne?

Ma ne mos ego satrat, ego si sam ti, tvoja bit. Ne bi ni bilo dobro da se ego unisti, ne znam na sto bi licio takav covjek a bome i zena.

Naravno da superego ne smije nadvladat, cijeli princip se sastoji od ravnoteze.
Onaj kineski ying-yang. Jedno bez drugog ne ide. Bez vraga nema boga a bome ni obrnuto.

Superego je zajeban jer stvarno moze postaviti pred nas prevelika ocekivanja, kako od nas samih, tako i da isto ocekujemo od drugih. To je ta napornost za koju okolina obicno nema zivaca.

Evo, ti si pisala o frendici koja ne zna odraditi tugu ( mislim da si to bila ti ili bo) , recimo...njoj bi superego branio pokazivanje tuznih osjecaja, on to dozivljava kao slabost.
Ako je odrasla u okolini gdje je tuga smatrana slaboscu. Ili bio koja emocija koja pokazuje da si ranjiv, da te boli, da ti je tesko.
Potiskivanje toga dovodi do frustracije koja se onda moze pokazati kao agresija, neuroza, naoko bezrazlozni bijes ili tako nesto.

Opet, preveliko placipickanje takodje nije dobro. Isto je naporno za okolinu jer se treba nauciti i nositi sa svojim emocijama

Dakle, mjera je bitna.
To sto svatko ima svoju mjeru i mjeri svojim metrom nije dio ove price.

[Lastan]

Naslov i uvod.

Nije za smijat se, al' ne ide mi u glavu kako se od naslova došlo do toga.

Lik ju je ubio zbog "sramote". To su psihopati

Ne.

Ako ju je ubio zbog sramote, onda nije psihopat.
Još gore. Onda je samo idiot koji se drži zatucanog i zaostalog morala o kakvome možemo čitati u vijestima iz kojekakvih islamskih zemalja.

Za razliku od psihopata, za kojeg se može reći da je amoralan, ovaj je vrlo moralan.
Samo što moralnost tog sela nije moralnost naše civilizacije.

[Eks]

Ne.

Ako ju je ubio zbog sramote, onda nije psihopat.
Još gore. Onda je samo idiot koji se drži zatucanog i zaostalog morala o kakvome možemo čitati u vijestima iz kojekakvih islamskih zemalja.

Za razliku od psihopata, za kojeg se može reći da je amoralan, ovaj je vrlo moralan.
Samo što moralnost tog sela nije moralnost naše civilizacije.

Ma znam, to se tako kolokvijalno kaže, psihopat, ali da, u pravu si.

[Margarita]

Pa meni isljučuje. Sram te što uopće nešto takvo osjećaš, kamoli da još pokazuješ.

I osjećam je i pokazujem i ne mislim da je sramotna. Mislim, ljubomora.

[Eks]

Pa meni isljučuje. Sram te što uopće nešto takvo osjećaš, kamoli da još pokazuješ.

Pa, znala sam bome pokazivati osjećaje kojih se sramim.

[Lastan]

Dakle, svi ljubomoru vezujete uz ljutnju, bijes, osvetu i slično? Ja ju vežem uz nemoć, jad i sram.

Jesam li normalna, Lastane?

Ne znam.

Ja sam jednom bio optužen za ljubomoru i tad se jesam osjećao nemoćno i jadno, ali ni ta situacija ni ti osjećaji nisu ono što ja smatram ljubomorom.
Konkretno, tadašnja je cura odbijala svaku moju nježnost, svaki pokušaj da makar na par minuta ostanemo sami, da njena prijateljica koja je tih nekoliko dana bila u posjeti ne bi bila zavidna/usamljena/zanemarena. I ja sam se osjećao i jadno i odbačeno i kojekako. Ali nisam bio ljubomoran. Bio sam odbačen. (I trebao sam ranije shvatiti neke stvari, ali lako je biti general poslije bitke.) Iako je valjda rečenica toliko se brineš za njene osjećaje, a moje ko jebe barem na rubu ljubomornog ponašanja. No nisam se osjećao ljubomorno. Osjećao sam se jadno.
Sjećam se osjećaja ljubomore, prvenstveno bratske. Posve druga priča.

[Bara huda]

Ne.

Ako ju je ubio zbog sramote, onda nije psihopat.
Još gore. Onda je samo idiot koji se drži zatucanog i zaostalog morala o kakvome možemo čitati u vijestima iz kojekakvih islamskih zemalja.

Za razliku od psihopata, za kojeg se može reći da je amoralan, ovaj je vrlo moralan.
Samo što moralnost tog sela nije moralnost naše civilizacije.

Aj bravo, drago mi je da si ovo napisao.
Naime, imam pitanje koje nema veze s ovim ali ima veze s moralom i sramotom i knjiskim moljcima (kojih tu ima a tebe racunam pod jednog od njih ) pa bih ja pitala da mi se objasni.

Naime, rijec je o Hasanaginici.

Elem, znam kako je zavrsila, puklo joj srce od tuge.
Jer ju je muz otjero od kuce, djece i sebe a brat dalje preudao.

Ono sto me buni....kad je Hasanaga bio ranjen i lezao, dosla mu mama i sestra u posjetu a ljubovca od stida ne mogla.
Ja sam prvo mislila da je nesto zgrijesila pa ono...sramota je da ide, ali onda mi je receno da to nije zato nego da u to doba nije bio obicaj ( nije bilo u redu) da zena ide muzu u posjetu. Pa da se ona povinovala tim nepisanim zakonima sela i nije otisla. A Hasanaga se uvrijedio na to, ko zna sto je grunto u glavi i stvar je zavrsila kako je.

Sto je meni bilo nerazumljivo jer, ako je to bilo ko neko, ajmo rec, pravilo, morao je i on znat za to i shvatit zasto nije dosla. A ne da je odjebe kao da je nikad nije ni bilo.
I jos podjebavat kad ju je vec otpravio da ga ne ceka ni u domu ni u rodu.

Eto, mene bi zanimalo ko je tu prav a ko kriv?
Ili, ko je zatucan a ko nije.

A moze i na knjizevnost ovo ic.

[Margarita]

A, eto, nije pisalo žena, hanuma, nego ljubovca, uz svu tu djecu biva da su bili zaljubljeni. Pa se možda nadao da će mu ona doći bez obzira na selo, bez obzira na stid. Nekad očekujemo da se za nas krše norme.

[Bara huda]

A, eto, nije pisalo žena, hanuma, nego ljubovca, uz svu tu djecu biva da su bili zaljubljeni. Pa se možda nadao da će mu ona doći bez obzira na selo, bez obzira na stid. Nekad očekujemo da se za nas krše norme.

To me i bunilo.
Ja isto shvatila da se vole i ljube. Njih dva, medjusobno.
I kako onda on moze bit takva pizda da otjera zenu koju voli zato jer mu je ego povrijedjen?

Zato jer mu je vrazji id govorio sto vec je a superego bio zaglusen galamom?

[Eks]

To me i bunilo.
Ja isto shvatila da se vole i ljube. Njih dva, medjusobno.
I kako onda on moze bit takva pizda da otjera zenu koju voli zato jer mu je ego povrijedjen?

Zato jer mu je vrazji id govorio sto vec je a superego bio zaglusen galamom?

Meni se čini obratno. Da mene netko ne posjeti, ne bi me bolio ego nego srce. A da ja nekog ne posjetim zbog normi, bila bih zatucana.

[Margarita]

A možda bi je otjerao i da ga je posjetila. Pa da mu se sav dunjaluk ruga što mu žena hoda naokolo umjesto da doma čuva djecu. I ko zna što drugo radi kad je takva da ne poštuje norme.
Ma, Hasanaga je dobio buzdovanom po tintari, a možda i sabljom po tintarici pa mu ništa pravo nije bilo.

[Beau]

Dakle, svi ljubomoru vezujete uz ljutnju, bijes, osvetu i slično? Ja ju vežem uz nemoć, jad i sram.

Ovako nekako i ja.
Točnije: nemoć, jad, nemir, doza straha.
Sram baš i ne

[Beau]

Ne znam.

Ja sam jednom bio optužen za ljubomoru i tad se jesam osjećao nemoćno i jadno, ali ni ta situacija ni ti osjećaji nisu ono što ja smatram ljubomorom.
Konkretno, tadašnja je cura odbijala svaku moju nježnost, svaki pokušaj da makar na par minuta ostanemo sami, da njena prijateljica koja je tih nekoliko dana bila u posjeti ne bi bila zavidna/usamljena/zanemarena. I ja sam se osjećao i jadno i odbačeno i kojekako. Ali nisam bio ljubomoran. Bio sam odbačen. (I trebao sam ranije shvatiti neke stvari, ali lako je biti general poslije bitke.) Iako je valjda rečenica toliko se brineš za njene osjećaje, a moje ko jebe barem na rubu ljubomornog ponašanja. No nisam se osjećao ljubomorno. Osjećao sam se jadno.
Sjećam se osjećaja ljubomore, prvenstveno bratske. Posve druga priča.

Ne bih ni ja rekla da je to bila ljubomora.
Više sebičnost i razmaženost

[Lastan]

Ne bih ni ja rekla da je to bila ljubomora.
Više sebičnost i razmaženost

Ako je sebičnost i razmaženost osjećaj odbačenosti što danima ne možeš ni pokušati da poljubiš dragu osobu a da te ne odgurne, onda dobro. Onda sam sebičan i razmažen.

[Euklid]

Ko prizna pola mu se doda...

[Beau]

Ako je sebičnost i razmaženost osjećaj odbačenosti što danima ne možeš ni pokušati da poljubiš dragu osobu a da te ne odgurne, onda dobro. Onda sam sebičan i razmažen.

Neću ulaziti u ispravnost i logičnost odluke tvoje dragane. Ni meni ne zvuči baš nešto

Ali ukoliko si ti stvarno njoj vjerovao da je to jedini razlog njenog odgurivanja tebe, dakle ona bi se rado s tobom mazila, ali se trenutno OSJEĆA onemogućenom, onda se ti nemaš kaj osjećat odbačenim. Valjda postuješ te njene osjećaje, premda patiš, ali svjestan si da je i ona tebe željna i time se makar malo zadovoljiš. Dakle, ako u takvoj situaciji ti i dalje upireš ko sivonja, meni je to razmaženost

No, ukoliko si mislio da je taj razlog samo alibi za odgurivanje, onda si se vjerojatno osjećao odbačenim i kad niste imali gošću

[Morticia]

Ja sam to govno osjetila samo onda kad sam za to imala debelog razloga.
Iako to tad nisam mogla sa sto postotnom sigurnošću tvrditi, svaki atom u tijelu je vrištao- SRANJE!!!
Naravno, on me uvjeravao da sam luda, luđa, najluđa.
Vrlo brzo nakon toga se ispostavilo da nisam baš toliko luda.

Osobu koja osjeća ljubomoru, a nema za to nikakvog razloga, jednostavno ne razumijem.
To su po meni luđaci.

[Lastan]

Neću ulaziti u ispravnost i logičnost odluke tvoje dragane. Ni meni ne zvuči baš nešto

Ali ukoliko si ti stvarno njoj vjerovao da je to jedini razlog njenog odgurivanja tebe, dakle ona bi se rado s tobom mazila, ali se trenutno OSJEĆA onemogućenom, onda se ti nemaš kaj osjećat odbačenim. Valjda postuješ te njene osjećaje, premda patiš, ali svjestan si da je i ona tebe željna i time se makar malo zadovoljiš. Dakle, ako u takvoj situaciji ti i dalje upireš ko sivonja, meni je to razmaženost

No, ukoliko si mislio da je taj razlog samo alibi za odgurivanje, onda si se vjerojatno osjećao odbačenim i kad niste imali gošću

Iskreno, ne želim detaljnije opisivati kontekst. Trenutno mi je dosta čačkanja po bolnim sjećanjima.
Slobodno misli što želiš; neću te više ispravljati.

[Beau]

Iskreno, ne želim detaljnije opisivati kontekst. Trenutno mi je dosta čačkanja po bolnim sjećanjima.
Slobodno misli što želiš; neću te više ispravljati.

Lastane, nisam ja uopće uvjerena u ovo što sam rekla. Na prvu sam tvoj post iščitala u takvom kontekstu, al je bilo pomalo i u šali.
A evo sad, po tvojoj reakciji, vjerujem da se nije radilo o razmaženosti.

[Beau]

Ja sam to govno osjetila samo onda kad sam za to imala debelog razloga.
Iako to tad nisam mogla sa sto postotnom sigurnošću tvrditi, svaki atom u tijelu je vrištao- SRANJE!!!
Naravno, on me uvjeravao da sam luda, luđa, najluđa.
Vrlo brzo nakon toga se ispostavilo da nisam baš toliko luda.

Isto, isto tako i ja. Tako je bilo kad sam prvi put uopće skužila da mogu takva sranja osjećati.

Ali nekako nakon tog iskustva, možda i zbog puhanja na hladno, sve lakše mi se mrva sumnja uvuče. Ali pod kontrolom je i brzo ode

Uglavnom, itekako vjerujem tom govnu od osjećaja.

[Lastan]

Osobu koja osjeća ljubomoru, a nema za to nikakvog razloga, jednostavno ne razumijem.
To su po meni luđaci.

Ne znam koliko se uopće može govoriti o osjećanju nečega bez razloga. Sve osjećamo s razlogom; pitanje je samo koliko su ti razlozi smisleni.