Nasilje među djecom i vezane teme
- Lord Byron
- Posts: 3109
- Joined: 18 Sep 2011, 09:37
Spominješ "strahopoštovanje". Gdje vidiš poštovanje u elementarnom strahu od oca? 
za koga? roditelje ili djecu?Hekatonhir » wrote:Dom nije rješenje. Popravni dom već bi mogao biti.
mogu te prožvakati, al te moraju i ispljunuti
Misliš udomiteljsku obitelj? Teško da bi se neka obitelj prihvatila tako nasilne tinejdžerice, iako ne isključujem mogućnost. No nažalost, mislim da je ta cura već formirana i da tu nema previše pomoći. Sustav ne valja. Popravni domovi od većine štićenika rade buduće kriminalce, a psihoterapija za iste ne postoji. Informativni razgovor nije dovoljan, potreban je sustavan rad. A toga nema.Ashtaroth » wrote:http://www.jutarnji.hr/ravnatelju-skole ... lo/979805/
U oko mi je upalo:
Moram priznati da svakim danom imam sve više 'dokaza' da djeca koja su nasilna prema drugima - zapravo doma trpe teror i iskaljuju se na nekom slabijem. Opet, znam da ima djece koja trpe teror na svim poljima, a ne iskaljuju se na nekom. ili je to samo 'zasad'?
Jer, ako se ova "frajerica" boji činjenice da sad 'tata zna da nije u školi', znači da postoji neko strahopoštovanje. Obzirom da je ona nasilnica, očito je taj odnos vrlo upitne kvalitete, te naginjem na stranu da je terorizirana doma.
Da li bi oduzimanje takvim roditeljima te djece, u nekom idealnom slučaju kad bi imali dobre domove, moglo napraviti razliku?
Ili tu ide 'ma kakva god da je, to je roditeljska ljubav' i bolja je nego da je nema?
Mene uopće pomisao na to podsjeti na one 'veze' gdje 'ma oni se vole' iako on nju mlati... ili one 'što se buniiš, dobro ti je dok te ne mlati' izjave.
Ne znam, osobno bih radije da nešto nemam, nego da me to nešto maltretira. No, ja znam razliku maltretiranje vs ono drugo... oni koji dobiju samo maltretiranje....
Vjerojatno je otac mlati.
A ona je svoj put već odredila. I trebao bi jako velik rad s njom da se tu išta promijeni.
Meni je žao žrtava, jbga. Iako je i ona žrtva, opet mi je daleko više žao onih cura koje će maltretirati.
Da, dobro pitanjeLord Byron » wrote:Spominješ "strahopoštovanje". Gdje vidiš poštovanje u elementarnom strahu od oca?
Upotrijebila sam izraz preuzet s neke druge teme, no da, vjerojatno se radi samo o čistom strahu.
Iako, zapravo, ne znam točno.
Strah i strahopoštovanje, u toj roditelj-dijete ulozi, ne znam neku razliku. Mislim da u pojmu strahopoštovanje zapravo - nema poštovanja već je stvar dresure i reakcije na strah da se 'ponašaš dobro'
Strahopoštovanje se osjeća kad je netko strog i pravedan. Ali to je više pojam koji pristaje uz učitelja, a ne oca. Većina djece koja gaji to strahopoštovanje prema ocu zapravo osjeća samo strah. I vjerojatno i bijes.Ashtaroth » wrote:
Da, dobro pitanje
Upotrijebila sam izraz preuzet s neke druge teme, no da, vjerojatno se radi samo o čistom strahu.
Iako, zapravo, ne znam točno.
Strah i strahopoštovanje, u toj roditelj-dijete ulozi, ne znam neku razliku. Mislim da u pojmu strahopoštovanje zapravo - nema poštovanja već je stvar dresure i reakcije na strah da se 'ponašaš dobro'
Ako nešto zajebeš, bojat ćeš se.Ashtaroth » wrote:Kad je netko strog i pravedan - opet imam razloga za poštovanje, što će mi strah?
Strogost je 'in the eye of beholder', no, strog u sebi mi ne sadržava strah, već neka pravila, koja su možda uža od mojih?
ex meni to nije strahopostovanje.
kad je netko strog i pravedan, onda ga postujem.
kad se nekog bojim, ali ga postujem iz straha da ga ne postujem, onda je to strahopostovanje, po meni.
nekog kog se bojis, odnosno osjetis strah, mozes i ne moras postovati.
rekla bi da je strahopostovanje lazno postovanje. postujes osobu jer te zbog neceg ima u saci. cim te vise nema u saci, prestajes ga (lazno) postovati.
kad je netko strog i pravedan, onda ga postujem.
kad se nekog bojim, ali ga postujem iz straha da ga ne postujem, onda je to strahopostovanje, po meni.
nekog kog se bojis, odnosno osjetis strah, mozes i ne moras postovati.
rekla bi da je strahopostovanje lazno postovanje. postujes osobu jer te zbog neceg ima u saci. cim te vise nema u saci, prestajes ga (lazno) postovati.
mogu te prožvakati, al te moraju i ispljunuti
Ne mora biti. Da, znam da su šanse velike da nastavi tako kako je krenula, ali ne mora biti. Promjena je moguća i može doći ili od tog nekog velikog rada koji spominješ, ali čak i s neke skroz druge strane. Tragedije i razni slomovi znaju isto zaokrenut neke čipove u glavi, neki događaji, šokovi razno razni do kojih može doći vrlo spontano jer obično tako u životu i dolaze - bez najave.ex_anais » wrote: A ona je svoj put već odredila. I trebao bi jako velik rad s njom da se tu išta promijeni.
Jednostavno ne volim kad se za nekog kaže da je svoj put odredio i da je to to.
Jednom huligan ne mora uvijek biti huligan. Jednom propali slučaj ne mora uvijek biti propali slučaj. Šanse možda jesu male, ali meni dovoljne da znam da svašta može utjecat na to u što će netko pretvorit.
Happy Easter!
Realna sam. Da, možda joj se dogodi nešto užasno i iz toga izvuče pouku. Velika vjerojatnost je da neće. I da živimo u Hrvatskoj, ne Americi. Bitno je vidjeti kome će nanijeti štetu i djelovati sukladno tome. Cura koja se na takav način ponaša nema šanse bez sustavne terapije biti nenasilna. A to što će traumatizirati još nekoga je problem za cijeli sustav.
Ne kažem da nije problem i da treba zatvorit oči pred tim.
Samo to da je netko svoj put već odredio me podsjeća i na izjavu da neki roditelji nikad ne bi smjeli imati djece jer su grozni. Je, jesu grozni, pa opet meni je drago da neki od tih ljudi imaju djece. I drago mi je da sam živa.
Samo to da je netko svoj put već odredio me podsjeća i na izjavu da neki roditelji nikad ne bi smjeli imati djece jer su grozni. Je, jesu grozni, pa opet meni je drago da neki od tih ljudi imaju djece. I drago mi je da sam živa.
Happy Easter!
Mislila sam na domove za nezbrinutu djecu. Zaboravih da postoje popravni, i udomiteljska obitelj mi nije pala na pamet.
No, mislim da niti jedan od ta tri mehanizma u ovoj državi ne štima. Može li se nekoga 'popraviti', ne ako on to sam ne želi, no, kako da sazna što želi ako nije nikad vidio nešto drugo
To je ono gdje IMO failaju socijalne službe, znači cijeli tim ljudi - psiholog, pedagog, socijalni radnik pa i liječnik. Mislim da bi svako dijete trebalo imati neku evaluaciju, da se može požaliti na svoje uvjete, da može pohvaliti svoje uvjete, da se vidi jel ono sretno, da mu netko pokaže nekako kako sve može biti.
Dakle, ne samo kao pravo, nego i kao obaveza. Ono, idemo porazgovarati s nekim, bar jednom goidšnje. Ako dijete hoće ili treba više - onda više.
Mislim da neki ljudi jednostavno - nisu ok roditelji i nisu zaslužili imati djecu, niti su djeca ikome išta kriva da budu s tim roditeljima.
Mislim da bi trebali postojati mehanizmi da se dijete nad kojim postoji nasilje, može 'spasiti'. Barem probati. Ako nitko ne gleda djecu, nećemo ni znati ima li problema. Djeca ne znaju da je i kako je nekome 'bolje', jer oni imaju to što imaju, vide to što vide.
Znači, neki sustav obaveznog savjetovališta do npr kraja osnovne, a onda ako osjete potrebu. Znači, da im se pokaže da 'somebody DO care'. I da klinci, ako im doma nije dobro, mogu otići u dom, kao što postoje srednjoškolski ili studentski domovi.
Da, tamo bi postojala i pravila, i svašta nešto....
Ovo je utopističko, znam.
No, mislim da niti jedan od ta tri mehanizma u ovoj državi ne štima. Može li se nekoga 'popraviti', ne ako on to sam ne želi, no, kako da sazna što želi ako nije nikad vidio nešto drugo
To je ono gdje IMO failaju socijalne službe, znači cijeli tim ljudi - psiholog, pedagog, socijalni radnik pa i liječnik. Mislim da bi svako dijete trebalo imati neku evaluaciju, da se može požaliti na svoje uvjete, da može pohvaliti svoje uvjete, da se vidi jel ono sretno, da mu netko pokaže nekako kako sve može biti.
Dakle, ne samo kao pravo, nego i kao obaveza. Ono, idemo porazgovarati s nekim, bar jednom goidšnje. Ako dijete hoće ili treba više - onda više.
Mislim da neki ljudi jednostavno - nisu ok roditelji i nisu zaslužili imati djecu, niti su djeca ikome išta kriva da budu s tim roditeljima.
Mislim da bi trebali postojati mehanizmi da se dijete nad kojim postoji nasilje, može 'spasiti'. Barem probati. Ako nitko ne gleda djecu, nećemo ni znati ima li problema. Djeca ne znaju da je i kako je nekome 'bolje', jer oni imaju to što imaju, vide to što vide.
Znači, neki sustav obaveznog savjetovališta do npr kraja osnovne, a onda ako osjete potrebu. Znači, da im se pokaže da 'somebody DO care'. I da klinci, ako im doma nije dobro, mogu otići u dom, kao što postoje srednjoškolski ili studentski domovi.
Da, tamo bi postojala i pravila, i svašta nešto....
Ovo je utopističko, znam.
I meni. Znam da je to ružna izjava. Ali to je široko pitanje. Ja često kažem i tu izjavu, ne volim pomisao na traumatiziranu djecu, zaista ne bih savjetovala kojekakvim ljudima da imaju djecu, a opet, kad vidim koliko divnih osoba znam koje po svim parametrima ne bih pretpostavila da će ispasti divne, onda mi bude krivo.aisling » wrote:Ne kažem da nije problem i da treba zatvorit oči pred tim.
Samo to da je netko svoj put već odredio me podsjeća i na izjavu da neki roditelji nikad ne bi smjeli imati djece jer su grozni. Je, jesu grozni, pa opet meni je drago da neki od tih ljudi imaju djece. I drago mi je da sam živa.
Jbga.
Ash, ovdje u mom gradu je dom za nezbrinutu isto što i popravni.
- Lord Byron
- Posts: 3109
- Joined: 18 Sep 2011, 09:37
To bi bio pravedan svijet.aisling » wrote:znaš li kako bi svijet izgledao da je sve tako posloženo, po špagi, po zaslugama?
Svijet u kojem čineći "prave" stvari i bivajući "ispravan" završiš negdje nigdje, poprilično obeshrabruje promicanje činjenja pravih stvari i ispravnosti.
U ovoj priči jedino rješenje je nešto što izgleda kao tipično pilatovsko pranje ruku: promjena "društvene klime". Društvo koje nedovoljno osuđuje nasilje, društvo koje preko svake granice pušta roditelje da rade sa svojom djecom što god požele (govorim o odvratnim postupcima koji se zbivaju pod odvratnom parolom "nitko ne zna bolje od mene što je najbolje za moje dijete"), društvo u kojem je hrpa odraslih nesretna, nezadovljna, egzistencijalno i još kojekako sjebana - nije društvo u kojem se bilo što može napraviti s takvom djecom.
Popravni dom? Tek će se tamo dijete uništiti (ne zato što bih mislio nešto loše o zaposlenicima, nego zbog uvjeta u tim domovima). Udomiteljske obitelji? Nemam podatak koliko je ljudi uopće zainteresirano za takvo što.
Meni strahopoštovanje ide uz... Grand Canyon. Uz roditelje nekako nikako.ex_anais » wrote:Strahopoštovanje se osjeća kad je netko strog i pravedan. Ali to je više pojam koji pristaje uz učitelja, a ne oca. Većina djece koja gaji to strahopoštovanje prema ocu zapravo osjeća samo strah. I vjerojatno i bijes.
društvo danas osuđuje nasilje više nego ikad. da izađeš na ulicu i kažeš "šiba je iz raja izašla" proglasili bi te primitivcem. nastavnik ne smije ni krivo pogledati dijete, a kamoli potegnuti ga za uho. ima pun kufer plavih telefona, propagandnih akcija (od UNICEF-a do raznih udruga i organizacija), radionica, socijalnih službiLord Byron » wrote: Društvo koje nedovoljno osuđuje nasilje, društvo koje preko svake granice pušta roditelje da rade sa svojom djecom što god požele (govorim o odvratnim postupcima koji se zbivaju pod odvratnom parolom "nitko ne zna bolje od mene što je najbolje za moje dijete")
parola "nitko ne zna bolje od mene što je najbolje za moje dijete" najčešće se koristi kao argument za rušenje autoriteta, pogotovo školskih. nije se jednom dogodilo da škola nazove roditelje jer klinac puši travu, a odgovor bude: koji kurac se to vas tiče! i da, učenici preslikavaju taj model samodopadnosti od roditelja. učenik koji nastavniku ili ravnatelju ne iskazuje ni minimum poštovanja u tome često ima roditeljsku potporu
tko zna, možda su nastavnik ili ravnatelj "cigani", "pederi", "srbi"? imaju, kako kaže ona tinejdžerka "downov sindrom"? treba slušati etikete "manje vrijednih" pa se pitati odakle potječu. zar zaista misliš da ih nisu čuli i doma, u partnerskom odnosu s roditeljima?
ti kao da si se zaledio u nekoj priči o divnom i predobrom djetetu sjebanom strahom od oca
danas trkeljam! poklon uz jutarnji naklon
Zavidim ti na tvojoj ulici.blaze » wrote:da izađeš na ulicu i kažeš "šiba je iz raja izašla" proglasili bi te primitivcem.
Joj, sere mi se od ovakvih floskuletina. Gdje to nastavnik ne smije krivo pogledati dijete? Što se dogodi nastavniku koji krivo pogleda dijete? Oči mu iste sekunde ispadnu na pod?nastavnik ne smije ni krivo pogledati dijete
Zašto bi ga smio potegnuti za uho? Poteže li tebe šef za uho?
- MadnessInMethod
- Posts: 427
- Joined: 04 Oct 2011, 20:47
- Location: through the looking glass
ne, kuki, neće ti ispasti oči. snaći će te roditelj. što ti je gora varijanta od ispadanja očiju.
evo, u jednoj školi se dogodilo... učenik se potukao s drugim učenikom, malo ga gušio, čak je i policija pozvana (halo, gušenje). na polugodištu je obojici smanjeno vladanje zbog tučnjave. roditelj učenika koji je gušio drugoga žali se zbog snižene ocjene. drami po školi i maltretira sve - od ravnatelja, pedagoga, razrednika, ostalih nastavnika... šalje u školu inspekciju. inspekcija kampira 2 mjeseca u školi i prevrće svaki papir. svi su pod stresom.
to je jedan scenarij: roditelj koji dosađuje i zove inspekciju.
drugi scenarij: roditelj koji dolazi u školu i prijeti. sad, možda te neće fizički napasti. ali, želiš li se kladiti?
učenici su zaštićeni kao lički medvjedi. imaju sva prava, obaveze ih se ne tiču, a roditelji su slijepo zaljubljeni u svoju djecu.
uz to blate te iste nastavnike doma (primjer: pred svojom devetogodišnjom kćerkom mama priča o njenoj učiteljici: glupa srpkinjetina! kokoš koja nema pojma! glupača!), tako da djeca nemaju ni minimum poštovanja prema njima (zašto i bi, kada mama i tata kažu da je to glupača koja nema pojma?)... i onda ti radi i odgajaj tuđu djecu...
evo, u jednoj školi se dogodilo... učenik se potukao s drugim učenikom, malo ga gušio, čak je i policija pozvana (halo, gušenje). na polugodištu je obojici smanjeno vladanje zbog tučnjave. roditelj učenika koji je gušio drugoga žali se zbog snižene ocjene. drami po školi i maltretira sve - od ravnatelja, pedagoga, razrednika, ostalih nastavnika... šalje u školu inspekciju. inspekcija kampira 2 mjeseca u školi i prevrće svaki papir. svi su pod stresom.
to je jedan scenarij: roditelj koji dosađuje i zove inspekciju.
drugi scenarij: roditelj koji dolazi u školu i prijeti. sad, možda te neće fizički napasti. ali, želiš li se kladiti?
učenici su zaštićeni kao lički medvjedi. imaju sva prava, obaveze ih se ne tiču, a roditelji su slijepo zaljubljeni u svoju djecu.
uz to blate te iste nastavnike doma (primjer: pred svojom devetogodišnjom kćerkom mama priča o njenoj učiteljici: glupa srpkinjetina! kokoš koja nema pojma! glupača!), tako da djeca nemaju ni minimum poštovanja prema njima (zašto i bi, kada mama i tata kažu da je to glupača koja nema pojma?)... i onda ti radi i odgajaj tuđu djecu...
"Madness in method, that's genius." F. Herbert
zaista, ali zaista smatram da preuvelicavate i da debela vecina niti djece niti roditelja nije takvo.
i muka mi je vise slusat da se zbog nekolicine generalizira. danasnja djeca, danasnji roditelji..
kad bude vise od polovice razreda, svakog razreda, takvo, onda zasluzuju fraze "danasnja djeca su zasticenija od lickih medvjeda".
izmedju ostalog, jebo drzavu i svijet u kojem bi medvjed trebao biti zasticeniji i kojem djeca nisu na vrhu prioriteta.
i muka mi je vise slusat da se zbog nekolicine generalizira. danasnja djeca, danasnji roditelji..
kad bude vise od polovice razreda, svakog razreda, takvo, onda zasluzuju fraze "danasnja djeca su zasticenija od lickih medvjeda".
izmedju ostalog, jebo drzavu i svijet u kojem bi medvjed trebao biti zasticeniji i kojem djeca nisu na vrhu prioriteta.
mogu te prožvakati, al te moraju i ispljunuti
- MadnessInMethod
- Posts: 427
- Joined: 04 Oct 2011, 20:47
- Location: through the looking glass
debela većina nije takva. ali takvih je sve više. a pitanje je imaš li muda/živaca isprobavati tko je a tko nije. i onda dođe do toga da nakon nekoliko godina ljudi odustanu. počnu odrađivati ono što moraju i ni milimetra dalje, podijele ocjene koje se od njih očekuju (naravno, petice), samo kako ne bi morali imati posla s roditeljima.
evo još jedan primjer: završila sam jednu gimnaziju. istu tu gimnaziju je završila moja sestra. mojoj sestri je hrvatski predavala stroga i zahtjevna profesorica. žena je očekivala da se lektire pročitaju na vrijeme, poznavanje materije, književnih razdoblja. znalo se koliko se treba znati za dva, a koliko za pet. da, plakala je nad zločinom i kaznom jer je cijeli vikend zatvorena u sobi morala čitati. psovala joj je sve po spisku pred polugodišnji test. ali nekih stvari koje je naučila iz hrvatskog sjeća se još i sada. kao i sve ostale generacije u zadnjih 10-tak godina koje su sjedile kod nje u učionici.
e, ista ta profesorica predaje i mojoj sestrični. a ja nisam mogla doći k sebi kada mi je teta sva ponosna pričala kako su podigli seljačku bunu protiv te profesorice, jer "što će djeci te lektire", i "previše traži na testovima" i zamislite, ne priznaje odgovore s pravopisnim/gramatičkim pogr(j)eškama. 15 od 20 roditelja se unisono bunilo na roditeljskom. a žena nije ništa promijenila u načinu na koji predaje.
pa vi onda nešto recite...
evo još jedan primjer: završila sam jednu gimnaziju. istu tu gimnaziju je završila moja sestra. mojoj sestri je hrvatski predavala stroga i zahtjevna profesorica. žena je očekivala da se lektire pročitaju na vrijeme, poznavanje materije, književnih razdoblja. znalo se koliko se treba znati za dva, a koliko za pet. da, plakala je nad zločinom i kaznom jer je cijeli vikend zatvorena u sobi morala čitati. psovala joj je sve po spisku pred polugodišnji test. ali nekih stvari koje je naučila iz hrvatskog sjeća se još i sada. kao i sve ostale generacije u zadnjih 10-tak godina koje su sjedile kod nje u učionici.
e, ista ta profesorica predaje i mojoj sestrični. a ja nisam mogla doći k sebi kada mi je teta sva ponosna pričala kako su podigli seljačku bunu protiv te profesorice, jer "što će djeci te lektire", i "previše traži na testovima" i zamislite, ne priznaje odgovore s pravopisnim/gramatičkim pogr(j)eškama. 15 od 20 roditelja se unisono bunilo na roditeljskom. a žena nije ništa promijenila u načinu na koji predaje.
pa vi onda nešto recite...
"Madness in method, that's genius." F. Herbert
oprosti, ali ovakva recenica ne bi smjela dolaziti od jednog pedagoga. niti jednog.MadnessInMethod » wrote:debela većina nije takva. ali takvih je sve više. a pitanje je imaš li muda/živaca isprobavati tko je a tko nije..
mogu te prožvakati, al te moraju i ispljunuti
@dimnjak: Kad ih bude više od polovice razreda, onda se nastavnici mogu pokupiti doma i objesiti.
I jedan takav je previše, a kamoli da idemo gledati 'kritičnu masu'.
Današnja djeca JESU zaštićenija od ličkih medvjeda, samo što se najčešće zaštita vidi na nasilnicima kojima se pazi da im vlas s glave ne padne, a ne i kod žrtvi. Tek kad dođe u medije se nešto napravi.
Forumi su puni problema nastavnika s djecom koja smatraju da nemaju obaveza. Kojima jedinice, ni roditelji na sastanku više ništa ne znače. Roditelji koji bivaju pozvani jer je djece izpsovalo profu, pa dođe i izpsuje ju da što ga je zvala zbog takve pizdarije. Ovo je cenzurirana verzija.
I jedan takav je previše, a kamoli da idemo gledati 'kritičnu masu'.
Današnja djeca JESU zaštićenija od ličkih medvjeda, samo što se najčešće zaštita vidi na nasilnicima kojima se pazi da im vlas s glave ne padne, a ne i kod žrtvi. Tek kad dođe u medije se nešto napravi.
Forumi su puni problema nastavnika s djecom koja smatraju da nemaju obaveza. Kojima jedinice, ni roditelji na sastanku više ništa ne znače. Roditelji koji bivaju pozvani jer je djece izpsovalo profu, pa dođe i izpsuje ju da što ga je zvala zbog takve pizdarije. Ovo je cenzurirana verzija.
i zbog jednog treba prigovarati i mijenjati zakone? generalizirat? trebaju patit sva druga djeca?i pizditi kako su djeca zasticenija od lickih medvjeda. kao da je to nesto lose.Ashtaroth » wrote:@dimnjak: Kad ih bude više od polovice razreda, onda se nastavnici mogu pokupiti doma i objesiti.
I jedan takav je previše, a kamoli da idemo gledati 'kritičnu masu'.
treba vratiti dane kad su profesori povlacili za usi, zuluf ili ravnalom tukli po prstima? izderavat se na djecu i zvati ih stokom sitna zuba i obracat im se recenicama poput "nisam ja s tvojim cacom ovce paso"? mislim, u moje vrijeme profesori su tako (pokusavali) rjesavali probleme.
mogu te prožvakati, al te moraju i ispljunuti
-
- Information
-
Who is online
Users browsing this forum: ClaudeBot and 0 guests
