Život bez ljubavi

[Eks]

Prema damama, dama. Prema prostakusama, prostakusa.

Mene cudi svasta. Recimo cudi me da si netko uzima pravo da govori u ime svih.
Malo smo se zanijeli u zelji da izrazimo nepodnosenje, m?

Zapravo, ti si uvijek ista. Šećerna glazura koja jedva prekriva otrov kojim kiptiš i koja se raspada kako ostavljaš tragove za sobom. S tim da i ta šećerna glazura izaziva mučninu. Podsjeća me na jedan slatkiš u oblike salame kojeg sam pojela kao dijete i zapamtila okus. Zamisli, spojiti salamu i slatkiš. Nepodnošljiva mučnina slatkoće. Na to me asociraš. I taj slatkiš je bio fejk, niti je bio salama niti je bio slatkiš, a rezultat je bio naprosto odvratan.
Ne stoji ti. Odnosno, uloga ti je groteskna i rekla bih da se za tvoje dobro nadam da je samo uloga, izmišljeni nick na jednom malom forumu. A opet, u toj fejk ulozi si preautentična da bih vjerovala u to.

Tvoje manire, kako se ponizno i s divljenjem obraćaš primjerice Emericzyju pokušavajući sebe definirati kao damu profinjenog ukusa, a kad te potom on sam ispravi jer si u svom glumljenju aristokracije posve promašila riječ i izletjelo je tvoje neznanje, poput očice na jeftinoj nalonki na domjenku gdje se trudiš biti prihvaćena među gospodom dok ošacavaš dame za koje znaš da su prostakuše (za razliku od tebe!) tad nastavljaš, bez imalo nužnog stida... Netko uistinu profinjen bi se makar zarumenio, ali čemu, tvoji su obrazi uvijek rumeni iako nisu obrazi seljanke niti ti je način gospođe- ti si mutant, nešto posve fejk i ono što je bolno i tužno je što je taj fejk tvoja jedina autentičnost.

Nije to samo na ovoj temi, ali kad si već došla, ničim izazvana, da još jednom podebljaš taj status uzvišene dame koja zna, našla sam shodno da ti objasnim koliko su tragikomična tvoja nastojanja. Jer te vidimo. Čak se ni u ulozi uboge Feme ne snalaziš. I ona ima više života i poštenja u sebi.

[Tea Tree]

Pa potrošio sam pola topica da ti objasnim da to ne mogu ovdje... Evo, ako te zanima, idi na forum haer pa pogledaj moje sonete. Oni su tek mali dio te priče. A ipak su se protegli na ne znam koliko stranica kroz nekoliko godina. Kako bi ti onda da deset puta više materijala od toga komprimiram u par rečenica? malo si nerealna. Zato ti i kažem da imam dojam da zapravo ne znaš što pitaš.

Eto, ili nisam doživjela zemljotres pa ne mogu razumjeti ili to treba na visokim i dubokim umjetničkim sferama ili me šalješ tamo među viruse da čitam tvoje sonete, a zapravo ionako ne znam što pitam.

Aj, nema veze, valjda će drugi put biti bolje.

[Tea Tree]

Recimo cudi me da si netko uzima pravo da govori u ime svih.

Da se ne mučiš čuđenjem, uzmi k'o da ti je rekla i u moje ime.

[Emericzy]

Eto, ili nisam doživjela zemljotres pa ne mogu razumjeti ili to treba na visokim i dubokim umjetničkim sferama

Ne, nisi razumjela. Opisati to umijem samo umjetnički. Bar koliko znam; u ljubavnoj se prozi nisam okušao. A doživjeti to o čemu govorim može svatko, ako naginje snažnim ličnostima. I ima sreće naletjeti na partnera/partnericu koji su takvi.

[Margarita]

Ne, nisi razumjela. Opisati to umijem samo umjetnički. Bar koliko znam; u ljubavnoj se prozi nisam okušao. A doživjeti to o čemu govorim može svatko, ako naginje snažnim ličnostima. I ima sreće naletjeti na partnera/partnericu koji su takvi.

A meni se čini da je sreća zaobići takve. Nemam ja ništa protiv zemljotresa ali ne bih da se međusobno lomimo.

[Eks]

A meni se čini da je sreća zaobići takve. Nemam ja ništa protiv zemljotresa ali ne bih da se međusobno lomimo.

Ovisi o čemu pričamo. Priznajem da nisam posve ubrala Emerovo tumačenje zajebanih žena. Mene to asocira uglavnom na razornost koja iza sebe ostavlja patnju i pustoš. Možda tumačim prema sebi, ali to je nešto čega se grozim i kod sebe same, a nije mi simpatično ni na drugima. Svjesna sam da takve osobe mogu pružiti nešto posebno nekome, ali mislim da je bivanje s njima precijenjeno. Imaš osoba koje svoje razornosti nisu ni svjesne ili se njome čak i ponose i priznajem da sam bolovala od obje boljke, ali što sam starija, to su mi vrednije neke druge stvari. Takve osobe su mi lijepe na distanci, volim zaviriti u njihov svijet, ali ne bih mogla biti konstantno usisana u njihov vrtlog. I to je razlog zašto radim na sebi, da se rješavam dijelova koji me čine djelomice takvom.

[Margarita]

Spominjao je teške i zajebane ljude. A onda nekako mislim da bi uz to letjele i teške i zajebane riječi, a to nikako ne volim. Bez nadmudrivanja i nadjačavanja, molim.

[Perzefona]

Dovoljno je da je tiho tvrdoglav i mirno ustrajan u nečemu što se kosi s tvojim nečim. Ma šta dovoljno, to te tek može izludjeti.

A ti pizdiš temperametno. I onda ti još tepa tako što te zove Divlja.

[Donna Sole]

Što nije jasno? Mi ne znamo što njemu znači zajebana i jaka žena a on to ne zna opisati forumskim rječnikom, ali može umjetničkim izrazom.
Voli karaktere, bile one zločeste bile dobre, samo da nisu jednostavne i neka su snažne...Ne znam,a ne znate ni vi, možda se ovdje krije neka njemu po volji ali ko da je to bitno....
Bitno je da čovjek voli ljubav...a ko ne bi. Kad jednom probaš....

[Emericzy]

Što nije jasno? Mi ne znamo što njemu znači zajebana i jaka žena a on to ne zna opisati forumskim rječnikom, ali može umjetničkim izrazom.
Voli karaktere, bile one zločeste bile dobre, samo da nisu jednostavne i neka su snažne...Ne znam,a ne znate ni vi, možda se ovdje krije neka njemu po volji ali ko da je to bitno....
Bitno je da čovjek voli ljubav...a ko ne bi. Kad jednom probaš....

Ne, ne, ne volim zločeste. Nikako. Volim žestoke, ali žestina mora biti u službi nečeg smislenog. Zlo (meni) nema smisla. Dakle, da ju sila goni u dobrom smjeru.

Do sudara sila ne dolazi zbog zloće, nego zbog nesporazuma. Ili nestrpljivosti. Ili frustracije preprekama. Ili nekih sasvim vanjskih faktora. I prevladaju se ti sudari.

Ali žestina bude i pozitivna. Kad se dva vala pogode u fazi, pa pojačaju jedan drugoga... hjoj... ode amplituda u nebesa. I onda zaboraviš na sve cijene koje si platio.

[Donna Sole]

hm, da...niko ne voli zločeste a svi vole nešto što je i zločesto .
nekad..povremeno ...bar jednom

mada, nisam doslovno mislial na zlo i zločeste žene, velim karakter je bitan a nije svaki baš anđeoski

[Emericzy]

hm, da...niko ne voli zločeste a svi vole nešto što je i zločesto .
nekad..povremeno ...bar jednom

mada, nisam doslovno mislial na zlo i zločeste žene, velim karakter je bitan a nije svaki baš anđeoski

Tell me about it

Ali onda vidiš da su to anđeli u đavolskom kostimu, koji jednostavno nisu još naučili anđeoski ponašati. Treba im samo dati priliku i osjećaj da neće tresnuti na tvrdu zemlju ako skinu vražje halje.

Naravno, ako nisi totalno pogriješio.

[Perzefona]

Tell me about it skinu vražje halje.

Samo ti je skidanje na pameti.

[Emericzy]

Samo ti je skidanje na pameti.

Da. Premda, ovo sam (naravno!) mislio metaforički.

[Euklid]

na ovim prostorima... lijepih stvari ima

[ElliQuinn]

Je li onda, kad sve ovo pročitam, moguće zaključiti da je život s ljubavlju vrsta mazohizma?

[Emericzy]

Je li onda, kad sve ovo pročitam, moguće zaključiti da je život s ljubavlju vrsta mazohizma?

Ne.

Prvo, ne naginju svi ljudi žestokim i zemljotresnim partnerima. Netko voli mirne. Postoje veze sličnih ljudi, koji lako nađu harmoniju i u njoj sretno i mirno žive.

Postoje veze različitih ljudi, koje su uspješne jer partneri traže nešto drugo od onoga što sami imaju. To su puno kompliciranije veze jer različitosti moraju naći nekakav način da surađuju a da se ne krše, ne bodu i ne stružu. Njihova je 'harmonija' skroz drukčijeg tipa i ovi mirni ne bi ju vjerojatno ni prepoznali kao harmoniju.

Dok oni prvi šeću parkom i uživaju u mirisu cvijeća, ovi drugi ponekad lete zrakom i misliš si, Isuse, skršit će se. A onda vidiš da je to let s trapeza na trapez, pa sve na kraju bude u redu. Samo s puno više adrenalina.

A nekad, jebiga, ipak padnu. Dogodi se.

Hoću reći, nije mazohizam. Ako hoćeš igrati rukomet, često doma dođeš s modricama. Ako igraš šah, ne. Ali to ne znači da su rukometaši mazohisti. Veći problemi 'žestokih' veza nisu željeni sadržaj, nego su neizbježna posljedica situacije. Oni su cijena koju plaćaš za vezu kakvu želiš. Modricama plaćaš ljubav za rukometom. Ne znači da baš voliš da te mlate.

[Tea Tree]

Ne.

Prvo, ne naginju svi ljudi žestokim i zemljotresnim partnerima. Netko voli mirne. Postoje veze sličnih ljudi, koji lako nađu harmoniju i u njoj sretno i mirno žive.

Postoje veze različitih ljudi, koje su uspješne jer partneri traže nešto drugo od onoga što sami imaju. To su puno kompliciranije veze jer različitosti moraju naći nekakav način da surađuju a da se ne krše, ne bodu i ne stružu. Njihova je 'harmonija' skroz drukčijeg tipa i ovi mirni ne bi ju vjerojatno ni prepoznali kao harmoniju.

Dok oni prvi šeću parkom i uživaju u mirisu cvijeća, ovi drugi ponekad lete zrakom i misliš si, Isuse, skršit će se. A onda vidiš da je to let s trapeza na trapez, pa sve na kraju bude u redu. Samo s puno više adrenalina.

Meni se ipak čini da ovi prvi zajedno lete s trapeza na trapez, a ne uzrokuju stres jedno drugome.

A nekad, jebiga, ipak padnu. Dogodi se.

A, dogodi se, da.

Za one kojima je teže razumjeti slovenski u govoru/pjevanju evo i teksta:

Zarjavele trobente

Nostalgičen neki večer.
Franc in Liza.
Na trapezu sta plesala.
V cirkusu Quala-bla-dala.

Franc je pozabil Lizo.
Visoko nekje v zraku.
Zagledal je njene oči.
Na parketu Quala-bla-dala.

Želel je da sloni letijo
in jo zbudijo, in jo zbudijo.
Zarjavele trobente s svojo glasbo,
da jo zbudijo.

Žirafe opice in tigri.
Žalostni so afriški levi.
Franc poslušal je trobente.
Raztrgal cirkuške plakate



Čini mi se da se da drugi najčešće u konačnici padnu jer mi se čini da dugoročno to ne može opstati.

Hoću reći, nije mazohizam. Ako hoćeš igrati rukomet, često doma dođeš s modricama. Ako igraš šah, ne. Ali to ne znači da su rukometaši mazohisti. Veći problemi 'žestokih' veza nisu željeni sadržaj, nego su neizbježna posljedica situacije. Oni su cijena koju plaćaš za vezu kakvu želiš. Modricama plaćaš ljubav za rukometom. Ne znači da baš voliš da te mlate.

A, dobro, ako tako kažeš. Ali se ja nikako ne mogu oteti dojmu da to ipak jest željeni sadržaj.

[Euklid]

suidjam pjesmu

jedna od najljepsih ljubavnih balada...

[Margarita]

suidjam pjesmu

jedna od najljepsih ljubavnih balada...

Aha, već skoro trideset godina izaziva strah od letenja. Neće te nitko uhvatit.

[Euklid]

Ma hoce, kako nece...

[Emericzy]

Meni se ipak čini da ovi prvi zajedno lete s trapeza na trapez, a ne uzrokuju stres jedno drugome.

Teško. Jesi li kad letjela? Mislim, ne u avionu, nego slobodno, zmajem, padobranom, jedrilicom? Ili bar skakala u vodu s velike visine? Ne ide to bez stresa.

ja nikako ne mogu oteti dojmu da to ipak jest željeni sadržaj.

Ne čudi me. 'Žestina' o kojoj govorim očito nije za tebe. Teško da ju onda, gledajući sa strane, možeš doživjeti pozitivno.

Ne želim time reći da je 'tvoj' ili 'miran' stil loš. Onome tko ga voli dobar je. Svakome svoje.

[Beau]

Meni se čini da se Emer i Tea ne sporazumijevaju baš najbolje

Kao prvo, žestinu o kojoj Emerici priča ne shvaćam kao nešto gdje nužno mora bit puno dinamike, akcije i dramaturgije.
Više kao da mu žena, i veza uopće, mora na neki način bit izazovna. Izazovna možda u intelektualnom smislu, u osvajačkom..i količini uloženog truda. Tako nešto.
Dakle, da je žena izraženog karaktera.
Ali to je opet sasvim subjektivan doživljaj. Žena koju Emer smatra žestokom, netko drugi bi možda smatrao prepotentnom, dosadnom, gnjavatoricom, čangrizavom il kajaznam.
Pa svi smo više manje takvi. Svi volimo zanimljive karaktere i poželjno je da tako doživljavamo partnere. Jer ako ne, ne čini mi se da će tu bit puno sreće...

A kao drugo, Tea mi se i sama čini kao žestoka žena
Barem ovako u životu, ne znam kakva je u vezama.
Pa sad...ni nju baš ne mogu zamislit u nekoj mlakoj vezi.

Ne znam, tako se samo meni čini.

[Perzefona]

A kao drugo, Tea mi se i sama čini kao žestoka žena

I meni.

I mislim da se tu krije odgovor: ono što drugima izgleda kao temperament i žestina, njoj je podrazumijevajuće i obično.

Volim u takvim slučajevima spomenut svoje starije mladunče, koje me jednom jako nasmijalo, ali i zamislilo kad je izjavio da je sve do škole bio uvjeren da je sluh svima svojstven i da svi ljudi znaju pjevati. Kaže da ga je jako iznenadilo kad je u školi otkrio da mnoga djeca nemaju sluha. Jer on sebe nije doživljavao kao osobu s vrlo osjetljivim sluhom. I, kaže, ni danas se ne doživljava. To je njemu normalno, obično.

[Beau]

Volim u takvim slučajevima spomenut svoje starije mladunče, koje me jednom jako nasmijalo, ali i zamislilo kad je izjavio da je sve do škole bio uvjeren da je sluh svima svojstven i da svi ljudi znaju pjevati. Kaže da ga je jako iznenadilo kad je u školi otkrio da mnoga djeca nemaju sluha. Jer on sebe nije doživljavao kao osobu s vrlo osjetljivim sluhom. I, kaže, ni danas se ne doživljava. To je njemu normalno, obično.

Vidiš, tako sam se ja čudom čudila, a čudim se bogmeč i danas, kad sam skužila da postoje ljudi koji NE PJEVAJU. Ono, nikad.
Ni kad usisavaju, peru suđe, rade, voze, tuširaju se.

To da nemaju svi sluha, jasno mi je odavno. Ali zašto nedostatak sluha sprečava ljude da pjevaju makar sami sa sobom??
Kako izdrže, kako kako kako??