Blesava » wrote:
Ajme... užas! Situacija se stalno okreće

Veliko dijete mi iz svoje sobe uvrijeđeno na moj mob šalje mailove sa linkovima gmazova (naime, ne razgovara sa mnom

)

Slikala sam ga danas.
Ako hoćeš poslat ću ti. Samo daj mail adresu
a drugo dijete moli da ne uzmemo gmaza jer se ona toga boji, i to joj liči na zmiju, i pita jel to otrovno... Prilično shizofreno...i prično poznato.
Ako se boji, onda to baš nije za zajebavat se. Ja sam se prije panično bojala zmija. Ali onako, jako jako. Nisam ih mogla vidjeti na slici, i to ne na kvalitetnoj slici, nego na crno bijeloj iz novina. Nisam mogla čuti kako sikću iako bi prekrila oči da ih ne gledam na tv ekranu, nisam mogla slušati ljude kako pričaju o njima, nisam mogla čitati o zmijama. Strah me bilo gledati dokumentarce jer nikad ne znaš kad će iskočiti. Na izletima mi je bilo jako zajebano od onog trenutka kad bi pomislila da su tu negdje i zmije. Nelagoda i strah koje ne bi nikom poželjela. Potpuno iracionalno. Znala sam da mi slika ne može ništa, ali nije to pomoglo.
Pomogao mi je gmaz. Ne znam točno kako, ali činjenica je da od trenutka kad sam odlučila njega nabaviti sam znala da ću morati ući u kuću u kojoj ima zmija. Prije bi ne samo izbjegavala tu kuću, nego cijeli kvart, a i samo saznanje da netko u kvartu ima zmije bi me dosta uznemirilo.
U trenu kad sam uzimala gmaza ta želja je bila toliko jaka da sam uspjela nekako ne znam ni ja kako riješiti se paničnog straha od zmija. Čistom snagom volje i samouvjeravanja. Ušla sam u tu kuću u kojoj su zmije virile iza stakla kud god bi se okrenula i preživjela sam. I izvadili su jednu, zamolila sam da je vrate, al preživjela sam. A prije par godina bi se kladila da to doslovno neću preživjeti.
Sad nisam netko tko zmije voli, ali mogu ih vidjeti i mogu slušati o njima. I mogu ući u ZOO bez da se cijelo vrijeme bojim proći pored njihovih nastambi. Sad mogu čak i ući unutra. Ne u terarij, ali u zgradu u kojoj su
Cijela ova priča zato da kažem da ti strahovi nisu zajebancija. Ne bi je trebalo siliti na susret s nečim čega se boji, a kamoli na suživot s nečim takvim. Kako bi jadna zaspala?
Ono što mogu predložiti je da joj se predloži upoznavanje. Ne na silu naravno. Pa ako želi vidjeti, upoznati i onda vidjeti boji li se i dalje, super. Ako ne, ja je ne bih silila.
Kad su bili mali, naime, on je upecao ribu i molio da ju spasimo i skinemo s udice, a ona je
istoveremeno, ofkors, molila da ribu ispečemo...
Oboje su slatki
Ajme, za izludit... Nemoj se puno nadat', ali... tko zna kako će ovo još završit

Meni se nikud ne žuri
