ex anais » wrote:
Sve znam.
I ljuta sam na sebe. Jer mi je uopće palo na pamet. Ja sam od onih koji ne uče na greškama, I guess.
Valjda je stvar u tome da uopće i ne srećem slobodne, a i ako ih slučajno sretnem, nema ništa od toga, ni s njihove, a ponekad ni s moje strane. A onda znaš onu, bolje vrabac u ruci... iako je taj vrabac golub i iako je to sranje žešćih razmjera. Da mi je netko rekao da će dvadesete biti ovakav shit, đizs, ubila bih ga.
Ovako odoka, rekla bih da je tvoj problem premali "radijus djelovanja". Ti znas sve kandidate u okolini i oni tebe znaju. Razlog vise zasto mislim da su ti putovanja dobra, nikad se ne zna di mozes negog trefit. Ne da ides s tom namjerom, ali znam nesto prica gdje su bas takve stvari, putovanja i susreti na koje se na prvu nevoljko islo dovele do pozitivnih zavrsetaka.
Ok, svatko zna i drugacijih prica no na njih sad ne treba obracati paznju.
Da si ti 40 + i sama, bilo rastavljena, bilo neuparena prije.. onda bih jos i rekla...a jebiga, nije da imas jos bogznasto cekat. Onda malo patis, malo ti dobro ali sve u svemu...znas da si ziva.
Ali ovako, u ovoj dobi, kad si puna mladenackog elana i energije, to ne moze vodit podnosljivom balansu.
Uostalom, mislim da to znas i sama.
Nagutala sam se ja tih pilula ovih zadnjih godina.

Tu je zajeb vremena.
Kako vrijeme lijeci ono lose, isto tako dovodi do zaboravljanja kako je tesko bilo. Pa se covjek lako ponovo zajebe ...misli si...pa sta, prezivila jednom, pa cu i opet.
Zato ne daj da te vrijeme zeza, barem ne dok ne ostaris. Onda se mozes izvlacit na senilnost.
