Gubljenje nevinosti

[nodens]

Zasto je bolje da to kaze perzefona nego ti?

Zato što je sve što ja kažem možda delusional.

Zasto je uistinu tesko biti 'istinski skroman'?
Je li lakse biti 'neistinski skroman'?
Ili 'istinski neskroman'?

Pa da, ono što ljudi zovu 'skroman čovjek', najčešće je netko dovoljno umišljen da nema potrebu za bahaćenjem, i onda ispadne 'skroman'. Iako je zapravo možda egomanijak, recimo.

Meni je simpatičniji uvjereno 'superioran' lik k'o LeBron James, nego netko tko očito sam za sebe misli to isto ('ja sam najveći') ali želi biti najveći i po skromnosti, a ne samo po svemu ostalom - i onda se prenemaže s tobožnjim umanjivanjem samog sebe.

Bit ce da u tom grmu lezi
I muz i ja smo prosjecni.

Što vas drži skupa? Ah da, ljuuuuubav. Ono u što je teško povjerovat da postoji...


U biti, nije to tak ni čudno, čovjek se navikne na peseka, zašto ne bi i na drugog čovjeka. Nego - iz kojeg točno razloga dolazi do tzv. seksualne ekskluzivnosti? Nije mi jasno zašto svi ljudi nisu swingeri. Preslab želudac?

Pazi recimo kakav je lik Tomaš iz Nepodnošljive lakoće postojanja:

Tomáš: A Czech surgeon and intellectual. Tomáš is a womanizer who lives for his work. He considers sex and love to be distinct entities: he copulates with many women but loves only his wife, Tereza. He sees no contradiction between these two positions. He explains womanizing as an imperative to explore female idiosyncrasies only expressed during sex.

Zar nije faca.

Pih, a mogo si sve objasniti mikropenisom umjesto da si laskas.

Kad smo već kod penisa, je l' bi mogla iskreno odgovorit - kolko žene inače često razmišljaju o penisu, tj. o činjenici da netko ima penis? Kad čitaš npr. nečije postove, padne li ti tu i tamo ta misao na pamet 'ovaj ovdje ima penis, baš me zanima kakav je'?

[nodens]

Neću. Ne znam koliko imaš uvida u sve to skupa i koliko bi zaista bio spreman zaviriti u dubinu ili pak samo vrtiš pet-deset istih površinskih rečenica... Never mind.

Ali si se zainteresirala malo, je l' da.

Budući da je podsvijest po definiciji ono što nije svjesno, nije moguće znati koliko toga još ima u podsvijesti. Ono što iz podsvijesti izvučeš u svijest, prestaje biti zaista podsvijest; no koliko toga još ima? Možda je to bottomless pit, recimo?

Ličnosti. Osobnost čine i tvoja kosa i stas i držanje i boja očiju,.... Narcisoidni poremećaj ličnosti, da.

U biti imaš pravo, ja inače imam tu naviku da 'ličnost' pretvorim u 'osobnost', jer mi ličnost zvuči nekako srpski. (Nije da imam nešto protiv srba, lol)
No zapravo, stvar je u tome da u srpskom ličnost znači ono što kod nas osobnost; isto kao što 'narod' znači ono što mi kažemo 'puk' - no mi i dalje imamo i 'narod', jel. Pa tako i ličnost, samo što znači nešto drugo nego njima. Valjda. Neka me ispravi neki lingvist...

Nego, ispravljaš li ti i dragog u ljubavnom zanosu, ako napravi neku jezičnu pogrešku?

Voliš kad to netko prizna - jer...?
Kakve to ima veze s tobom? I ti si nesiguran, posesivan?

Naravno. Tko nije nesiguran? Pa jedino neki umišljeni egomanijak, recimo. Budući da nitko nije savršen, svatko bar nekad ima razloga za nesigurnost. Drugim riječima, nesigurnost nije pitanje jest/nije, nego KOLIKO. Svi su nesigurni, samo neki više, a neki manje.

Posesivnost je pak deseta stvar. Tj. može se shvatiti na razne načine; ako pod posesivnost misliš na ono kad netko tretira drugu osobu kao 'svoju imovinu' - onda nisam. No uz malo drugačiju terminologiju, možda jesam, poprilično.

Što točno znači grozan? Što to činiš (i misliš, osjećaš) pa da si zbog toga grozan?
Fakat me zanima.

Ništa ne 'činim'. No, puno toga groznog mislim. Ja sam mala ružna kesica otrova i žuči...

[Perzefona]

Sto ja kazem da mogu a tebi je, necu reci lazljivo, nego nevjerojatno?

Rekla sam "ako kažeš". Primijeti taj "ako". Nisam rekla da kažeš.

Pa ni ne pisem o sebi.

Pa kako da ti sad to kažem? Pišeš. Svi pišemo o sebi i zbog sebe.

Ja ću nodensu priznati ono što je u nekoliko navrata ovdje rekao: mene on zbilja ne zanima. Zanima me rasprava, mudrovanje, razmjenjivanje mišljenja i stavova. Teorija. A kad to razmjenjujem, pišem i o sebi, koliko god se čuvala i koliko god to ne htjela. I kolikogod računala na to da su ljudi mahom površni i da to ne kuže ili da ih barem neće zanimati.

A Margarita i ja reagirale smo na onaj dio koji si, recimo, zamjerila nodensu, a to je da mu je nepodnošljivo da nekome nije poseban. Mislim, nodens je zbilja čudak po mnogo čemu. Ali po tome nije.

[Eks]

Ja sam mala ružna kesica otrova i žuči...

Tebi treba celofan, neprozirni, po mogućnosti onaj ukrasni s šarama tako da se ne vidi na prvu. I sposobnost da ga ne nastojiš pokidati svako toliko.
Eto, to ti je put do gubitka nevinosti, a možebitno i cure.

[Blesava]

Ali si se zainteresirala malo, je l' da.

Jesam

Budući da je podsvijest po definiciji ono što nije svjesno, nije moguće znati koliko toga još ima u podsvijesti. Ono što iz podsvijesti izvučeš u svijest, prestaje biti zaista podsvijest; no koliko toga još ima?

Opet nesporazum - grebanje ispod površine nije nužno i čačkanje po podsvjesnom.
Nekad samo postoje stvari o kojima ne razmišljamo, ali su itekako tu, u svijesti. Adekvatnim pitanjima i iskrenim odgovorima (samima sebi) lako se dođe do dubine, uzroka koječaga, uvida u koješta... Ne treba za to psihoanaliza.

Naravno. Tko nije nesiguran? Pa jedino neki umišljeni egomanijak, recimo. Budući da nitko nije savršen, svatko bar nekad ima razloga za nesigurnost. Drugim riječima, nesigurnost nije pitanje jest/nije, nego KOLIKO. Svi su nesigurni, samo neki više, a neki manje.

Složit ću se da (ne)sigurnost nije dihotomija, nego da se radi o većem ili manjem stupnju ne/sigurnosti koji će u različitim kontekstima ovisiti o koječemu, ali neću se složiti da (samo) umišljeni egomanijaci (što god smatrao pod tim terminom ) nisu nesigurni. Štoviše.
No, radilo se o nesigurnosti u odnosima, za početak. Bliskim odnosima, pogotovo intimnim.
Radilo se i o potrebi/želji za monogamijom kao mogućem odrazu nesigurnosti. O narcističnim crtama ličnosti (ako ublažimo dg. poremećaja), koje su u ogromnoj vezi upravo sa vrlo vrlo krhkim, a vrlo vrlo napuhanim samopoštovanjem. I ne/sigurnošću.
Tebi za osjećaj sigurnosti u vezi treba njena nevinost, nekome drugome ne treba.

Posesivnost je pak deseta stvar. Tj. može se shvatiti na razne načine; ako pod posesivnost misliš na ono kad netko tretira drugu osobu kao 'svoju imovinu' - onda nisam. No uz malo drugačiju terminologiju, možda jesam, poprilično.

Dakle, jesi. Ne trebaš nekoga tretirati kao stvar ili svoje vlasništvo da bi izražavao posesivnost. Valjda ne treba reći da i to ima punopuno veze s nesigurnošću?

[nodens]

Tebi treba celofan, neprozirni, po mogućnosti onaj ukrasni s šarama tako da se ne vidi na prvu. I sposobnost da ga ne nastojiš pokidati svako toliko.
Eto, to ti je put do gubitka nevinosti, a možebitno i cure.

Joj eksačo. To je 'savjet' koji bi zlata vrijedio - kad bi meni ambicija bila 'izgubiti nevinost, a možda i naći curu'.

No meni to nije ambicija, ne uz tu cijenu, jel'. Zašto bi bilo? Ne sumnjam da je jebanje zgodna aktivnost, za onog tko ima želudac svariti ovo gore. Meni se nekako čini da nemam.

[Eks]

Joj eksačo. To je 'savjet' koji bi zlata vrijedio - kad bi meni ambicija bila 'izgubiti nevinost, a možda i naći curu'.

No meni to nije ambicija, ne uz tu cijenu, jel'. Zašto bi bilo? Ne sumnjam da je jebanje zgodna aktivnost, za onog tko ima želudac svariti ovo gore. Meni se nekako čini da nemam.

Zbilja? Zašto se onda toliko baviš nečime što te uopće ne zanima?
Zbilja te zanimaju samo tuđi kreveti?
Ako nemaš želuca, nemaš, jebiga. Al' onda batali to sve skupa s ovim propitivanjima.

[Emericzy]

Ja bih, ovako odoka, rekla da si umisljen, bahat i ohol.
Da mislis da vrijedis vise od drugih i da ne mozes podnjeti cinjenicu da nisi posebniji od drugih.
Ili barem ne posebniji od onog tko bi zaintrigirao tvoju curu.

Ja to čak ne bih stavljao u tu kategoriju.

Umišljenost, bahatost i oholost pretpostavljaju pojačanu dozu samouvjerenosti, nerealno visok pojam o vlastitoj vrijednosti. Takav čovjek ne bi ovako rovao po predmetu svog intenzivnog interesa. On bi to voće ili jednostavno ubrao ili ga generalno odbacio kao nezanimljivo. Umišljen, bahat i ohol čovjek ne bude fasciniran stvarima.

Prije vidim nevoljkost ili čak nemogućnost prihvaćanja stvarnosti. I pokušavanje da se to stanje na neki prihvatljiv način objasni i/ili opravda.

[Emericzy]

Biti 'istinski skroman' je uistinu teško... s druge strane, nekako mi teško i zamisliti da bi žena mogla osjećati 'strast' prema istinski skromnom muškarcu.


Pogotovo ako je ta istinska skromnost posljedica istinske prosječnosti... inače ljudi već nađu nekog načina da se shvate posebnim.

To uopće nije teško niti rijetko. Naime, tu ne postoji apsolutna ljestvica. Svatko pozicionira svog partnera prema sebi i svojoj okolini. Dakle, 'istinski prosječan' muškarac može itekako fascinirati ženu koja sebe vidi kao skromniju od njega -- a pogotovo kad njegove konkurente vidi kao još skromnije.

[Margarita]

Ne sumnjam da je jebanje zgodna aktivnost, za onog tko ima želudac svariti ovo gore. Meni se nekako čini da nemam.

Gle, prvih petstotinjak puta je odvratno, poslije se navikneš.

[nodens]

Opet nesporazum - grebanje ispod površine nije nužno i čačkanje po podsvjesnom.
Nekad samo postoje stvari o kojima ne razmišljamo, ali su itekako tu, u svijesti. Adekvatnim pitanjima i iskrenim odgovorima (samima sebi) lako se dođe do dubine, uzroka koječaga, uvida u koješta... Ne treba za to psihoanaliza.

Jesi li ti sigurna u to. Kako znaš da je to dubina? Nemaš dojam da je to nekak' relativno? Ono, razmišljaš... misliš da si došla do 'uzroka', kad ono, nakon par godina skužiš da ima još jedan sloj ispod toga... i što onda dalje? Zabriješ da je taj novi sloj, zapravo 'dno'? A ne kopka te mogućnost da možda ima još jedan sloj ispod, isto kao što ni tog prvog nisi prethodno vidjela?

Ili ti zaista možeš odgovoriti na krajnja pitanja o 'uzrocima' svačega (u sebi)?

Složit ću se da (ne)sigurnost nije dihotomija, nego da se radi o većem ili manjem stupnju ne/sigurnosti koji će u različitim kontekstima ovisiti o koječemu, ali neću se složiti da (samo) umišljeni egomanijaci (što god smatrao pod tim terminom ) nisu nesigurni. Štoviše.

Pa naravno, jer te 'sigurnost' privlači, a podsvijest ti ne da da ono što ti je privlačno dopustiš da bude nazvano ne-laskavim terminima.

Errrr.... znači, ako se radi o većem i manjem stupnju, recimo ako 'nesigurnost' izrazimo (zbog jednostavnosti) nekakvim brojem, pa je netko blago nesiguran recimo -10, a netko užasno nesiguran -800 - hoćeš reći da postoje ljudi koji doslovno nisu nimalo nesigurni, ono, nula? 0? Niti neka malecka trica ili dvica, baš nula?

Ili sam te krivo shvatio?

No, radilo se o nesigurnosti u odnosima, za početak. Bliskim odnosima, pogotovo intimnim.

Pa ono, probaj mi rastumačiti što bi to bila 'sigurnost' u 'bliskim odnosima'. I'm all ears. Doslovno mi nije jasno na što točno ciljaš pod tim terminom. Jesi li kad bila 'sigurna' u 'bliskom odnosu' koji je danas prošlost... ali ne tvojom voljom?

Radilo se i o potrebi/želji za monogamijom kao mogućem odrazu nesigurnosti. O narcističnim crtama ličnosti (ako ublažimo dg. poremećaja), koje su u ogromnoj vezi upravo sa vrlo vrlo krhkim, a vrlo vrlo napuhanim samopoštovanjem. I ne/sigurnošću.
Tebi za osjećaj sigurnosti u vezi treba njena nevinost, nekome drugome ne treba.

Meni uopće ne 'treba' njena nevinost za moju sigurnost spram nje.

Nego za moju sigurnost spram sebe samog. Jer mi je i inače prilično teško sam sebi objasniti čemu bi, zaista, služila seksualna ekskluzivnost. Pa čitaj Emeirczyja, ne toliko ovdje, koliko na f.hr. Zanimljivih stvari je čo'ek napisao. Ili mi daj svoje mišljenje nazora ovog Tomaša iz Nepodnošljive lakoće postojanja, recimo.

(BTW, to što sam sad napisao je tek jedan od mnogobrojnih interesantnih aspekata ženskog djevičanstva. Nije jedini, da ne bi netko izvukao tko zna kakve 'zaključke' iz toga. Ukratko, to što žensko djevičanstvo ne povezujem sa svojom 'sigurnošću' valjda u njenu vjernost prema meni? - ne znači da ne postoje razlozi zbog kojih mi je to bitno, a da se ne svode na ovu donju rečenicu.)

Dakle, jesi. Ne trebaš nekoga tretirati kao stvar ili svoje vlasništvo da bi izražavao posesivnost. Valjda ne treba reći da i to ima punopuno veze s nesigurnošću?

Ispravak, MOŽE imati. No prije nego što dalje idem o tome filozofirati, zbilja bi me zanimalo kako ti onda zapravo definiraš 'posesivnost', ako ne ovako kako sam spomenuo (da neki to definiraju) - znači, tretiranje druge osobe kao 'svoje imovine'.

[Margarita]

Meni uopće ne 'treba' njena nevinost za moju sigurnost spram nje.

Nego za moju sigurnost spram sebe samog.

U tome i jest problem. Nikad nećeš biti siguran u sebe pa da je stoput nevina, pametna, zgodna, duhovita...i što si ono već sve nabrojao. Našao je, ne našao, prezirat ćeš se uvijek.

[Emericzy]

Nego - iz kojeg točno razloga dolazi do tzv. seksualne ekskluzivnosti? Nije mi jasno zašto svi ljudi nisu swingeri. Preslab želudac?

Pazi recimo kakav je lik Tomaš iz Nepodnošljive lakoće postojanja:

Tomáš: A Czech surgeon and intellectual. Tomáš is a womanizer who lives for his work. He considers sex and love to be distinct entities: he copulates with many women but loves only his wife, Tereza. He sees no contradiction between these two positions. He explains womanizing as an imperative to explore female idiosyncrasies only expressed during sex.

Zar nije faca.

Nije. Plitak je. Ne po tome što "copulates with many women but loves only his wife" nego po tome što u "female idiosyncrasies only expressed during sex" vidi nekakav imperativ.

Paralela tome ljudi su koje fascinira tehnologija kompjutora i u stanju su čitati čitave njige o tome i sebi će sagraditi strahovitu konfiguraciju, iako će na njoj guglati, igrati Solitaire, stavljati slike mačaka na Facebook, pisati u Wordu i možda napraviti pokoju Excel tablicu.

"idiosyncrasies only expressed during sex" isprazna su stvar -- potpuno jednako kao i brzina procesora i razlučivost monitora kad zapravo ne znaš što bi s njima, nego te fasciniraju odvojeno od realnosti života.

Ili da pojednostavnim:

Potpuno je irelevantno kako se žena jebe. Jako je to važno, međutim, ako je to žena s kojom ćeš se prepirati, o kojoj ćeš po noći sanjati, koja će te promijeniti, na koju ćeš s vremena na vrijeme pizditi i bez koje ti je dan prazan. A ako ona ispunjava navedene uvjete, onda je praktički svejedno kakve su joj krevetske idiosinkrazije; kakve jesu da jesu bit će ti dobre.

A to ti se neće dogoditi ako si "womanizer" koji "copulates with many women".

[nodens]

Zbilja? Zašto se onda toliko baviš nečime što te uopće ne zanima?
Zbilja te zanimaju samo tuđi kreveti?
Ako nemaš želuca, nemaš, jebiga. Al' onda batali to sve skupa s ovim propitivanjima.

Znatiželjan sam.

Ako me zanima kultura Pirahã, to ne znači da nužno želim biti kao oni. Ne vidim tu nešto posebno čudno.

Ili ono, mogu ja gledat neku emisiju gdje domoroci jedu žive ogromne crve iz trulih stabala, pa to ne znači da me zanima da i osobno pojedem takvog živog tustog crva.

Ja to čak ne bih stavljao u tu kategoriju.

Umišljenost, bahatost i oholost pretpostavljaju pojačanu dozu samouvjerenosti, nerealno visok pojam o vlastitoj vrijednosti. Takav čovjek ne bi ovako rovao po predmetu svog intenzivnog interesa. On bi to voće ili jednostavno ubrao ili ga generalno odbacio kao nezanimljivo. Umišljen, bahat i ohol čovjek ne bude fasciniran stvarima.

Prije vidim nevoljkost ili čak nemogućnost prihvaćanja stvarnosti. I pokušavanje da se to stanje na neki prihvatljiv način objasni i/ili opravda.

Pa u biti da, nevoljkost prihvaćanja stvarnosti.

Pogotovo kad uzmeš u obzir da nije ni moguće biti siguran da je 'stvarnost' onakva kakvu je mi percipiramo. Boje, recimo, ne postoje u 'stvarnosti'; samo različite frekvencije svjetlosti koje naš mozak interpretira kao boje. Isto tako, zašto bih se pomirio sa 'stvarnošću', dok god postoji i mikrometarska šansa da stvarnost nije baš toliko ogavna?

To uopće nije teško niti rijetko. Naime, tu ne postoji apsolutna ljestvica. Svatko pozicionira svog partnera prema sebi i svojoj okolini. Dakle, 'istinski prosječan' muškarac može itekako fascinirati ženu koja sebe vidi kao skromniju od njega -- a pogotovo kad njegove konkurente vidi kao još skromnije.

A ne vidiš što iz toga slijedi?

[nodens]

Gle, prvih petstotinjak puta je odvratno, poslije se navikneš.

Ja sam popušio pola cigarete i popio pola piva.

Nije mi se svidjelo ni jedno ni drugo (blago rečeno, od cigarete me boljela pluća, a pivo ima grozni bljutavi okus), a nisam imao razloga specijalno se truditi da mi se svidi, upornim ponavljanjem onog što mi se ne sviđa.

OK, seks nisam ni 'probao', ali seks je ipak nešto kompliciranija stvar od cigareta i alkohola. Ako bi mi bio baš tako odvratan kako ti kažeš, prilično sam uvjeren da ne bih ni izdržao 500 puta. Jer, pa zašto? Zbog čega raditi ono što ti je odvratno? Ziher bih nakon 3 puta odustao (rekoh, da je baš 'odvratan'; druga je stvar što ne vjerujem da bi bio doslovno odvratan.)

U tome i jest problem. Nikad nećeš biti siguran u sebe pa da je stoput nevina, pametna, zgodna, duhovita...i što si ono već sve nabrojao. Našao je, ne našao, prezirat ćeš se uvijek.

Onda je to my lot in life, što kažu.

[Emericzy]

zašto bih se pomirio sa 'stvarnošću', dok god postoji i mikrometarska šansa da stvarnost nije baš toliko ogavna?

Zato jer problem nije u stvarnosti. Problem je u tebi.

Stvarnost nije 'ogavna' nego je takva kakva jest. Tvoj doživljaj 'ogavnosti' produkt je tvog procesiranja, a ne produkt okolne stvarnosti.

Stvarnost se tebi neće prilagođivati; jedino što se može prilagoditi si ti.

[nodens]

Nije. Plitak je. Ne po tome što "copulates with many women but loves only his wife" nego po tome što u "female idiosyncrasies only expressed during sex" vidi nekakav imperativ.

Paralela tome ljudi su koje fascinira tehnologija kompjutora i u stanju su čitati čitave njige o tome i sebi će sagraditi strahovitu konfiguraciju, iako će na njoj guglati, igrati Solitaire, stavljati slike mačaka na Facebook, pisati u Wordu i možda napraviti pokoju Excel tablicu.

"idiosyncrasies only expressed during sex" isprazna su stvar -- potpuno jednako kao i brzina procesora i razlučivost monitora kad zapravo ne znaš što bi s njima, nego te fasciniraju odvojeno od realnosti života.

Ili da pojednostavnim:

Potpuno je irelevantno kako se žena jebe. Jako je to važno, međutim, ako je to žena s kojom ćeš se prepirati, o kojoj ćeš po noći sanjati, koja će te promijeniti, na koju ćeš s vremena na vrijeme pizditi i bez koje ti je dan prazan. A ako ona ispunjava navedene uvjete, onda je praktički svejedno kakve su joj krevetske idiosinkrazije; kakve jesu da jesu bit će ti dobre.

A to ti se neće dogoditi ako si "womanizer" koji "copulates with many women".

Nego ono, zlatna sredina? Ne jedna, jer je premalo, ali ne ni mnogo, jer onda imaš vremena samo za površnost?

Rekoh ti već: racionalno gledajući, sve to što pišeš mi zvuči 'logično'. No međutim, u svemu tome ima nešto meni uznemirujuće, u toj logičnosti naime.

[Margarita]

Onda je to my lot in life, što kažu.

Ljudi nisu cigareta ni pivo, treba im dati šansu. Zapravo, trebaš si pružiti šansu. Boktepitaj zašto ali ljudi me vole i to mi svaki dan daje razlog za sljedeći.

[Perzefona]

A ne vidiš što iz toga slijedi?

Vjerojatno si pomislio da iz toga slijedi da, ako želiš fascinirati, moraš potražiti neku nezahtjevnu i skromnih želja i kriterija.

A to ti nije baš privlačno.

Zato što ne shvaćaš da nije važno fascinirati. Mislim, jest. Ali jednako je važno, ako ne i važnije, biti fasciniran.

I zamisli sad kad se dogodi da fasciniraš upravo onu kojom si fasciniran. Eto, to je to onda. I ti se njoj čudiš što te uopće, takva fascinantna hoće. A ona se jednako čudi što si baš njoj pao u krilo, iako te ne zaslužuje.

Jesam li preromantična?

[Emericzy]

racionalno gledajući, sve to što pišeš mi zvuči 'logično'. No međutim, u svemu tome ima nešto meni uznemirujuće, u toj logičnosti naime.

Logičnost ti posluži kao osnova, kao podloga, kao temelj. A na njoj onda gradiš nešto što te manje uznemiruje. Nastojeći da taj temelj baš ne izdaš. Ili da to ne činiš prečesto i preintenzivno.

[nodens]

Zato jer problem nije u stvarnosti. Problem je u tebi.

Stvarnost nije 'ogavna' nego je takva kakva jest. Tvoj doživljaj 'ogavnosti' produkt je tvog procesiranja, a ne produkt okolne stvarnosti.

Stvarnost se tebi neće prilagođivati; jedino što se može prilagoditi si ti.

Probaj sad tu filozofiju primijeniti, recimo, na Spartaka.

Stvarnost je onakva kakva jest: ropstvo. Ako on s time ima problem - pa očito je to njegov problem, a ne problem 'stvarnosti'. Ne može se valjda Rimsko carstvo prilagođavati nekom tamo Spartaku; jedno se on može prilagoditi stvarnosti. (Što bi značilo... što, zbilja?)


BTW, nije da se ja ovime želim usporediti sa Spartakom - nego ti pokazujem primjer koji 'ruši' tvoju logiku. Nešto ti u njoj nedostaje; neki aspekt kojim ćeš objasniti zašto to što si napisao, nije primjenjivo na Spartaka. Jer tako kako si napisao - savršeno je primjenjivo. Ropstvo je itekako bila 'stvarnost', a mnogima se i sviđala - jedino njemu (i valjda drugim robovima) je bila 'ogavna'.

(Tj. ne moraš objasniti ako i sam smatraš da je primjenjivo i na Spartaka. )

[Emericzy]

Jesam li preromantična?

Ne. Po meni, ravno u sridu.

Rekao bih da je to upravo ta čarobna formula kojoj treba težiti. Obostrana fascinacija.

Sve drugo je tek nekakav nadomjestak.

[Perzefona]

(Tj. ne moraš objasniti ako i sam smatraš da je primjenjivo i na Spartaka. )

Čekaj, ti ne znaš kako je Spartak završio?

Evo, ja mislim da je sve rečeno primjenjivo na njega i da bi njemu osobno korisnije i pametnije bilo da se prilagodio. Ili ti misliš da mu je bio cilj da uđe u povijest i da mi danas ovdje tipkamo o njemu?

[Emericzy]

Probaj sad tu filozofiju primijeniti, recimo, na Spartaka.

Stvarnost je onakva kakva jest: ropstvo. Ako on s time ima problem - pa očito je to njegov problem, a ne problem 'stvarnosti'. Ne može se valjda Rimsko carstvo prilagođavati nekom tamo Spartaku; jedno se on može prilagoditi stvarnosti. (Što bi značilo... što, zbilja?)


BTW, nije da se ja ovime želim usporediti sa Spartakom - nego ti pokazujem primjer koji 'ruši' tvoju logiku. Nešto ti u njoj nedostaje; neki aspekt kojim ćeš objasniti zašto to što si napisao, nije primjenjivo na Spartaka. Jer tako kako si napisao - savršeno je primjenjivo. Ropstvo je itekako bila 'stvarnost', a mnogima se i sviđala - jedino njemu (i valjda drugim robovima) je bila 'ogavna'.

(Tj. ne moraš objasniti ako i sam smatraš da je primjenjivo i na Spartaka. )

Moja logika ne vrijedi ako smatraš da stvarnost treba rušiti, kao što ju je rušio Spartak. U tom slučaju više ne govorimo o gubljenju nevinosti nego o promjeni kompletne seksualne paradigme. Ali naša stvarnost nije takva. Ljudi nisu seksualni robovi koji duboko pate. Ne čeznu za oslobođenjem.

[nodens]

I zamisli sad kad se dogodi da fasciniraš upravo onu kojom si fasciniran. Eto, to je to onda. I ti se njoj čudiš što te uopće, takva fascinantna hoće. A ona se jednako čudi što si baš njoj pao u krilo, iako te ne zaslužuje.

Jesam li preromantična?

Nisi, samo evo, kad/ako mi se to dogodi, javim ti.

Ljudi nisu cigareta ni pivo, treba im dati šansu. Zapravo, trebaš si pružiti šansu. Boktepitaj zašto ali ljudi me vole i to mi svaki dan daje razlog za sljedeći.

Pa, to fercera ako vjeruješ da te netko 'voli'.

Ja to nit' osjećam nit' razumijem; valjda zato što ja ne mogu nikog 'voljeti', onda ne mogu ni prepoznati je l' netko mene 'voli'.

Nadalje, ljubavi ima različitih. Evo, mama me možda čak i voli, iako nismo uopće bliski; na ovom topiku se ipak cilja na (valjda) neku drugu vrstu 'ljubavi' i na pitanje kakve veze ista ima sa seksom. Zašto se ne bi mogao seksat s nekim drugim, ako 'voliš' nekoga (trećeg)? Evo Emericzy misli da se može; neki drugi misle da se ne može. Meni se ta razlika u mišljenju čini vrlo važnom; na mnoge načine povezanom s mojim vlastitim dilemama.