Zašto biste/ne biste bili u vezi sa sobom?

[Zekoslawa]

Eto.

Aj prvo vi, pa ću onda ja.

[Eks]

Bila bih jer sam zabavna, duhovita, inteligentna, kreativna, a ne bih jer sam neurotična, svadljiva i pretty much naporna i teška osoba za hendlanje. Nemam naročiti EQ i nisam sposobna zrelo i zdravo živjeti u paru. Ne vidim kako bih nekome bila lutrija. Sve ovo prvo što bi ga zabavljalo bi bilo zasjenjeno drugim. I da, uglavnom sam gora verzija sebe kad sam u vezi. I nesretnjikavija.

Eto, savršen kandidat za soliranje.
Ili kratkotrajne avanture. Koje ne podnosim.

E da, prednost mi je što sam ovog svega svjesna. Mnogi nisu. No opet, to je moja prednost, ne prednost mom potencijalnom partneru. Jer sam i lijena i to što sam svjesna ne znači da želim poraditi na tome.

[elma]

Moram razmislit, ali ovako na prvu se ne mogu sjetiti zašto bih bila , a ne bih bila jer sam mrtvo puhalo (ukratko rečeno ).

[Zekoslawa]

A moja Zekoslava, koji si ti sebi posao zadala...

Hnje, zašto bih...

Štajaznam, pametna sam. Valjda. Možebitno i relativno zabavna. Ali ne uvijek i svuda. Zabavna sam za naklapati, ali da sam baš netko tko će napraviti zabavu i tamo gdje je nema, dabome nisam. Štoviše, prilično sam pasivna po tom pitanju. I nije da mi se išta da u životu. Nisam netko tko može biti inicijator ili dobro društvo za koncert, skakanje padobranom ili nešto deseto.

Nisam zla. Ali nimalo, to znam da nisam. Ako se i ponašam zlo, to je više zbog nezgodne mi naravi ili nešto, rjeđe zato što ikome želim namjerno nanijeti zlo.
Nije mi teško priznati pogrešku i nešto naučiti iz nje. Tašta sam, jako sam tašta, ali u principu mi nije problem biti čovjek od krvi i mesa sa svojim manama i pogreškama. Štoviše, uglavnom se preispitujem daleko više nego drugi i ispričavam se što dišem i hodam. Tako da sam s te strane svakome ugodna do neke mjere, i onima koji to zaslužuju i onima koji ne zaslužuju.

No ono što je mislim najviše odbojno, to je moj cinizam. Ne znam biti draga i mila, ne znam se veseliti sitnicama, ne volim cvjetiće i srčeka, ne djelujem toplo i drago i mislim da je to onako prilično odbojno. Usto sam ponekad previše racionalna i oveći control freak. I djelujem previše samodostatno. I mislim da kao takva suprotnom spolu nisam zanimljiva dugoročno. Naprosto ne budim zaštitnički instinkt, a što im je milo jer češka ego.

Ne znam se opustiti i radoholičarka sam. Rob sam navika i rutine. Nisam sklona isprobavati nove stvari, ne što me ne zanimaju, nego imam sto milijuna strahova koji me u tomu priječe.

Nosim sa sobom gomilu govana i trauma koje čekam da nekome istresem, a nije da itko čeka da mu ih natovarim, štoviše obično pobjegnu od njih.

I tako... Mislim da ćemo moj tfor i ja moći sasvim lijepo živjeti sami.

[Eks]

Štajaznam, pametna sam. Valjda. Možebitno i relativno zabavna. Ali ne uvijek i svuda. Zabavna sam za naklapati, ali da sam baš netko tko će napraviti zabavu i tamo gdje je nema, dabome nisam. Štoviše, prilično sam pasivna po tom pitanju. I nije da mi se išta da u životu. Nisam netko tko može biti inicijator ili dobro društvo za koncert, skakanje padobranom ili nešto deseto.

Ajme, da. I ja sam poprilično pasivna. Nisam mislila na taj tip zabavnosti, da. Niti bih mogla biti s takvim tipom. Ti ljudi su mi previše ubrzani za mene i iscijedi me to poprilično, moram se oporavljati neko vrijeme. Ali recimo, volim putovanja. Ne volim put doduše i nisam spontana, ali volim druga mjesta, gradove itd. No tu sam control freak i ako nije sve posloženo kako ja želim, jebiga, nisam zahvalan suputnik. Kampiranja, autostop i sl. mi je noćna mora, tako da bih mogla biti samo s nekim tko slično shvaća stvari kao ja. Komotna sam, jebiga. Inicijator u smislu da odemo negdje ili na koncert, pa nije mi to problem. Ali opet, kao što rekoh, pod mojim uvjetima.

Nisam zla. Ali nimalo, to znam da nisam. Ako se i ponašam zlo, to je više zbog nezgodne mi naravi ili nešto, rjeđe zato što ikome želim namjerno nanijeti zlo.
Nije mi teško priznati pogrešku i nešto naučiti iz nje. Tašta sam, jako sam tašta, ali u principu mi nije problem biti čovjek od krvi i mesa sa svojim manama i pogreškama. Štoviše, uglavnom se preispitujem daleko više nego drugi i ispričavam se što dišem i hodam. Tako da sam s te strane svakome ugodna do neke mjere, i onima koji to zaslužuju i onima koji ne zaslužuju.

Sounds familiar.
Iako ja zbilja mislim da imam neugodan karakter. Možda je to posljedica zadnje veze gdje sam istrenirana da mislim da sam najgore biće na svijetu koje se iživljava na nekom jer može ali zbilja imam možda i preloše mišljenje o sebi u tom segmentu. Vjerojatno je istina negdje između.

No ono što je mislim najviše odbojno, to je moj cinizam. Ne znam biti draga i mila, ne znam se veseliti sitnicama, ne volim cvjetiće i srčeka, ne djelujem toplo i drago i mislim da je to onako prilično odbojno. Usto sam ponekad previše racionalna i oveći control freak. I djelujem previše samodostatno. I mislim da kao takva suprotnom spolu nisam zanimljiva dugoročno. Naprosto ne budim zaštitnički instinkt, a što im je milo jer češka ego.

Ja sam tu podvojena. Volim te pizdarijice i taj zaštitnički instinkt i lako postanem djetinjasta u vezi i volim i srčeka i plišance ali valjda taj moj karakter općenito to dovoljno sakrije, potisne i zapravo se nikom ne da plaćati cijenu toga.

Ne znam se opustiti i radoholičarka sam. Rob sam navika i rutine. Nisam sklona isprobavati nove stvari, ne što me ne zanimaju, nego imam sto milijuna strahova koji me u tomu priječe.

Strahovi, da. I mrzim kad me se na nešto tjera jer osoba ZNA da će mi biti super. Tad zbilja popizdim, naravno u sebi i želim pobjeć. Jedan bivši me terorizirao s takvim idejama "ajmo probat ovo, ajmo probat ono" i zbilja sam ga mrzila u tim trenucima. Nije da ne želim nove stvari nego ako mi ne pristupi s taktom i ako ja sama to ne poželim, piši propalo.

Nosim sa sobom gomilu govana i trauma koje čekam da nekome istresem, a nije da itko čeka da mu ih natovarim, štoviše obično pobjegnu od njih.

Ja sam to prije radila, više nisam sigurna jel nemam više tu potrebu ili mi je jednostavno pojam partnera toliko udaljen da više ne mogu zamisliti kako bi to izgledalo da sad krenem se snekim upoznavati. Ali ne osjećam više potrebu da me netko razumije.

I tako... Mislim da ćemo moj tfor i ja moći sasvim lijepo živjeti sami.

Dodajem mačke.

[Eks]

Sad kad sam ovo napisala želim se stjerat u kurac, a ne biti sa sobom.
I da, većinom sam namrštena, djelujem preozbiljno i nisam sigurna da kad me netko nov upozna pomisli- ajme, baš bi bilo super bolje je upoznati. Imam takav gard, takvo lice, ne znam ni sama, jednostavno nisam girl next door type. Prije odbijam ljude pojavom. Zbog tog karaktera jel, koji isijava na van. Tu sam na oca, on je uvijek bio mrgud. Samo na ženskom biću to ne izgleda nimalo lijepo. Morala bih biti vanserijski lijepa da nekako kompenziram to. A ne djelujem ni onaj štreberski tip koji se svejedno s nekim nekako upari jer djeluje geekasto. Naprosto sam smrknuta bedevija.

[Zekoslawa]

Ajme, da. I ja sam poprilično pasivna. Nisam mislila na taj tip zabavnosti, da. Niti bih mogla biti s takvim tipom. Ti ljudi su mi previše ubrzani za mene i iscijedi me to poprilično, moram se oporavljati neko vrijeme. Ali recimo, volim putovanja. Ne volim put doduše i nisam spontana, ali volim druga mjesta, gradove itd. No tu sam control freak i ako nije sve posloženo kako ja želim, jebiga, nisam zahvalan suputnik. Kampiranja, autostop i sl. mi je noćna mora, tako da bih mogla biti samo s nekim tko slično shvaća stvari kao ja. Komotna sam, jebiga. Inicijator u smislu da odemo negdje ili na koncert, pa nije mi to problem. Ali opet, kao što rekoh, pod mojim uvjetima.

Što je najgore, nisam oduvijek bila takva. Stalno nekako imam osjećaj da to čuči negdje u meni, samo ga treba izvući na površinu. Ali mislim da je to samo iluzija jer to moje doba neustrašivosti i znatiželje trajalo je dok sam imala kojih 17-18 godina. Tada me se moglo nagovoriti na svašta, odvući svugdje i tada sam nekako imala i ideja. S vremenom sam samo nagomilala strahove i razloge zašto nešto ne napraviti. I mislim da sad više nema povratka. Dosadna sam. Jedino što mene zbilja može zainteresirati jesu knjižurine, za to sam spremna ići na kraj svijeta. Sve ostalo, il mi se ne da, il me strah, il mi je dosadno, ili padam u nesvijest. A mislim, kome bi se dalo vječno kontemplirati ili se maziti ispod dekice, treba se nekako i zabavljati u životu.

Sounds familiar.
Iako ja zbilja mislim da imam neugodan karakter. Možda je to posljedica zadnje veze gdje sam istrenirana da mislim da sam najgore biće na svijetu koje se iživljava na nekom jer može ali zbilja imam možda i preloše mišljenje o sebi u tom segmentu. Vjerojatno je istina negdje između.

Meni je nekako teško odvojiti što bi bila posljedica nekih prošlih odnosa, a što prava ja. Da, i ja svoje nezgodnosti pripisujem nekim stvarima, ali nisam sigurna da je to zaista tako i da bih u drugačijim okolnostima i s drugačijom osobom to izgledalo drugačije. I to je isto jedan razlog da budem odbojna - nekoć sam vjerovala da se ljudi mogu preokrenuti za 780 stupnjeva zbog ljubavi i zahvaljujući ljubavi, sad pak više nisam sigurna da se mogu mijenjati nabolje. I to je jedino za čim žalim iz nekih prošlih vremena - beskompromisna vjera u ljubav - to više ne poznajem.

Ja sam tu podvojena. Volim te pizdarijice i taj zaštitnički instinkt i lako postanem djetinjasta u vezi i volim i srčeka i plišance ali valjda taj moj karakter općenito to dovoljno sakrije, potisne i zapravo se nikom ne da plaćati cijenu toga.

Volim i ja pizdarijice i djetinjastost i sve to, ali ne volim kad se moram praviti slabijom i nesposobnijom nego što jesam.

Strahovi, da. I mrzim kad me se na nešto tjera jer osoba ZNA da će mi biti super. Tad zbilja popizdim, naravno u sebi i želim pobjeć. Jedan bivši me terorizirao s takvim idejama "ajmo probat ovo, ajmo probat ono" i zbilja sam ga mrzila u tim trenucima. Nije da ne želim nove stvari nego ako mi ne pristupi s taktom i ako ja sama to ne poželim, piši propalo.

O, da. Ja jako loše reagiram kad me se na nešto nagovara ako na to nisam spremna i ako se nisam sama saživjela s idejom. Najčešće to shvatim kao da nisam dovoljno dobra ovakva kakva jesam, pa uslijedi kakav ispad oko svega ikad. Zato ono što kažeš gore - volim ljude koji su aktivniji od mene, koji će imati ideju i povući me za sobom, ali do neke mjere. Do one mjere kad mi to postane iscrpljujuće i kad mi počne oduzimati energiju.

Ja sam to prije radila, više nisam sigurna jel nemam više tu potrebu ili mi je jednostavno pojam partnera toliko udaljen da više ne mogu zamisliti kako bi to izgledalo da sad krenem se snekim upoznavati. Ali ne osjećam više potrebu da me netko razumije.

Ne osjećam ni ja tu potrebu samu po sebi iz ove sadašnje perspektive, ali sam u svojoj prošlo vezi toliko istrunula zbog toga što me netko nije znao prihvatiti u paketu, zajedno sa svim sranjima koje nosim sa sobom, da si više nikad u životu nemam namjeru priuštiti nekoga kome će sve to biti naporno, teretno ili tko će se praviti da ne postoji. Zato imam običaj testirati i zasuti nekoga svim tim odmah u počecima da vidim kako će reagirati. Što dakako nije dobro, ali je meni sasvim korisno kao eliminacijski kriterij.

Dodajem mačke.

Prijavljujem se za kumstvo.

[elma]

Ali zanimljivo, bez obzira što se ne smatram materijalom za kvalitetnu vezu, i dalje imam kriterije To što sam mrtvo puhalo ne znači da želim biti s mrtvim puhalom. A opet, ne želim ni nekog preaktivnog koji leti na sve strane

Smrknuta bedevija Aj muči, meni je Savjetodavka rekla da izgledam dobroćudno, a da onda progovorim Zašto ja ono planiram na kavu s njom?!

[Eks]

Što je najgore, nisam oduvijek bila takva. Stalno nekako imam osjećaj da to čuči negdje u meni, samo ga treba izvući na površinu. Ali mislim da je to samo iluzija jer to moje doba neustrašivosti i znatiželje trajalo je dok sam imala kojih 17-18 godina. Tada me se moglo nagovoriti na svašta, odvući svugdje i tada sam nekako imala i ideja. S vremenom sam samo nagomilala strahove i razloge zašto nešto ne napraviti. I mislim da sad više nema povratka. Dosadna sam. Jedino što mene zbilja može zainteresirati jesu knjižurine, za to sam spremna ići na kraj svijeta. Sve ostalo, il mi se ne da, il me strah, il mi je dosadno, ili padam u nesvijest. A mislim, kome bi se dalo vječno kontemplirati ili se maziti ispod dekice, treba se nekako i zabavljati u životu.

Ja sam bila ludamlada s 14 i svi živi su htjeli bit sa mnom jer sam se ponašala kao koza puštena s lanca i cerečila stalno, ali opet, ne bih ja opet bila ta. To je bilo jedno od mojih ja, ali ne ono prevladavajuće.

Meni je nekako teško odvojiti što bi bila posljedica nekih prošlih odnosa, a što prava ja. Da, i ja svoje nezgodnosti pripisujem nekim stvarima, ali nisam sigurna da je to zaista tako i da bih u drugačijim okolnostima i s drugačijom osobom to izgledalo drugačije. I to je isto jedan razlog da budem odbojna - nekoć sam vjerovala da se ljudi mogu preokrenuti za 780 stupnjeva zbog ljubavi i zahvaljujući ljubavi, sad pak više nisam sigurna da se mogu mijenjati nabolje. I to je jedino za čim žalim iz nekih prošlih vremena - beskompromisna vjera u ljubav - to više ne poznajem.

Ma ja se tješim. Znam da sam bila grozna i u nekim drugim vezama, jbga, samo mi je u zadnjoj to baš bačeno u lice na grozan način pa sam to dobro upamtila. Iako, nemam pojma, ja sam zadnji put ušla u sort of vezu s 23 tako da... nemam pojma više kakva sam ova ja u ikakvoj vezi.
U ljubav jesam vjerovala, ali opet, nisam sigurna da je ta moja ljubav i vjera značilo mnogo dobrih i zdravih stvari.

Volim i ja pizdarijice i djetinjastost i sve to, ali ne volim kad se moram praviti slabijom i nesposobnijom nego što jesam.

A to ne. Zato i jesmo solo. Ima nešto u stereotipima. Muškarcima uglavnom treba biće koje će znati kad treba ustuknuti i treptati. Ili makar odglumiti to. ;cosmo:

O, da. Ja jako loše reagiram kad me se na nešto nagovara ako na to nisam spremna i ako se nisam sama saživjela s idejom. Najčešće to shvatim kao da nisam dovoljno dobra ovakva kakva jesam, pa uslijedi kakav ispad oko svega ikad. Zato ono što kažeš gore - volim ljude koji su aktivniji od mene, koji će imati ideju i povući me za sobom, ali do neke mjere. Do one mjere kad mi to postane iscrpljujuće i kad mi počne oduzimati energiju.

Meni je to jedna od gorih stvari kod ljudi. Poznajem svoje mogućnosti i ako i postoji način da ih rastegnem, taj način sigurno neće biti "skoči s te ograde, nećeš slomiti nogu" jer ja jebeno dobro znam da hoću slomiti nogu il whatever. Mrzila sam i kod prijatelja kad bi mi to radili (srećom, odavno više nisam u srednjoj), a kamoli kod partnera. Jako popizdim na to. Ok, ja ću ostat visjet na trapezu jer je nekom djelovalo da ja to mogu, ali ću i zapamtiti. Zlopamtilo sam, to sam zaboravila dodati, užasno zlopamtilo.
I da, mrzim kad se zbog nečijih fiks ideja onda stalno osjećam nedovoljno dobro, aktivno, spretno, ovako onako... mislim, ako ti pašem ovakva, super, ako ne, zašto me popravljaš?

Ne osjećam ni ja tu potrebu samu po sebi iz ove sadašnje perspektive, ali sam u svojoj prošlo vezi toliko istrunula zbog toga što me netko nije znao prihvatiti u paketu, zajedno sa svim sranjima koje nosim sa sobom, da si više nikad u životu nemam namjeru priuštiti nekoga kome će sve to biti naporno, teretno ili tko će se praviti da ne postoji. Zato imam običaj testirati i zasuti nekoga svim tim odmah u počecima da vidim kako će reagirati. Što dakako nije dobro, ali je meni sasvim korisno kao eliminacijski kriterij.

Ja sam možda i preveć gušila ljude svojim sranjima pa sam zato odmorila od potrebe za tim. Mislila sam ako se zbondamo na račun trauma onda je to TO. A nije. No da, generalna podrška mora postojati. Ono, da te netko razumije.

Prijavljujem se za kumstvo.

A ništa, djeca tvog tfora i mojih mačaka će se igrati.

Ali zanimljivo, bez obzira što se ne smatram materijalom za kvalitetnu vezu, i dalje imam kriterije To što sam mrtvo puhalo ne znači da želim biti s mrtvim puhalom. A opet, ne želim ni nekog preaktivnog koji leti na sve strane

Smrknuta bedevija Aj muči, meni je Savjetodavka rekla da izgledam dobroćudno, a da onda progovorim Zašto ja ono planiram na kavu s njom?!

Mene su znali privuć upravo suprotni tipovi iako to na duge staze ne bi išlo. Jedno je to gledati sa strane i bit u nekakvom poznaničkom odnosu, a drugo je kad si na prvoj fronti takvom tipu pa očekuje da je svaki dan paraglajdanje kao da sutra ne postoji. Ne, hvala. Ali da, ne želim ni ja mrtvo puhalo u smislu da nema hobija, interesa, da ga u životu ništa osim piva i nogometa ne zanima.

[Emericzy]

Ja sa sobom ne bih bio jer se dobro znam. Što će mi nešto o čemu sve znam, sa čime se unaprijed slažem i ni sa čime me neće iznenaditi? Umro bih od dosade. Pizdio bih sam na sebe.

Uvijek sam zato u životu tražio različito od sebe samoga. Mislim, čemu uopće služi veza? Ne bi li ona trebala biti više od zbroja svojih dijelova? Ako nije, po meni je nepotrebna.

Meni su veze potrebne. Umijem i mogu živjeti sam, ali mi je besciljno. Drastično je bolje biti u vezi. Ali, budući da tražim različitost, tražim ono što sam nemam, ujedno je i drastično kompliciranije.

Rezultat spajanja različitosti turbulentne su veze, ali kad funkcioniraju onda su fantastične. Ja ozbiljnih, trajnijih veza nisam imao puno, ali bih o svakoj zato mogao roman napisati. Svaka me je učinila bogatijim, boljim, pametnijim i dala mi je fenomenalna zadovoljstva. I hrpu problema i sukoba i povremenih sranja -- puno nimalo ugodnih stvari. Međutim, sve te neugode čine mi se unatrag gledano kao vrlo mala cijena za ono što sam dobio.

Kao što reče ona neka poznata žena, zaboravih joj ime, o tome kako treba živjeti:

''Život ne bi trebao biti putovanje prema grobu s namjerom da tamo stigneš sigurno, u lijepom I dobro očuvanom tijelu, nego je cilj prolunjati stranputicama s čokoladom u jednoj ruci i bocom vina u drugoj, izrabljenog tijela do daske, apsolutno iscrpljena i vičući: "UUU HUUU koja luda vožnja!"

Ne mora to biti 'paraglajdanje' koje spominje Ex. Uzmite bar dio onoga što govorim (ali ne baš sve) metaforički.

E, takve su moje veze.

A da sam u vezi sam sa sobom... hnje...

[Eks]

''Život ne bi trebao biti putovanje prema grobu s namjerom da tamo stigneš sigurno, u lijepom I dobro očuvanom tijelu, nego je cilj prolunjati stranputicama s čokoladom u jednoj ruci i bocom vina u drugoj, izrabljenog tijela do daske, apsolutno iscrpljena i vičući: "UUU HUUU koja luda vožnja!"

Ne mora to biti 'paraglajdanje' koje spominje Ex. Uzmite bar dio onoga što govorim (ali ne baš sve) metaforički.

E, takve su moje veze.

A da sam u vezi sam sa sobom... hnje...

Ja sam se dugo mučila s takvim izjavama i očekivanjima da život treba konstantno biti lud do daske. Onda sam jednog dana shvatila da nije stvar čak u tome da ja to ne bih mogla nego da ne želim. Želim dosadne i rutinizirane periode. Nisam od onih ljudi koji spavaju 4 sata dnevno i cijede život do daske jer će spavati kad umru. Nisam ni od onih koji u trideset godina života sabiju cijeli jedan stogodišnji pa ih lupi infarkt il šta ja znam šta. Ili ne lupi, nebitno.

Mislim da nam je to prodao Holivud. To da je vrijedan samo život do daske. Evo, ja bih mogla reći da sam bivajuć u zadnjoj vezi imala daleko više turbulencija i lude vožnje pa mi opet taj period nije drag iz današnje pozicije i hell, ne želim nazad. Cijenim svoj mir. Cijenim svoje dosadne dane. Osjećaj da mi srce nije u utorak iščupano, a u petak vraćeno na mjesto. Da ne trčim vidjeti se s nekim i u jednom danu izmijenim dvadeset emocija. Skužila sam i da oduvijek imam preurnebesan unutarnji život, da samu sebe cijedim previše da bih to mogla popratiti i vani. I s vremenom se nekako i utišao i cijenim i to.

Lijepo je nekad biti ta iscrpljena baba. Je. Ali ne bih htjela tako provesti život. Balans mi je bitan. Kao što rekoh, komotna sam. Jer ja nisam istinski sretna ako primjerice provedem tri dana u šatoru i na autoputu i nemam se gdje presvuć, otuširati i imati malo mira sa sobom nego stalno pričam sa suputnicima i snalazimo se usput. (Ovo je također dijelom metaforički) Provesti tako čitav život mi djeluje kao noćna mora. Ne želim tipa koji će me izvrnuti naglavce i s kojim će veza izgledati kao skakanje s mosta kad pogledam unazad. Šta ja znam, koliko god dosadno i mrtvački zvučalo, umjerenost mi je bitna. Ne želim da me netko testira, poboljšava, izvrće naglavce, da budem iscrpljena, želim nekog tko će me pratiti ovakvu kakva jesam i ako će me već poticati na drukčije stvari, da one ne budu 180 stupnjeva drukčije.
I da, mučio me dugo i vrijednosni sud o životu, u smislu da je jedino život do daske vrijedan, odnosno da je vredniji i najvredniji.

Tako da, ja zbilja nikad nisam razumjela sve te pozive na lud život do daske. Čak mi je to zastrašujuće. Kao što je nekom vjerojatno zastrašujuć moj unutarnji monolog i svjetovi s kojima sam se bakćala od djetinjstva. No, summa summarum, odmorila sam konačno i od sebe malo, a kamoli da još tražim nekog tko će me iscijediti, metaforički jel.

Uostalom, možda je nekom to lijepo i očuvano tijelo život do daske. Netko voli partijat, netko ide na fitness. Nezgodno je donositi vrijednosne sudove o tuđim ispunjenjima.

[Emericzy]

ja zbilja nikad nisam razumjela sve te pozive na lud život do daske. Čak mi je to zastrašujuće. Kao što je nekom vjerojatno zastrašujuć moj unutarnji monolog i svjetovi s kojima sam se bakćala od djetinjstva. No, summa summarum, odmorila sam konačno i od sebe malo, a kamoli da još tražim nekog tko će me iscijediti, metaforički jel.

Uostalom, možda je nekom to lijepo i očuvano tijelo život do daske. Netko voli partijat, netko ide na fitness. Nezgodno je donositi vrijednosne sudove o tuđim ispunjenjima.

Možda nisam to dobro objasnio, ili si me ti krivo razumjela. Ne radi se o "pozivu na lud život do daske". Ni slučajno.

Radi se o svjesnom traženju partnera koji ej od tebe različit. Pozitivan, ali različit. dakle, ne da tražiš nepoštenog ako si ti poštena, nego jednostavno drukčijih životnih orijentacija, drukčijeg znanja, stila, nagnuća, planova itd. (Po mogućnosti i drukčijeg spola!)

I sad, kad dvoje toliko drukčijih ljudi proba zajedno, rezultat jednostavno mora biti turbulentan. Nema tu nade u neki mir, bar prvih par godina, dok ne pronađete način za miroljubivu koegzistenciju. Dakle, turbulencija nije željena, ali je praktički neizbježna. Ljudi jakih, izgrađenih stavova ne odriču ih se baš lako i ne mijenjaju ih lako. Gradnja zajedništva u takvim okolnostima nije baš jednostavan i lak zadatak.

Nakon nekog vremena, međutim, naučiš da su mnogi međuljudski sukobi zapravo plitki, pa ih se naučiš tretirati kao ne osobito važno i prolazno zlo, a držiš se onih čvršćih i dubokih stvari koje nisu konfliktne. S vremenom se te plitke stvari izglade, a duboke ostanu i međusobno se pojačavaju. I oboje postanete pametniji i bolji. (Ako ste pametni i ako imate malo sreće.)

Turbulencija je cijena koju plaćaš. Kao što su u potrazi za zlatom nekad lovci plaćali svoje nalaze opasnošću, neudobnošću i svakojakim drugim peripetijama. Ali ako su bili spretni i imali malo sreće, doma bi otišli bogati.

I ostatak su života mogli živjeti mirno. I bogato.

[Eks]

Kužim, ali ne djeluje mi neka sreća biti s različitom osobom. Mogu me nakratko privući dijametralno suprotne osobe, tipa netko je izniman ekstrovert, duša društva, stan mu je kolodvor ili živi u nekakvoj vrsti hipi komune, ali da bi opstali, well, ne bi, odnosno čak me ne privlači pomisao na vezu s takvom osobom. Kad razmišljam s kim bih mogla biti obično su to osobe interesa sličnih mojima. Takvi su me uglavnom i privlačili odnosno s takvima sam završavala u vezama. Samo jednom se desilo da imamo suprotne svjetonazore i to me prilično iscrpljivalo i dovraga, ne želim više biti ni sa kim tko nije liberalan.

[..a unda]

..sta je sad ovo?

vidim da niko nije, pa da potrosimo i to, da se rijesimo, da ne opterecuje.. dakle, soba, tinel, kamarin ili irvas, los, sob?

[Eks]

..sta je sad ovo?

vidim da niko nije, pa da potrosimo i to, da se rijesimo, da ne opterecuje.. dakle, soba, tinel, kamarin ili irvas, los, sob?

A?
Nisam ni riječi razumjela.

[Donna Sole]

Zašto bi bila sa sobom?- pa ( ) vjerojatno bi me privukla baš moja otvorenost, iskrenost, llojalnost, smisao za humor, erotičnost ( )...i još koješta...

Ne bi bila sa sobom zbog neuroza, unutarnjih demona i strahova, sklonosti za odustajanje pred sam cilj, nesigurnosti i patroniziranja..povremena neumjerenost u jelu i pilu, strah od odgovornosti..

ma imam milijun mana, ali bi bila sa sobom . vrijedim. kad voljem voljem.



( kad ne voljem koljem )

[Donna Sole]

A?
Nisam ni riječi razumjela.

o, jesi, jesi, al ih nisi povezala

[Eks]

o, jesi, jesi, al ih nisi povezala

Ne mogu.
Objasni mi. Muči me to sad već pet mintua.

[Donna Sole]

Ne mogu.
Objasni mi. Muči me to sad već pet mintua.

moram ti priznat da nisam sigurna jerbo su sob, los i irvas isto, tj sjeverni jeleni, dakle rogate životinje


ma , znaš, ja bi radije sačekala njegove lancune od postova

[Eks]

moram ti priznat da nisam sigurna jerbo su sob, los i irvas isto, tj sjeverni jeleni, dakle rogate životinje


ma , znaš, ja bi radije sačekala njegove lancune od postova

Ja nisam sigurna na što se to odnosi u ovoj temi. :glupa:

Unda, ne šuti više!

[Beau]

Naslov teme je biste li bili u vezi sa SOBOM.

soba kao tinel
Ili sob kao irvas, los

[Eks]

Ajme. Fala ti.

[..a unda]

..vi ste svi ego manijaci. ja se stalno ustrucavam pisat.. sobom. ono, ne moze se bas koji put izbjec nikako i uvijek kad napisem..sobom, nikako utec od toga da sam napisao ili nesto u vezi laponaca ili nesto u vezi interijera..

[Eks]

..vi ste svi ego manijaci. ja se stalno ustrucavam pisat.. sobom. ono, ne moze se bas koji put izbjec nikako i uvijek kad napisem..sobom, nikako utec od toga da sam napisao ili nesto u vezi laponaca ili nesto u vezi interijera..

Hvala ti na ovome. Sad ću kad budem govorila o sebi misliti na Rudolpha.

[Lyla]

Ja samo znam da sve ono sto sam mislila da znam o sebi dok sam bila solo, sve konstrukcije i sve u sto sam bila uvjerena u vezi sebe jel, zapravo uopce nije bilo ni blizu istinito onda kad sam se jako zaljubila u pravu osobu.
I kad se sjetim sebe iz tih prvih mjeseci veze, i svega sto sam iskonstruirala, svega ceg sam se bojala i svih frka koje sam mu svakodnevno slagala, mogu samo slegnut ramenima i pomislit da su neki muskarci zaista divno cudo. Ja bih se sama ostavila milijun puta.
Naravno, sad sam super.