"friend zone"

[Margarita]

ali oni ti mozda ne zele pomoc ili cak ne znaju kako, a ti oces da ti pomognu, ono, bas oces i oces.. ma pomoce oni tebi, pomoc i te kako ce pomoc, nezvala se ti margarita.

a jos i kad znas odgovor, ko to moze platit pitat.. zasto? prajsles..

Ma, rijetko ja pitam, i ako baš pitam onda samo jednom, da im dam priliku da bar nešto slažu, ako ja već nemam tu vrstu laži na lageru da ih nečim pokrijem, opravdam, da se ne naljutim slučajno, da im ne zamjerim, da zaboravim.

[..a unda]

To što ja znam, ne znači da i oni znaju.

Ako ih ja pitam, kad se već sami ne pitaju, ako se zamisle nad svojim postupcima umjesto da postupaju nagonski, ako sebi, a ne meni, odgovore zašto tako postupaju, možda svhate kad verbaliziraju (ili ne uspiju verbalizirati jer skopčaju da su im razlozi neutemeljeni pa se zasrame) možda se predomisle.

..bravo perze, edukacija, to se trazi. i to samoedukacija. zvali su te u ulici..eno ide perze sokrat. ja sam samo mislio da ti oces pitat jer te nesto zanima sto ne znas.

To što ti sad meni i Margariti pripisuješ zle motive znači samo da si ti zao.

ok.

[..a unda]

Ma, rijetko ja pitam, i ako baš pitam onda samo jednom, da im dam priliku da bar nešto slažu, ako ja već nemam tu vrstu laži na lageru da ih nečim pokrijem, opravdam, da se ne naljutim slučajno, da im ne zamjerim, da zaboravim.

shvatio sam. ti pitas zasto da zbunis drugog, a umedjuvremenu ti si vec negdje drugdje.

[Margarita]

shvatio sam. ti pitas zasto da zbunis drugog, a umedjuvremenu ti si vec negdje drugdje.

Čuj u međuvremenu. Uvijek sam negdje drugdje.

[Perzefona]

Čuj u međuvremenu. Uvijek sam negdje drugdje.

I ja bih to. MOžda naučim. Mlađahna sam.

[Emericzy]

Ono što želim reći da mi je totalno neshvatljivo onu stranu koja je i dalje zagrijana za ljubavnu vezu smatrati oholom. Eto, previše ju boli podsjećanje da je tebi postala neinteresantna kao ljubavni partner, i sad je ona zbog toga ohola.

Njezino odbijanje prijateljstva koje nudiš umjesto ishlapjele ljubavi interpretiraš radije kao njezinu umišljenost i oholost, nego kao odmicanje od sitacije koja joj podgrijava nade i soli rane.

To je zato jer riječ 'oholost' upotrebljavaš u svakodnevnom, kolokvijalnom značenju, a ja u nekakvom moralno-vjerskom, budući da sam počeo govoriti o grijehu.

Ohološću opisujem osjećaj da si silno važan i da takav moraš biti nekom drugome. I ako u očima tog drugog nisi tako silno važan, nego deset posto manje, e, onda ne važi. Idemo doma.

Nitko od nas nije važan. I ne treba biti. Trebao bi biti 'ponizan' (i opet, ne u kolokvijalnom, negativnom smislu te riječi).

Ne imati očekivanja.

prijeteljstvo podrazumijeva nekakvo slaganje, zajedništvo, poznavanje druge osobe. Kako mi, dakle, osoba koja mi priđe, a za ljubavnu vezu s njom nisam zainteresirana, može biti prijatelj? Kako? Pa to mi je praktički nepoznata osoba. Nema tu govora o prijateljstvu. Teroetski, moglo bi se i dalo bi se to prijateljstvo izgraditi, kad mu namjere i želje druge strane i tvoja svijest o njima ne bi bile smetnja.

Ne razumijem ovo. Znači, ljubavna veza može s nepoznatom osobom, a prijateljska ne?

Ja govorim o vezi koja ima nekakvog emocionalnog temelja. Ako zanemarimo legendarnu ljubav na prvi pogled, i zaljubljujemo se i sprijateljujemo u nekoga o kojemu znamo dovoljno da u nama pokrene takve pozitivne stvari.

Dakle, osjećamo da taj temelj postoji i idemo prema nečemu. Hoće li to biti ljubav ili prijateljstvo? To još ne znamo. Možemo pretpostavljati da ljubavi neće biti ako nema one čuvene 'kemije', pa možemo umjesto nje predložiti prijateljstvo, da ne bi bilo zabune. Zašto unaprijed frktati nosom na to?

A ako se radi o ljubavi koja je postojala, ali se ohladila, zašto i onda prijateljstvu dati košaricu? Svaka prava ljubav temelji se na prijateljstvu. Prijateljstvo je divna, vrijedna stvar. Ako je ono 'ekstra' povrh prijateljstva nestalo, zašto i tu divnu i vrijednu stvar baciti u koš?

I opet -- govorim načelno. Znam da ti odnosi nisu u potpunosti racionalni i da ih čovjek ne gradi niti ne razrješava potpuno razumski i logično. Ali može bar probati unijeti u cijelu tu sliku i razuma i dobre volje. Ako razmišljamo 'oholo', rezultat će biti uvreda, kao da nam je bilo ponuđeno nešto loše. A nije. Ponuđeno je nešto dobro, samo ne baš ono što smo priželjkivali.

[Margarita]

Naravno da može. Svašta. Za manipulaciju ti nije potreban talent, nego inteligencija.

A jok, treba ti dobrota. Ničim se ne može tako precizno i učinkovito manipulirati kao dobrotom. OK, inteligentno upravljanom dobrotom.

frendzoniranje smatram okrutnim i pizdunskim. Nikako ne bih voljela da me muškarac kojeg želim obljubiti smatra frendicom znajući što osjećam.

Hm, a što osjećaš? Želiš ga obljubiti? Pa to možeš i kao frendica. Bilo bi nezgodno da si zaljubljena, ali to je sasvim druga stvar. Neugodno je ići na kavu s nekim ko zaljubljeno bleji a ti mu ne možeš, ne želiš uzvratiti. Ko da staneš i zalijepiš se na tuđi bačeni flaster, ljigavo. S onima koji bleje jer bi te poševili je puno jednostavnije i ugodnije, ako okreneš noge na drugu stranu za par minuta će htjeti poševiti drugu najbližu suknju ili dekolte.

[nina williams]

zasto ga mucis. vidis da se on dovoljo sam muci.

osim toga, ako moras sam sebi dokazivat sta si mislio, e onda jebiga sve..

ne znam kako bi to izgledalo..u sebi bi onda trebao imat glas denuncijanta, glas tuzitelja, glas obrane i glas suca. a tu je i, jebiga, porota. cini mi se da je tu ka neka ono..guzva malo, za neku glavu, psihu..

Ma đe ga mučim , pa načelno se oko ovog slažemo. Nu:

Hmmm...

Grijeh je -- kako ja to vidim -- sam po sebi kazna. Ako spoznaješ grijeh, ako si uvjeren da on postoji, samim time prihvaćaš i njegov teret. Recimo, ako shvatiš da si pizda, ako se doživiš kao pizdu, pa to je grozno grda stvar. U crnu te zemlju pritisne. Kužiš, kao oni ljudi što u prometu pregaze nekoga i onda više ne mogu živjeti s tom činjenicom. Nikakva to kazna za to ne treba. Tko će te kazniti gore od tebe samoga.

Eto, Undo, i ja tako mislim. Jedino što sam ja prije tog pričala o nečem drugom, o tom da mi nepošten motiv (misao) uz učinjenu poštenu radnju, ne more nadjačat poštenost radnje.
O mom viđenju nepoštenih radnji uz nepoštene motive...ne napisah ja ni riječi.

Kazna treba onome tko ne spoznaje grijeh. I vjerojatno bi dovoljno bilo da se grešnika navede na to da spozna težinu onoga što je napravio. Doduše, nemam pojma kako bi se to postiglo.

Možda i ne treba. Naime, mislim si ovako: Ako ne spoznaješ grijeh, teško da onda možeš spoznati njegovu suprotnost -- tj. dobro. Kao što slijepac ne spoznaje ni svjetlo niti mrak. Dakle, takvim je ljudima oduzeto pola ljepote života. Oni su na neki način u zatvoru. U fizičkom ti je zatvoru oduzeta sloboda. U ovome ti je oduzeta životna ljepota.

Znaš li ti zlog čovjeka koji dobro živi? Ne mislim materijalno, nego da živi kvalitetno. Da nekoga voli. Da netko njega voli. Da ima normalne emocionalne uzlete kakve imaju dobri ljudi. Ganuća. Ushite. Meni oni svi djeluju kao emocionalni invalidi. Po meni je to kazna.

EDIT: Dok sam ja pisao, Unda je već odgovorio nešto slično. Ako sam ga dobro razumio.

E s ovim se dijelom, nakon bolda, baš i ne slažem.
Patologija take vrste ti je strana, i to u smislu tuđinska. Ne možeš ju ti sad, il ne možeš dovoljno dobro, koji ju ne osjećaš, tumačiti kroz nepatologiju. (Il koroz nepatološke osjećaje.)
Osjećaju sreću, il neki ekvivalent tog pojma, osjećaju zadovoljstvo kroz uzbuđenje, ako je to termin koji nam je u glavi lašnje dozvolit im*.
*Biram riječi (vrzmaju mi se po glavi oni naši suprotni pogledi na temi homoseksualnih brakova), ovo neće na dobro ispast...


I dalje (nezgodno mi je kvotat kad ste puno pisali), kad radiš usporedbu 'loših ljudi koji stvaraju dobra djela' navodeći Pikasa i Vagnera...e tu, tu se isto ne slažem. (E što imam smisla za raspravu i kontinuitet, o matero )
Aj, sad sam ozbiljna: razlog zašto se ne slažem leži u samoj usporedbi. Lakše je promatraču prihvatit Pikasa i Vagnera kao 'velike', jer on promatra njihova djela koja nisu nužno vezana za 'lošost' samu.
Meni bi bolji primjer bio jedan od onih takoreći školskih, liječnik koji je otkrio lijek za recimo rak, al otkrio ga je vivisekcijom na ljudovima. E da li sad možemo cijeniti njega kao liječnika i njegovo djelo-tj. tako dobiven lijek? Nadalje, da li bez grižnje savjesti možemo konzumirati taj lijek, ili dozvoliti njegovu proizvodnju, kao što možemo bez moralinih dvojbi konzumirati Pikasovu umjetnost?

Nije ista veza između Vagnerove bezobraštine i njegovih djela kao i ona između doktorove bezobraštine i lijeka. Da jest ne bi Ameri (i ne samo oni) skrivali kome su sve nakon Drugog svjeckog pasoše davali.



Hm...sad se opet malo vraćam na zajebanciju, al samo nekako polovično...otvara ovo zadnje što napisah i nove moralne dileme...odnosno, da neki eksperti prolaze bolje od drugih. Kad si dobar u svom poslu, al radiš krivu stvar (il za krivu stranu), nije ti isto bit nekakav inženjer i nekakav umjetnik/političar/neki ne-baš-direktno-profitabilni-pajdo. Ako te se dočepaju Ameri, jelte.
Ako te se dočepaju Francuzi, nema veze, ode glava.
(Ako ko nije ubro, što me uopće ne čudi kad ja pišem, prvi pajdo na kog sam mislila bijo je fon Braun, a treći Lavoazje. Za po redu druge pajde ionako niko ne zna ko su bili, njizi svi ubijaju.)

[Perzefona]

To je zato jer riječ 'oholost' upotrebljavaš u svakodnevnom, kolokvijalnom značenju, a ja u nekakvom moralno-vjerskom, budući da sam počeo govoriti o grijehu.

Ohološću opisujem osjećaj da si silno važan i da takav moraš biti nekom drugome. I ako u očima tog drugog nisi tako silno važan, nego deset posto manje, e, onda ne važi. Idemo doma.

Upravo tako. Idem doma. Ne zato jer jesam ohol (dakle, negdje u dubini vjerujem da ipak jesam važan, samo to ona druga strana ne kuži, al skužit će, valjda) nego zato jer nisam ohol. Jer shvaćam da sam nevažan. Idem doma. Da, baš kao što si rekao.

Nitko od nas nije važan. I ne treba biti. Trebao bi biti 'ponizan' (i opet, ne u kolokvijalnom, negativnom smislu te riječi).

Točno. Zato idem doma. Al čekaj, ti si nešto drugo mislio kad si rekao da idemo doma?

I nemoj mi onda stvarati iluzije da jesam važan, ako nisam važan.

Nisi mi važan, al druži se sa mnom. Neprestano svjestan da si mi nevažan.

Sorry, možda je to duhovna neka vježba koja vodi asketizmu i savršenstvu duha, al ja ne bih.

K vragu, tu si se sav polomio da objasniš čovjeku da nije važan, da je oholo željeti biti važan, a onda kad čovjek to pojmi i pomiri se s time i ode, takav nevažan, onda je bahat i ohol.

Ne imati očekivanja.

Ovo će Margarita. Pliz, Mardž, opleti, pliz, pliz... Nadam se da još nije otišla.

Ne razumijem ovo. Znači, ljubavna veza može s nepoznatom osobom, a prijateljska ne?

Može oboje. Ako obje strane jasno znaju i pristaju na to što grade. Ne može (po meni) kad jedna strana želi ljubavnu vezu, a druga ne želi, nego nudi prijateljstvo.

Dakle, osjećamo da taj temelj postoji i idemo prema nečemu. Hoće li to biti ljubav ili prijateljstvo? To još ne znamo.

Ne znamo? Zajebavaš se?OK, ne znamo hoće li nam se potrefiti, ali definitvno jako jako brzo doznamo bismo li mogli, htjeli, je li tlo plodno, jel nam kandidat miriši.

Možemo pretpostavljati da ljubavi neće biti ako nema one čuvene 'kemije',

Da, zajebavaš se. Ne mogu se sjetiti (a stara sam i dugo živim) da mi se ikad dogodilo da je ljubavna iskra planula s nekim tko mi se nakon jakojako kratkog vremena, nekoliko suvislih razmijenjenih rečenica, nije svidio, na koga nisam pozitivno zatitrala, pa makar se i ne ostvarilo. Famozni klik se dogodi ili ne.

A ako se radi o ljubavi koja je postojala, ali se ohladila, zašto i onda prijateljstvu dati košaricu? Svaka prava ljubav temelji se na prijateljstvu. Prijateljstvo je divna, vrijedna stvar. Ako je ono 'ekstra' povrh prijateljstva nestalo, zašto i tu divnu i vrijednu stvar baciti u koš?

Zato jer hlađenje vjerojatno, ma šta vjerojatno, gotovo sigurno nije simultano. Jedna strana ostaje zagrijana.

Ponuđeno je nešto dobro, samo ne baš ono što smo priželjkivali.

Gle, ljubavna veza i ljubavni život nije (meni) nešto poput hrane, pa da jesti moram. Meni je to luksuz. Jer nisam ohola. Ne moram imati ljubavni odnos da bih živjela i funkcionirala. A kad kupujem luksuz, onda ili kupim ono što želim, ili ne trošim novac. Kad kupujem cipele koje mi ne trebaju, kupim isključivo one koje mi se jako svide i odlično mi stoje. Ako takvih nema, ja neću kupiti neke druge, fine i udobne i kvalitetne.

Da, da, znam, ljudi nisu cipele.

[nina williams]

Dakle, ti zapravo govoriš o prekidu ljubavne veze i odnosima dvoje ljudi koji više nisu u ljubavnoj vezi.

OK, možemo i o tome.

I tu imam pitanje. Kako se to i zašto dogodi da ti je osoba koja ti je vrijedna, draga, dobra, ispravna, zanimljiva i nositeljica mnogih vrlina, ona koju želiš zadržati u životu jer ju cijeniš, postala neprivlačna ili nedovoljno privlačna za ljubavnu vezu?

Recimo da ovo pitanje nema odgovora, da se takve stvari jednostavno dogode, kao što se i ljubav bez opipljivog i jasnog razloga dogodi.

Ma ima odgovora, kako ga ne bi bilo...
Dođe neka druga koja ima sve to i još nešto. Ili sve to, al mrvu bolje.
Al mislim da je u tom slučaju ipak naglasak na onom dijelu postala nedovoljno privlačna.

[Perzefona]

A jok, treba ti dobrota. Ničim se ne može tako precizno i učinkovito manipulirati kao dobrotom. OK, inteligentno upravljanom dobrotom.

Da. Al ne moraš sad sve tajne razotkriti.

Hm, a što osjećaš? Želiš ga obljubiti? Pa to možeš i kao frendica. Bilo bi nezgodno da si zaljubljena, ali to je sasvim druga stvar.

Nije to druga stvar, nego je to najprvija stvar.

[Margarita]

K vragu, tu si se sav polomio da objasniš čovjeku da nije važan, da je oholo željeti biti važan, a onda kad čovjek to pojmi i pomiri se s time i ode, takav nevažan, onda je bahat i ohol.

Pa da, nevažan je kad je tu, kad ode odjednom je jako važan.

Ovo će Margarita. Pliz, Mardž, opleti, pliz, pliz... Nadam se da još nije otišla.

Jedino što mi je palo na pamet kad sam ga pročitala bilo je odajebi, al sam pristojna pa sam se suzdržala.

Zato jer hlađenje vjerojatno, ma šta vjerojatno, gotovo sigurno nije simultano. Jedna strana ostaje zagrijana.

I onda zagrijana strana mora slušati prijateljsko časkanje o novom komadu. Ma, odajebi opet. Bože, posat ću prosta s vama.

[Margarita]

Nije to druga stvar, nego je to najprvija stvar.

I hoćeš biti najprvija mu ikad.

[Perzefona]

Pa da, nevažan je kad je tu, kad ode odjednom je jako važan.

Jedino što mi je palo na pamet kad sam ga pročitala bilo je odajebi, al sam pristojna pa sam se suzdržala.


I onda zagrijana strana mora slušati prijateljsko časkanje o novom komadu. Ma, odajebi opet. Bože, posat ću prosta s vama.

A daj, reci mu ono što si jučer na kavi meni rekla. Ja to ne znam tako slikovito i gurmanski.

[Margarita]

A daj, reci mu ono što si jučer na kavi meni rekla. Ja to ne znam tako slikovito i gurmanski.

O, svašta sam rekla. Ali gurmanski, hm, da je očekivanje kao marinada, da se i odrezak i grlo moraju malo napacati ili odležati, sir sazrijeti, vino dekantirati da bi zalogaj dobio punoću okusa.

[Perzefona]

O, svašta sam rekla. Ali gurmanski, hm, da je očekivanje kao marinada, da se i odrezak i grlo moraju malo napacati ili odležati, sir sazrijeti, vino dekantirati da bi zalogaj dobio punoću okusa.

Da, na to sam mislila.

Očekivanja su slina od koje zalogaj klizi glatko. :margarita:

[..a unda]

A jok, treba ti dobrota. Ničim se ne može tako precizno i učinkovito manipulirati kao dobrotom. OK, inteligentno upravljanom dobrotom...

npr, svom svojom dobrotom, s onim blagim, dobrim..svetackim licem, mirno i sklopljenih ruku zapitas drugog..zasto?



ok, moze se ova tema odvojit u neku drugu da ne smetamo frendzoniranju npr..moral, eshatologija i zasto?

[blaze]

A daj, reci mu ono što si jučer na kavi meni rekla. Ja to ne znam tako slikovito i gurmanski.

bile ste na kavi bez mene

[Perzefona]

Mi to u kvartu obavimo. Ti idi s Emericzyjem.

[..a unda]

.. Ako spoznaješ grijeh, ako si uvjeren da on postoji, samim time prihvaćaš i njegov teret. Recimo, ako shvatiš da si pizda, ako se doživiš kao pizdu, pa to je grozno grda stvar. U crnu te zemlju pritisne. ..

Eto, Undo, i ja tako mislim.
..

..pa bravo, sve pet. sasvim ono, normalan neki stav, izbor, odluka..ne vidim nista u njoj da je neravnopravna s drugim odlukama, izborima..

..jedino, nesto mi tu malo rastimano zvuci, neku disonancu osjecam kad procitam ..spoznaja.. i ..uvjeren. pa se onda, dakako, jos i tako dozivis..nego kako drugacije.

..ali to ..uvjeren.. tu mi nesto ima, tu bi mogla bit neka dramaturgijica, a? ta ti mitlit?

ne znaci uopce da to u sto smo uvjereni jest neka..uvjetno i slobodno cu rec, neodgovorno cu rec..vulgarno cu rec.. objektivna realnost.
ok, ako je tako, ako se mi tako dozivljavamo, onda jest to nasa realnost, ali ono.. bezveze, zivimo tlapnju jer, ne znam, tako hocemo, tako smo odabrali, mozda drugacije ne znamo, nije sad bitno zasto. bitno je da taj nas dozivljaj sebe mozda nema nikakve realne osnove, ali eto, postujuci, vrlo postujuci sami sebe, nas, nas ego..onda je prikladno i da nase uvjerenje, a izgleda onda da i nas odnos, dozivljaj sebe, svjesnost sebe kao grijesnika, cije je breme onda, dakle & stoga, vrlo tesko (ne, nisam rekao da je mjehur od sapunice, da budemo odmah na cisto i da se netko ne poziva dalje na to..to je nesto drugo ) bude odgovarajuce i kvalitetom i kvantitetom naseg opceg dozivljaja sebe.

ono, na neki nacin ako mogu tako rec..covjek je velik, jak koliko su mu veliki, jaki i neprijatelji..

[Margarita]

npr, svom svojom dobrotom, s onim blagim, dobrim..svetackim licem, mirno i sklopljenih ruku zapitas drugog..zasto?

Eli! Eli! Lama azavtani?!

[blaze]

I kad to znaš, još ti teže padne pripadnost frend zoni. Kužim ja to.

[Margarita]

bile ste na kavi bez mene

A, gle, Perze mi skoči na posao na pauzi za kavu. Ti daleko stanuješ. Od tebe ne mogu imati tolika očekivanja.

[..a unda]

Eli! Eli! Lama azavtani?!

..e. na primjer i to. cak i to. vidis da znas. tebi tu nema neke ljutnje? ..ne vidis je?

[blaze]

Mi to u kvartu obavimo. Ti idi s Emericzyjem.

emericzy mi nije kupio masažer za glavu. margarita jest! i sad ga voza u gepeku (ne emera, masažer )