Psihokauč - upomoć!!!!

[Euklid]

Čitaj. Ne znam je li to dovoljno podataka, ali otud možeš krenuti.

Thanks.

Taj dio sam otprilike ufatio.

Zanima me šta je to cut-unda-paste pisao/la a što je pobrisano i što je dovelo do cijelog slučaja.

Mora da je bilo nešto gadno kad su išli pakirati Byronu.

Ako su pakirali, jel.

Dobio sam neke signale da je to fakat on, koliko god zvučalo nevjerojatno.

Mah, papazjanija, sve u svemu.

[Zekoslawa]

Eksačo, stara si, nemaš živaca za pizdarije i to je baš super. Šta sad oš, šta ne valja u tome?

Mogu ja sad malo leći na kauč? Naime, ozbiljno pitanje. Stalni posjetitelji trkelja sjetit će se moje nedavne nesvjestice u jednom urbanom klubu. E pa... Ooops, I did it again. Skoro. Naime, nije bilo mjesta za sjedenje u busu, nas jedno petanest morali smo stajati na nogama, a nisam mogla čekati idući, već sam preskočila jedan prije u nadi da će biti mjesta. I uglavnom, nakon nekih manje od pola sata mene spopadoše uobičajeni simptomi - znojenje, vrtoglavica, panika da ću se sad srušiti i obrukat se i tko zna kako ću pasti i koga ću putem pokupiti i u što ću opizditi glavom, ili će me pak spopasti povraćanje, pa će to svima ići na živce (imam dugu povijest povraćanja u prijevoznim sredstvima)... U zadnji tren uspjela sam umoliti nekoga da mi da malo mjesta da sjednem, inače bih se opet bila onesvijestila.

Ovo više nije slučajno. Dakle, pitanje glasi: socijalna fobija, agorafobija, koji vrag? I drugo, je li vrijeme za šrinka, ovo me pomalo već plaši.

[miky0]

Forumasi,ne znam jeste li upoznati,Anderlon smjenio strileta i Nicu s administratorskog mista onog tamo foruma.

Ovo budi u meni potribu za psiho pomoci...mada koga briga sta se tamo dogadja

[Eks]

Eksačo, stara si, nemaš živaca za pizdarije i to je baš super. Šta sad oš, šta ne valja u tome?

To što sam htjela da imam, što sam se mučila sa sobom. Kao ono kad navikneš na čokoladu pa ako ti je netko i nakon što mjesecima nisi žderala slatko da, nasilu ćeš je pojest jer dugo je nisi probala, a kad se već nudi. Tako nekako. I onda ti dođe muka, totalno muka i gadiš se sebi. Ok, ovo sad malo vuče na anoreksiju, ali ono, tu je negdje poanta.

Mogu ja sad malo leći na kauč? Naime, ozbiljno pitanje. Stalni posjetitelji trkelja sjetit će se moje nedavne nesvjestice u jednom urbanom klubu. E pa... Ooops, I did it again. Skoro. Naime, nije bilo mjesta za sjedenje u busu, nas jedno petanest morali smo stajati na nogama, a nisam mogla čekati idući, već sam preskočila jedan prije u nadi da će biti mjesta. I uglavnom, nakon nekih manje od pola sata mene spopadoše uobičajeni simptomi - znojenje, vrtoglavica, panika da ću se sad srušiti i obrukat se i tko zna kako ću pasti i koga ću putem pokupiti i u što ću opizditi glavom, ili će me pak spopasti povraćanje, pa će to svima ići na živce (imam dugu povijest povraćanja u prijevoznim sredstvima)... U zadnji tren uspjela sam umoliti nekoga da mi da malo mjesta da sjednem, inače bih se opet bila onesvijestila.

Napad panike. Ali, ja bih prvo izolirala sve fizičke simptome jer lako može bit nešto drugo.

Nikakav šrink, prvo doktor i vađenje krvi i pretrage. Ako se eliminiraju fizički uzroci onda jest napad panike. Ja ih imam pa znam o čem pričam.

[Éowyn]

Slažem se s ex. Provjeri štitnjaču obavezno.

[Zekoslawa]

Ali zajednički je nazivnik gužva. To su jedine situacije kad mi se to događa.

[..a unda]

Forumasi,ne znam jeste li upoznati,Anderlon smjenio strileta i Nicu s administratorskog mista onog tamo foruma.

Ovo budi u meni potribu za psiho pomoci...mada koga briga sta se tamo dogadja

..aj pokusaj s tim da su otvorili moderatorski kutak za citanje..

[Eks]

Ali zajednički je nazivnik gužva. To su jedine situacije kad mi se to događa.

Pa oni i jesu vezani uz agorafobiju. Mislim, tako počnu. Ok, ti si već prestara da te uhvate i u drugim situacijama, ne boj se. Ako jesu napadi panike, to će kod tebe vjerojatno bit situacijski i prolazno, nakupljen stres oko životnih promjena i to.

[Éowyn]

Zec, mene napadaj je napadaj panike često znao uhvatiti u gužvi, npr. u javnom prijevozu ili na nekom koncertu.
Pomoglo bi kad bih izašla na zrak i počela hodati. I obavezno zovem prijateljicu koja već zna koja je procedura

[miky0]

..aj pokusaj s tim da su otvorili moderatorski kutak za citanje..

Znaci,jopet nista?

[Zekoslawa]

Pa oni i jesu vezani uz agorafobiju. Mislim, tako počnu. Ok, ti si već prestara da te uhvate i u drugim situacijama, ne boj se. Ako jesu napadi panike, to će kod tebe vjerojatno bit situacijski i prolazno, nakupljen stres oko životnih promjena i to.

Hm, sve to moje svašta nešto počelo je još prije tri godine, otkad su se zaredale očeve bolesti. Oću reć, stresova je bilo i prije, sad su neki novi, ali uvijek će neki biti. Ali ide na gore.

[Zekoslawa]

Zec, mene napadaj je napadaj panike često znao uhvatiti u gužvi, npr. u javnom prijevozu ili na nekom koncertu.
Pomoglo bi kad bih izašla na zrak i počela hodati. I obavezno zovem prijateljicu koja već zna koja je procedura

Pa da, pomogne i meni ako uspijem doći do zraka i izlaza. Prošli put nisam izdržala do vrata. A s javnim prijevozom je problem štto sam ja češće na međugradskim relacijama, onda me pogotovo spopadne kad znam da nema izlaza narednih sat-dva. Razmišljala sam danas da izađem u Trogiru i čekam drugi bus, al eto, izdržala sam nekako.

[Eks]

Hm, sve to moje svašta nešto počelo je još prije tri godine, otkad su se zaredale očeve bolesti. Oću reć, stresova je bilo i prije, sad su neki novi, ali uvijek će neki biti. Ali ide na gore.

Pa jesi vadila krv? Mislim, moraš isključit te uzroke, a onda tek možeš znati jel s psihičke strane.

Ja se nikad nisam onesvijestila, vjerojatno jer sam priličan kontrol frik, ali sam bila uvjerena da ću umrijeti. Doduše, to tvoje može biti i nekakav anksiozni napad, ne mora biti klasični panični, neki miks agorafobije i anksioznosti.

[Éowyn]

Ja sam kad je sve krenulo mislila da imam kombinaciju leukemije i kardiovaskularnih bolesti

Na kraju je ispalo da imam problema sa štitnjačom, a to navodno može izazvati anksioznost.

[Eks]

Ja sam kad je sve krenulo mislila da imam kombinaciju leukemije i kardiovaskularnih bolesti

Na kraju je ispalo da imam problema sa štitnjačom, a to navodno može izazvati anksioznost.

Ja se uopće ne sjećam jesam li provjerila štitnjaču ikad. Vadila krv jesam, ali toga se ne sjećam. Doduše, kod mene nije bilo ionako samo to, al svejedno ću morat provjerit. Išla sam ove zime da vidim, čisto iz znatiželje i zakasnila na vađenje, došla iza osam nekih pet minuta i niš... nije mi se dalo drugi put.

[Zekoslawa]

Pa jesi vadila krv? Mislim, moraš isključit te uzroke, a onda tek možeš znati jel s psihičke strane.

Ja se nikad nisam onesvijestila, vjerojatno jer sam priličan kontrol frik, ali sam bila uvjerena da ću umrijeti. Doduše, to tvoje može biti i nekakav anksiozni napad, ne mora biti klasični panični, neki miks agorafobije i anksioznosti.

A nisam išla u krvopija, kako ću kad se bojim igle?

Nemam pojma, i ja sam se samo jednom onesvijestila, ovo nedavno. Ne bih rekla da sam ikad imala takav panični napadaj, mene samo spopada vrtoglavica, znojenje i briga da ću se onesvijestiti, a ako se onesvijestim, onda ću se tu obrukati i tako to. I to isključivo u gužvi. Ovo povraćanje u javnom prijevozu vučem oduvijek, to je valjda do centra za ravnotežu.

[..a unda]

Eksačo, stara si, nemaš živaca za pizdarije i to je baš super. Šta sad oš, šta ne valja u tome?

Mogu ja sad malo leći na kauč? Naime, ozbiljno pitanje. Stalni posjetitelji trkelja sjetit će se moje nedavne nesvjestice u jednom urbanom klubu. E pa... Ooops, I did it again. Skoro. Naime, nije bilo mjesta za sjedenje u busu, nas jedno petanest morali smo stajati na nogama, a nisam mogla čekati idući, već sam preskočila jedan prije u nadi da će biti mjesta. I uglavnom, nakon nekih manje od pola sata mene spopadoše uobičajeni simptomi - znojenje, vrtoglavica, panika da ću se sad srušiti i obrukat se i tko zna kako ću pasti i koga ću putem pokupiti i u što ću opizditi glavom, ili će me pak spopasti povraćanje, pa će to svima ići na živce (imam dugu povijest povraćanja u prijevoznim sredstvima)... U zadnji tren uspjela sam umoliti nekoga da mi da malo mjesta da sjednem, inače bih se opet bila onesvijestila.

Ovo više nije slučajno. Dakle, pitanje glasi: socijalna fobija, agorafobija, koji vrag? I drugo, je li vrijeme za šrinka, ovo me pomalo već plaši.

..srink, mozda, ali ne za te simptome.

ok, ne znam ko sve smije pisat recepte za antidepresive, ali ne treba ti ni to sad.

ono sto ti prvo treba je jdna dobra..kks..kompletna krvna slika. ono, na taste, malo vidjet zeljeza, elektroilite neke i tako to. jasno sa urinokultiricom isto..

mislim, jel ti se jede..ne znam.. puding s kiselim krastavcima, picom i soparnikom? ne jede? ok, trudna nisi..

dakle, ja bih to kao prvo savjetovao, a kao predprvo, tj umedjuvremenu..kave baci. cigarete isto..ili ih barem smanjit na nekoliko na dan. papat ko beba..svako cetri sata nestu u kljun i zvakat, srkat, grist..nek radi malo mandibula.
ne se samonervirat previse, jer dan ima dvajstcetri sata, jebiga, a sto je najbolje, niko nije nezamjenjiv. spavanje isto uredit..na silu uredit. i, ostavit dnevnog vremena za sebe,a i za ljude uzivo, za prosetat, izac iz kuce.
dnevnog sam rekao, ne nocnog.. nema onlajn nocarenja i mijenjanja ritmova dan za noc..nemas ti vise dvajst godina..

eto, malo uredit zivot, papat, spavat, organizirat se i sve ce bit ok.
znam, znam, nije lako..ali, ako mos nac za neko vrijeme nekog dobrog samaricanina koji ce ti bit pri ruci, ono, skuvat pasta sutu, napravit caj, ono, opsluzit tu i tamo..ne mora sad to bit di kaprijo neki..

eto..

[Eks]

A nisam išla u krvopija, kako ću kad se bojim igle?

Nemam pojma, i ja sam se samo jednom onesvijestila, ovo nedavno. Ne bih rekla da sam ikad imala takav panični napadaj, mene samo spopada vrtoglavica, znojenje i briga da ću se onesvijestiti, a ako se onesvijestim, onda ću se tu obrukati i tako to. I to isključivo u gužvi. Ovo povraćanje u javnom prijevozu vučem oduvijek, to je valjda do centra za ravnotežu.

Pa to je neki blaži oblik, rekla bih jer napad panike je mislim najgore moguće iskustvo što se straha tiče, to svi kažu. Ali ovo što si se onesvijestila ipak nije za zanemarit, odi ti izvadit krv, preživjet ćeš, ne brini, ja imam nevidljive vene, mene su zilijun puta boli na sve načine i to metalnim slamkama! pa sam preživjela. doduše, ja se ne bojim igle, al svejedno je bilo gadno.

[Zekoslawa]

Štitnjaču dabome nikad nisam provjerila, a 1. mater je operirala štitnjaču i pola izvadila, vjerojatno će morati i cijelu (nekakve ciste, šta već); 2. imam nekakvo zadebljanje na vratu, već me više ljudi pitalo za štitnjaču. Ali jel, ja se bojim igle, pa tko će to.

[Bara huda]

Sad bih rekla nešto, ali previše je ipak privatno.

Ni ne trebas reci, ovo je vise da nemas osjecaj da razgovaras sama sa sobom. To zna biti zeznuto, kad sam sebi postavljas pitanja i odgovaras. Cesto dovodi do vrcenja u krug.
Ovako mozes sebi odgovarati na vidjenja drugih. Uopce nije bitno da ih napises, vaznije je da osjetis da nisi sama sa sobom.
Iako, na kraju uvijek jesi...sama sa sobom.

Na što misliš kad kažeš bježanje od odgovornosti?

koliko god zvucalo floskulasto, zivot tece svojim tokom.
Bez obzira na tvoj strah od toga kako ces sama, kakav je osjecaj kad si sam odgovoran za sebe, kad moras zaraditi lovu da se uspijes odrzati.
Veliki dio problema je u zamisljanju svega toga. Kad se stvari dogode, vidis da nije ni upola tako strasno kako sto je izgledalo kad si samo zamisljala.
Moze biti da imas i manje vremena za razmisljanje a vise ti prodje u rjesavanu problema, ali hej, nije to tako lose.
Ne misliti, hocu rec.

Tebe, barem se meni cini, vise jebe to sto si po nekim ocekivanim pravilima ( da ne spominjem tvoje intelektualne mogucnosti) mogla davno zavrsiti to sto sad zavrsavas i kao da te sram pred sobom.
Sad vidis da nema natrag, da te osamostaljivanje ceka i da je sve blize i sad ti ne bi zagrizla metak, a opet, ne mozes ga izbjeci. Pa se osjecas stisnuta uza zid, nema natrag a nije ti primamljivo ic gledat sta ima naprijed.

Ali...naprijed ima nesto, uvijek ima nesto, dobro i lose, uglavnom, slicno kao ono sto si ostavila a opet drugacije.
Necu ti reci da se ne bojis, boj se i dalje, ali natrag ne mozes pa moras krenuti usprkos strahu.
A ponavljam, u mraku su sve macke crne, kad im pridjes blize, vidjet ces da nisu.

[Eks]

.
dnevnog sam rekao, ne nocnog.. nema onlajn nocarenja i mijenjanja ritmova dan za noc..nemas ti vise dvajst godina..

Ja tek sad kužim koliko sam sretna. Što mi nije gore, s obzirom kako živim. Davno sam trrebala sredit san i sve živo upravo zbog te sklonosti, ali ne.. ja sam čak drala po kavi.

[..a unda]

Štitnjaču dabome nikad nisam provjerila, a 1. mater je operirala štitnjaču i pola izvadila, vjerojatno će morati i cijelu (nekakve ciste, šta već); 2. imam nekakvo zadebljanje na vratu, već me više ljudi pitalo za štitnjaču. Ali jel, ja se bojim igle, pa tko će to.

..ma nije stitnjaca, garantiram ti. ono, o hormonima se radi, to da, ali to se rjesava na drugi nacin..

[Eks]

Ni ne trebas reci, ovo je vise da nemas osjecaj da razgovaras sama sa sobom. To zna biti zeznuto, kad sam sebi postavljas pitanja i odgovaras. Cesto dovodi do vrcenja u krug.
Ovako mozes sebi odgovarati na vidjenja drugih. Uopce nije bitno da ih napises, vaznije je da osjetis da nisi sama sa sobom.
Iako, na kraju uvijek jesi...sama sa sobom.


koliko god zvucalo floskulasto, zivot tece svojim tokom.
Bez obzira na tvoj strah od toga kako ces sama, kakav je osjecaj kad si sam odgovoran za sebe, kad moras zaraditi lovu da se uspijes odrzati.
Veliki dio problema je u zamisljanju svega toga. Kad se stvari dogode, vidis da nije ni upola tako strasno kako sto je izgledalo kad si samo zamisljala.
Moze biti da imas i manje vremena za razmisljanje a vise ti prodje u rjesavanu problema, ali hej, nije to tako lose.
Ne misliti, hocu rec.

Tebe, barem se meni cini, vise jebe to sto si po nekim ocekivanim pravilima ( da ne spominjem tvoje intelektualne mogucnosti) mogla davno zavrsiti to sto sad zavrsavas i kao da te sram pred sobom.
Sad vidis da nema natrag, da te osamostaljivanje ceka i da je sve blize i sad ti ne bi zagrizla metak, a opet, ne mozes ga izbjeci. Pa se osjecas stisnuta uza zid, nema natrag a nije ti primamljivo ic gledat sta ima naprijed.

Ali...naprijed ima nesto, uvijek ima nesto, dobro i lose, uglavnom, slicno kao ono sto si ostavila a opet drugacije.
Necu ti reci da se ne bojis, boj se i dalje, ali natrag ne mozes pa moras krenuti usprkos strahu.
A ponavljam, u mraku su sve macke crne, kad im pridjes blize, vidjet ces da nisu.

Men' je sad malo muka u grlu, želucu, ono baš mi se smučilo, skužila sam kako mi zadnje dvije godine organizam strašno reagira na neke situacije. Jest valjda i prije, ali ja to nisam znala prepoznati.

Jebatga, nema nazad sad, da. Kao kad te usred mora uvati grč pa plivaj.
Sad bi bilo super da me trefi napad panike. I s time sam se znala izvačit od obaveza. Nesvjesno. I guess.

[Bara huda]

Pa jeste vi normalni!
Ja ovo necu stic procitat do ponoca a kamoli napisat nesto.

[Zekoslawa]

Oukej, znači, trebam se seksati i izvaditi krv? Jebiga, nema se vremena ni za jedno ni za drugo.