Emericzy » wrote: Mješavina svega toga. Šteta dobrog glumca 'potrošiti' u sat i pol. A mora da je dobar ako si ga odabrao. Nije li onda bolje tražiti scenarij koji će pružiti malo više prilike svima da se istaknu, da daju nešto od sebe. I na kraju, da uživaju u toj romantičnoj dramokomediji, ako znaju i mogu.
Film, serija, sapunica..kako god , svakako ima tijek s predvidim ili nepredvidivim krajem. Da je znati kraj, ne bi bilo napeto. Ovako svi akteri daju od sebe koliko mogu i znaju ne bi li predstava imala neku posebniju vrijednost , možda umjetničku, možda komercijalnu...Svi mi znamo da jednom završava. Nekako. Ali meni nije padalo napamet ni u najluđim snovima da će baš onaj začetak, ona ljubavna tema prestat bit tema.
Dala bi život i umrla u neznanju da će svijeća dogorit, nestati plamičak, ostavit me u mraku iščekivanja svjetla. Ali zašto? Nije li lakše uzeti drugu svijeću, raspalit plamen i uživati u novim bojama, ispunjavati se svjetlom ne razmišljajući o kraju koji , opet, dolazi....Kakve veze ima koliko će svijeća goriti, hoće li to biti baklje, lampice ili reflektori, kad svijetli neka svijetli!!
Ja ionako ne vjerujem u jednu jedinu , neprekidnu do smrti...
Sad znam da ne znam. Sad mi je važno da mi je toplo, da me grije, da me krijepi, da me nasmijava, da sam voljena...nije zato ljubav manje ljubav...
