ex anais » wrote:Sad ću ja zvučati kao nodens, ali jel vam seks toliko bitan da bi bile s nekim tko bi vas na redovnoj bazi ranjavao ili vas koncept prijevare ne ranjava toliko da se s tim ne možete nositi, okrenuti glavu il šta već?
I ne ulazim sad u ona pitanja "jel mu stalo do mene, jel zadovoljava moje potrebe, ako da neka uveseljava i druge" nego me zanima jel vas zaista ne boli što uveseljava i te druge? Tj. boli podnošljivo? Mene bi npr. jako boljelo čak i da su sve moje potrebe zadovoljene i da pouzdano znam da me jako voli, boljelo bi me da to osjeća i za neku drugu i da nju također uveseljava.
Jao ex, meni je jako zao (cak i pomalo neugodno) sto ovo pisem iz perspektive veze koja je starija vise nego sto ti imas godina zivota uopce.
Ne volim nikako taj 'argument' iskustva i mijenjanja misljenja, smatram da svatko mora proci svoj put na nacin koji odgovara njegovoj osobnosti.
Ja se cak ni ne mogu ni sjetiti sto sam mislila u tvojoj dobi, ali pamtim da sam bila jebeno samouvjerena u sebe i svoje kvalitete.
Doduse, i danas sam.
Evo ti situacija...
Ja mlada, frisko udana, pije se kava sa kolegicama 20 - 30 godina starijima od mene.
I po godinama i po bracnom statusu. Tema...prevare muzeva.
Bahata i 'nitko mi nije ravan' samouvjerena, kazem ja da bih voljela, u slucaju da me prevari, da znam s kojom je to bilo. Onako....da se znam postaviti. Kurca nemam pojma sto mi je to znacilo....niti kako nih se ja uopce postaila prema njoj.
Ali eto, tako mi se onda cinilo dobrim. Cool stavom.
I na to mi kazu starije kolegice....a zasto? sto ce vama znaciti da znate s kojom je to bilo? Samo cete se nervirati a nista se promijeniti nece.
Danas, 30 godina kasnije, uvidjam svu mudrost takvog stava.
Jer...onda bi me bolilo daleko vise nego danas. Nema toga da ne boli, to su nebuloze. Boli te, ako nista drugo, ego. A njega ne treba zanemarivati kod covjeka, makar se radilo i o zeni.
Ali ono sto je drugacije od onda i danas je hrpa krupnica i sitnica koje smo zajedno prozivjeli.
Da se ne slazemo na puno krupnica i sitnica...pa ok...jos ima smisla se razdvojit.
Ali ici se razdvajat jer mu se digo na drugu pa se poskliznuo i pao....to mi nema smisla.
Tim vise sto ne smatram sebe ili moju kvalitetnost 'direktno odgovornom' za njegovu vjernost ili nevjernost, nego to smatram prije 'trenutnim stanjem duha i okolnosti'.
No, za mlade ljude nikako ne smatram dobriom...hmmm...neinidkretnost.
Kao sto ni los seks, a sve u ime vjernosti, ne smatram dobriom osnovom za zadovoljan zivot.