azizi » wrote:Dajte, nemojte vi meni po Bolkoviću!
On je pomazio i nahvalio moju pasicu, pa očekujem neki obzir prema njemu s vaše strane.
Sada ozbiljno. Citiram dio njegove rečenice.
Ako mogu zločesto primijetiti, nije njemu oslabila samo
bešika 
i živčeki, več i elementarna tolerancija, pristojnost i osjećaj za realnost, a najjače mu je zahvatilo centar za percepciju. Meni je, nakon ovog teksta, jezovita njegova hučkaška retorika. Šteta, velika šteta, ako je takav lumen kako netko ovdje spominje. Ili je otiša na kvasinu?
Samo malo ilustracije na čemu Bolković gradi dezavuaciju Mime Simić kao OSOBE. Uhvatiti se riječi MORA u jednoj Simićkinoj rečenici i oko nje nanizati toliko uvreda na njezin račun, od čega su neke inskonstruirane na njegovim pretpostavkama, doličnije su mi nekom poluinteligentu, negoli inteligentu, kakvim se predstavlja.
Riječ MORAM se često miješa s rječju TREBAM, o još češće s pojmom ŽELIM. Ono, želim nekome pokazati nešto, pa kažem, MORAM mu pokazati nešto. Oko toga naplesti cijelu nisku uvreda da bi dokazao - što? Da je protiv gej brakova ili da je protiv zatucanopatrijarhalnih brakova općenito?
Onda, spominjanje Pančeva, "oprtač starijeg vodnika pančevačkog garnizona bivše JNA", Danice...
Može l' njemu netko javiti da smo u 2013-oj godini kada ovakva retorika više nije in, već je out. No, možda se on htio još
jedared autati?
Nemam više volje bacati pogled na Bolkovićev uradak, tako da odustajem od daljnje analize teksta.
moju pasicu nije pohvalio. a mislim da je vidio. ne znam zasto je nije pohvalio..ko zna, mozda zato jer se iz aviona vidi da nema pedigre.
pa, evo, u ovom sto si rekla, ima tu nesto malo vise od nesto..
naime, ta.. jel, homofobnost, citave konstrukcije se stvaraju da to bude ili barem da se zove nekako drugacije, povoljnije nekako.
citav taj animozitet prema homoseksualnosti, otpor neki, zeli se opravdati bilo kako.. pa tabu, pa drustveno neprihvatljivo, pa kulturno neprihvatljivo, pa bolest, pa poremecaj, pa zakon, pa biologija, pa genetika, pa sloboda, pa ugrozavanje, pa ovo, pa ono..stalno se taj otpor, animozitet zeli nekako racionalizirati, opravdati..
..jer, tesko je to reci, rizicno je nekako postalo reci.. meni se to ponasanje drugih jednostavno ne svidja. mislim, cemu se pitati zasto ti se nesto ne svidja, zasto nesto ne volis, a narocito da se ne dovedes u situaciju da je tvoje ponasanje sasvim podlozno kritici i da ga ta kritika potpuno dekonstruira, demifisticira, pokazuje kakvi smo mi to ustvari, tj da je neka sloboda, prava koju deklarativno zastupamo, jer je to vrlo oportuno, korisno nekako, jel.. vrijede, funkcioniraju samo za nas, u okviru i kontekstu u kojem se zelimo i kojeg zelimo prepoznati.
a mi takvu dekonstrukciju sebe ne zelimo, ne zelimo da nam neko kaze..ej, pa ti lazes, pretvaras se da si neko drugi, da si neki demokrat, da si za neku slobodu, neku ravnopravnost.
a kultura, napredak, misao, razvoj, ide negdje drugdje, ne ceka nikoga od nas i mi jedino sto mozemo jest prilagoditi se i cak pokusati obogatiti tu misao, kulturu neku ili otezavati na bilo koji nacin da se misao razvija. dodavati utege, dalje mistificirati, raditi i stvarati, ono, sulude konstrukte koji ce biti sami sebi problem, ali i to je bolje jer ce se energija tako trositi na bavljenje samom sobom, ne na kreativnost, na razum, na osjetljivost te vrste, nego na misticizam.
tako je moguce na bilo koji nacin uhvatiti se bilo kakvog detalja koji ce u tom trenutku posluziti kao neka platformica oko koje ce se graditi neka konstrukcija za koju ne zelimo da se prepozna kao potpuno retogradna ili vec odavno apsolvirana misao, pa i ponasanje.
tako je moguce da se u nedostaku, nevolji, strahu od jasnog kritickog konfrotiranja, nadje neki detalj za kojeg mislimo da njime vladamo i da putem njega, kao nekog malog portalica, navalimo svom silom nase neke duboko funkcionalne iracionalnosti zamotane u racionalisticku formu, tako je moguce i da se svetrpecom apstrakcijom bergmana iskoristi kao prikaz za necije nerazumijevanje utegnuto u militantnu odoru, stegnutu pojasom kao simbol dirigirane neslobode i stavljanje tog, sada vec u njegovom tekstu, a onda i univerzalno dosjelog militantnog nerazumijevanja na mjesto na kojem smo sami i da se onda tome slatko smijemo, kako nam je to, eto, lukavo uspjelo.
mislim, u bolkovicevom tekstu je jasno da se tu radi o nekoj drugoj doanalizi, o nekom drugom otporu i jest, mozemo govoriti o dezavuiranju i ostati na tome i ustedjeti na pisanijama, vjerovati mu na citavom dramaturskom uvodu koji nas navodi da je eto, slucajno, nemajuci vremena, gladan, uritmljen na svoj nedjeljnu ceremoniju rucka, bas naletio na tu miminu bergman eskapadu u kojoj ona nesto mora i to kao intelektualni snob, dakle, ludom srecom je naletio ne nesto nebitnije od nebitnijeg u nebitnoj emisiji koju on ne vodi.. on nije nista morao, nego je ocito (opsesivno?)htio bas to, ludom srecom registrirati i na tome stvarati citave fantazmagorije, ok, u duhovito ismijivackoj deza i deja vu formi graditi, opravdati vec tko zna od kad sam sebi usvojen nekako zakljucak, u koji, ovom sretno iskoristenom prigodom zeli (ne mora za razliku od mime, on nista ne mora za razliku od mime
) i druge uvjeriti, u taj raskos njegovog zakljucka..
mislim, ocito tu nema milosti, sve ce se i na bilo koji i bilo kakav nacin iskoristiti, pa eto, cak ce se priznati da radi o nekom ne svidjanju ili eto, gadjenju kao legitimnom stavu, sve, sve..samo da se ne kaze da se radi o strahu. i onda to treba unaprijed nekako opravdati, racionalizirati, kao da koga briga zasto se nekom nesto gadi. ili zasto nesto voli. nekog voli. racionalizacija ljubavi, racionalizacija mrznje. racionalizacija sebe.
tako i homofobiju mogu gledat ne kao na neki izolirani strah, sam sebi dovoljan, nego kao na simptom, uputu za citanje jednog kompleksijeg stanja straha ili samo kao na jednu od manifetsacija stanja, pa i opredjeljenja, pa i tjeranja na to da nam je to stanje, to neko slozeno stanje straha, ustvari nasa kultura, a to znaci da smo to mi, mi identificirani u strahu i strahom.
ustvari, sve ovo sto sam rekao mogao sam rec u jednoj recenici.. bolkovic je cuo upravo i samo ono sto je htio cut, tj, u tom jezovitom trenutku njegove trke za ritualnom eliminacijom gladi, mogla je mima i nesto drugo rec i opet bi, sjajni nas romano, isto napisao..doduse s nesto izmijenjenim varijablama, tj moranje, uniformu, pojas i picku bi u svakom slucaju upotrijebio..
O svojim ideološkim previranjima sam razmišljao prije 10 godina, ne misliš valjda da sam blaženo nesvjestan utjecaja koji su formirali moje 'stavove'. 
Zar sam igdje to napisao? Brijem da nema šanse da mi se takva glupost mogla omaknuti.
