Psihokauč - upomoć!!!!

[Blesava]

Dan je počeo sasvim pristojno...

A onda sam ga usrala...
Bila sam najgora mama na svijetu i već dva sata se toga tako žestoko sramim

Pucajte, ne zaslužujem bolje

[Eks]

Vjerojatno pretjeruješ. Grozni roditelji nisu svjesni grešaka, barem ne istog dana i desetljeća kad ih počine.

[Blesava]

Vjerojatno pretjeruješ. Grozni roditelji nisu svjesni grešaka, barem ne istog dana i desetljeća kad ih počine.

Ne pretjerujem, ali hvala...

[elma]

Noup, nije u wordu, ali kao da je.

E da, ja sam isto parazit, ali smatrala sam da mi to duguju. I jesu. Iz razloga koje neću navoditi.
Možda bi mi učinili uslugu da su me pustili na miru s 18, vjerojatno bi, ali ovako je bilo zabavnije valjda.
Odgajana sam da idem na faks, maltene, barem od strane jednog roditelja i nijedna druga opcija nije dolazila u obzir. Tako da je meni to i psihički bilo strašno, to da odustanem od kakvog takvog faksa. Mrcvarenje iz nekakvog nametnog snobizma, jebiga.
A opet, ne žalim, jer boga pitaj kako bi bilo i da je bilo drukčije.

Dugo sam imala osjećaj da se moram opravdavati svima što sam vječni student jer ima ljudi kojima je vako i nako pa su što je baba govorila na wc-u učili. Al svatko je drukčiji i svačija priča je drukčija i dva brata blizanca ne reagiraju isto tako da je to deplasirano. Netko bi da ga hitnu na ulicu postao što kažeš prostitutka, netko diler, netko sitni lopov, netko beskućnik i prosjak, netko bi se ubio, netko bi našao posao. Tako da ono, te pizdarije koje ljudi često nameću kao rješenje su mi s vremenom počele ić na kurac. Iako, znam trenutak kad sam prešla granicu, ali taj trenutak nije bilo tako davno. Sve prije toga je bilo posve opravdano, mislim, moj staž studiranja i to.

I kod mojih je faks nešto što se mora, što je prirodan tok stvari. Ali lako za njih, i ja sam tako mislila, a i tu je moj vječiti "jer ja to zaslužujem" stav....

Prezirem kako me ljudi pogledaju kad kažem koja mi je situacija na faksu ili jesam li nesto polozila u međuvremenu. Onako, citam im s lica pitanje - pa dobro koji je tvoj problem?
U stanju sam prijeći u drugi kvart samo da izbjegnem neke ljude ako ih sretnem na cesti Ako ne mogu izbjeći, toliko se stiltam da nešto promrljam i uljepšam istinu.

Evo sad kad si spomenula ubijanje, ja bih se vjerojatno ubila da me sutra izbace. Toliko bih se brzo ubila da ne bih stigla postati prostituka i drogerašica
Ponekad pomislim kako bih se i sad ubila samo da znam da će mi uspjeti jer ništa nema smisla, ali neću jer znam da bi to moje sjebalo zauvijek. Evo, opet zbog drugih. Ni ubiti se ne želim zbog drugih.

[elma]

Ja sam se sjetila kroz san srednje i koliko mi je jako jako dugo pomisao na trudnoću bila toliko užasavajuća da sam dijete doslovce promatrala kao strano tijelo i marš od mene. Ne vjerujem ni da sam danas zrelija.

A opet, kad vidim koliko sebičnih i nezrelih roditelja ima, mislim da moj stav i nije tako nezreo.

Ma kakvi, ja nisam zrelija, još sam gora nego prije po tom pitanju. Jer mi je prije ta ideja imanja djeteta činila dalekom, kao stignem o tome razmišljati... Dobro, ovo se više odnosi na planirano roditeljstvu, jel

EDIT:citam ovaj post i nisama ne znam sto sam htjela reći

[Eks]

A jel ima netko tko bi te tjerao na učenje? Od tih koji te pitaju.
Ja sam prije molila boga da se zaljubim makar u portira na faksu pa da imam motiv tamo ić.

[Bara huda]

[pms alert]Nekidan sam odjebala nešto što je trebalo biti lijepo, ugodno i donekle značajno. Mislim, ok, rekla sam si da je to zbog ispita, ali nije samo to. Ja jednostavno imam u sebi neki inat, ponekad i ljutnju i ne znam otkud to dolazi jer je naprosto bezrazložno. I pomislila sam, ma eno vam, jebite se vi i vaše to, šta ću ja tamo bit fikus. Jer znam da hoću. Jer drukčije ne ide, been there... Jer bih se morala propit da postanem društvena u takvim prigodama.

A ne bi to moglo biti radi straha?
Straha da neces biti "na visini zadatka", straha da neces sebe znati pokazati u onom svjetlu za koje ti znas (ili mislis ali nisi sigurna) da imas, ali ga drugi ne vide.

Sto se tice alkohola, ja mu nisam protivnik, pogotovo na takvim tipovima druzenja i minglanja. Vazno je znat kad stat, da ne pretjeras i ispadnes glup, ali ako ti pomaze da otpustis kocnice koje ti ometaju komuniciranje s ljudima, ne vidim razloga zasto ne.

Barem je takvo moje iskustvo kad sam se trebala druziti s ljudima koji mi nisu ni rod ni pomozbog ali nije ni da mi je bilo lako izbjec druzenje.
Naravno da sam mogla bas da sam se zainatila da se necu druziti, ali zapravo je jedna vrsta inata bila i ona prema meni....u stilu...ne da mi se radi bla bla....i onog drugog ja....e pa ko te jebe....napravi to i suti.
Na neke se stvari u zivotu moras natjerati iako ti se nece.
A tko zna, mozda ni ne budu tako strasne kao sto su ti se cinile prije nego si se natjerala na njih.

Iako, ako razložim na faktore, nisam sigurna što ja to volim i postoji li to uopće više jer se već dvije godine time i ne bavim for real ili se sve svelo na "poznanstva" a ja sam ona koja ne zna imati poznanstva i kojoj ljudi ionako idu na kurac sem par iznimki.

Razdvoji druzenja na obaveze i ugodu.
U ugodi imas tih tvojih par iznimki, ali da bi se mogla povremeno druziti s njima, moras obavljati i obavezna druzenja ili poznanstva ako je to ono sto ce ti donjeti novac. S kojim ces se moc izdrzavat da bi uopce imala prilike za druzenja s onima s kojima zelis.

I nije baš vrijeme za ova pitanja, znam, sve znam. Samo eto, ovo proljeće bi trebalo imat ta neka zbivanja apropos toga u kojima bih ja trebala uživati, a ja se ponašam kao Calimero, stojim u kutu i durim se i želim da znaju da nism tamo. A tko točno da zna i zašto to činim, ne znam.

Eto, razmisli o strahu kao onome sto stoji u pozadini.
A sto se tice druzenja....odjebi uzivanje ako ti ne dodje da uzivas, ne moras se osjecati kako mislis da bi trebala, nego se osjecaj onako kako se osjecas.
Ali odglumi, odigraj, uvjeri druge...da ti je dobro, da volis to sto radis, da ti nije tlaka, da nisi uvredjeni kalimero u kutu. To je prilicno djetinjasto, taj kvazibunt kojeg svi moraju biti svjesni inace je promasen.

Ako te odjebu i prestanu zvati na ta druzenja, ako te skroz zaborave....bi li bila zadovoljnija?

I tužna sam jer Cohen dolazi u Pulu. Ja sam se već pomirila da će netko od nas umrijeti prije nego se sretnemo, a onda on stavi koncert u grad do kojeg treba ekstra dugo putovati, a ja imam fobiju od tako dugih putovanja i ne mogu ja to i još po vrućini kolovoškoj, a ne... i sad ću sebe jebat i kako sam kukavica i tuka. [pms alert/]

Zasto ne bi isla?
Prvo ces gustat u Choenu a usput znati da mozes sto zelis.
Pobjeda nad samim sobom je najveca pobjeda.
I najteze se dodje do nje.
Ali kad uspijes...gust je ...strasan.

[elma]

A jel ima netko tko bi te tjerao na učenje? Od tih koji te pitaju.
Ja sam prije molila boga da se zaljubim makar u portira na faksu pa da imam motiv tamo ić.

Ne znam, ima i nema
Onako, znam tko bi mogao reći - idi raditi to i to, ajmo ponavljat zajedno,... ali ja svejedno neću učiti (bar ne koliko bih trebala). Radje cu reci da hocu nesto napraviti i onda ne napraviti i ispasti pizda nego to napraviti.
Uopce trenutno ne mogu zaisliti razlog, motivaciju koja bi mene tjerala dalje da puno ucim i polazem ispit za ispitom. Praznina, ništa.
I mogu ja pisati revoltirane postove kao sinoć ali svejedno ću po starome.
Možda bi meni koristilo da mi starci kazu da vise nece placati hranu i ostalo, ali da mogu ostati zivjeti Iako, vec sam ja radila sitno nesto (zanemarivo...) i uzasno mi je bilo. Je, imala sam postignuće na kraju dana kakvo takvo, ali nikad se nisam gore i više tupo osjećala.
Ponekad pomislim da bar imam nesto sto volim raditi, neki pokretac, nesto "svoje". Otprilike kao sto se Zec nasla u jezicima. Ali nemam i ne znam kako se "izmisliti".

[elma]

Ja sam prije molila boga da se zaljubim makar u portira na faksu pa da imam motiv tamo ić.

Zaboravila sam roflati na ovo
Ja sebi "zabranjujem" da se zaljubim jer moram učiti

[elma]

Zaboravila sam roflati na ovo
Ja sebi "zabranjujem" da se zaljubim jer moram učiti

A i ne znam bih li se mogla zaljubiti u osoba koja se zaljubi u mene, jer ono tko bi to htio, sigurno nešto nije u redu s njim

[Eks]

A ne bi to moglo biti radi straha?
Straha da neces biti "na visini zadatka", straha da neces sebe znati pokazati u onom svjetlu za koje ti znas (ili mislis ali nisi sigurna) da imas, ali ga drugi ne vide.

Da ću samo šutjeti. Mislim, nisam ja od onih koji se sakriju i recimo uopće se ne izlože javnosti. Ali, ja odem i šutim. Veća skupina, nepoznati ljudi, netko bitan itd, jednostavno šutnja. Pa onda radije te neke veće evente zaobiđem. Jer zbilja im ne treba fikus, kao što rekoh. Samo ispadnem budala pred ljudima. I odajem skroz krivu sliku jer ono, mogu ja lajat, al pod svojim uvjetima.

Sto se tice alkohola, ja mu nisam protivnik, pogotovo na takvim tipovima druzenja i minglanja. Vazno je znat kad stat, da ne pretjeras i ispadnes glup, ali ako ti pomaze da otpustis kocnice koje ti ometaju komuniciranje s ljudima, ne vidim razloga zasto ne.

Ne želim ga pit. A i to nije rješenje. Jer ima stvari di se ne pije.

Barem je takvo moje iskustvo kad sam se trebala druziti s ljudima koji mi nisu ni rod ni pomozbog ali nije ni da mi je bilo lako izbjec druzenje.
Naravno da sam mogla bas da sam se zainatila da se necu druziti, ali zapravo je jedna vrsta inata bila i ona prema meni....u stilu...ne da mi se radi bla bla....i onog drugog ja....e pa ko te jebe....napravi to i suti.
Na neke se stvari u zivotu moras natjerati iako ti se nece.
A tko zna, mozda ni ne budu tako strasne kao sto su ti se cinile prije nego si se natjerala na njih.

Tjerala sam se, neke su kasnije ispale ok tek kad sam se dovoljno skompala s ljudima, a te početne su uvijek grozne. Dakle, kad je nešto gdje treba sklapat poznanstva, ja sam ona bukva u kutu. Smješkam se da ne ispadnem namrgođena bukva baš.

Razdvoji druzenja na obaveze i ugodu.
U ugodi imas tih tvojih par iznimki, ali da bi se mogla povremeno druziti s njima, moras obavljati i obavezna druzenja ili poznanstva ako je to ono sto ce ti donjeti novac. S kojim ces se moc izdrzavat da bi uopce imala prilike za druzenja s onima s kojima zelis.

Neće mi donijet novac, to je više hobi i zona ugode, što je još komičnije.

Eto, razmisli o strahu kao onome sto stoji u pozadini.
A sto se tice druzenja....odjebi uzivanje ako ti ne dodje da uzivas, ne moras se osjecati kako mislis da bi trebala, nego se osjecaj onako kako se osjecas.
Ali odglumi, odigraj, uvjeri druge...da ti je dobro, da volis to sto radis, da ti nije tlaka, da nisi uvredjeni kalimero u kutu. To je prilicno djetinjasto, taj kvazibunt kojeg svi moraju biti svjesni inace je promasen.

U tome i jest stvar, da mogu glumit, glumila bih. Nijema slika. Nijemi film.

Ako te odjebu i prestanu zvati na ta druzenja, ako te skroz zaborave....bi li bila zadovoljnija?

Ja sam njih skoro pa odjebala, dugo me nije bilo na svim bitnim stvarima, iz više razloga, ali ne bih bila zadovoljnija. Samo kad dođem do svoje granice, onda postanem takva, ljutita na sebe i na sve jer sve se prebrzo odvija i svi napreduju, samo ja ostajem bukva.

Zasto ne bi isla?
Prvo ces gustat u Choenu a usput znati da mozes sto zelis.
Pobjeda nad samim sobom je najveca pobjeda.
I najteze se dodje do nje.
Ali kad uspijes...gust je ...strasan.

Ne osjećam se spremno. Jebiga.

[Eks]

Ne znam, ima i nema
Onako, znam tko bi mogao reći - idi raditi to i to, ajmo ponavljat zajedno,... ali ja svejedno neću učiti (bar ne koliko bih trebala). Radje cu reci da hocu nesto napraviti i onda ne napraviti i ispasti pizda nego to napraviti.
Uopce trenutno ne mogu zaisliti razlog, motivaciju koja bi mene tjerala dalje da puno ucim i polazem ispit za ispitom. Praznina, ništa.
I mogu ja pisati revoltirane postove kao sinoć ali svejedno ću po starome.
Možda bi meni koristilo da mi starci kazu da vise nece placati hranu i ostalo, ali da mogu ostati zivjeti Iako, vec sam ja radila sitno nesto (zanemarivo...) i uzasno mi je bilo. Je, imala sam postignuće na kraju dana kakvo takvo, ali nikad se nisam gore i više tupo osjećala.
Ponekad pomislim da bar imam nesto sto volim raditi, neki pokretac, nesto "svoje". Otprilike kao sto se Zec nasla u jezicima. Ali nemam i ne znam kako se "izmisliti".

A ti drži status quo. Odluči da nećeš nipošto završiti do 2015-e i drž se toga. Probaj se držat toga i sili se da ništa ne radiš.

[Zekoslawa]

Ne znam, ima i nema
Onako, znam tko bi mogao reći - idi raditi to i to, ajmo ponavljat zajedno,... ali ja svejedno neću učiti (bar ne koliko bih trebala). Radje cu reci da hocu nesto napraviti i onda ne napraviti i ispasti pizda nego to napraviti.
Uopce trenutno ne mogu zaisliti razlog, motivaciju koja bi mene tjerala dalje da puno ucim i polazem ispit za ispitom. Praznina, ništa.
I mogu ja pisati revoltirane postove kao sinoć ali svejedno ću po starome.
Možda bi meni koristilo da mi starci kazu da vise nece placati hranu i ostalo, ali da mogu ostati zivjeti Iako, vec sam ja radila sitno nesto (zanemarivo...) i uzasno mi je bilo. Je, imala sam postignuće na kraju dana kakvo takvo, ali nikad se nisam gore i više tupo osjećala.
Ponekad pomislim da bar imam nesto sto volim raditi, neki pokretac, nesto "svoje". Otprilike kao sto se Zec nasla u jezicima. Ali nemam i ne znam kako se "izmisliti".

Nemoj si željeti da se pronađeš u nečemu i da to jako voliš. Jer ako se jednoga dana suočiš s osjećajem da u tome što voliš i čemu si se posvetila dušom, tijelom, takujinom i svim ostalim ima toliko drugih koji su potrebniji i prioritetniji od tebe, onda ćeš se tek osjećati ko promašaj.

[Bara huda]

Djevojke, simpa vas je citati. Podsjecate me na neke dane.

Ja mogu rec da sam imala srece sto se skole tice.
I jos vise, roditelja.

Dakle...moja prica.

U to neko "moje doba" su djaci koji su osnovnu i srednju zavrsili s odlicnim uspjehom bili oslobodjeni mature.
E, ja sam bila jedna od tih koji nisu morali polagati maturu.
Ucila valjda jesam kroz to skolovanje jer tako bistra nisam da bih mogla bez ucenja, ali ga se bome ne sjecam. Onog faksovskog, da.

I tako ja dodjem na faks, polagala prijemni, napisala valjda dobro, s bodovima koje je nosilo skolovanje, bila u sredini 100 primljenih od 400 prijavljenih. Zlatna sredina, di ces bolje.
Poceo faks, uredno sam na predavanjima, obavljam vjezbe, druzim se, upoznajem nove ljude, ekipa po mjeri i ukusu. Profesori govore Vi...znaci, polako se pripremam za ulazak u svijet odraslih. Ponosno, jelte.

No, problem je.....nitko me ni na sto ne tjera.
Nema testova, nema nenadanih ispitivanja, profaci samo tjeraju svoje i ne provjeravaju jesam li ja to usvojila ili ne.
I ne, nije to samo jedan, svi oni tako. Kao da mi govore...kako ces...ma lako ces.

Ja banjam, kad mi je vec omoguceno. Dok nije dosao kraj drugog semestra a mene ceka hrpa ispita.
Pa ko ce to...sad...odjednom...sta oni misle...jesu li normalni...i tako to.

Da skratim, upis u drugu godinu moze sa dva, ne sa tri ispita. A meni, naravno, ostala tri.
I sad treba doc doma i rec starcima da sam zajebala.

I tu su moji strarci odigrali kljucnu ulogu sto se mog skolovanja tice.
Nije bilo dreke ni pas mater, kako si mogla...bilo je...ok...moze se jednom dogodit, ako se ponovi, ides raditi sa srednjom.
Doduse, to je bila izjava starog, ali on je ionako bio taj cija se postovala.
Mama je bila suport u stilu....zavrisli su i gluplji od tebe, pa sto ne bi i ti.

I to je bilo dovoljno da se primim ucenja i diplomiram prije 24-te godine starosti.
Ok, isla sam ranije u skolu i faks je trajao 4 godine, ali sam svejedno nakon svrsavanja ostavljala utisak svojom mladoscu obzirom na diplomu i da sam ja sad...eto...gotov covjek.

Poslije su isle pizdarije s poslom i tako to, ali to je neka druga prica koja se ne tice vas, dugotrajnih studenata.

[Bara huda]

Da ću samo šutjeti. Mislim, nisam ja od onih koji se sakriju i recimo uopće se ne izlože javnosti. Ali, ja odem i šutim. Veća skupina, nepoznati ljudi, netko bitan itd, jednostavno šutnja. Pa onda radije te neke veće evente zaobiđem. Jer zbilja im ne treba fikus, kao što rekoh. Samo ispadnem budala pred ljudima. I odajem skroz krivu sliku jer ono, mogu ja lajat, al pod svojim uvjetima.

E vidis, lajat i osjecat se ugodno pred ljudima sa kojima se osjecas ugodno nije neki kunst. To moze svatko, i budala i pametan. Kad ti je ugodno, ugodno je. Sam, u drustvu, sto god. Za to je lako.

Ono sto treba naucit je kako se nositi sa situacijma koje nam nisu ugodne, bar ne na prvu ruku, dok se ne opustimo, upoznamo, oslobodimo.
Ne moras lajat, mozes slusat dok glumis fikus ( a glumis ga jer imas sto za rec samo to ne kazes iz drugih razloga) I budes prisutna.....makar da te ne smetnu s uma.

Ne želim ga pit. A i to nije rješenje. Jer ima stvari di se ne pije.

Pa ni ne moras pit. To je precica, mozes ti to i naokolo.
Ali ako jednom steknes rutinu neglumljenja fikusa, vise ti ni ne treba.

Tjerala sam se, neke su kasnije ispale ok tek kad sam se dovoljno skompala s ljudima, a te početne su uvijek grozne. Dakle, kad je nešto gdje treba sklapat poznanstva, ja sam ona bukva u kutu. Smješkam se da ne ispadnem namrgođena bukva baš.

Da, vise nego grozne. Ja sam imala blesavih situcija kad sam odlucila ne glumiti bukvu i truditi se usprkos nelagodi. Jednom mi se desilo da se covjek odbio rukovati sa mnom jer sam....zena. Rekao je da mu to vjera brani.
Srecom, bio je u drustvu s drugim kojem vjera nije branila rukovanje sa zenom pa nisam morala odmah propasti u zemlju. Iako mi je doslo da zagrlim ovog kojeg zene ne smiju dirati.
Uostalom, ko im jebe mater, nije da sam ih trebala, kao ni oni mene. Minglali smo, i ja i oni, to je sve.

Neće mi donijet novac, to je više hobi i zona ugode, što je još komičnije

.

Jel ima kakav potencijalni zenik tamo pa da te to stimulira?
Ako nema...a ne znam onda sto da ti kazem.

U tome i jest stvar, da mogu glumit, glumila bih. Nijema slika. Nijemi film.

Nije ti sila, da jest odglumila bi.
Kao sto bi se i popisala gdje nije primjereno, samo ako te stisne.
Ali da, kuzim da ako te nista ne tjera, ako nemas motivacije, da je tesko.

Ja sam njih skoro pa odjebala, dugo me nije bilo na svim bitnim stvarima, iz više razloga, ali ne bih bila zadovoljnija. Samo kad dođem do svoje granice, onda postanem takva, ljutita na sebe i na sve er sve se prebrzo odvija i svi napreduju, samo ja ostajem bukva.

Ovo ti je zajebana spirala zla koja vuce prema gorem.
Ali to znas i sama, ne treba ti nista govorit.
Jebiga, zao mi je.
A nemam ti sto rec a da bude poticajno.
Mozda ti imas?

Ne osjećam se spremno. Jebiga.

A dobro, ja ti htjela predlozit da ides pjeske...za tjedan dana bi stigla.
Bez zajebancije, probaj zamislit da odes pjesice do Pule....koji bi ti to bio dozivljaj koncerta.
Koja avantura.
Koja prica za unuke.

[Eks]

Eh, Baro, mudro ti zboriš i vrlo optimistično, možda čak i previše a ja se nekad pitam "gdje mi je mladost". Imam ja tu i tamo neke ludo hrabre trenutke koje netko na mom mjestu i ne bi, nekad mi se i čude kako sam imala hrabrosti, a onda se povučem u kukuljicu. Uvijek balansiram između krajnosti. A opet, grčevito nastojim uhvatiti zlatnu sredinu, toliko nastojim da opet završim u krajnostima.

Mogu ja sebe natjerati da odem na to sve, mogu naravno, nije u tome problem, problem je u pratećem osjećaju. Što ću ja to sebi nekako već pokvariti.

Užasno ružno sam sanjala noćas.

Btw, obrisala bih neke dijelove dva posta odavde i citat Elmin, ali ne znam jel smijem. Ne bih htjela da se netko prepozna. Ja sam preneoprezna na netu.

[Euklid]

između krajnosti

[Bara huda]

Eh, Baro, mudro ti zboriš i vrlo optimistično, možda čak i previše a ja se nekad pitam "gdje mi je mladost". Imam ja tu i tamo neke ludo hrabre trenutke koje netko na mom mjestu i ne bi, nekad mi se i čude kako sam imala hrabrosti, a onda se povučem u kukuljicu. Uvijek balansiram između krajnosti. A opet, grčevito nastojim uhvatiti zlatnu sredinu, toliko nastojim da opet završim u krajnostima.

Mogu ja sebe natjerati da odem na to sve, mogu naravno, nije u tome problem, problem je u pratećem osjećaju. Što ću ja to sebi nekako već pokvariti.

Užasno ružno sam sanjala noćas.

Btw, obrisala bih neke dijelove dva posta odavde i citat Elmin, ali ne znam jel smijem. Ne bih htjela da se netko prepozna. Ja sam preneoprezna na netu.

Ma nisam ti htjela pametovati i dijeliti savjete sto i kako bi trebala iako je tako ispalo.
Ionako ljudi na kraju naprave ono sto im najvise odgovara u odredjenom trenutku.
Onako...malo smo trkeljali.



Danas mi je bas neki tmuran, depresivan, vrlo bljak dan.
A i dosta mi je zimske bljuzgave idilicnosti i pejzaza.
Ja bih proljece, 3 do 4 kile manje i udobne cipele koje bi trebale i dobro izgledati. Koje bi me cinile sretnom kad ih nosim.
Njih moze biti i vise pari, necu se buniti.

[..a unda]

..jel dramica opet neka?

aj, dok mogu rjesavam pet problema. aj, brzo brzo.. : poopravljam kisobrane:

[Eks]

Baro, ma nisam to htjela reć. Sorry ako je tako ispalo.

Danas me stvarno ne ide.

Unda je nestao već. Ko da protrči sa sladoledima na plaži, e oćete kupit, zuuuuuuuuuuum.
A taman sam se tila nešto već požalit. Ne znam više što.

[..a unda]

Baro, ma nisam to htjela reć. Sorry ako je tako ispalo.

Danas me stvarno ne ide.

Unda je nestao već. Ko da protrči sa sladoledima na plaži, e oćete kupit, zuuuuuuuuuuum.
A taman sam se tila nešto već požalit. Ne znam više što.

eto vidis. vec jedan problem rijesen.

sljedeciiii..

[Eks]

eto vidis. vec jedan problem rijesen.

sljedeciiii..

Smoždena sam.
Ne znam jesam li kriva ili nisam.

Komplicirano je.

Kad bi bar ova tema bila zatvorena za goste, ako ne već podforum.

[elma]

Unda, ako mi napišeš Odgovore kako da se zavolim i počnem stvari raditi zbog sebe, a ne zbog drugih, jako cu sretna biti

[Eks]

Unda, ako mi napišeš Odgovore kako da se zavolim i počnem stvari raditi zbog sebe, a ne zbog drugih, jako cu sretna biti

Našla si kogaš pitat. Pa taj se živ pojeo što su ga neki balavci pokrali za neku ideju o filmovima. Kao, za sebe je laprdao, a smeta mu što drugi to pronose, a ne zovu se unda ili makar ne stave kopirajt (a tek onda bi se bunio)

[..a unda]

Smoždena sam.
Ne znam jesam li kriva ili nisam.

Komplicirano je.

Kad bi bar ova tema bila zatvorena za goste, ako ne već podforum.

nisam shvatio..jel to jedan problem ili tri..cetiri?