Kada u školu?

[klonka]

ti potpuno zanemaruješ mogućnost da ti i superpametno dijete može odgovoriti - neću. i sa 7, a još više s 14

Ne, naravno. Uostalom, "neću" je bila treća riječ koju sam naučila, odmah iza "mama" i "tata". Prgavi karakter od malih nogu, šta'š.


Ali ne govorimo o tome. Može mi i dijete od sedam i pol reći da neće u školu, i što, da kasnije objašnjavam socijalnoj službi da ga nisam poslala jer samo nije htjelo? Govorimo o tome da se djetetove želje trebaju uzeti u obzir kad se planira njegova budućnost. Pitanje hoćeš li sladoled nije ekvivalentno ovome jer sladoled nije nešto što se djetetu mora kupiti, a u školu mora ići, pitanje je samo kad. Da ga uopće ništa ne pitaš i radiš po vlastitom nahođenju, sorry, to je potpuno idiotski. Dijete sigurno ima svoje mišljenje o tome. Ne pitati ga ništa, znači podcjenjivati ga kao osobu. Odvratno.

[Blesava]

Naravno da nije. Pitaj dijete znači "saznaj što želi", a razgovaraj s djetetom znači "razgovarajte o prednostima i manama koje bi ispunjavanje njegove želje moglo imati za posljedicu". Valjda ćeš učiniti i jedno i drugo.

Saznati sto dijete zeli se moze i treba u razgovoru. Kad ga pitas sto zeli, onda mu dajes mogucnost da odgovori sto zeli ali i sebi nameces obavezu da toj zelji udovoljis.
Ako pitam dijete zeli li rucati, zeli li u skolu, zeli li na -13° obuci jaknu, zeli li popiti lijek, onda sasvim mirno i bez durenja moram prihvatiti "ne" kao odgovor.

Kao sto rekoh, o nekim stvarima ne odlucuje dijete. Njegove se zelje uzimaju u kalkulaciju kod donosenja odluke, ali odluka (temeljena i na svemu i svacemu, a ne samona djetetovim zeljama) mora biti roditeljeva, cak i ako se kosi s djetetovim zeljama.

[klonka]

Kao sto rekoh, o nekim stvarima ne odlucuje dijete. Njegove se zelje uzimaju u kalkulaciju kod donosenja odluke, ali odluka (temeljena i na svemu i svacemu, a ne samona djetetovim zeljama) mora biti roditeljeva, cak i ako se kosi s djetetovim zeljama.

I po čemu se to razlikuje od onoga što sam napisala ovdje?

Zagovaram to da je daš u školu onda kad uzmeš u obzir više faktora i kad kroz pažljivo promatranje i razgovor procijeniš da može.

Nije jedini način da pitaš dijete kakvo mišljenje ima o svom potencijalnom odlasku u školu postavljanje pitanja "želiš li ti, dušo, u školu?" Mislim da sam već napisala da je meni pitanje jedno, a razgovor drugo. Nekome, kao dimnjakici dva posta ranije, razgovor podrazumijeva oboje. Valjda smo to riješili pa ne moramo sad cijepati svaku dlaku o tome što je pjesnik htio reći.


Naravno da je odluka na kraju na roditelju. Samo mislim da se djetetove želje trebaju uzeti u obzir prilikom razmatranja te odluke i utoliko smatram da je svaka odluka donesena bez da se dijete išta o tome pita (famozno "isključivo na svoju ruku") loša. To je sve. Fakat ne razumijem zašto je tako teško pročitati napisano s razumijevanjem i izvrtati moje postove kako bi ispalo da se zalažem za nešto što nigdje nisam napisala.

[blaze]

klonka, sve što ti je blesava napisala, mogu i ja potpisati.

u principu, mislim da je podcjenjivanje djeteta dati mu mogućnost izbora, a onda napraviti po svom. ja sam zločesta i to radim ponekad. najbolje je popušio kad mu je prijetila dehidracija, a nije htio piti tekućinu. čaj? bljak. rehidromiks? bljak. e pile moje, imaš mogućnost izbora. čaj ili rehidromiks? gledajući u dvije čaše odlučio se za čaj. i mirna bosna

[klonka]

Pa ne daješ mu mogućnost da samostalno odabere, kristemili, samo ga uključuješ u proces odlučivanja umjesto da se praviš da ne postoji.


I tvoj je odlučio hoće li čaj ili rehidromiks, znači, pitala si ga što želi iako si mu prethodno objasnila da nešto mora popiti. Nisi mu uvalila rehdromiks bez pitanja.

[Lord Byron]

I tvoj je odlučio hoće li čaj ili rehidromiks, znači, pitala si ga što želi iako si mu prethodno objasnila da nešto mora popiti. Nisi mu uvalila rehdromiks bez pitanja.

"Pitaj dijete želi li u školu" u sebi sadrži očekivanje da je djetetov odgovor ujedno i odluka. U protivnom, što sa situacijom "Krunhilda, zlato maminotatino, želiš li u školu?" "Želim." "E, baš nećeš!"?

[dimnjak]

to je kao pitanje: zelis li obuci majicu dugih rukava jer je vani 15 stupnjeva VS koju od ove dvije majice dugih rukava zelis obuci.

[klonka]

Uimeisusovo, koliko puta moram napomenuti da pitati dijete želi li ići u školu ne znači pitati dijete "e, želiš li ti dogodine u školu"? Ako će vam tako biti lakše, idem u svakom svom postu u kojem sam napisala riječ "pitanje" editirati tu gadnu i zlu riječ tako da umjesto nje piše "razgovor".

Možemo li se sad vratiti na esenciju, a to je uključiti dijete u proces donošenja odluka?

[baja]

Uimeisusovo, koliko puta moram napomenuti da pitati dijete želi li ići u školu ne znači pitati dijete "e, želiš li ti dogodine u školu"?

slažem se s ovim što pišeš
i da, pitanje može biti formulirano; što misliš o.....?

[dimnjak]

Možemo li se sad vratiti na esenciju, a to je uključiti dijete u proces donošenja odluka?

al to nije bilo sporno. barem ja nisam iscitala nigdje da je sporno

[Lord Byron]

pitati dijete želi li ići u školu ne znači pitati dijete "e, želiš li ti dogodine u školu"?

Naravno. Možda znači pitati dijete "E, što misliš o ovom sranju u GrĆkoj?"

[MightyMe]

Disklejmer: Jako, jako sam daleko od toga da imam svoju djecu, samo pokušavam problem pokazati iz druge perspektive.

Evo naprimjer ne znam nikoga tko je ima probleme u školi jer se ranije upisao u školu. I sam sam malo, ali samo malo, ranije krenuo u školu i bio sam među najmlađima u razredu. I što je najzanimljivije ja i ova ekipa mlađa od mene smo svi bili odlikaši, a ja, za ostale ne znam, sam skoro pa odličan i u srednjoj. Iako sada kad pogledam unazad vidim koliko sam bio nezreo s obzirom na ostale u razredu, ali je to, vjerujem, došlo sada na svoje mjesto.

Međutim, ne gledate drugu stranu problema. To dijete će kada upiše školu jednog dana će je i završavati. Primjer iz prve ruke. Moja sestra je mlađa od mene točno 14 mjeseci, a 2 razreda smo razlike. Kasnije je krenula u školu. Sada sam ja maturant, a ona drugi razred i strašno joj je krivo što su je roditelji pustili da se "igra" tu cijelu godinu zbog što se rodila 10ak dana kasnije nego šta je trebala. Isto tako većina njezinih prijatelja je išla u školu kad su trebali pa je ostala sama tu godinu dana. (Ekipa iz vrtića se ne računa )


P.S. Nadam se da nije previše neugodan ovaj padobranski ulet

[vrrrlet]

Disklejmer: Jako, jako sam daleko od toga da imam svoju djecu, samo pokušavam problem pokazati iz druge perspektive.

Evo naprimjer ne znam nikoga tko je ima probleme u školi jer se ranije upisao u školu. I sam sam malo, ali samo malo, ranije krenuo u školu i bio sam među najmlađima u razredu. I što je najzanimljivije ja i ova ekipa mlađa od mene smo svi bili odlikaši, a ja, za ostale ne znam, sam skoro pa odličan i u srednjoj. Iako sada kad pogledam unazad vidim koliko sam bio nezreo s obzirom na ostale u razredu, ali je to, vjerujem, došlo sada na svoje mjesto.

Međutim, ne gledate drugu stranu problema. To dijete će kada upiše školu jednog dana će je i završavati. Primjer iz prve ruke. Moja sestra je mlađa od mene točno 14 mjeseci, a 2 razreda smo razlike. Kasnije je krenula u školu. Sada sam ja maturant, a ona drugi razred i strašno joj je krivo što su je roditelji pustili da se "igra" tu cijelu godinu zbog što se rodila 10ak dana kasnije nego šta je trebala. Isto tako većina njezinih prijatelja je išla u školu kad su trebali pa je ostala sama tu godinu dana. (Ekipa iz vrtića se ne računa )


P.S. Nadam se da nije previše neugodan ovaj padobranski ulet

Icuce, pa ovo nam je prvi nezavisni došljak. Dobrodošao! Štaš pop't?

Nije ti neugodan ulet, štoviše, kad malo pročitaš ostale, vidjeti ćeš da si iznimno pristojan i ontopičan, a ne kao ovi divljaci. Smiješ reći i kurac i pička i sve.

Ma vidi ti to. Ke beli srednjoškolac. Veliko slovo, točka, zarez, čak i č i ć.

Evo ti Dimnjak, možeš je poslati i ranije u školu, postoji šansa da bude pismena.

[klonka]

Naravno. Možda znači pitati dijete "E, što misliš o ovom sranju u GrĆkoj?"

Potpuno bezvezna opaska. Pročitaj bajin post ako su ti već moji nejasni.

[MightyMe]

Icuce, pa ovo nam je prvi nezavisni došljak. Dobrodošao! Štaš pop't?

Nije ti neugodan ulet, štoviše, kad malo pročitaš ostale, vidjeti ćeš da si iznimno pristojan i ontopičan, a ne kao ovi divljaci. Smiješ reći i kurac i pička i sve.

Ma vidi ti to. Ke beli srednjoškolac. Veliko slovo, točka, zarez, čak i č i ć.

Evo ti Dimnjak, možeš je poslati i ranije u školu, postoji šansa da bude pismena.

Daj ne zajebaji, pokušavan ostavit dobar prvi dojam

(jel ovako bolje? )

E da, u školi me drže za izrazito nepismenu osobu

[Lastan]

od uvijek sam se zalagala da se djecu tretira kao ravnopravna ljudska bica i da imaju pravo na svoje misljenje. takodjer da im se prakticki od rodjenja (ok, ne bas odmah jer ni nemas odmah sta im dati) daje pravo odluke i odgovornosti, da im se vjeruje da su sposobni donjeti neke odluke i iza njih stajati i s njima se nositi. no te odluke trebaju biti na nivou tog djeteta.
roditelji niposto ne bi trebali svoju odgovornost i svoj teret prebaciti na dijete.

da, razgovoaram s njom o svemu, pa tako i o skoli. pricamo o njenim zeljama i pri odlucivanju uzet cu u obzir i njenu zelju. no ona nece biti glavna, njena odluka nece biti konacna jer ne moze. to bi, po meni, od mene roditelja bilo neodgovorno, jer dijete ne moze poimiti sveobuhvatnost pitanja i odluke poput polaska u skolu. dovraga, ja imam problem s time, kako bi onda ona mogla.

zapravo ni ne vjerujem da su roditelji koji su pitali svoje dijete (lastan, klonka?) donjeli odluku samo i iskljucivo na temelju njihove zelje.

Ne, nisu to učinili samo i isključivo na temelju moje želje. No moja je želja tu svejedno bila ključna.
Iz vrtića su bili dobili preporuku da me upišu u školu. Morile su ih iste brige kao i neke na ovoj raspravi.
U školu po zakonu još nisam morao ići, morao sam na testiranja i svašta nešto, ali sam mogao u školu – pod uvjetom da to želim. Ili pod uvjetom da me nadobudni roditelji upišu bez obzira na moje želje.

Dakle, u tim i takvim uvjetima moja je odluka bila ključna.
Svakako bi me bili upisali u školu prije ili kasnije, no o meni je ovisilo kad će to biti – kako o mojoj sposobnosti da prođem testove, tako i o mojoj želji da uopće idem.

I točno sam u tom smislu od prvog posta na ovoj temi preporučivao da se dijete pita želi li u školu.
Jer je u dobi u kojoj može, ali još ne mora u školu. Jer je u dobi u kojoj može pojmiti što znači “još jedna godina vrtića” čak i ako ne zna točno što ga čeka u školi. Jer vjerojatno nije idiot (jer da jest, rasprave ionako ne bi bilo).

I ne prebacuješ time svoj teret i odgovornost na dijete. Tvoje je da dijete pošalješ u školu sukladno zakonu.
No nije na tebi da odlučuješ hoćeš li tražiti odgodu ili nećeš a da prije toga ne razgovaraš s djetetom.
Dijete ne može birati hoće li u školu ili neće. Zakon je tu jasan. No ne vidim zašto ne bi moglo birati hoće li u školu ove ili sljedeće godine – ako već izbor postoji.

inace, jucer smo razgovarale i rekla je kako bi ostala jos jednu godinu u vrticu.
vjerujem da ce za par dana izjaviti drugacije kad opet osvjesti da joj najbolja frendica ipak ide us kolu jer je ona ove godine vec odgodila. i kad joj sjedne informacija da s njom nece ici u skolu, kada god krenula, jer ne zivimo vise u istom kvartu.

Dobro. Neka.
Ima vremena da osvijesti sve (njoj) relevantne posljedice odluke koju donese. Jer ona ne mora odlučiti sad i odmah; niti je sad vrijeme upisa u vrtiće niti će se sad upisivati u školu.
Meni je odluka bila laka – tim lakša što nisam volio vrtić. Svjestan sam da nije svakome tako, no zato tvoje dijete ima tebe da na vrijeme razmišljaš o tim stvarima i predstaviš joj obje opcije.

[Lastan]

to je kao pitanje: zelis li obuci majicu dugih rukava jer je vani 15 stupnjeva VS koju od ove dvije majice dugih rukava zelis obuci.

Pa dobro jutro.

Dijete mora u školu. Ove ili sljedeće godine.
Ni klonka ni ja nismo govorili da dijete treba odlučivati hoće li uopće u školu. Jer ni djetetu ni roditelju nije dopušteno donijeti takvu odluku.

Pitanje je hoćeš li u školu ove ili sljedeće godine?, a ne želiš li ikad u životu ići u školu? – ispričavam se što nisam odmah na početku nacrtao da upravo o tome govorim, no nekako mi se činilo da je riječ o posve očitim stvarima.

[Herp]

u hrvatskoj?

Ne, u Jugi.

Kao najmlađa u osnovnoj školi, kasnije i u srednjoj, pa i na faksu uvijek sam bila mrvicu više mažena i pažena na konto toga. S druge strane, bila sam disciplinirano i poslušno dijete, puno više od starijih mi kolega, usuđujem se reći.

Zato sam sad takva kakva jesam.
Neke stvari u mom životu bi se komotno mogle opisati kao "nezrela je", "neće nikada odrasti" i tome slično.
Moja stara dan-danas tvrdi da je to zato što me prerano dala u školu. Ja sam joj zahvalna.

[dimnjak]

ajme vrrrrlet, bas si me nasmijao. kako slatko <3

[dimnjak]

Pa dobro jutro.

Dijete mora u školu. Ove ili sljedeće godine.
Ni klonka ni ja nismo govorili da dijete treba odlučivati hoće li uopće u školu. Jer ni djetetu ni roditelju nije dopušteno donijeti takvu odluku.

Pitanje je hoćeš li u školu ove ili sljedeće godine?, a ne želiš li ikad u životu ići u školu? – ispričavam se što nisam odmah na početku nacrtao da upravo o tome govorim, no nekako mi se činilo da je riječ o posve očitim stvarima.

nisi uopce shvatio analogiju.
nije pitanje hoces li uopce u skolu. vec hoces li u skolu ove ili sljedece godine.
dijete uopce ne treba odlucivati hoce li u skolu ove ili sljedece godine.
moze reci svoje zelje, ali odluka nije na njemu.
pitanje hoces li zahtjeva odgovor hocu ili necu.

Lastane, kod tebe je bila ukljucena preporuka pedagoga/psihologa da krenes ranije. znaci vec je tu bio neki plus input sa strane koji je dobrano tezio na vagi ZA skolu. tvoja odluka je bila ona koja je prevagnula. i u takvoj situaciji to je ok. jer zapravo odluka nije temeljena samo na tvojoj odluci.

[Lastan]

nisi uopce shvatio analogiju.
nije pitanje hoces li uopce u skolu. vec hoces li u skolu ove ili sljedece godine.
dijete uopce ne treba odlucivati hoce li u skolu ove ili sljedece godine.
moze reci svoje zelje, ali odluka nije na njemu.
pitanje hoces li zahtjeva odgovor hocu ili necu.

Lastane, kod tebe je bila ukljucena preporuka pedagoga/psihologa da krenes ranije. znaci vec je tu bio neki plus input sa strane koji je dobrano tezio na vagi ZA skolu. tvoja odluka je bila ona koja je prevagnula. i u takvoj situaciji to je ok. jer zapravo odluka nije temeljena samo na tvojoj odluci.

Ne.

Odluka je na kraju bila isključivo moja. Da sam rekao da želim još jednu godinu provesti u vrtiću, bio bih je proveo u vrtiću.

I to je ono što ti ne uspijevaš shvatiti.

Jednako kao što ne uspijevaš shvatiti da ti ovdje jebeš po tavanu prije nego što si konzultirala iste te stručnjake koji su možda i o mojem slučaju dali mišljenje pred dvadeset i kusur godina. Dobro, ne baš te iste, ali iz iste struke u svakom slučaju.
Ti od samog početka ideš tražiti izgovore da djetetu “produljiš bezbrižno djetinjstvo” traženjem odgode upisa u školu. Iskreno, od samog sam početka sumnjao da ćeš, čak i ako budeš pitala dijete što želi, nepristrano predstaviti opcije. Jer je još iz prvog posta jasno što ti želiš.

I tu je razlika između mojih roditelja i tebe: meni nijedna opcija nije naturana.
Naravno da mi pitanje ne bi bilo postavljeno da nisu postojale okolnosti u kojemu bi bilo postavljeno, no kako su nastale kod mene, tako su nastale i kod tebe. Kod mene su okolnosti bile ovakve i onakve preporuke; kod tebe je to činjenica da bi ti dijete po zakonu trebalo krenuti u školu, ali ti joj “ne želiš uskraćivati bezbrižno djetinjstvo”. Kako god okreneš, okolnosti postoje. I kako god okreneš, kad se već postavlja pitanje hoće li ti dijete krenuti u školu ove ili sljedeće godine, najbolji ćeš odgovor dobiti od djeteta.

Naravno, možeš uvijek konzultirati i stručnjake. No opet, da te zbilja zanima stručan odgovor, već bi ga bila potražila. Umjesto toga, došla si ovamo tražiti opravdanje za odluku koju si već donijela.

[Melody]

Ajme, mene su jedva u školu natjerali. Mrzilo me ujutro ustajati
Najozbiljnije, bez pretjerivanja, jedva je to išlo na početku, čak i u drugoj smjeni, nije bilo do ustajanja ujutro. Bilo mi je mučno od škole i svih tih ljudi koji hoće da ja negdje sjedim pola dana i slušam nešto što oni hoće.

Bila sam odlična učenica, ali mi je bilo užasno, i davili su me svi ti predmeti, sve do srednje. Jedino mi je društvo u srednjoj bilo ok i općenito taj period u životu mi je bio previše turbulentan da bih se sjećala školskih predmeta. Tek sam na faksu bila sretna. Ne dao vam bog dijete raspoloženo prema školi kao ja

[Margarita]

Tek sam na faksu bila sretna. Ne dao vam bog dijete raspoloženo prema školi kao ja

Imam takvo. Sa šest i pol sam ga pitala želi li u školu. Bio je zgrožen idejom. Sa sedam i pol je morao. Sad ima deset i još uvijek je užasnut.

[Bios]

Uf, da su barem mene upisali u školu sa 6. Ali, ne, oni su mislili da mi treba još jedna bezbrižna godina. Kakva bezbrižna godina. Bilo mi je dosadno u vrtiću, pa mi je bilo dosadno u prvom razredu. Nakon nekoliko tjedana su mi dopustili da čitam Politikin zabavnik (svaki petak izuzetak ) u školi jer sam bila nemoguća.

A ipak sam se mislila da li upisati starijeg sina u školu sa 6 i po ili tražiti odgodu. Pitala sam ga. Rekao mi je da mu je dosadno u vrtiću i da bi on htio u školu.

Bila je to dobra odluka.

[ElliQuinn]

Imam takvo. Sa šest i pol sam ga pitala želi li u školu. Bio je zgrožen idejom. Sa sedam i pol je morao. Sad ima deset i još uvijek je užasnut.

Nije ni čudo kad je pametniji od svoje učiteljice.