Kako znate da se nekom sviđate?

[Beau]

Više čitaj postove i diskusije na LjESu i ŽuDu i srodnim pdfovima.

O ne, ne, ne
Ma kakvi, nemrem ja to. Nikad se nisam zadržala dulje od pet minuta, majke mi.

Jedino sam u šupendarama uživala satimaaaa. Danima, čak.

[Stitch]

Zanimljivo mi je pritom kako su svi uvjereni u istinitost govora tijela.

Jesam li ja jedina kučka koja tijelom govori laži - tj. pazi što govor tijelomi i ne govori što neće i koja i neverbalno laže?

Jel itko od tih intuitivnih otrio laž tijela?

Antropolozi vele da je govor tijela - uz pokrete - najstariji ljudski jezik. Ne znam koliko se može lažirati jer golemim dijelom spada u nesvjesno. Onamo se povukao s pojavom govora - ali nije nestao.

Jest, ti možeš naučiti kako ukloniti određene znakove - npr. dok igraš poker - ali kako možeš biti sigurna da si uklonila sve? Ono, lice ti se više ne trza kad dobiješ tris kraljeva, ali počneš lupkati nogom ili igrati se s narukvicom.

[Lastan]

Antropolozi vele da je govor tijela - uz pokrete - najstariji ljudski jezik. Ne znam koliko se može lažirati jer golemim dijelom spada u nesvjesno. Onamo se povukao s pojavom govora - ali nije nestao.

Jest, ti možeš naučiti kako ukloniti određene znakove - npr. dok igraš poker - ali kako možeš biti sigurna da si uklonila sve? Ono, lice ti se više ne trza kad dobiješ tris kraljeva, ali počneš lupkati nogom ili igrati se s narukvicom.

Oh, može se lažirati.

Uklanjanje znakova je jedno. I iako ja loše igram poker jer se tada uopće ne trudim, nije da ne mogu lažirati govor tijela. Može svatko, s malo samokontrole.
I utoliko je lakše ako lažeš nepoznatima. Jer ma koliko taj jezik bio drevan, također je kulturno specifičan i vrlo je lako lagati miješanjem kodova. Recimo, ja se mogu smiješiti a da uopće ne mrdnem ustima; naučio sam mačji ekvivalent osmijehu i mogu se osmjehivati žmirkanjem. I to većina ljudi neće protumačiti na taj način jer to nije reakcija koju očekuju od čovjeka.

Moguće je čitati govor tijela, nije da nije. Ali baš da je Cal Lightman realističan lik, nije; rijetko koga možeš pouzdano čitati na prvu loptu. A ljudi (istina, uglavnom kojekakvi agenti) čak prolaze kojekakve treninge da nauče kvalitetno lagati. Zapravo, da. Kojekakvi agenti, uključujući prodajne agente.

[MightyMe]

Pa nije laganje samo uklanjanje određenih znakova. Mislim da je puno važnije dodavanje lažnih znakova - laganje.

Jer ti lažni znakovi, ako se pravilno izvedu, mogu zasjeniti onaj govor tijela koji smo htjeli sakriti, a nismo. Kad lažiraš nešto, lažirat ćeš nešto veliko. Položaj cijelog tijela, neki izraz lica ili neki pokret ili mimiku lica koju napraviš kad žrtva laganja misli da ti misliš da te ona ne vidi. Tada se "izdaš".

[Stitch]

Znači, mislite da amater - uzmimo Perzefonu kao primjer i uzmimo da je proučila apsolutno sve o govoru tijela što joj je kao laiku dostupno - može pobijediti, prevariti profesionalca, nekoga koga su izvježbali da čita te znakove (policajca, carinika, iskusnog zabavljača u nekakvom showu - neću upletati tajne službe u cijelu priču)?

Hah, možda i može, čuda su uvijek moguća. Ali meni je to nategnuto. Prosječnog muškarca mogla bi zavarati, on joj ionako gleda u sise umjesto da traži skrivene znakove, ali nekoga s profesionalnim pristupom "svi lažu" - teško.

Uostalom, vrhunski pokeraši - spomenuo sam poker pa ću nastaviti u tom smjeru - po prirodi posla moraju biti čarobnjaci, a bore se protiv jednako istreniranih protivnika. Dosta sam često gledao te turnire, prikazuju ih na televiziji. Poker ne igrate s kartama, poker igrate s ljudima. Vidio sam nevjerojatne blefove (prikažu vam karte; vi ih vidite, ali igrači ne - osim svojih, naravno), ali i nevjerojatne čitače blefera. Jasno, svakom sam prigodom tražio znakove, i ja sam čitao knjige o govoru tijela - ali malo sam ih kad uspijevao naći. A riječ je bila o velikom novcu - i velikom stresu, posljedično.

Ne znam, ja s tim tipovima nikad ne bih sjedao za stol. A nije baš da mašem repom kad imam dobre karte.

[Eks]

Čitala sam o govoru tijela, ali uvijek sam bila lijena zapamtiti što netko radi kad laže, govori istinu, kad mu je neugodno tako da se oslanjam na zdravoseljačku intuiciju ili što god to bilo kad mi nešto govori- makni se, makni se (jes, ušutkam ja taj glas redovito na neko vrijeme, ali to je druga priča) a što se tiče mojih znakova, mislim da sam transparentna i laiku, kamoli nekom tko je uložio trud da se pozabavi govorom tijela. Jedino što često (ako ne i uvijek ) mogu sakriti je crvenjenje ali to nije svjesno, to dugujem svojoj puti i anemiji.

Mada, malo mi je to onako, a ne znam, nepotrebno? Što dobivamo time? Raskrinkat ću te prije nego me sjebeš? Da ne kažem neke gore motive.

[Perzefona]

Znači, mislite da amater - uzmimo Perzefonu kao primjer i uzmimo da je proučila apsolutno sve o govoru tijela što joj je kao laiku dostupno - može pobijediti, prevariti profesionalca, nekoga koga su izvježbali da čita te znakove (policajca, carinika, iskusnog zabavljača u nekakvom showu - neću upletati tajne službe u cijelu priču)?

Hah, možda i može, čuda su uvijek moguća. Ali meni je to nategnuto. Prosječnog muškarca mogla bi zavarati, on joj ionako gleda u sise umjesto da traži skrivene znakove, ali nekoga s profesionalnim pristupom "svi lažu" - teško.

Htjela sam reći isto što i Majti. Ne radi se o onome što skrivaš, ili barem u manjem dijelu. Radi se o onome što izlažeš i pokazuješ.

I spominjući intucijiu u kontekstu ove teme, nitko, vjerujem, nije imao na umu susretanje s profesionalcima, nego s običnim ljudima.

Prebacivat nogu preko noge, vrttjet pramen kose i stidno obarat pogled blesavo se osmjehujuć zbilja može svatko. A da pritom uopće ne osjeća privlačnost ni treperavu zbunjenost. Nego samo želi da tjelesni sugovornik to pomisli.

Osim toga, pa nije ni taj govor tijela strogo čuvana državna tajna, svi su za to čuli. I mogli probati naučiti tijelom govoriti.

Nadalje, pretpostavljam da ta neverbalna komunikacija i govor tijela teče istovremeno s jezičnom komunikacijom.

Drugo je pitanje zašto bi se itko uopće bavio takvim stvarima. Al to je pitanje jednako onome zašto ljudi uopće lažu.

[..a unda]

Ne samo da nema puta na kojemu ne možeš ugaziti u govno, nego štoviše, u životu moraš ugaziti i u govna.

Put kroz život nije pravocrtan nego je komplicirani cik-cak u kojemu nikad ne znaš kamo će te koji okret dovesti. Lako je moguće da će te nekakvo ugazivanje u govno odvesti u haustor u kojemu ćeš čistiti cipele, a u koji nikad ne bi inače ušla. I u tom haustoru upoznaš Čovjeka Svog Života, koji tu stanuje, a kraj kojega bi inače prošla brzim i sigurnim korakom, ne pridajuć mu nikakvu pažnju. Takvi su životni obrati najnormalnija stvar.

Život se ne izbjegava, nego se po njemu plovi -- gledajući unaprijed četvorim očima, čvrsto (ali ne ukočeno) držeći kormilo, prateći što kaže kompas i slušajući prognozu na radiju.

Evo što Cesarić kaže o sigurnoj luci:

Znam: ima jedna mrtva luka,
I ko se u njoj nađe
Čuti će ujutro pjevanje ćuka
I vidjet će umorne lađe.
Brodovi u njoj vječito snivaju
Kako se brodi,
Al´ njihova sidra mirno počivaju
U plitkoj vodi.
I tako u snovima gledaju sreću
A plovit se boje.
Na jarbole šarene zastave meću,
I stoje.

..emerici, ti i ja smo ko mujo i haso, samo o govnima se moze s tobom pricat..

mali osvrt.

najprije o govnima.. dakle, de res merdae. ..ili de rebus merdis?

..mali osvrt

ne samo da nema puta bez govana i da moras ugazit u govno, nego su govna posvuda, zivot je jedno sranje. mozda i kroz gusto granje sto samo znaci da govna nisu samo po podu, nego ih redovno i stalno beremo..govna rastu i sve ih je i svuda sve vise. nije uopce izbor da ili ne govno, nego koje govno, kolko njih?
a kad vec govorimo o kormilarenju i idealima..npr zvijezde, one koje su gore i prema kojima se upravljamo..zvijezde, bez obzira kako mi njima tepali, to su ustvari tijela puna govana, svakakvih. evo, pitajte bilo kojeg fizicara ili kemicara.

a kad govorimo o covjeku necijeg zivota, to je smo govno tog zivota, nista drugo. a sta drugo?
govna, govna evriver, eni sit tu drink..

dakle, nemojmo se previse brinut, opustimo se. izbori nisu bitni, bitan je nas stav i odnos prema tim izborima.
samo hrabro, sta drugo rec..

nadalje, zasto se zivot ne bi mogao pokusat nekako izbjec? tj, kada goorimo o zivotu, na sto mislimo? na mora, brda i sume? na stabla, vjetrove i kise? na neba, oblake i izvore? ne..govorimo o ljudima, a ljudi su, kako smo ustanovili.. govna. vaka naka, jadna, njezna, tvrda, topla, hladna, al govna.
stoga, moze se to nekako izbjec ili barem pokusat, zasto ne bi moglo? stovise, cini mi se da mi na ovaj ili onaj nacin stalno pokusavamo izbjec zivot.
ili cak, sto je mislim i vise zastupljeno, mis e predstavljamo kao zivot i..evo me, tu sam, nezaobilazan sam.
cim se vidi jedna osoba nasamo. evo odma jednog stane do njega. i culi. i onda dodje drugi, i treci..i eto u cas trzista.
ono, nesto kao gostijone uz cestu. neko otvori gostijonu i nakon nekog vremena, jos tri cetri niknu do tegostijone. ono, ako ima posla, tj zivota za njega, bit ce i za mene.
u tom smislu, jako je tesko izbjec zivot..zivot je dosta ono..agresivan, rekao bih, ali ga se moze onda nekako barem zaobic, izbjec, dozirat ga..ne znam kako bih rekao.

i eto na sto ti dodje zivot..od haustora/portuna pa do plovidbe. jos malo pa ce skoro postat turisticko putovanje, ono kruzer neki, pa najprije imas prospekt, pa price kako je nekom bilo bas super na toj, sta li je, plovidbi..

inace, to uspredjivanje plovidbi sa svim i svacim, malo mi je to, ono, sta ja znam.. uostalom, zar ne glasi ona poslovica da valja ploviti, a zivjeti i ne bas?

ono, znam ja da more moze fascinirat..sve moze fascinirat, ali..sta sad briga koga cime smo mi fascinirani. nes ti..
kakva je to, dakle, cesariceva pjesma? sto je ustvari pjesnik htio rec? nek mi neko pojasni. svaka cast njemu islava, al nema on veze o sigurnim lukama. to o cemu on prica uopce nisu sigurne luke. spominje ih bezveze. i jos ih spominje kao mrtve luke. ne znam na sto on misli. njegov i moj dozivljaj luke se potpuno razlikuje.
doduse, mozda on pjeva o onim, kako ih se zove..kapetani od porta?
to su oni sta glancaju brodove citavu godinu u nekoj lucici, stalno se tu nesto, vari, zavidaje, busi, struze. skoro pola godine su na vezu, a skoro pola godine su vanka, na vazima. i je, zaplovi se koji dan do uvale bene ili do kave na ciovu, a eventulano se ode i na mrdujsku regatu..ako se predvidja bonaca.
ako je na to mislio, onda ok, onda da..ali kakve veze imaju luke s tim? nikakve..narocito ne one sigurne..
ne znam, da sam ja pisao tu pjesmu, ne bi se ja njom nesto puno hvalio..

[..a unda]

..da ne pisem puno..perze, na tvojoj sam strani. uglavnom. a to je sasvim dovoljno..

[Eks]

Ajukurac.

Jest, izbori, tj. odnos prema njima su stvar gledišta. Što si manje samokritičan, život ti je veselija pjesma. Meni je terapeutkinja jednom priznala da pesimisti zaista realnije gledaju na svijet ali eto, poanta je da se ti dobro osjećaš sa svojim izborima i u svojoj koži. Realno stanje stvari, ne samo što nije bitno nego se postavlja pitanje što je uopće više, ma ne više nego ikad bilo, realno*.

Samo je teško doći u to stanje neopterećenosti. Nekom to ide prirodnije i lakše, nekom teže. Smrt svakom užitku, zadovoljstvu, ma svemu jest analiza. Čovjek koji analizira je duboko nesretan. To sam naravno naučila nakon dva desetljeća analiziranja. No bolje ikad nego nikad. Pritom naravno mislim na introspektivno čerečenje sebe i unutarnjeg samokritičara. Ne znam što je gore, čerečiti sebe ili druge, doduše, čerečeći druge ionako uvijek čerečimo sebe. No eto, ne mogu ja da ne zabrazdim u psihologijske vode, pardonirajte.


*undizam

[..a unda]

..

Ne znam, ja s tim tipovima nikad ne bih sjedao za stol. A nije baš da mašem repom kad imam dobre karte.

mislim da redovno masem repom kad imam dobre karte i nema nikakvog problema da s takvima sjedam za stol. jako bi me takvi ljudi veselili..

doduse, mozda bi bio mali problem sto to ja mislim pod dobrim kartama, pa bi onda tu moglo doc do poremecaja njihovog citanja i pismenosti.
a ako imaju i neku moc, onda je vrlo moguce da sve to sto oni ne znaju procitat, proglase, ne znam..neprilagodjenim, vakvim, nakvim..

ono, moras se uklopit u njihovu gramatiku i pravopis, inace mos cak i najebat. e, ali ja barem to znam nekako procijenit i onda, naravno, lazes ih, citaju te ko bukvar. i svi zadovoljni, zadovoljni oni, zadovoljan ti..

[Eks]

mislim da redovno masem repom kad imam dobre karte i nema nikakvog problema da s takvima sjedam za stol. jako bi me takvi ljudi veselili..

doduse, mozda bi bio mali problem sto to ja mislim pod dobrim kartama, pa bi onda tu moglo doc do poremecaja njihovog citanja i pismenosti.
a ako imaju i neku moc, onda je vrlo moguce da sve to sto oni ne znaju procitat, proglase, ne znam..neprilagodjenim, vakvim, nakvim..

ono, moras se uklopit u njihovu gramatiku i pravopis, inace mos cak i najebat. e, ali ja barem to znam nekako procijenit i onda, naravno, lazes ih, citaju te ko bukvar. i svi zadovoljni, zadovoljni oni, zadovoljan ti..

Oš reći, ti pobjeđuješ, ali oni to ne znaju nego još ludaci misle da oni pobjeđuju?

E da je meni jedan dan biti u tvojoj glavi.

[..a unda]

Oš reći, ti pobjeđuješ, ali oni to ne znaju nego još ludaci misle da oni pobjeđuju?

E da je meni jedan dan biti u tvojoj glavi.

ma ne radi se tu o nikakvom pobjedjivanju. ma ni o nikakvom natjecanju. jednostavno, mozda igramo sasvim drugacije igre.
ti, sto znaju ili misle da znaju te neverbalne govore..zasto bi to njih ili ikoga zanimalo? zato je oce bit u nekoj prednosti.. ili su profi paranoici. ili se samo zele predstavit da nesto znaju, e ne bi li to nekako unovcili.

mislim, ako oce bit u predosti, sta ce se mucit? ja cu im odma rec da su oni u prednosti i tako smo skratili tu neverbalnu ili kakvu vec pricu, spasili nesto vremena..

[Eks]

ma ne radi se tu o nikakvom pobjedjivanju. ma ni o nikakvom natjecanju. jednostavno, mozda igramo sasvim drugacije igre.

A čuj, moš ti mislit i da je nebo zeleno, što se mene tiče.
Ali ako imaš lišinu, a oni tricu i asa, neš se dobro provest. Bar ne u briškuli. A sad, ako ti igraš trešetu, a oni briškulu, a jebatga, šta onda igrate uopće zajedno?
Mislim, nekakakav konsenzus mora postojati.

[..a unda]

A čuj, moš ti mislit i da je nebo zeleno, što se mene tiče.
Ali ako imaš lišinu, a oni tricu i asa, neš se dobro provest. Bar ne u briškuli. A sad, ako ti igraš trešetu, a oni briškulu, a jebatga, šta onda igrate uopće zajedno?
Mislim, nekakakav konsenzus mora postojati.

a mora postojat, mora..ma ne mora..di to pise da mora postojat. nesporazumi su sjajni. mozda oni oce igrat tresetu, a ja mozda igram ki fa meno, tresetu u manje.
i garantiram ti..garantiram ti da cu im dat kapot prije nego oni meni. institut kapota vrijedi i u jednoj i i u drugoj igri. ja ga pokusavam napravit na svoj nacin, a oni..nek idu oni tuda kud oce, njihov je to izbor.
oni nece smjet okolo pricat da su me pobijedili, jer ako ja pocnem govorit da sam im napravio tri kapota, a oni to nece moc zanijekat..ili ce morat lagat naravno, a jebo onda konsenzus o kojem pricas, nesto im ta pobjeda bas i nije..

a zasto igrat s njima? pa sta ja znam, npr mozda si prisiljen..jel smo vec prije zakljucili da su ljudi govna..
a mozda se samo oces igrat, smijat i gledat njih kako oni to nesto ozbiljno rade..

[Eks]

Unda, sve je to legitimno... samo, znaš
Ali dobro, ko njih jebe, možda su oni

Sve je stvar gledišta, ne.

[..a unda]

Unda, sve je to legitimno... samo, znaš
Ali dobro, ko njih jebe, možda su oni

Sve je stvar gledišta, ne.

kako to mislis..mozda? pa naravno da jesu. .

tako je..sve je stvar gledista i to je ono, rekao bih, najvrijedije, ali jedino..lako je to rec, lako je zastupat tu formulu i formu..ali, jesmo li mi to zaista shvatili, razumjeli o cemu se radi ili to, onako, govorimo jer svi to govore, trend je to neki..kao ono, kad se koristi neka rijec, cesto je koristimo, postapalica nam je cak..ma svjetonazor ako treba, ali ustvari i ne znamo bas sto ta rijec znaci. .

[Eks]

kako to mislis..mozda? pa naravno da jesu. .

tako je..sve je stvar gledista i to je ono, rekao bih, najvrijedije, ali jedino..lako je to rec, lako je zastupat tu formulu..ali, jesmo li mi to zasita shvatili, razumjeli o cemu se radi ili to, onako, govorimo jer svi to govore, trend je to neki..kao ono, kad se koristi neka rijec, cesto je koristimo, postapalica nam je cak..ma svjetonazor ako treba, ali ustvari i ne znamo bas sto ta rijec znaci. .

Ja sam gore objasnila da to mislim. Ne govorim fore radi. Samo, teško je doći do stvari gledišta, jel. Teško je prestati gledati na stvari onako kako ih nekakav društveni konsenzus uvjetuje. Jebote, moram izbacit više taj konsenzus, zvučim kao saborska baba.

[..a unda]

Ja sam gore objasnila da to mislim. Ne govorim fore radi. Samo, teško je doći do stvari gledišta, jel. Teško je prestati gledati na stvari onako kako ih nekakav društveni konsenzus uvjetuje. Jebote, moram izbacit više taj konsenzus, zvučim kao saborska baba.

drustvo je smrt covjeka.

[Eks]

drustvo je smrt covjeka.

Kako koje. Šta ono kažu za Indijance il koga već, da su smatrali prorocima.

[..a unda]

Kako koje. Šta ono kažu za Indijance il koga već, da su smatrali prorocima.

pa je, kako koje. sad nema vise kako koje, sad je sve jedno.

[Stitch]

ne znam, da sam ja pisao tu pjesmu, ne bi se ja njom nesto puno hvalio..

Kenjaš kvake, pjesma je genijalna. Doduše, dala bi se skratiti, meni su dovoljne dvije riječi za ono što je Cesarić izrazio u tih 12 stihova, a one glase: analiza - paraliza. Čak se i rimuju, vidiš. Dok analiziraš, ne djeluješ. Dok analiziraš, ne živiš nego promatraš život. Ili kako bi rekao narod: boj se ćuka, boj se vuka - pa nikad u šumu.

Pametan je bio taj narod. Pametan je bio i Cesarić. A pametan sam, bogme, bio i ja.

[..a unda]

Kenjaš kvake, pjesma je genijalna. Doduše, dala bi se skratiti, meni su dovoljne dvije riječi za ono što je Cesarić izrazio u tih 12 stihova, a one glase: analiza - paraliza. Čak se i rimuju, vidiš. Dok analiziraš, ne djeluješ. Dok analiziraš, ne živiš nego promatraš život. Ili kako bi rekao narod: boj se ćuka, boj se vuka - pa nikad u šumu.

Pametan je bio taj narod. Pametan je bio i Cesarić. A pametan sam, bogme, bio i ja.

ma predivna..predivno nesto. ako cemo govorit o hospicijima.

da, tehnicki je mozda remek djelo, ali ne govori nista..tj, govori pogresno. tj, mozda je ispravan zakljucak, ali izveden iz pobucanih premisa. kicastih cak, rekao bih.

ja bih tu pjesmu izrazio cak u jednom stihu. glasio bi ovako ..sta?

[Perzefona]

Ne ljuti me, unda. Ne diraj Cesarića.

[Eks]

Ne ljuti me, unda. Ne diraj Cesarića.

Izgleda da ima pik na pjesnike s C.

Cohen.

Vidiš sad kako je to.