Studentsko-penzionerski topik

[Blesava]

Dzizs...od svega što si napisala meni je najdraža ona rečenica da ti se nikud ne žuri
Lako za klince, nešto sa mnom nije u redu, znam

Slikala sam ga danas.
Ako hoćeš poslat ću ti. Samo daj mail adresu

Može Šišnem ti poslije PM.

Ako se boji, onda to baš nije za zajebavat se. Ja sam se prije panično bojala zmija. Ali onako, jako jako.

Pa...da, boji se... Mislim, ustvari se boji zmija što je prilično realan i adaptivan strah, a gmazonja (ovaj što joj je buraz servirao na slici ) ju valjda previše potsjeća na zmiju...
Sa zmijama ima problema, ali vidim da ćemo morati do ZOO-a da vidimo koji su razmjeri tih strahova

Nisam ih mogla vidjeti na slici, i to ne na kvalitetnoj slici, nego na crno bijeloj iz novina.

Isuse, ovako ja s crvima
Jednom sam dotakla debelog crva misleći da je zrno neke žitarice, a kad je zrno dignulo glavu i bacilo oko na uljeza, ruka me bolila još sat vremena. Ruka. Cijela, do ramena. Boljela.
O tome kako je tek strah od crva i crvića iracionalan, ne trebam puno...

U trenu kad sam uzimala gmaza ta želja je bila toliko jaka da sam uspjela nekako ne znam ni ja kako riješiti se paničnog straha od zmija. Čistom snagom volje i samouvjeravanja. Ušla sam u tu kuću u kojoj su zmije virile iza stakla kud god bi se okrenula i preživjela sam.

Jebote... Carica si!

Cijela ova priča zato da kažem da ti strahovi nisu zajebancija. Ne bi je trebalo siliti na susret s nečim čega se boji, a kamoli na suživot s nečim takvim. Kako bi jadna zaspala?
Ono što mogu predložiti je da joj se predloži upoznavanje. Ne na silu naravno. Pa ako želi vidjeti, upoznati i onda vidjeti boji li se i dalje, super. Ako ne, ja je ne bih silila.

Potpuno se slažem. Sa svakim slovom.
Kažem ja da nam je ZOO prva destinacija (to možemo vrlo brzo ), a onda susret u 3D

Meni se nikud ne žuri

Drago mi je da ti se ne žuri, ali ne propuštaj druge prilike ako ti se ukažu

Edit: e, da, pokazala sam klincima onaj klip s macom i gmazom kojeg je jučer linkao unda...
čak se i ona raspametila

[aisling]

Bok.

To je s ovog videa.

Rekoh ja da to nije ovca

[Karlinjo]

Rekoh ja da to nije ovca

Nego?

[aisling]

Blesava, polako. Sad sljedeća 2-3 tjedna se nemam vremena, a ni energije baviti traženjem udomitelja, a sumnjam da će mi sami pokucati na vrata.

[aisling]

Nego?

Mutant

[Karlinjo]

Mutant

Čega? Ovce i papige.

[aisling]

Bobtaila, ljame i kakadua.

[Karlinjo]

Bobtaila, ljame i kakadua.

Mogu se složit.

[Eks]

Jel prekidam zabavu ako pitam: kako se lišiti očekivanja i samo nastojati nesebično uživati u nečemu što generalno jest lijepo iako ćete vjerojatno bit gurnuti malo u stranu, ako ne i posve? Možda pogrešno zaključujem, ali tako mi se čini. Pa se pitam, jel moguće potisnuti bijes i primiti samo lijepo iz toga? Jer, voljela bih. Već sam jednom bila na vrtuljku i lijepog i ogorčenja, a nemam vremena to ponoviti ovog proljeća jer moram i faksom se baviti.

Pa se pitam. Jel to moguće, utišati se nekako, barem te negativne porive.

[Bara huda]

Lošo je to, jebate. Ja inače zbilja uživam u šetnji, a ovako buljim u mobitel i propuštam svijet oko sebe. Muko moja, na šta sam došla.

Ja mislim da je prevelika dostupnost interneta napravila vise stete nego koristi, bar sta se tice upoznavanja i druzenja ljudi uzivo.
Prvo, ni ne zanima te sta ima oko tebe i koga ima. Ne gledas druge ljude niti zelis da oni tebe gledaju. A kamoli da pocnu pricu. A ne mogu je ni pocet kad svak ima slusalice na usima i gleda u ekran i ima nesto vazno za rec nekome. A da mu je taj neko tu kraj njega, onda bi ima nesto vazno za rec nekom drugom a ne onom koji je tu. Ili provjerit sta se desilo u zadnjih pola sata na forumu. Ili fejsu.

A bit besposlen i gledat ljude oko sebe je znak da si sam, da nemas kome tipkat i da nisi vazan nikome.
Uz to, ljudi idu ljudima na zivce u direktnom kontaktu, puno je lakse procitat na netu sta je tko napisao nego sto bi bilo sjest s tom osobom ili vise njih i porazgovarat se ka ljudi.
Ili odsutit ka covjek a da ti ne bude neugodno.

Nije ovo tebi direktno, zec, ovo ja pisem opcenite dojmove o tehnici koja ko fol spaja ljude a zapravo ih razdvaja.

Ali zamisli da si sidila na stekatu i tipkala, kako bi uspila primjetiti obrvastog mesara i njegove krvave poglede upoucene tebi?
A ne cini mi se da ti je bilo krivo sta te mjerka.

Zato mi nekad dodje zao zbog te velike dostupnosti interneta, kao da se izgubi mjera u drugim stvarima.
Daleko od toga da nema puno prednosti, ali mi se cini da se tesko pronalzi pravi omjer reale i virtuale.
Jebiga, reala postaje sve dosadnija i nezanimljivija u usporedbi s netom.
Ok. nije da je reala prije bila zanimljiva opcenito, puno je tu ponavljanja, monotonije tipa kuca-poso, poso-kuca, ali su zato valjda ziva druzenja bila...zivotnija.

[aisling]

Jel prekidam zabavu ako pitam: kako se lišiti očekivanja i samo nastojati nesebično uživati u nečemu što generalno jest lijepo iako ćete vjerojatno bit gurnuti malo u stranu, ako ne i posve? Možda pogrešno zaključujem, ali tako mi se čini. Pa se pitam, jel moguće potisnuti bijes i primiti samo lijepo iz toga? Jer, voljela bih. Već sam jednom bila na vrtuljku i lijepog i ogorčenja, a nemam vremena to ponoviti ovog proljeća jer moram i faksom se baviti.

Pa se pitam. Jel to moguće, utišati se nekako, barem te negativne porive.

Jel jako ružno ako kažem da kurca ne razumijem o čemu pričaš? A voljela bi razumjeti i onda reći nešto pametno.

Došla sam s bazena, bolje reći dovukla sam se i mislila kako nemam snage za ništa, sad vidim da to uključuje i čitanje s razumijevanjem

[aisling]

Barice, ja sam stalno na netu, i hodam sa slušalicama gradom, i činjenica je da me to udaljilo od ljudi koje bi sretala vani. I jednim dijelom si u pravu da u slučaju da nema neta da bih se valjda i ja više trudila uklopiti u taj svijet vani, ali ovako, meni je ipak bolje. Meni se u taj svijet ne uklapa više.

Lakše mi je na netu. Vani je sve nekako krivo. Ima krivog i tu, al tu ipak imam koliku toliku kontrolu nad količinom krivog, a zalomi se povremeno i pravo.

Pokušavala sam se uklopit, majke mi da jesam, nekoliko deseteljća, al ne ide mi. Da sam netko drugi išlo bi, al nisam. I dok god se ne izvježbam lobotomiju klonit ću se ljudi. Dok god ću imat izbora. Nije mi ovo savršeno, daleko od toga. Al u usporedbi s onim vani, mirnije je. Tiše. I još ponešto.

[Eks]

Jel jako ružno ako kažem da kurca ne razumijem o čemu pričaš? A voljela bi razumjeti i onda reći nešto pametno.

Došla sam s bazena, bolje reći dovukla sam se i mislila kako nemam snage za ništa, sad vidim da to uključuje i čitanje s razumijevanjem

O ovome:

Pokušavala sam se uklopit, majke mi da jesam, nekoliko deseteljća, al ne ide mi. Da sam netko drugi išlo bi, al nisam. I dok god se ne izvježbam lobotomiju klonit ću se ljudi. Dok god ću imat izbora. Nije mi ovo savršeno, daleko od toga. Al u usporedbi s onim vani, mirnije je. Tiše. I još ponešto.

Samo ja se ne mogu pomiriti. U tome je jedini problem.

I nema zapravo odgovora. Samo ja znam odgovor. Mogu se žderati po tko zna koji put što sam opet neuklopljiva i pratiti tuđe uspjehe ili se mogu jednostavno maknuti. Samo... ja se ne znam maknuti, a da ne patim zbog toga. Stoga, između dva zla, pokušavam odabrati manje. A još mi je gorak okus od prije dvije godine sa skoro identičnom situacijom.

Možda je najbolje da se maknem jer sumnjam da ću imati snage i za faks i za još jedan jalov pokušaj uklapanja u društvo u kojem sam već godinama. Zvučim pasivno agresivno i mrzim to. Mrzim to ogorčenje u sebi.
Jebiga, uvijek ista pat pozicija.

Ovisnost o virtuali nažalost ispada zaista manje zlo. Nerviraš se i ovdje, istina, ali uvijek se mogu nekako na kraju dana pokušati utješiti da to nije stvarno i da ću jednom odabrati RL. Iako je taj RL u suštini odvratan. Za mene makar. A htjela sam da ne bude. Jako jako. I bude trenutaka kad je lijepo, ali ne mogu... ja svima na kraju nađem nepremostive greške. Virtuala je utoliko lakše jer je lakše otići, ima zilijun gradova.

[Eks]

I sad mi je žao što sam ubila topic i prekinula zabavu. I što vjerojatno zvučim i sad pasivno agresivno.

Idem gledati neki film.

[aisling]

O mirenju.

Svako malo poželim biti netko drugi. Netko tko se uklapa. Jer bi to bilo lakše. I kad to proključa, kad bude teško, gubim zrak i vrištim. Onda neko vrijeme bude OK, pa se opet zavrti krug.

Iako, ja ne bih htjela biti netko drugi u smislu toga što drugi rade i slično, ja bi htjela samo onaj dio njih u kojem ih vesele gluposti, u kojem ih ne brinu neke stvari koje mene brinu, u kojem ih ne smeta nepravda onako kako mene smeta i slično i manje slično. Htjela bih tuđe mehanizme za nošenje sa sobom i svijetom.

U dobrom dijelu ne bih htjela biti netko drugi, samo u onom u kojem su ti ljudi slijepi za onaj dio koji mene smeta u sebi, oko mene i tako.

[aisling]

I sad mi je žao što sam ubila topic i prekinula zabavu. I što vjerojatno zvučim i sad pasivno agresivno.

Idem gledati neki film.

Meni nisi zvučala pasivno agresivno niti si ubila neku zabavu. Ne pizdi. Al stvarno.

Mislim, to je inače u stvarnom životu moja uloga

[..a unda]

..ajte gledat ratove zvijezda.. zzmuvmz, zzzzmuvmz, dzedaj..zzvunmnznn..

[Eks]

Meni nisi zvučala pasivno agresivno niti si ubila neku zabavu. Ne pizdi. Al stvarno.

Mislim, to je inače u stvarnom životu moja uloga

Ne, to je moja uloga. Ponekad zabrijem da me negdje neki ljudi jednostavno ne žele. I vrlo često se to ispostavi kao istina. Ne mislim sad na virtualu, tu je uvijek moguće naći mjesto.
A ako me žele, onda me žele malo po strani. Tamo gdje se valjda sama i stavim.

Malo sam puno ljuta trenutno. I mrzim tu svoju hipersenzibilnost.
Ne znam uopće čemu sam se nadala.
Ja ne pričam viceve. Ja sam onaj mračnjak koji svima kvari zabavu.

[..a unda]

..to uopce nije hiperzenibilnost, vicevi se uvijek pricaju sebi, zvus, zvus, zzzmuvmmzznkmm..

[Eks]

..to uopce nije hiperzenibilnost, vicevi se uvijek pricaju sebi, zvus, zvus, zzzmuvmmzznkmm

Nije mi trenutno do zajebancije.
Nisam rekla da je hipersenzibilnost nepričanje viceva nego moja reakcija na to što me se zbog neimanja te osobine gura u kut. I ne govorim o pukom druženju nego nečem bitnijem.

Aj, ispričaj vic, minoriziraj i idemo dalje.

[aisling]

Ja ne pričam viceve. Ja sam onaj mračnjak koji svima kvari zabavu.

Ne svima. Nažalost, svima tebi trenutno dostupnima pa ti to dođe kao i svima. Svejedno, ja i dalje vjerujem da negdje postoje neki drugi ljudi kojima ne bi kvarila zabavu. Ti il ja, svejedno sad. Mrvu se prepoznah, onako, u zadnjih godinu dana sam se bar nekoliko puta zapitala da li je moguće da baš svi meni dostupni voze cestom koja ide u suprotnom smjeru od onog kako ja vozim i vozim li ja uopće ili što je to.
Kad se smirim i kad je bolji dan onda me nije briga. Onda ja vozim svoj film, oni svoj i nigdje se ne sudaramo niti kočimo. Još uvijek vjerujem da ima ljudi koji voze kud i ja, samo ih ja još nisam srela.

[..a unda]

Nije mi trenutno do zajebancije.
Nisam rekla da je hipersenzibilnost nepričanje viceva nego moja reakcija na to što me se zbog neimanja te osobine gura u kut. I ne govorim o pukom druženju nego nečem bitnijem.

Aj, ispričaj vic, minoriziraj i idemo dalje.

rekao to nisam ja ni ja..

kako u tebi darkfors jaca ja osjecam ..

[Eks]

Ne svima. Nažalost, svima tebi trenutno dostupnima pa ti to dođe kao i svima. Svejedno, ja i dalje vjerujem da negdje postoje neki drugi ljudi kojima ne kvarila zabavu. Ti il ja, svejedno sad. Mrvu se prepoznah, onako, u zadnjih godinu dana sam se bar nekoliko puza zapitala da li je moguće da baš svi meni dostupni voze cestom koja ide u suprotnom smjeru od onog kako ja vozim i vozim li ja uopće ili što je to.
Kad se smirim i kad je bolji dan onda me nije briga. Onda ja vozim svoj film, oni svoj i nigdje se ne sudaramo niti kočimo. Još uvijek vjerujem da ima ljudi koji voze kud i ja, samo ih ja još nisam srela.

Znaš što je smiješno? Oni trenuci zbog kojih pomislim da sam sve umislila. Dođe kao partnerski odnos u kojem se stalno pitaš jesi li stvarno luda ili te netko ipak toliko ne doživljava, a onda provedete neke divne trenutke i misliš da jesi luda i da je problem u tebi. Možda nisi dovoljno tražila, trudila se...

Zbog tih dobrih trenutaka i zbog toga što sam zapravo s ljudima koji dijele isti interes kao i ja, zbog toga ustrajem i ostajem, barem tu negdje. Ali sad.. učinilo mi se da to jednostavno nema smisla. Žao mi je što ne mogu detaljnije i što se cenzuriram.
Nije to da ja nemam smisla za humor, ja govorim o čistoj pučkoj veselici, a ako sam igdje očekivala nešto suprotno... Jedna rečenica mi je ubila želju za sudjelovanjem. Ne možeš baš doći negdje gdje se pričaju vicevi i onda citirati recimo Miljkovića i očekivati da te nervozno ne prekinu i kažu onom najglasnijem, aj sad opet onu o Hasi.

A ljude za druženje, ljude kao ljude... ne, to uopće nisam srela, tu stvarno vozim suprotnom stranom.

[Eks]

rekao to nisam ja ni ja..

kako u tebi darkfors jaca ja osjecam ..

Eto. Jel ti sad lakše, je, idemo dalje.

[aisling]

Ja sam netko tko izmišlja bolesti kad se mora ići na veselice. Ne idem na svadbe osim ako moram biti kuma, a i na to pristajem samo ako mi obećaju da nema svadbe. Prošle godine sam bila jako ponosna jer sam izbjegla 4 božićna domjenka bez da sam puno lagala.

Nisam dobra osoba za tematiku veselica. Ne volim ih. Bude mi naporno. Ne volim grupe ljudi koji se zabavljaju. Mislim, nemam niš protiv, al ne volim biti u tim grupama.