Što je tu dobro?

[aisling]

Ima jedna razlika od nekog vremena prije. Sad tu i tamo kad me se povuče za jezik napišem što mislim, mrvu manje grizem jezik u strahu što će netko misliti.

Znam da nije ugodno shvatiti da te netko makar i u jednom trenu sažalijeva. Ili bilo što slično. Ali da, jbg, u trenu kad netko kaže da nikad nije doživio nešto osobno smatram jako lijepim mi bude žao. To ne znači da sažalijevam tu osobu u cjelini, bude mi žao taj trenutak.

Kao što netko nije vidio more. Šteta. Možda mu se ne bi svidilo, život mu definitivno može biti jako životan i bez toga, al ako je more nešto što je meni srcu drago bude mi žao ako netko nema priliku vidjeti ga. Pa makar onda odlučio da mu se ne sviđa.

Zar je to tako grozno? Groznije od onog što ti meni sad spočitavaš da sam ovakva i onakva? Ne bih rekla.

[Eks]

Ima jedna razlika od nekog vremena prije. Sad tu i tamo kad me se povuče za jezik napišem što mislim, mrvu manje grizem jezik u strahu što će netko misliti.

Ne znam. Ja samo kažem kako ja to vidim, sa strane. Nebo i zemlja. Nije ni bitno, ali eto.

[aisling]

Ne znam. Ja samo kažem kako ja to vidim, sa strane. Nebo i zemlja. Nije ni bitno, ali eto.

Prije si vidjela jedan mali dio mene. Sad vidiš taj isti mali dio i još pola. Sastojim se od puno dijelova koje ne vidiš. Ne zato jer si slijepa nego zato jer ne možeš vidjeti. Jer me ne znaš.

Često si umislimo da znamo. I ja isto tako. Al to su isto ladice. Ok ih je imat, al ok je i bit svjestan da su to ipak ladice.

[..a unda]

[aisling]

Mislim da ni meni ni njoj nije do showa.

Nije mi bila namjera povrijediti, ako jesam - žao mi je. Ali i dalje ne vidim što je tako krivo u tuzi.

Laku noć.

[Eks]

Prije si vidjela jedan mali dio mene. Sad vidiš taj isti mali dio i još pola. Sastojim se od puno dijelova koje ne vidiš. Ne zato jer si slijepa nego zato jer ne možeš vidjeti. Jer me ne znaš.

Često si umislimo da znamo. I ja isto tako. Al to su isto ladice. Ok ih je imat, al ok je i bit svjestan da su to ipak ladice.

Znam, svjesna sam i toga, ali dugo već prikazuješ ove dijelove koji mi jednostavno ne idu uz one prethodne. I dugo me to kopka, ali nije pristojno reći. Jer rijetko mi se dese takvi lomovi u konstrukciji nečije ličnosti čak i kad je poznajem površno. Dese se, ali uvijek ostane iznenađenost.
No, možemo se vratiti na temu. Htjela sam ovo reći zbog onog famoznog "slona u sobi" jer se tako osjećam dugo, u nekakvoj kognitivnoj disonanci u vezi tebe. To je taj slon. A nije mi problem pričati s tobom, problem je kad kreneš ubadati. Barem iz moje perspektive. Mene ovo nije povrijedilo nego tvoja potreba da to kažeš me iziritirala. Jer je učestala.

edit: zbilja me nisi povrijedila, vjeruj, nemam nimalo problem s tim da to kažem kad je tako. Ovo je nešto što sam već neko vrijeme htjela reći, a da ne ispadne da kurim frku.

[aisling]

problem je kad kreneš ubadati - ex, pročitaj svoje postove na ovoj temi. I ovo stvarno nije podbadanje, ali uzmi moje i svoje postove i izvuci iz mojih one dijelove koji te bodu i pogledaj što to stvarno je.

Podbadanje je tuga, ono priznanje o sažalijenju? Pa i sama si rekla da si me žalila više nego jednom. U čemu je razlika? Ja tebe ni ne žalim, samo mi je bilo tužna rečenica koju si napisala. Rečenica u kojoj je bilo puno nikadova. Jbg, i dalje mi je tužna, bez obzira tko je napisao. Nema u tome nikakve apsolutne istine, samo tugica. Emocija. Ne pravedništvo, ne propovijed da bi morala ovo ili ono, nego osjećaj da mi je krivo ako netko nije osjetio nešto onakvo.

Rekla sam da idem spavat.

Fora je u tome što neću pustit da me optuži i osudi, a da se pritom jednako tako maše istim oružjem. Nije pošteno.

Sad stvarno noć

[Eks]

Ima jedna razlika od nekog vremena prije. Sad tu i tamo kad me se povuče za jezik napišem što mislim, mrvu manje grizem jezik u strahu što će netko misliti.

Znam da nije ugodno shvatiti da te netko makar i u jednom trenu sažalijeva. Ili bilo što slično. Ali da, jbg, u trenu kad netko kaže da nikad nije doživio nešto osobno smatram jako lijepim mi bude žao. To ne znači da sažalijevam tu osobu u cjelini, bude mi žao taj trenutak.

Kao što netko nije vidio more. Šteta. Možda mu se ne bi svidilo, život mu definitivno može biti jako životan i bez toga, al ako je more nešto što je meni srcu drago bude mi žao ako netko nema priliku vidjeti ga. Pa makar onda odlučio da mu se ne sviđa.

Zar je to tako grozno? Groznije od onog što ti meni sad spočitavaš da sam ovakva i onakva? Ne bih rekla.

Nije ugodno, ali nije ni osobno jer ti sažalijevaš mnoge ljude. I vrlo često ne razumiješ mnoge. Nekad to ispada kao trolanje, ali znam da ne trolaš, vjerujem da ne jer ne razumiješ stvari koje jednostavno ne treba pojašnjavati. I onda ispada kao provokacija.
I onda ja dođem na to da ja krenem sažalijevati tebe što imaš tu potrebu. Vidiš, ja sam recimo sretna što mogu doživjeti taj moment to dvoje s videa. I mogu isto tako reći da mi je žao tebe koja imaš potrebu to prljati takvim komentarima. Previše racia za moj ukus. Nisam party girl, ali nisam ni dežurni partypooper, a ovdje čak nije riječ o partyju nego nečem dubljem. I ja isto mogu ići okolo sažalijevati ljude što ne prožive neke trenutke na moj način, ali to ne radim na dnevnoj bazi, eventualno kad mi netko sebe nametne u fokus.

[Eks]

problem je kad kreneš ubadati - ex, pročitaj svoje postove na ovoj temi. I ovo stvarno nije podbadanje, ali uzmi moje i svoje postove i izvuci iz mojih one dijelove koji te bodu i pogledaj što to stvarno je.

Podbadanje je tuga, ono priznanje o sažalijenju? Pa i sama si rekla da si me žalila više nego jednom. U čemu je razlika? Ja tebe ni ne žalim, samo mi je bilo tužna rečenica koju si napisala. Rečenica u kojoj je bilo puno nikadova. Jbg, i dalje mi je tužna, bez obzira tko je napisao. Nema u tome nikakve apsolutne istine, samo tugica. Emocija. Ne pravedništvo, ne propovijed da bi morala ovo ili ono, nego osjećaj da mi je krivo ako netko nije osjetio nešto onakvo.

Rekla sam da idem spavat.

Fora je u tome što neću pustit da me optuži i osudi, a da se pritom jednako tako maše istim oružjem. Nije pošteno.

Sad stvarno noć

Ja ti sad govorim ono što dugo nisam mogla sebi objasniti. I itekako sam svjesna da je to optužujuće i osuđujuće. Ne fajtamo se. Bar se ja ne fajtam. Ne moraš upirati prstom uopće, ja upirem u sebe samu jer znam što radim. Postoje trenuci kad čovjek nešto mora nekome reći. Problem je kad su ti trenuci svakodnevica i kad je svačiji postupak povod za čuđenje u svijetu.

I to je zaista sve.

[aisling]

Ako dovoljno puta ponoviš da ja radim nešto toliko drugačije od tebe upravo sada i još mnogo puta to neće postati istina. I previše straw mana si sad ubacila, puno toga što nisam rekla. Ni mislila. Napisala sam što sam mislila. Bilo mi je tužno pročitati onu rečenicu. Onu jednu.

Ovo dalje mi nije tužno, al je jadno.

[Eks]

Ako dovoljno puta ponoviš da ja radim nešto toliko drugačije od tebe upravo sada i još mnogo puta to neće postati istina. I previše straw mana si sad ubacila, puno toga što nisam rekla. Ni mislila. Napisala sam što sam mislila. Bilo mi je tužno pročitati onu rečenicu. Onu jednu.

Ovo dalje mi nije tužno, al je jadno.

Nismo na pžk. ---> ova moja izjava je jadna. A ovo prije je samo bilo iskreno. Šteta što to ne prepoznaješ. Ali i potvrda da ljudi koji stalno traže istine i propovijedaju istine najmanje žele čuti tuđe istine.
Pa da, ja ovo radim sada, ti ovo radiš uvijek i svima. --- ovo isto je jadno i nisko od mene. Ali i iskreno ujedno, može i dva u jedan.

[Bara huda]

No ajd, probat ću. Ti ljudi su bili životni partneri preko desetak godina. Umjetnički i životni. I onda su se rastali da se više nikad ne vide, isto kroz performans, hodali su svatko sa svoje strane Kineskog zida, sreli se i zagrlili. Nikad se više nisu vidjeli. Do ovog videa. Ona je gledala ljude u oči, mnoge je doslovno slomila, to je inače ubitačna tehnika, psihoterapeutski vrlo... i nije znala da će on doći. I onda vidite taj tren prepoznavanja u njenim očima i sreće... to ne možeš odglumiti. I njegove...

Esad, moje vidjenje performansa. Oba dva.

Prvi...rastanak na kineskom zidu.
Ako je to bio preformans, trebao je biti dogovoren. Dakle, oni si ne pasu i odlucili su se rastat nakon 10 godina ali usput i napravit performans vidljiv cijleom svijetu. Eto...svi su prosli bolne rastanke i ljudi ce se poistovjetit s tim i prepoznat vibru ili sta vec. Osim sto njih dvoje to rade javno, meni kao neumjetnickoj dusi je to strano jer ne volim da sveukupno gledateljstvo vidi moje emocije i jos od toga da prvim performans, ali dobro, oni su umjetnici i nemaju problema sa podastiranjem svojih emocija siroj javnosti.
Ljudi se dogovorili da se rastanu, bolje i to nego da su se rastali bez dogovora, prikazali kakv je bio rastanak i zivot ide dalje.

Do novog performansa, jelte.
Koji je meni nekako... cudan.

Ako se oni nisu culi ni vidjeli 10 godina, kako je on znao da ce ona biti u to vrijeme na tom mjestu i "slamati" ljude pogledom? Ako je slucajnost da se bas nasao tad tamo, svaka cast, dese se nekad takve podudarnosti.
Koliko ja kuzim, ona ne zna tko ce sjest nasuprot njoj, ona zmiri dok se osoba ne smjesti i onda je gleda pa sto bude. Kad je vidjela da je to taj njezin bivsi, rasplakala se.
Ali on je znao da je ona na drugoj strani, njemu nije bilo iznenadjenje. Pogotovo ako se nije slucajno nasao tamo.
On je ocito najbitniji dio preformanasa koji je u njoj mogao izazvat emocionalnu reakciju.
Jer...gledati nepoznate ljude u oci i pri tome ne osjecti nista i nije neki big deal....svi nepoznati su ti isti. Jedino ako ljude vezes uz emocije oni imaju vrijednost. Bez obzira radi li se o dobrim ili losim emocijama.

Njezine suze vjerojatno nisu glumljene i tu se moze prepoznat, ono sto bi meni smetalo u takvom, emocijama nabijenom trenutku je pljesak publike koja to gleda.

Bice da sam samo previse introvert kad su takve situacije u pitanju.
Lici mi na one javne prosidbe na stadionima kad svi skandiraju njihovoj sreci.
Ili nesreci ako je momak odbijen.

[aisling]

Pa da, ja ovo radim sada, ti ovo radiš uvijek i svima.

Daj mi par konkretnih primjera pa da vidim o čemu pričaš. Ne ovo sad, nekih par koji su vezani za priče u kojima ti nisi sudjelovala.

[Eks]

Esad, moje vidjenje performansa. Oba dva.

Prvi...rastanak na kineskom zidu.
Ako je to bio preformans, trebao je biti dogovoren. Dakle, oni si ne pasu i odlucili su se rastat nakon 10 godina ali usput i napravit performans vidljiv cijleom svijetu. Eto...svi su prosli bolne rastanke i ljudi ce se poistovjetit s tim i prepoznat vibru ili sta vec. Osim sto njih dvoje to rade javno, meni kao neumjetnickoj dusi je to strano jer ne volim da sveukupno gledateljstvo vidi moje emocije i jos od toga da prvim performans, ali dobro, oni su umjetnici i nemaju problema sa podastiranjem svojih emocija siroj javnosti.
Ljudi se dogovorili da se rastanu, bolje i to nego da su se rastali bez dogovora, prikazali kakv je bio rastanak i zivot ide dalje.

Mogu razumjeti umjetnički egzibicionizam do neke mjere, mogu empatizirati i kužiti. Neki pređu mjeru, oni nisu. Da, bio je dogovoren. Isto tako, Marina nije očekivala da će je gledanje u tuđe oči psihički izmučiti niti su ti ljudi očekivali svoje slomove kad su sjeli na stolicu. Dogovor je jedno, ali kad sve to krene, otme se kontroli i to je taj trenutak žive i nepatvorene emocije, bez obzira na gledateljstvo.

Ako se oni nisu culi ni vidjeli 10 godina, kako je on znao da ce ona biti u to vrijeme na tom mjestu i "slamati" ljude pogledom? Ako je slucajnost da se bas nasao tad tamo, svaka cast, dese se nekad takve podudarnosti.
Koliko ja kuzim, ona ne zna tko ce sjest nasuprot njoj, ona zmiri dok se osoba ne smjesti i onda je gleda pa sto bude. Kad je vidjela da je to taj njezin bivsi, rasplakala se.
Ali on je znao da je ona na drugoj strani, njemu nije bilo iznenadjenje. Pogotovo ako se nije slucajno nasao tamo.
On je ocito najbitniji dio preformanasa koji je u njoj mogao izazvat emocionalnu reakciju.
Jer...gledati nepoznate ljude u oci i pri tome ne osjecti nista i nije neki big deal....svi nepoznati su ti isti. Jedino ako ljude vezes uz emocije oni imaju vrijednost. Bez obzira radi li se o dobrim ili losim emocijama.

On je reagirao na njene suze, reagirao je na njihovu interakciju, potvrđuje joj očima koliko je intenzivno to što se sad vide... jednostavno, kako se na to mogao pripremiti?
Ako jest gluma, onda je za Oscara. Ali nije.

Njezine suze vjerojatno nisu glumljene i tu se moze prepoznat, ono sto bi meni smetalo u takvom, emocijama nabijenom trenutku je pljesak publike koja to gleda.

Pljesak je vulgaran. Publika je osjetila imperativ aplauza, a zapravo nisu uopće shvatili delikatnost trenutka.

Bice da sam samo previse introvert kad su takve situacije u pitanju.
Lici mi na one javne prosidbe na stadionima kad svi skandiraju njihovoj sreci.
Ili nesreci ako je momak odbijen.

Eh,da, oni jesu ekstroverti, ali to između njih... to nije nešto što je moglo biti nagrađeno aplauzom, to jednostavno jest samo njihovo i umjetnost je zato što ga neki mogu prepoznati. A da ga publika jest prepoznala, umukla bi, ne bi pljeskala. Očekivali su šou dvoje ekstroverata, a bačena im je umjetnost i emocija.

[Eks]

Daj mi par konkretnih primjera pa da vidim o čemu pričaš. Ne ovo sad, nekih par koji su vezani za priče u kojima ti nisi sudjelovala.

Ne da mi se. Iskreno, ne da mi se. I sad opet to radiš, ovo je taj pžkovski način, isljeđivanje dokaza koji su besmisleni, ... ja to ne razumijem. Ja jednostavno sve to ne razumijem. I tu priča završava. Ja tebi iznosim svoj dojam o tebi koji jest osuđujuć za tebe, a ti tražiš dokaze. To neće ništa promijeniti. Kao što sve one teme na pžk neće ništa promijeniti jer su same sebi svrha. Svrha je u beskonačnim pitanjima... ja tu igru ne igram, ne mogu, ne znam i naposljetku, neću. Sorry, ali ovo je stvarno kraj ove rasprave i meni nije cilj "pobijediti u debati", ja ti priznajem i "poraz" i da sam gora stoput i sve, samo ne želim dalje o tome. Jer u tome i jest kvaka, što uvijek ideš dalje i dalje i dalje dok čovjek ne padne od objašnjavanja. Kao što rekoh, čisti pžk.

[elma]

Mene video rasplakao. I isto nikoga ne mogu gledati tim očima, a vjerojatno nikad ni neću. Nažalost. To je ono, ex, kad si rekla da bi htjela bit kao ja i ona tvoja prijateljica koja se okrenula karijeri...upravo zato jer sam "takva", ne mogu ovako nešto doživjeti u život i krivo mi je zato. Ali ne mogu

[Eks]

Mene video rasplakao. I isto nikoga ne mogu gledati tim očima, a vjerojatno nikad ni neću. Nažalost. To je ono, ex, kad si rekla da bi htjela bit kao ja i ona tvoja prijateljica koja se okrenula karijeri...upravo zato jer sam "takva", ne mogu ovako nešto doživjeti u život i krivo mi je zato. Ali ne mogu

Ali njih dvoje nisu kao moja poznanica. Oni su nešto drugo. Ona nije za to sposobna. Ja vjerujem da mogu jednom to doživjeti. Ne znam zašto, ali zbilja vjerujem.

[elma]

Ali njih dvoje nisu kao moja poznanica. Oni su nešto drugo. Ona nije za to sposobna. Ja vjerujem da mogu jednom to doživjeti. Ne znam zašto, ali zbilja vjerujem.

E pa to ti velim - tvoja poznanica i ja nismo kao oni
Sad guglam Marinu i tražim druge performanse

[Eks]

E pa to ti velim - tvoja poznanica i ja nismo kao oni
Sad guglam Marinu i tražim druge performanse

Meni je ta žena otkriće. Ja sam dotad bila uvjerena da apsolutno mrzim performanse i suvremenu umjetnost.
I da, sad mi je odjednom pao na pamet Zwartjes, ... čekiraj na youtubeu, poremećeno divan... bar meni. To su kratki filmovi, doduše..

[..a unda]

..ja mislim da je ona svojevremeno zestoko duvala.

[elma]

Meni je ta žena otkriće. Ja sam dotad bila uvjerena da apsolutno mrzim performanse i suvremenu umjetnost.
I da, sad mi je odjednom pao na pamet Zwartjes, ... čekiraj na youtubeu, poremećeno divan... bar meni. To su kratki filmovi, doduše..

I meni, samo se nadam da neću otkriti da je bila među onima jahačima apokalipske koji su goli jahali oko HNK

Potražit ću.

[Eks]

..ja mislim da je ona svojevremeno zestoko duvala.

Ja malo zavidim tima koji moraju duvati da im nadođe ludilo.

[nina williams]

Eh,da, oni jesu ekstroverti, ali to između njih... to nije nešto što je moglo biti nagrađeno aplauzom, to jednostavno jest samo njihovo i umjetnost je zato što ga neki mogu prepoznati. A da ga publika jest prepoznala, umukla bi, ne bi pljeskala. Očekivali su šou dvoje ekstroverata, a bačena im je umjetnost i emocija.

Eh ti preformansi, zanimljiva stvar, to svak iz svog kuta gleda.
Men se činilo ko da je poanta bila u zamjeni uloge preformera i sudionika koja se deslia dolaskom bitne osobe iz njenog života. I da su oboje zatečeni i da s laganom nelagodom pristaju (al naglasak je na tom da pristaju i to u svrhu višeg cilja, tj. preformansa/umjetnosti) na svoje uloge. A uloga im je zamjena uloga, jelte. I kad ona pruži ruke k njemu, to mu ga dođe ko istovremeni klimaks i antiklimaks.

Vrlo sam koncizna, primjećujem.

Uglavnom, pružanjem ruku ona ujedno i priznaje tu zamjenu svjesno tražeći/želeći čuti ocjenu publike na sam preformans. (Mogla se, jelte, ustat i otić.) Aplauz je, po meni, bio i priznanje objektivne kvalitete događaja i shvaćanje te zahvala za podjelu takvog njihvovog emocionalnog trenutka s publikom.





Dalje, glede vas dvije, men se čini da se vi raspravljate jer vam fale neka stara dobra vremena. Što je nekako skroz zgodno ontopično.
Reći ću sad, iako se nije lijepo uplitat na vaki načim među druge, ko ga jebe...ljudi drugim ljudima postanu dragi. Nekad radi puno malih sitnica, nekad radi jedne velke stvari...nebitno. U virtuali treba proć duže vremena dok ne upoznate sve aspekte neke persone. I onda se desi da rad jedne stvari, koju neko napiše, osjetiš nelagodu. Pa, ako se desi i druga stvar, već ti nikako nije svejedno. A onda dođe doba i da izraziš tu nelagodu. I najedamput ispadne da se više s tim nekim nikad ne moš složit, jer ko da si iznevjerio nekog/sebe/fanove iz oba tabora...
Jebo to. Ozbiljno velim. Ekran je nezgodan. Moraš bit tolerantnije čeljade i uspit se poslije sjetit i pozitive. Ako vam je neko bio dobar nemojte potencirajući nesuglasice zaboravit da je bio dobar.

I, premda su sve rasprave ovog tipa nezgodne za čitanje, hvala vam objema što...što se ne šamarate iz sve snage.

[Eks]

I meni, samo se nadam da neću otkriti da je bila među onima jahačima apokalipske koji su goli jahali oko HNK

Potražit ću.

Žena nema problem s golotinjom. Začudo, ja isto nemam problem s njenom golotinjom. A i zgodan joj je bio taj njen kad je bio mlađi. Ima i repić.

[..a unda]

Ja malo zavidim tima koji moraju duvati da im nadođe ludilo.

..zato nikad nisam produvao. svijet bi bio mali za takvu umjetnost.

mislim, ono, ka..lako je duvkama i stimulalijma ganjat kreativnost i opcit u emociju.