Tea Tree » wrote:"Ne mijenjamo Ustav bez obzira na referendum"
Nakon prve

reakcije, pročitala sam ostatak teksta pa mi je upalo u oči ovo:
"Odluka na referendumu o promjeni Ustava bila bi po naravi stvari ustavna odluka. Ako je riječ o promjeni Ustava, koja je valjano donesena na referendumu, onda ta promjena Ustava u dijelu i izričaju koji je izglasan na referendumu stupa na snagu nakon objave potvrde da je referendum održan pod pretpostavkama koje propisuje Ustav.”
Izjava Jasne Omejec.
Meni tu nešto ne štima. Nije da sam proučavala proceduru, ali bi se po ovome što ona kaže u Ustav mogle unijeti doslovno bilo kakve blesave ideje, samo ako se za njih skupi dovoljno potpisa.
Ako bude ovako kako Omejec navodi, predlažem da Udrua Franak krene skupljati potpise da su nevažeći, ništetni ili kakvi već, svi krediti s valutnom klauzulom (ne samo u Švicarcima

) pa da se izmijeni Zakon o bankama, u skladu s novim Ustavom, da se kreditna zaduženja građana takve vrste otpisuju. Imajući u vidu broj građana s takvim kreditima, skupilo bi se više nego dovoljno potpisa.
(ne, nemam takav kredit, ali je dobra ideja)
ma, prvi zakon ustavnog zakona, ambula, preambula, ampula i preampula ustava bi trebala bit..jebime, jebacute.
meni je ovo kako se nastavilo ovo kretanje, kako prelazi u dalju neku fazu, samo jos vise dokaz da ova peticija, referendum, zajedno sa jos okolnim nekim uskladjenim aktivnostima, samo je eskalacija udara sad na ovu vlast, stvaranje okolnosti i opkoljavanja, priprema terena da se svi ti neki udari nekako sunkronizirano u istom trenutku koncentriraju da se hadeze i pripadajuce ujedinjeno desne opcije opet domognu vlasti racunajuci na idiotizam vlastitih drzavljana.
ne zelim sad koncentrirati sve prema omejackoj, esdepe ima tu soli po glavi kolko oces, doduse, i iz jada i ocaja, ne iz neke demijurske namjere, ali omejacka je jedna plavusasto sponzoricasta paradgimica neka ili trenutni dekoracijski naslov totalnog nereda i nebitnosti ove drzave.
kao tipicni predstavnik ambicioznog bas-sam-si-super mejnstrima, navlaceci kalkulantski habitus metiljavih hrvatskih liberala, uhvatila je boga za bradu..kao i ostali uglavnom, ulaskom u ustavni sud i njen ambiciozni primozak je dozivio delirij kad je..ako se neko uopce sjeca.. bilo ono okapanje oko ustavnih sudaca i ustavnog suda, seksove prcije koja je to cak i dan danas i kad se nekako pristalo na omejacku u citavoj toj pijanoj igri seksa, hadezea (u mnozini hadezea..tj, hadezeaa), vice vukojevica i ostale terminalne bratije.
uostalom, sve u ovoj situaciji malo postaje jasnije ako pretpostavimo da je vukojevic mentor karamarku i da je karamarko proteze opus deija.
ono sto je meni tehnicki zanimljivije od prebiranja po septickim jamama, jest.. tko odlucuje i u kojoj tocno fazi, je li tekst ove peticije koja se potpisivala ili referendumsko pitanje, u sukobu, protivno osnovnim ljudskim pravima ili samo ljudskim pravima i da o tome zakon i ustav, pa i nema sta bas puno pricati, pregovarati, dumati, dovijati se..
u kojoj fazi i tko moze eventualno reci da to nije samo u suprotnosti sa ljudskim pravima, vec i da se tu radi o zelji nametanja nekih drugih pravila koja su povijesno i jel, civilizacijski, valjda sasvim dovoljno osudjena i prepoznata kao nesto sto se ne bi smjelo nikako ponoviti, a ne samo da se raspravlja, ustavno i pravo razmislja.. bi li se trebala ponoviti ili ne? ..hoce li se nekom uskratiti neka prava, neka sloboda ako se ne ponove? ..pa eto, u zelji da se ne ugrozi necija sloboda, amo mi ipak dopustiti mogucnost da se neka pravcila, koja su, kazem, vec prepoznata kao toliko nevaljala da se ne smiju ponoviti..da, se, eto, ponove. ako je volja naroda da se ponove, neka se ponove. neka to udje u ustav.
citav ovaj peticijsko referendumski dio (sa jos i ostalim taktickim udarcima koji jos ne izgledju povezanima, barem ne svima, tj i ne zeli se da izgledaju povezanima), mene vrlo podsjeca na jedno postmodernisticko ponavljanje, interpretaciju, rimejk onog dogadjaja u zagrebu na maksimirskom stadionu prije sedamdesetak godina, doduse, sada s novim iskustvom, u novim okolnostima, s novom tehnologijom, ali bit je ista.
svatko tko je potpisao tu peticiju, svjesno ili nesvjesno je pozvao na onom/ovom stadionu nekoga da se opredijeli. tj, prevedeno na jezik danasnjih tehnologija, ne samo da je pozvao grupu ljudi da samio sebe prepoznaju, nego je to uzdignuto formalno i demokratski na rang drzave, nacije..da i ostale pozove da prepozna i da pozove tu grupu da se sama izdvoji..uvijek s istom lajnom, onda i sada..izdvojite se, necemo vam nista.
razlika izmedju te, ondasnje stadionske akcije i ove danas, koja je pretvorena u navijacko stadionski program, jest mozda u tome sto su onda ipak postojale neke snage koje su prepoznale neke procese i sasvim odlucne i realne namjere i uspjele su vlastitim primjerom senzibilizirati ostale na ili za humanost, uspjela je ukloniti neke elemente straha.. i pitam se, koja je to snaga danas? gdje je? tko je predstavlja? gdje se sakrila? gdje se sakrila humanost? imaju li sto zakoni i ustav po tom pitanju reci ili ce se proglasit nenadleznima?
