Plakat' babi u špajzi

[Eks]

A što ti misliš, zašto je Ally McBeal toliko popularna i mnogima draga?

Nije jedina, eto to je. Nije unikatna ni po čemu. Ima nas još. Ja sam ludovala za ludačom. Aj ti sad pogodi zašto.

Da, dosta je ljudi lajka. Osim onih kojima užasno ide na živce.



Ja sam svoj najgori kritičar. I jako upamtim kritike na svoj račun, pohvale puno slabije. Dočim u mojoj obitelji nitko nema sposobnost samokritike, ono da ih netko muči ne bi priznali da su ikad ikome išta u životu ... ma da su nekog ružno pogledali. Svetac do sveca. Ja sam valjda akumulirala svu samokritiku.



A ne znam, meni je to bilo koma u smislu "Toliko se ne voliš da ni to ne moš ako te netko ne tjera".

edit: nekako sam zeznula kvotove.

[Zekoslawa]

Eksolina... Ajde, lijepo te molim, prestani se već jednom ispričavati svijetu što postojiš, okej? U nezgodnoj si fazi, to se vidi. Izgubljena si između faksa koji moraš završiti, svakodnevne situacije u životu i okolini koja te iscrpljuje i općih egzistencijalnih dvojbi koje te muče jer si takva da te muče i jer nemaš ništa drugo da te muči. Ne znam kako, majke mi, ne znam, ali moraš naći načina da se iskoprcaš ili jednostavno čekaj da prođe. Ali hoće, proći će, ovako ili onako.

Nisi naporna, ne daviš, ne gnjaviš i ne maltretiraš, nego jednostavno imaš lošu fazu. A mi smo si tu domaći, pa ćemo te trpit malo skurcanu, šta ćemo sad.

Sad lijepo uzmi kakvu skriptu, sjeti se naših tužnih i razočaranih faca ako nam ne dođeš s položenim ispitom i radi nešto korisno. Je, dobro je, položila si ispit da ti ne bude neugodno, ali to se ne piše u taj vražji indeks. Pa ti samo štogod položi, koga boli kurac kako, zašto, zbog koga i radi koga. Da, ozbiljna sam, najozbiljnije ti govorim da se posvetiš učenju i pravim se ćorava i gluha pred činjenicom da tvoj problem nije ni faks ni ne znam ni ja što, nego si ti u fazi da ti je problem sve ikad. No, netko ti je već rekao, sad se ne mogu sjetiti tko, a ne da mi se vraćati - ono, aj malo živi ko da se ništa posebno ne događa i ništa te ne muči, nego zamisli da ti je faks sve u životu i to rješavaj. Ovo ostalo posložit će se na ovaj ili onaj način, ne možeš puno utjecati na to. Mislim, nu mene i mojih trenutnih problema. Da mi je tko rekao da će me ovo mučiti... A eto, umjesto svega ikad, muči me to što me muči, važno da se nešto obrće, uostalom. Hoću reći, aj ti sad malo misli da te muči faks i posveti se učenju.

I evo, na: Možeš dobiti i onaj kratkoročni piva-hug, štono reče unda. Al jebeš to.

[Eks]

Trenutno imam osjećaj da je moj cijeli život jedan veliki pms.

Fala ti.
Moram se i naspavat. Tri dana nisam spavala ko čovjek.

[Perzefona]

E, da, taj PMS. Pretekla si me.

Vidiš, ja sam uvjerena da su ljudi, ženski ljudi izmislili PMS, klimakterij, postporođajnu depresiju i svim tim stanjima dali ime kako bi im zapravo dali legitimitet. Kako ne bi krivili sebe. Hormoni su pogodniji. Onako, gledaš se, ne sviđaš se sebi, ali nisi si kriva za to. Pa umjesto da se mrziš što si ponekad takva, lijepo se vadiš na te hormone, jel.

Kad sam bila mlađa, prezirala sam žensko prenemaganje s tim PMS-ovima, trudnoćama, dojenjima, krizama srednjih godina (to i muške hvata, navodno) predklimakterijima, menopauzama i slično.

Što sam starija, sve mi se više pametnijim čini kriviti tamo neke hormone nego sebe. Ne biti tako strog prema sebi, mudro je to.

I tako da znaš, sad sam uvrijedjena što ne pamtiš pohvale, više ti nijednu sliku na fejsu ne lajkam i neću ti pohvaliti ni priče ni pjesme.

[Eks]

E, da, taj PMS. Pretekla si me.

Vidiš, ja sam uvjerena da su ljudi, ženski ljudi izmislili PMS, klimakterij, postporođajnu depresiju i svim tim stanjima dali ime kako bi im zapravo dali legitimitet. Kako ne bi krivili sebe. Hormoni su pogodniji. Onako, gledaš se, ne sviđaš se sebi, ali nisi si kriva za to. Pa umjesto da se mrziš što si ponekad takva, lijepo se vadiš na te hormone, jel.

Ovo je čak moguće. Jednom sam se uhvatila u nekom ludilu, išla brojat dane i skužila da nemam pms i bila sam stvarno očajna.

Kad sam bila mlađa, prezirala sam žensko prenemaganje s tim PMS-ovima, trudnoćama, dojenjima, krizama srednjih godina (to i muške hvata, navodno) predklimakterijima, menopauzama i slično.

Što sam starija, sve mi se više pametnijim čini kriviti tamo neke hormone nego sebe. Ne biti tako strog prema sebi, mudro je to.

Ja krivim pms deset dana, ostalih dvadeset sebe.


Samo, zaboravih koja je izlika muškarcima.

I tako da znaš, sad sam uvrijedjena što ne pamtiš pohvale, više ti nijednu sliku na fejsu ne lajkam i neću ti pohvaliti ni priče ni pjesme.

Ma pamtim... samo ove brže dolete iz memorije.

[Bara huda]

Baro, znam ja zapizdit s fiksacijama, to jest, ali ovaj put nisam. Cijenim što to gledaš na pozitivan način, ali moj je dojam drukčiji.

Oprosti, ali fucka se meni za tvoj dojam.
Ja govorim o svom dojmu a on je takav kakav je. To sto ti sebe vidis drugacijom nego sto te drugi vide je manje bitno od toga kako te drugi vide. Ako te ja ( i ne samo ja, barem na ovom forumu) vide kao pozitivnu, toplu i kvalitetnu osobu, otkud ti sebi uzimas za pravo da govoris...ma ne, nije to tako, ja sam...bla bla.
Ex, napisala si o sebi dovoljno, daj ljudima malo kredita i vjere u njihovu prosudbu da i sami steknu neko misljenje o tebi (makar i samo kroz slova na ekranu) bez da im ti govoris sto trebaju mislit.

Znači, ja uvijek imam nekih problema uvijek me ekipa tješi i tako u krug. A onda ljudima dopizdi, vide da je netko jednostavno takva osoba i dignu ruke ili burnije reagiraju il štaveć. Nebitno. Al

Da, i?
Evo, ja cu prva dignut ruke od tebe kad mi dopizdi. Burnije reagiranje ne znaci da si dopizdila, barem meni ne, to prije znaci da ti je jos uvijek stalo do nekog, da taj netko izaziva u tebi reakciju. A onda znas da zivis, i ti i ona druga osoba.
Diznje ruku od nekog tj. odustajanje od odgovaranja na postove, tzv. ignore, je znak da za onog drugog vise ne postojis. Da ga ne diras ni dobro ni lose.
Sto mi se ne cini tako tesko za skuziti. Pogotovo tebi, sa pameti koju imas i svim forumaskim iskustvom iza sebe.
Ali dok se to ne dogodi, samo od sebe, nisi mjerodavna da kazes sto se drugim ljudima svidja a sto ne.

znam taj tip ljudi i jako je gadno kad skužiš da si ti ta osoba. I čak ovo što sad pišem mi je odurno jer i ovim radim istu stvar i ispada da me sad morate tješiti da nisam takva. Znam da jesam. I ne želim tješenje ni sažaljenje ni nogu u guzicu, apsolutno ništa, ozbiljno i najozbiljnije.

Ja tebe uopce nemam namjeru tjesiti a jos manje zaliti. Pa ja tebe uopce ne poznam. Vjerojatno te nikad ni necu upoznati fizicki da znam kako izgledas i kako misrisis uzivo. Kad malo razmislim, ne znam bih li to uopce htjela. Jer to donosi jednu sasvim novu dimenziju osobe.
Ali ovako...meni si perfect, just the way you are.

snaga za kukanje, snaga destrukcije i autodestrukcije koja sjebe sve oko sebe i sebe. Ne želim biti that girl. Ne želim biti osoba čiji je trade mark nesretnost i povremeni šašavi ispadi. Al bojim se da ne mogu puno pobjeć od sebe. Pa onda radije pobjegnem od onih koje sam udavila sobom. Kad prijeđem crtu, pretjeram itd

.

Oh, ex, kad bi ti samo znala koliko je dragocjen taj tvoj dar.
Masa ljudi je sjebana i nesretna i sasava a nije u stanju ni smisliti a kamoli izreci sve sto im je na umu i dusi. Pa se pate i muce sami sa sobom. Ti barem imas mogucnost i priliku ( a najvaznije, snage) izreci sve to. Posloziti se, dobiti neku reakciju od drugih, sramiti se sama pred sobom, smijati svojim ispadima, zaliti zbog njih....hrpa osjecaja za koje bi bila uskracena da ih ne pokazes.
Mislis li da bi ti bilo bolje ili lakse da nisi takva? Da sutis i trpas sve u sebe?

Moja cijela ženska strana familije je kompletno sjebana i dramakvinasta. Ne mogu ja protiv gena i odgoja i svega. Takva sam i ne volim se takvom. To je sav problem.

I sad sam napravila ono što sam si zabranila, napisala atenšnhorastu i dramakvinastu plahtu. I nije stvar u tome da me vi prihvaćate takvom, ja ne želim biti takva, a očito ne znam biti drukčija, to mi dolazi prirodno kao pit vodu

Ok, razumijem.
Ne volim ni ja sebe u svakom izdanju, ali sta sad...iz te koze ne mozes.
Uzmi jer ne mozes ostavit.

Strašno je teško mijenjati sebe, krvavo teško i nisam sigurna može li se jer to nisu samo navike nego i crte karaktera

.

Po meni, ni ne trebas mijenjati.
Ok, voljela bih da se bolje osjecas u svojoj kozi, da se vidis pozitivnijom nego sto se vidis, a opet...bi li to onda bila ti?
Ne zelim da sad ispadne kako je meni tvoja sjebanost i nevoljenje sebe drago, ali vidis...ja imam dojam, usprkos svemu napisanom, da ti imas snage daleko vise nego vjere u sebe.
Sto nije isto.

I na koncu konca, ja sam ona dva ispita u veljači dala jer me bilo sram pred vama što ste se toliko trudili oko mene, a ne zbog sebe. Eto, to je ono najgore od svega.

Veci mi kompliment nisi mogla dati.
Nemas pojma sto znaci kad nekog uspijes, makar malim djelicem sebe, potaknuti na nesto dobro.
Ko sex.
Ok, ne bas tako, ali blizu, blizu.

[Eks]

Nitko neće da me kritizira, morat ću na fhr izložit problem pa da vidiš.

Šalu na stranu, stoji to sve, lijepo si to rekla, neću proturječiti, samo eto, ja ne vidim neki napredak kod sebe u odnosu na prošlost, a sad, čak i da je to pitanje subjektivnog gledanja, opet nije dobro jer sam nezadovoljna. Netko može biti u dubokom denialu, a biti zadovoljan sobom i misliti kako si je sav super iako objektivno nije. Ta objektivnost je zajebana stvar.
Netko drugi bi možda da je ja, opravdao moje izbore i stavove. Al to mi djeluje kao, raduješ se malim stvarima dok bigger picture sucks big time. No, kako bilo, nekako će bit.

[..a unda]

..tebi treba motivacija, ne kritika. cuj, nekom ide lakse, nekom teze, nekom ovako, nekom onako, a i pitanje je sta je to lakse, sta je teze i kud sve to ide..
a malo..sto se tice te motivacije, osim sto mi ne znamo kako se to radi, malo trebas i sama radit korake.
ipak, mislim, da si na dobrom putu, jedino te malo muci sto ne vidis kraj te neke etape, ali odmah je tu, iza ugla, nije daleko, veci dio te etape si odradila i steta sad ne napravit jos tih nekoliko koraka, a nije da se ne moze nac nacina za napravit ih.
dokazi sebi da mozes, nakon sto si veci dio posla odradila i to ce ti bit najbolja motivacija za ubuduce. vidjet ces da mozes, sama, da si sama nesto napravila..usprkos svemu. i svima.
ko to moze platit..

[Eks]

..tebi treba motivacija, ne kritika. cuj, nekom ide lakse, nekom teze, nekom ovako, nekom onako, a i pitanje je sta je to lakse, sta je teze i kud sve to ide..
a malo..sto se tice te motivacije, osim sto mi ne znamo kako se to radi, malo trebas i sama radit korake.
ipak, mislim, da si na dobrom putu, jedino te malo muci sto ne vidis kraj te neke etape, ali odmah je tu, iza ugla, nije daleko, veci dio te etape si odradila i steta sad ne napravit jos tih nekoliko koraka, a nije da se ne moze nac nacina za napravit ih.
dokazi sebi da mozes, nakon sto si veci dio posla odradila i to ce ti bit najbolja motivacija za ubuduce. vidjet ces da mozes, sama, da si sama nesto napravila..usprkos svemu. i svima.
ko to moze platit..

Kao kad plivaš s grčem i misliš svako malo ćeš se udavit pa se udaviš kraj obale? Koja glupa usporedba, ali ono, da, motivacija. Ne znam zašto mi je baš to toliko teško. Ja sam se išla upisat u tu znanstvenu kao da imam deset godina, ono, tako sam se osjećala, bilo me sram, ne znam ni sama zašto, a dan ranije sam govorila pred punom dvoranom ljudi bez po muke... zašto baš faks ne ide, zašto se tu osjećam toliko nedoraslo i toliko se sramim i ponašam kao da idem u prvi srednje, ma nisam ni onda bila takva. Ne znam, jednostavno se ponašam nenormalno u vezi tog faksa. Kao da nisam student, kao da nemam pravo im izać na oči, šta ja znam više.

[Bara huda]

Ovo je zgodno pa ne mogu a da ne napisem koje slovo.

E, da, taj PMS. Pretekla si me.

Vidiš, ja sam uvjerena da su ljudi, ženski ljudi izmislili PMS, klimakterij, postporođajnu depresiju i svim tim stanjima dali ime kako bi im zapravo dali legitimitet. Kako ne bi krivili sebe. Hormoni su pogodniji. Onako, gledaš se, ne sviđaš se sebi, ali nisi si kriva za to. Pa umjesto da se mrziš što si ponekad takva, lijepo se vadiš na te hormone, jel.

Ja sam, pak, uvjerena da su upravo hormoni odgovorni za razlicita ponasanja i osjecaje.
Ne da umanjujem ruznocu ili ljepotu pojedine osobe, nego smatram da su svi ljudi prilicno slicni. Mislim, fiziologija nam je slicna, bez obzira na rasu, spol, odgoj, vjerovanje....sto vec.

Razlicitost reakcija na pojedine zivotne faze (pubertet, postporodjajne depre, klimaktericne promjene ) bih prije pripisala osobnoj osjetljivosti (ili neosjetljivosti) i sposobnosti samokontrole koja moze bit uvjetovana odgojem ili kulturnim navikama u kojima si odrastao.

Nesto kao kad se porezes...kazu da bol osjecaju svi jednako, ali je ne dozivljavaju svi jednako.

Kad sam bila mlađa, prezirala sam žensko prenemaganje s tim PMS-ovima, trudnoćama, dojenjima, krizama srednjih godina (to i muške hvata, navodno) predklimakterijima, menopauzama i slično.

Što sam starija, sve mi se više pametnijim čini kriviti tamo neke hormone nego sebe. Ne biti tako strog prema sebi, mudro je to.

Ja sam se jako razlicito osjecala u raznim fazama zivota.
Pubertet i adoslescencija mi je bila burna, postporodjajnih depri, suza i burnog reagiranja na macku s macicima na krovu se ne usudim ni sjetit , nije me ni kriza srednjih godina sa svojim deprama i pripadajucim bedarijama mimoisla.

Ali nikad nisam osjecala da to nisam ja. Da su za to 'krivi' hormoni ili sto vec.
Ne, ne, sve sam to bila ja, i to tek neka od mojih lica i oblicja.
Zasto bi mi uopce trebala 'isprika' u vidu hormona ili cega vec?
Vjerujem da sam i puno vise od onog kakvom sam se dosada u raznim fazama upoznala, ali eto...nije mi do sada bilo dano da se vidim i kao takva.

No, vidim promjene na starim ljudima, onako...starijima od mene i znam da me to ceka.
I ne mogu rec ni da me veseli, ali ni da me uzasava.
Sad si mislim da cu se truditi ne biti samocentricna kao sto stari ljudi jesu, ali se iskreno nadam da ce, ako do toga dodje, to moje novo lice biti tako 'sljubljeno' sa mnom da ga necu ni primjecivati.
Jer ni prijasnje faze nisam smatrala 'drugacijom sebe'. U vremenu u kojem su se odvijale, ja sam si bila sasvim normalna.
Tek kasnije, u sjecanju, skuzim da je ondasnje stanje bilo drugacije od sadasnjeg, ali ga nemam namjere opravdavati niti tumaciti ni na koji nacin.
To je bilo to i gotovo.

I tako da znaš, sad sam uvrijedjena što ne pamtiš pohvale, više ti nijednu sliku na fejsu ne lajkam i neću ti pohvaliti ni priče ni pjesme.

E, za ovo mi je zao sto sam takva. Ne na fejsu nego inace.
Pamtim lose vise nego dobro.
Valjda zato jer si mislim...dobro...a ok, s dobrim je lako.
Ono lose...uf, tu sam slaba.

[Eks]

Ali nikad nisam osjecala da to nisam ja. Da su za to 'krivi' hormoni ili sto vec.
Ne, ne, sve sam to bila ja, i to tek neka od mojih lica i oblicja.
Zasto bi mi uopce trebala 'isprika' u vidu hormona ili cega vec?
Vjerujem da sam i puno vise od onog kakvom sam se dosada u raznim fazama upoznala, ali eto...nije mi do sada bilo dano da se vidim i kao takva.

Uf, ja ipak vjerujem da hormoni pojačaju neka stanja. Ono, jesi to ti, ali ono, do daske odvrnuto i naglašeno neko stanje, kao na nekim drozama. Ozbiljno to vjerujem jer znam da moje pms ludilo ipak jest jače od mog uobičajnog. A i ako osjećam fizičke promjene, kako je onda nerealno da postoje i psihičke.

Što se tiče svojih lica, meni je jako neugodno bilo spoznati da znam biti ljubomorna koza i to žestoko i da sam u stanju biti bijesna pred drugima i uopće osjetiti toliko bijesa. Za tugu je lako, s tim znam, ali bijes i ljubomora su mi scary emocije.

No, vidim promjene na starim ljudima, onako...starijima od mene i znam da me to ceka.
I ne mogu rec ni da me veseli, ali ni da me uzasava.
Sad si mislim da cu se truditi ne biti samocentricna kao sto stari ljudi jesu, ali se iskreno nadam da ce, ako do toga dodje, to moje novo lice biti tako 'sljubljeno' sa mnom da ga necu ni primjecivati.
Jer ni prijasnje faze nisam smatrala 'drugacijom sebe'. U vremenu u kojem su se odvijale, ja sam si bila sasvim normalna.
Tek kasnije, u sjecanju, skuzim da je ondasnje stanje bilo drugacije od sadasnjeg, ali ga nemam namjere opravdavati niti tumaciti ni na koji nacin.
To je bilo to i gotovo.

Ja se nadam da neću bit kao svoja baba. Ili ću bit kao ona, ali ću bit prokleto svjesna da sam kao ona i to će mi bit paklena kazna... ona bar nije svjesna sebe, ona živi u ružičastom oblačiću kakva je... da mi je jedan dan imati tako visoko mišljenje o sebi.

[..a unda]

..kad smo kod glupih usporedbi, meni je to prije kao onaj..ko je ono bio, a i nije bio cini mi se samo jedan, oni sto idu po sjevernim, juznim polovima, pa ih uhvati mecava, led, misle da su se izgubili, padnu im snage i onda ih pronadju sto metara smrznute daleko od baze..i po nekim tragovima vide da su isli u dobrom smjeru, ali su odustali..predali se.

niejk bitno zasto ti je tesko. ako doznas zasto ti je tesko, nemoj mislit da ce ti bit lakse. moze bit jedan ili sto razloga, uzroka. od psihicke konstitucije, preko toga da imas otpor neki ko zna radi cega, pa do nekih sasvim prakticnih problema poput nedostatka nekog vitamina, minerala..neceg.
zato tu postoji ta neka, jel..volja, voljni taj moment, kontinuitet, sta li je. neke stvari radis lakse, jer si motivirana i nije ti tesko. neke radis teze, ali ako si odlucila, ipak ih napravis. ok, ne govorim sad o nekim tvrdoglavistima i zapizdjenjima, fiksacijama, nego o necem sto se moze smatrat da je dobro za tebe, d aje kakva takva investicija u sebe, neko obogacivanje, neka promjena kvalitete u kvelitetu..nakon koje ces bolje moc sagledat i razumijet i sebe i druge ljude, svijet oko sebe, svoje mjesto, trazit nove puteve i tako to..tu..te..jel, ono, ka..

jednostavno, imas jos koliko..nekoliko ispita ili vremenski, jos koji mjesec, tri, cetiri, pet..
pa sta je to? prije cetiri mjeseca je bila nova godina..proslo u cas, u tren. pa da visis negdje na zidu, izdurala bi tih nekoliko mjeseci.
i kako je sad najbolje, najkvalitetnije da provedes tih jos par mjeseci? odradis to sto ti je obaveza, sto ti je tesko, ane znas zasto ti je tesko i..nakon nekog vremena, nakon sto si dobila jos jednu kvalitetu, mozes radit ono sto zelis, ono sto si radila mozda jucer ili prije tjedan dana.
neke stvari ti nitko ne moze oduzet, neko vrijeme, trud sto si u nesto ulozila, bez obzira kako i koliko ce se to cijenit od drugih. to ce uvijek biti tvoje, to ces uvijek biti ti.
e, sad, je li se isplati tih nekoliko mjeseci posvetit se tome i ta prica ce bit gotova. ovako, imat ces pricu bez pravog kraja. svog kraja, svog iskustva, tj..uvijek ce to biti necija tudja prica, a to je tako dosadno.

mislim, da si sada tek upisala, pa ajd, ne ide, neces, ali ces zato nesto drugo.
ali sada vec, pa malo ispravit kicmu i postovat sebe, tu pricu svoju, jel..i napisat joj kraj. kakva je takva je, tvoja je, ono sto si jednom odlucila, a odlucila si, to si i napravila. s usponima, padovima, ovako, onako, s mukom, tlakom, ali..napravila si.
i za sve to, za citavo jedno..pa osmisljenje dijela neceg, zasto ne bi to bilo osmisljenje, treba jos koji mjesec ili sto, sto pedeset, dvjesto dana..znas li ti koliko godisnje ima punih mjeseci? dvanajst, trinajst..i nakon tri cetiri puna mjeseca ili tri cetiri srpa, sve rijeseno. tj nije rijeseno, bezlicno..rijesila si.
nema ti sta bit neugodno radi drugih, radi profesora..ako su te ovoliko trpili, pa valjda ce te jos malo trpit i gledat kako te se sto priej rijesit. osim toga, ko zna kakve se sve njihove price..
a tvoje je da tu neku mogucu neugodu nastojis uciniti sto manjom ili je cak potpuno izostavis prezentacijom svojeg znanja.
sta ima veze ako se ti s necim ne slazes u vezi onog sto pise u tim skriptama i knjigama. pa ne slazu se bas s tim niti oni sami sto su to pisali, ali, eto, takav je zivot..stas sad, najlakse je osudjivat..

sada ti je vec taj cilj toliko blizu da mozes i prosrljat, ako padnes, mos i puzeci se dovuc, ali treba jedino sjest i odradit, tupit..
na srecu, ne moze to nitko drugi osim tebe. na srecu, kazem..

[Bara huda]

Kao kad plivaš s grčem i misliš svako malo ćeš se udavit pa se udaviš kraj obale? Koja glupa usporedba, ali ono, da, motivacija. Ne znam zašto mi je baš to toliko teško. Ja sam se išla upisat u tu znanstvenu kao da imam deset godina, ono, tako sam se osjećala, bilo me sram, ne znam ni sama zašto, a dan ranije sam govorila pred punom dvoranom ljudi bez po muke... zašto baš faks ne ide, zašto se tu osjećam toliko nedoraslo i toliko se sramim i ponašam kao da idem u prvi srednje, ma nisam ni onda bila takva. Ne znam, jednostavno se ponašam nenormalno u vezi tog faksa. Kao da nisam student, kao da nemam pravo im izać na oči, šta ja znam više.

E, a da ti ja sad kazem moju sramotu.

Uglavnom, ja vjezbam vec dugo.
Fitness, jelte.
Ko mlada cura pocela pa prestala, pa opet pocela pa prestala ( bio rat i nisam imala volje a onda trudnoce, mala djeca i nema se vremena) i nakon desetek godina pauze trebam ja opet krenut na to. Imam 40 i koju, poznanica isla u neki fitnes klub koji mi je bio blizu i odlucim ja da odem tamo.
Jebote, taj strah i paniku na jebenom salteru gdje se trebam prijavit na jebeni sat vjezbanja necu zaboravit.
Sta je meni bilo, sta sam mislila, zasto je sve bilo tako kako je...to mi ni danas nije jasno.
Ali ja sam se tamo osjecala gore nego da imam 15 godina i da nepoznati stricek rastvori baloner predamnom ispod kojeg nema nista.

Eto, to smatram svojom osobnom pobjedom. Same nad sobom.
Kad sam se u situaciji da bih se najradije okrenula i otisla, (a to mi je cijelo vrijeme voznje do tamo bila misao u mozgu...ma ne trebam danas....mogu ja to i sutra napravit ) e, pa kad sam u tom svom unutrasnjem cuspajzu, pastrocu i musaki zajedno uspjela odraditi obicnu tjelovjezbu, onda ces i ti uspjet zavrsit fax.
Ne moze ti nikako bit teze nego sta je meni bilo.
Jerbo si ti pametna i ne trebas puno truda a ja sam onda bila totalno bez kondicije.
Na kraju sata su mi noge tako drcale da nisam bila sigurna ocu li izac van a da ne padnem.
Ne pretjerujem, stvarno sam mislila da necu uspjet doc do svlacione.

[Eks]

..kad smo kod glupih usporedbi, meni je to prije kao onaj..ko je ono bio, a i nije bio cini mi se samo jedan, oni sto idu po sjevernim, juznim polovima, pa ih uhvati mecava, led, misle da su se izgubili, padnu im snage i onda ih pronadju sto metara smrznute daleko od baze..i po nekim tragovima vide da su isli u dobrom smjeru, ali su odustali..predali se.

niejk bitno zasto ti je tesko. ako doznas zasto ti je tesko, nemoj mislit da ce ti bit lakse. moze bit jedan ili sto razloga, uzroka. od psihicke konstitucije, preko toga da imas otpor neki ko zna radi cega, pa do nekih sasvim prakticnih problema poput nedostatka nekog vitamina, minerala..neceg.
zato tu postoji ta neka, jel..volja, voljni taj moment, kontinuitet, sta li je. neke stvari radis lakse, jer si motivirana i nije ti tesko. neke radis teze, ali ako si odlucila, ipak ih napravis. ok, ne govorim sad o nekim tvrdoglavistima i zapizdjenjima, fiksacijama, nego o necem sto se moze smatrat da je dobro za tebe, d aje kakva takva investicija u sebe, neko obogacivanje, neka promjena kvalitete u kvelitetu..nakon koje ces bolje moc sagledat i razumijet i sebe i druge ljude, svijet oko sebe, svoje mjesto, trazit nove puteve i tako to..tu..te..jel, ono, ka..

jednostavno, imas jos koliko..nekoliko ispita ili vremenski, jos koji mjesec, tri, cetiri, pet..
pa sta je to? prije cetiri mjeseca je bila nova godina..proslo u cas, u tren. pa da visis negdje na zidu, izdurala bi tih nekoliko mjeseci.
i kako je sad najbolje, najkvalitetnije da provedes tih jos par mjeseci? odradis to sto ti je obaveza, sto ti je tesko, ane znas zasto ti je tesko i..nakon nekog vremena, nakon sto si dobila jos jednu kvalitetu, mozes radit ono sto zelis, ono sto si radila mozda jucer ili prije tjedan dana.
neke stvari ti nitko ne moze oduzet, neko vrijeme, trud sto si u nesto ulozila, bez obzira kako i koliko ce se to cijenit od drugih. to ce uvijek biti tvoje, to ces uvijek biti ti.
e, sad, je li se isplati tih nekoliko mjeseci posvetit se tome i ta prica ce bit gotova. ovako, imat ces pricu bez pravog kraja. svog kraja, svog iskustva, tj..uvijek ce to biti necija tudja prica, a to je tako dosadno.

mislim, da si sada tek upisala, pa ajd, ne ide, neces, ali ces zato nesto drugo.
ali sada vec, pa malo ispravit kicmu i postovat sebe, tu pricu svoju, jel..i napisat joj kraj. kakva je takva je, tvoja je, ono sto si jednom odlucila, a odlucila si, to si i napravila. s usponima, padovima, ovako, onako, s mukom, tlakom, ali..napravila si.
i za sve to, za citavo jedno..pa osmisljenje dijela neceg, zasto ne bi to bilo osmisljenje, treba jos koji mjesec ili sto, sto pedeset, dvjesto dana..znas li ti koliko godisnje ima punih mjeseci? dvanajst, trinajst..i nakon tri cetiri puna mjeseca ili tri cetiri srpa, sve rijeseno. tj nije rijeseno, bezlicno..rijesila si.
nema ti sta bit neugodno radi drugih, radi profesora..ako su te ovoliko trpili, pa valjda ce te jos malo trpit i gledat kako te se sto priej rijesit. osim toga, ko zna kakve se sve njihove price..
a tvoje je da tu neku mogucu neugodu nastojis uciniti sto manjom ili je cak potpuno izostavis prezentacijom svojeg znanja.
sta ima veze ako se ti s necim ne slazes u vezi onog sto pise u tim skriptama i knjigama. pa ne slazu se bas s tim niti oni sami sto su to pisali, ali, eto, takav je zivot..stas sad, najlakse je osudjivat..

sada ti je vec taj cilj toliko blizu da mozes i prosrljat, ako padnes, mos i puzeci se dovuc, ali treba jedino sjest i odradit, tupit..
na srecu, ne moze to nitko drugi osim tebe. na srecu, kazem..

Da. To je to. Samo treba tehnički to izvest. Oću reć, treba učit i spavat, a s obzirom na date okolnosti imam dvije opcije kojih se grozim- da odem spavat u kuću bez vode ili da spavam kod matere u sobi jer se u njenoj sobi ovi idioti ipak manje čuju. Istinabog, tamo je susjeda koja naviruje u sobu i govori "eno je, eno je", ali ajd, to nije strašno. Samo je meni grozno spavat s materom u sobi, mislim ima krevet viška, ali ono... sramota i tuga. Mislim, nije ni to rješenje jer kad je frka u zgradi, frka je svuda, ali kakvo takvo rješenje jest. Baba mi je nudila da spavam s njom u krevetu ovo je za roman, majkemi, Mirisi, zlato i tamjan 2.
A tu čitaonicu, tamo mogu učit, mogu bit cili dan tamo.

I to za tu kuću bez vode, sitila sam se da sam sad utjelovljenje onog tvog vica o ocu i ćeri i vodi.

E, a da ti ja sad kazem moju sramotu.

Uglavnom, ja vjezbam vec dugo.
Fitness, jelte.
Ko mlada cura pocela pa prestala, pa opet pocela pa prestala ( bio rat i nisam imala volje a onda trudnoce, mala djeca i nema se vremena) i nakon desetek godina pauze trebam ja opet krenut na to. Imam 40 i koju, poznanica isla u neki fitnes klub koji mi je bio blizu i odlucim ja da odem tamo.
Jebote, taj strah i paniku na jebenom salteru gdje se trebam prijavit na jebeni sat vjezbanja necu zaboravit.
Sta je meni bilo, sta sam mislila, zasto je sve bilo tako kako je...to mi ni danas nije jasno.
Ali ja sam se tamo osjecala gore nego da imam 15 godina i da nepoznati stricek rastvori baloner predamnom ispod kojeg nema nista.

Eto, to smatram svojom osobnom pobjedom. Same nad sobom.
Kad sam se u situaciji da bih se najradije okrenula i otisla, (a to mi je cijelo vrijeme voznje do tamo bila misao u mozgu...ma ne trebam danas....mogu ja to i sutra napravit ) e, pa kad sam u tom svom unutrasnjem cuspajzu, pastrocu i musaki zajedno uspjela odraditi obicnu tjelovjezbu, onda ces i ti uspjet zavrsit fax.
Ne moze ti nikako bit teze nego sta je meni bilo.
Jerbo si ti pametna i ne trebas puno truda a ja sam onda bila totalno bez kondicije.
Na kraju sata su mi noge tako drcale da nisam bila sigurna ocu li izac van a da ne padnem.
Ne pretjerujem, stvarno sam mislila da necu uspjet doc do svlacione.

E da, ja to nikad nisam ni počela jer me sram. Još od tjelesnog di sam bila grozna i jaukala iza svakog pokreta. A to za čitaonicu, ne bih se ja to usudila, mislim znanstvena je ipak znanstvena, ne znam zašto, al plašila me, da nije ovih luđaka. Bila sam natjerana.

A ovoj drugoj knjižnici još nisam vratila knjige.
I da, ja nemam osobnu. Odnosno, imam, ali staru, već pet godina. Ko to radi, di to ima? Bilo me sram ić nakon godinu, dvi, tri, kao šta će mi reć, jao, i eto, došla i peta.

[ali]

Ja se nadam da neću bit kao svoja baba. Ili ću bit kao ona, ali ću bit prokleto svjesna da sam kao ona i to će mi bit paklena kazna... ona bar nije svjesna sebe, ona živi u ružičastom oblačiću kakva je... da mi je jedan dan imati tako visoko mišljenje o sebi.

Pa naginješ malo babi, hmmm



Gle, imaš još malo vremena za taj jebeni faks. Kakav god da je, tvoj je. I nisi došla dovde da bi pustila sad sve u kurac jer nemaš.....ne znam... nečega
Možda se bojiš da ćeš ga - završiti Tko će znat, možda te to paralizira, činjenica da ćeš biti nešto što, koliko sam shvatila, ne želiš biti i da ćeš se onda morat konačno čak i takva kakom se ne zamišljaš i pobrinuti za sebe... krenut negdje u nešto...raditi...živjeti...prestat se od života skrivati u svojoj sobi pišući pjesmice
(ok, namjerno sam napisala pjesmice a ne pjesme, zločesta sam, jače je od mene )

Mislim, lupetam sad, al činjenica je ovako sa strane gledajući da ti je ama sve valjda bitnije od tih jebenih ispita (dobro sad, to je zapravo prilično normalna reakcija ) a nije da baš imaš puno izbora.
Aj nemoj propustit šansu

Zajebi i ovo i serije i pičke materine. I zašto si ovako i zašto onako...
Ma koga boli kurac sad za to , pa o tome se može i nakon što diplomiraš, šta ne?
Šteta je vremena sad, vjeruj.

Napravi rez, stisni stop, pauzu, nešto... Sad ulovi ovo do daske, bez suvišnih pitanja, samo djeluj odmah.
A na jesen ćeš opet stisnut plej i vratit se u ovaj "uobičajeni" film ako ti se bude htjelo.

I u pauzama odi van. (nemoj mislit da zajebavam , stvarno moraš češće ić van. Mislim, većina ljudi bi trebala, a kamo ne čovjek u nepresuper fazi ). Eto i proljeće je, sunce, ima neke nade u svemu uokolo.
Hodaj, trči, šeći...ma sjedi na klupici, samo izađi.

Nekad se neki odgovori pojave sami od sebe, nekad se neke stvari same poslože.

[Eks]

Pa naginješ malo babi, hmmm

Znam. Al fala bogu ne posve.

Gle, imaš još malo vremena za taj jebeni faks. Kakav god da je, tvoj je. I nisi došla dovde da bi pustila sad sve u kurac jer nemaš.....ne znam... nečega
Možda se bojiš da ćeš ga - završiti Tko će znat, možda te to paralizira, činjenica da ćeš biti nešto što, koliko sam shvatila, ne želiš biti i da ćeš se onda morat konačno čak i takva kakom se ne zamišljaš i pobrinuti za sebe...

Pa jest. Znam ja to. Samo nisam uspjela dosad otklonit to. Mislim, trebala sam doć u fazu da prestanem mrziti svoj faks iz dubine duše (ne pitaj zašto nisam odustala tad ) u fazu di ga se bojim. A sad nema više, moram skočit. Mislim, metaforički.

(ok, namjerno sam napisala pjesmice a ne pjesme, zločesta sam, jače je od mene )

Mislim, lupetam sad, al činjenica je ovako sa strane gledajući da ti je ama sve valjda bitnije od tih jebenih ispita (dobro sad, to je zapravo prilično normalna reakcija ) a nije da baš imaš puno izbora.
Aj nemoj propustit šansu

Zajebi i ovo i serije i pičke materine. I zašto si ovako i zašto onako...
Ma koga boli kurac sad za to , pa o tome se može i nakon što diplomiraš, šta ne?
Šteta je vremena sad, vjeruj.

Napravi rez, stisni stop, pauzu, nešto... Sad ulovi ovo do daske, bez suvišnih pitanja, samo djeluj odmah.
A na jesen ćeš opet stisnut plej i vratit se u ovaj "uobičajeni" film ako ti se bude htjelo.

Autopilot. Moram. Tješi me da je to ionako malo mjeseci, proći će.

I u pauzama odi van. (nemoj mislit da zajebavam , stvarno moraš češće ić van. Mislim, većina ljudi bi trebala, a kamo ne čovjek u nepresuper fazi ). Eto i proljeće je, sunce, ima neke nade u svemu uokolo.
Hodaj, trči, šeći...ma sjedi na klupici, samo izađi.

A sad ću se više kretat samim tim što idem u čitaonicu pa ću valjda onda imat volje šetat kad sam već obučena.

Nekad se neki odgovori pojave sami od sebe, nekad se neke stvari same poslože.

[ali]

I btw. spavat s babom u krevetu

Pa šta je to toliko loše? Stvarno?
(Ja bi npr. sad jako rado spavala sa svojim bakama u krevetu, al to je nemoguće. Samo me sad rastužilo, nije soljenje pameti. To bi ionako se radilo uglavnom tek kad umru )

Ako će ti to pomoć da mirnije spavaš, pa jebote jel to neka žrtva? Sram te je ili šta? Ispod časti? Pa kao da netko uopće mora znati da spavaš s babom.

Između kuće bez vode koja ti nije baš blizu, ni tebi ni čitaonici ni kantama vode koje ćeš morat nanašati i mirne sobe s krevetom koji uključuje babu, baba je definitivno elegantnije rješenje.

Doduše hm, možda bi i kuća bez vode otvorila neke nove vidike i dala neke nove poticaje

[..a unda]

..nu, jebo okolnosti. uvijek su neke okolnosti, uvijek. nekako se snadji, izmisli..nesto, ne znam..aj na klupu vanka negdje nasamo sjedit i ucit.
sama kazes da je to tehnicki problem..pa onda ga tehnicki i rijesi, bez puno mistifikacija. ne znam..posudi negdje sto dvejsto eura i iznajmi sobu..ma bilo sto, bilo kako.

i jos nesto, da ne bi bilo nekog nesporazuma..nemoj mislit da ce te, ako ne privedes taj faks kraju, neko manje volit ili zamrzit, da ce mislit da ces zbog toga manje vrijedit..
ako osjetis to kod nekoga, bolje. barem ces znat o cemu se ustvari radi.

mislim, ni prva ni zadnja..na tisuce ih je sto su upisali faks, a nisu ga zavrsili. akoliko je onih sto im je ostalo jos, ne znam..par ispita, a da ne kazem cak samo i diplomski neki.
pa, eto, nisu diplomirali, nisu tih par ispita rijesili..pa sta. jest, na neki nacin, neka steta je..ali, to je tako, ne treba sad tu radit neka preispitivanja, drame, skrivanja..
moze se upisat faks i zavrsit. upisat i ne zavrsit. neupisat i ne zavrsit. pa sta.
moze se, doduse, npr upisat faks i zavrsit ga da samo indeks po nekom dajes ili mozda cak i neupisat faks i zavrsit ga, e ali tu bih vec, ja kao ja, jel, imao nekih, recimo, primjedbi ili zapazanja, neceg takvog..

ne gubi se u detaljima, gledaj cjelinu. ako ti je tehnicki neki problem, tehnicki ga i rijesi. nes sad is ucit mahbharata jogu ilio se rjesavat stresa slikanjem da bi mogla ucit.. rijesi to nekako kratko i efikasno, sto prije to bolje, ne trosit puno energije i vremena na to.
daj jos tih par ispita odtrkeljaj da nam mos svima po pivu platit. ako nemas love, ja cu ti posudit. tj, nemam ni ja, ali cu i ja posudit, pa cemo nekako vracat, jebiga..

ako oces bit mirna, uvijek ti je bolje skruseno se opravdavat zasto si zavrslia faks, nego zasto ga nisi zavrsila. mislim, ako se uopce ikada budes htjela opravdavat, ako dodjes u takvu situaciju..

[Eks]

I btw. spavat s babom u krevetu

Pa šta je to toliko loše? Stvarno?
(Ja bi npr. sad jako rado spavala sa svojim bakama u krevetu, al to je nemoguće. Samo me sad rastužilo, nije soljenje pameti. To bi ionako se radilo uglavnom tek kad umru )

Malo je creepy jer je tu dida spavao do prije tri godine. Al dobro, ona je to ponudila iako to nije rješenje jer je njena do moje, al materina soba je dalje pa se oni ipak manje čuju, ako baš ne popizde posve. Tako da mogu kod matere spavat i odreć se sobe na par mjeseci, šta je tu je. Tamo će me dvi babusine navirivat svako malo, al bolje i to nego dva idiota.

Ako će ti to pomoć da mirnije spavaš, pa jebote jel to neka žrtva? Sram te je ili šta? Ispod časti? Pa kao da netko uopće mora znati da spavaš s babom.

A ono, ultimativni dokaz nesamostalnosti... serem, sad kad to kažem naglas, vidim da serem. Kao, ovdje sam, dva metra dalje, samostalna.

Između kuće bez vode koja ti nije baš blizu, ni tebi ni čitaonici ni kantama vode koje ćeš morat nanašati i mirne sobe s krevetom koji uključuje babu, baba je definitivno elegantnije rješenje.

Kuća bi bila idealna jer ovo je parcijalno rješenje, al šta je tu je.

Doduše hm, možda bi i kuća bez vode otvorila neke nove vidike i dala neke nove poticaje

Vjerujem da bi. 40 minuta pješke s kantom vode bi vjerojatno imalo nekog učinka. Mislim, ja sam to u očaju rekla ocu da mi da ključ i da ću se ja snać. A kako se snać, to ne znam.

[ali]

A Unda bogati, pa je li u ovakvom krucijalnom trenutku baš nužno da se na temu hitnoće privođenja faksa kraju javi netko tko nije diplomirao

Jer ja sam između tih redova iščitala da je tvoj slučaj jedan od opisanih




Inače, se slažem da nije smak svijeta ne diplomirat ako je tako došlo, samo mislim da je ovo slučaj kad bi te to (ne tebe. Ex ) još dublje zakopalo u nezadovoljstvo i nepokretnost.
(Štoviše To bi poznavajući Ex bio ultimativni dokaz da je sve oduvijek osuđeno na propast i alibi da se ostatak života potroši samo na pisanje tužnih pjesmica Ajoj sad se smijem Ne znam zašto, al mislim nekako da mi neće zamjerit )

Ex, spavaj s mamom ili babom, koja već ima bolji položaj
Ić ćete si možda povremeno na kurac, al zapravo ćete se zbližiti. A u tome zbilja nema baš ništa loše, dapače.

Pusti sad kuću, previše ti je sad se s tim ić zajebavat. Naravno, ako nema druge onda je i kuća super rješenje al ako ti se tu gdje si sad nudi dobro rješenje - uzmi to.

[..a unda]

A Unda bogati, pa je li u ovakvom krucijalnom trenutku baš nužno da se na temu hitnoće privođenja faksa kraju javi netko tko nije diplomirao

Jer ja sam između tih redova iščitala da je tvoj slučaj jedan od opisanih

..e da je samo jedan..

[Eks]

A Unda bogati, pa je li u ovakvom krucijalnom trenutku baš nužno da se na temu hitnoće privođenja faksa kraju javi netko tko nije diplomirao

Jer ja sam između tih redova iščitala da je tvoj slučaj jedan od opisanih

..nu, jebo okolnosti. uvijek su neke okolnosti, uvijek. nekako se snadji, izmisli..nesto, ne znam..aj na klupu vanka negdje nasamo sjedit i ucit.
sama kazes da je to tehnicki problem..pa onda ga tehnicki i rijesi, bez puno mistifikacija. ne znam..posudi negdje sto dvejsto eura i iznajmi sobu..ma bilo sto, bilo kako.

i jos nesto, da ne bi bilo nekog nesporazuma..nemoj mislit da ce te, ako ne privedes taj faks kraju, neko manje volit ili zamrzit, da ce mislit da ces zbog toga manje vrijedit..
ako osjetis to kod nekoga, bolje. barem ces znat o cemu se ustvari radi.

mislim, ni prva ni zadnja..na tisuce ih je sto su upisali faks, a nisu ga zavrsili. akoliko je onih sto im je ostalo jos, ne znam..par ispita, a da ne kazem cak samo i diplomski neki.
pa, eto, nisu diplomirali, nisu tih par ispita rijesili..pa sta. jest, na neki nacin, neka steta je..ali, to je tako, ne treba sad tu radit neka preispitivanja, drame, skrivanja..
moze se upisat faks i zavrsit. upisat i ne zavrsit. neupisat i ne zavrsit. pa sta.
moze se, doduse, npr upisat faks i zavrsit ga da samo indeks po nekom dajes ili mozda cak i neupisat faks i zavrsit ga, e ali tu bih vec, ja kao ja, jel, imao nekih, recimo, primjedbi ili zapazanja, neceg takvog..

ne gubi se u detaljima, gledaj cjelinu. ako ti je tehnicki neki problem, tehnicki ga i rijesi. nes sad is ucit mahbharata jogu ilio se rjesavat stresa slikanjem da bi mogla ucit.. rijesi to nekako kratko i efikasno, sto prije to bolje, ne trosit puno energije i vremena na to.
daj jos tih par ispita odtrkeljaj da nam mos svima po pivu platit. ako nemas love, ja cu ti posudit. tj, nemam ni ja, ali cu i ja posudit, pa cemo nekako vracat, jebiga..

ako oces bit mirna, uvijek ti je bolje skruseno se opravdavat zasto si zavrslia faks, nego zasto ga nisi zavrsila. mislim, ako se uopce ikada budes htjela opravdavat, ako dodjes u takvu situaciju..

Ok, spavat ću kod matere, uzet ključ od kuće ako slučajno zatreba pa zapizdim u po večeri pješačit do tamo a ostatak dana ću bit u čitaonici i na klupama.

Ovo za pivu

Ma znam ja sve to, al bi ja sebi zamjerala. Mislim, moja baba žali što nije završila faks, a ona ga čak nikad nije upisala, a kako ja ne bih žalila.

[elma]

Bok, evo i mene
Unda, meni se svi ili rugaju ili iščuđavaju što nisam završila, jer su oni, pazi, imali očekivanja. I mene to svaki put izbaci iz takta

[Eks]

Bok, evo i mene
Unda, meni se svi ili rugaju ili iščuđavaju što nisam završila, jer su oni, pazi, imali očekivanja. I mene to svaki put izbaci iz takta

Jadan unda
oprosti al nisam mogla izdržat
on ko da je psihijatar kolektiva žuži se potuži

[..a unda]

Bok, evo i mene
Unda, meni se svi ili rugaju ili iščuđavaju što nisam završila, jer su oni, pazi, imali očekivanja. I mene to svaki put izbaci iz takta

..e, zajebala si ih.

oni..koji sve vec..toliko su od tebe ocekivali, a ti sve njih iznevjerila, zajebala. iskreno..os iskreno..oces, ok..pa i neka si.