Što je tu dobro?

[Perzefona]

a neke će samo ostaviti neutaženu želju.

Neutažena želja hoće se tažiti. Ako se ne taži, stvara frustraciju.
Želju ili gasiš ili tažiš. Ne postoji trajna neutažena želja.

Slušam što imaš reći suprotno tome.

[Emericzy]

Zašto nije više s njom? Pa zato jer ona neće, to je odmah rečeno...a on nije na botuniće pa da se samo isključi nego i dalje radi gonjen energijom sjećanja na nju...

Eto. To.

[Emericzy]

Al nema nikog kao u ovoj pjesmi, kog bih poželjela zagriliti i poljubiti nježno i reći kako je dobro vidjeti ga opet.

Zato ti i ne pišeš takve pjesme. Piše onaj tko bi poželio. I naravno onaj kome dobro plate da piše takve pjesme.

[Emericzy]

Želju ili gasiš ili tažiš. Ne postoji trajna neutažena želja.

Postoji.

[Perzefona]

I onda žena kaže, gle, Kamilo, ti si fascinantan čovjek, zanimljiv i sve... [nešto sad ostavljam imaginaciji] ... ali, brate, koštaš živaca i strpljenja i svega. Ne mogu više. Idemo svaki na svoju stranu.

A ti kažeš: onda dobro. ??? Mislim, ako se radi o ljubavi, onda ćeš valjda probati vidjeti možete li se uskladiti. Isto tako i ona. Ne vjerujem da ti odjednom dođe s već donesenom odlukom o prekidu a da ti ni naslutio nisi da negdje škripite i da i ne probate maknuti ono što vas žulja.

Ne ostavljaju se ljudi samo tako. Ne oni do kojih ti je stalo. Koje voliš. I ne puštaš ljude samo tako. Ne one do kojih ti je stalo. Koje voliš.

I onda, par godina kasnije, sretnem ja nju i bude mi milo. Kak' si mi, bubica? pitam ja nju. Joj, kak je meni s tobom bilo lijepo... A ona kaže, ma je, bilo je, onda kad nisi bio naporan. Jesi li našao neku s više živaca?

Da, taj sam scenarij opisala. Moguć je, po meni, samo s nekim s kim nisi dijelio jako intenzivne i duboke osjećaje.

Inače možeš čuti sljedeće: "Da ti je bilo lijepo sa mnom i da ti je bilo stalo, prestao bi se ponašati kao sebični kreten i bio bi manje naporan. "

[Perzefona]

Postoji.

Postoji, naravno. Samo se nazove kraćim imenom: frustracija.

[Stitch]

Apsolutno se slažem. Ali eto, ne raspravljamo o umjetničkom dojmu nego o smislu teksta. Slažem se da je on banalan do bola, ali svejedno tvrdim da, formalno gledajuć, ima smisla.

Nisam to ni nijekao. Rekao sam da nema osobitu umjetničku vrijednost, ali nisam rekao da je besmislena. Kao i svaka pjesma, ona je nova realnost, fenomen sam za sebe. Istinita je, ako baš hoćeš. Gledajući samo pjesmu, možemo zaključiti da je autor sve to proživio. Ali, kao što vidiš, nekima je pjesma neuvjerljiva, ne mogu se u njoj prepoznati. I to najviše govori o njezinoj kvaliteti. Što se više ljudi u njoj nađe, to je pjesma kvalitetnija.

[Perzefona]

To.

To sam i ja pomislila: ljudi se očito s njom uspješno identificiraju.

Što ne valja sa mnom?

Da li ljudi romantiziraju bivše ljubavi koje su morale biti loše kad su završile, ili zbilja uspijevaju doživjeti ih kao nešto što je eto prošlo i nestalo, a vrijedilo je i bilo lijepo, a da se ne pitaju zašto je propalo, gdje su promašili, gdje su pogriješili, zašto nisu to uspjeli održati.

Sad sam se pogubila.

[Euklid]

To.

To sam i ja pomislila: ljudi se očito s njom uspješno identificiraju.

Što ne valja sa mnom?

Da li ljudi romantiziraju bivše ljubavi koje su morale biti loše kad su završile, ili zbilja uspijevaju doživjeti ih kao nešto što je eto prošlo i nestalo, a vrijedilo je i bilo lijepo, a da se ne pitaju zašto je propalo, gdje su promašili, gdje su pogriješili, zašto nisu to uspjeli održati.

Sad sam se pogubila.

Previše si isključiva.

Gledaš na ovo samo kroz prizmu svojih naočala.

100 ljudi - 200 ćudi,
200 ćudi - svi smo ludi

[Perzefona]

Previše si isključiva.

Gledaš na ovo samo kroz prizmu svojih naočala.

Pa to su jedine koje imam.

Zato sam i došla ovamo po pogled kroz vaše.

Da sam isključiva, moje bi mi bile skroz dovoljne, ne bih ni pomišljala da postoje drukčije, niti bi me zanimale.

Sad smiješ navesti kako su završavale tvoje veze i bi li, da koju bivšu sretneš u gradu, osjetio kako je dobro vidjeti ju opet i bi li htio da te poljubi nježno.

[Euklid]

Sad smiješ navesti kako su završavale tvoje veze i bi li, da koju bivšu sretneš u gradu, osjetio kako je dobro vidjeti ju opet i bi li htio da te poljubi nježno.

Hm, da.

Zadnji put kad mi se to desilo (na Bundeku),
samo sam debilno stajao i tupo zurio u nju.

Srećom da sam imao sunčane naočale jer bih inače propao u zemlju od srama...

[Bara huda]

Ne slažem se. Ako nemaš razloga što nekoga voliš, onda ga i ne voliš.

Ja sam profesorica književnosti koja je trebala biti matematičarka.

Ne ide to tako, bez razloga i uzroka i objašnjenja.

Samo sto se razlozi zasto nekog volimo ili nam se svidja mijenjaju s nasim godinama.
Kad imas 20 bitno je da je zgodan i da se tvom drustvu cini cool.
Sa 30 je vazno da je ambiciozan, da zna sto hoce i kako to postici.
Sa 40 da je posvecen familiji, daje osjecaj sigurnosti u vas dvoje i ono sto imate.
Kazu da sa 50 postaje bitan smisao za humor. Sposobnost da se zajedno dobro zabavljate i onak...smijete zajedno.

I kako sad uklopiti sve to odjednom? Kad se i mi sami mijenjamo kako starimo i razlicite stvari postaju prioritetetne. Eto, po meni, priblizno slicno mijenjanje je ono sto drzi ljude dugo vremena skupa.

Osim ako nisi zapela u vremenu pa su ti stvari koje su ti bile vazne sa 20 jednako vazne sa 50.

Ti hoces razloge zasto nekog volis i njih pronalazis u njegovim postupcima a za nevoljenje u onome sto ne radi a trebao bi da ga i dalje volis.

Ne znam koliko je to realno, netko drugo moze raditi iste stvari kao i onaj prvi ali to nece biti to. A neces znati obajasniti u cemu je razlika.
Oboje rade isto a na tebe nema isti ucinak. Kako to?

Ili obrnuto, netko ti se zamjeri, radi ti pizdarije a ti mu opet oprastas ono sto nekome drugome na njegovom mjestu ne bi. Sama sebi ne vjerujes da radis sto radis, ali uporno picis istim smjerom. Koliko god ti skodi i ne osjecas se dobro. Kako i to moze biti?
Imas li racionalno objasnjenje za to?

Pa ta pjesma nije besmislena. U matematičkom smislu.

Mhhhn, da! Ili ne?
Rekla bih da ovisi o raspolozenju. Uostalom, kao i vecina drugih pjesama. Nekad istu pjesmu dozivis duboko ko more...ono...to sam ja i pisana je za mene, a onda istu tu pjesmu u drugacijem raspolozenju registriras s pol uha i ni ne sjetis se kako si je duboko dozivljavala. Ili ako se sjetis, slatko se s nostalgijom nasmijes sama sebi. I mislis si....Boze, sto sam onda bila...bila...bila....upisi kakva.

[Euklid]

Samo sto se razlozi zasto nekog volimo ili nam se svidja mijenjaju s nasim godinama.
Kad imas 20 bitno je da je zgodan i da se tvom drustvu cini cool.
Sa 30 je vazno da je ambiciozan, da zna sto hoce i kako to postici.
Sa 40 da je posvecen familiji, daje osjecaj sigurnosti u vas dvoje i ono sto imate.
Kazu da sa 50 postaje bitan smisao za humor. Sposobnost da se zajedno dobro zabavljate i onak...smijete zajedno.

Dobro, a di je tu sex???

[karambol]

Da li ljudi romantiziraju bivše ljubavi koje su morale biti loše kad su završile, ili zbilja uspijevaju doživjeti ih kao nešto što je eto prošlo i nestalo, a vrijedilo je i bilo lijepo, a da se ne pitaju zašto je propalo, gdje su promašili, gdje su pogriješili, zašto nisu to uspjeli održati.

Sad sam se pogubila.

Naravno da romantiziraju...
Ja romatiziram i sluzenje vojske u JNA. Tako da mi na pamet padaju samo trenutci kad sam se dobro zajebavao i sprdao sa svim i svacim. One scene kad sam kaznjavan zbog pizdarija i kad sam lupao tudjim glavama i guzicama ne spominjem ni sebi, ako nisu u kontekstu neke smijesne pizdarije.
Tako je nekako i s bivsim ljubavima i zaljubljenocama za koje sam, u njihovom plamtecem trenutku, bio ziher kako su savrsene, skladne i vjecne...
Onda sam susreo jednu zaista takvu i sad sam 'don't worry, be happy' tip jer mi je savrseno lijepo.
Da sam ostao sam u neprestanom trazenju te susreo neku 'zrtvu' od tih starih zaljubljenoca vjerujem da bi mi taj pjesmuljak sjeo tocno onako kako su autori zamislili da treba sjesti. I oni su bili svjesni toga da se stvari, ljubavi, proslost,zbivanja, uglavnom, romantiziraju.
I ja mislim da je sve s tobom u savrsenom redu bez obzira sto ce, recimo, Unda reci...

[Bara huda]

To.

To sam i ja pomislila: ljudi se očito s njom uspješno identificiraju.

Što ne valja sa mnom?

Da li ljudi romantiziraju bivše ljubavi koje su morale biti loše kad su završile, ili zbilja uspijevaju doživjeti ih kao nešto što je eto prošlo i nestalo, a vrijedilo je i bilo lijepo, a da se ne pitaju zašto je propalo, gdje su promašili, gdje su pogriješili, zašto nisu to uspjeli održati.

Sad sam se pogubila.

Pa vecina ljudi i ne slusa tekst.
Pjevaju napamet bez dubljeg uzivljavanja u bitak i smisao teksta.
Ako je ritam dobar, ako je pjesma pjevna i lako udje u uho, onda je tekst manje bitan.
Vecina se ne identificira s tekstom nego onako....pjevaju jer im je lijepo.
Oni koji traze smisao u tekstu su obicno nesretno zaljubljeni. Pa se prepoznaju u tuzbalicama. Tuzaljkama. Nelogicnostima. Ili vec onom sto im ne odgovara trenutacnom stanju. Ili odogovara.
Ne mozes to smatrat za racionalno i razumno celjade. :
Doduse, ni oni sretno zajubljeni nisu bas razumni a jos manje racionalni.

[Bara huda]

Dobro, a di je tu sex???

Kako di?
Pa u parku, autu, haustoru, kinu, garazi pa cak i u krevetu.

[Euklid]

Kako di?
Pa u parku, autu, haustoru, kinu, garazi pa cak i u krevetu.

Jebeš mene, treba mi sve nacrtat...

[Bara huda]

Jebeš mene, treba mi sve nacrtat...

A ja htjela trazit na onoj undinoj ponudi muzejskih artefakata nekog tko je brkat, plect i da zna mecat ali bez da moram crtat.
Slabo mi ide crtanje.

[Euklid]

šteta, izgleda da nam zvijezde nisu bile sklone...

[Perzefona]

Samo sto se razlozi zasto nekog volimo ili nam se svidja mijenjaju s nasim godinama.

Ne.

Kad imas 20 bitno je da je zgodan i da se tvom drustvu cini cool.

Ne.

Sa 30 je vazno da je ambiciozan, da zna sto hoce i kako to postici.

Ne.

Sa 40 da je posvecen familiji, daje osjecaj sigurnosti u vas dvoje i ono sto imate.

Ne.

Kazu da sa 50 postaje bitan smisao za humor. Sposobnost da se zajedno dobro zabavljate i onak...smijete zajedno.

Ne.

Mislim da zbilja govoriš besmislice.

Možda sam ja zapela u 16. i nisam se odonda maknula. Ali ovo što si ti navela meni je... kajaznam... praktični utilitarni pristup.

Razlozi da budem s nekim meni su uvijek isti: da ga volim i on mene, da mi se raduje, i ja njemu, da ga ispunjam i on mene, da ga palim i on mene, da brine o meni i ja o njemu. Da me trpi i ne buni se, a ja njega ne.

I kako sad uklopiti sve to odjednom? Kad se i mi sami mijenjamo kako starimo i razlicite stvari postaju prioritetetne.

Ne. To su uvijek iste stvari, samo se različito manifestiraju.

Osim ako nisi zapela u vremenu pa su ti stvari koje su ti bile vazne sa 20 jednako vazne sa 50.

Zapela sam. Dobro, seks mi je sad važniji nego onda.

Ti hoces razloge zasto nekog volis i njih pronalazis u njegovim postupcima a za nevoljenje u onome sto ne radi a trebao bi da ga i dalje volis.

Ne.

Ne znam koliko je to realno, netko drugo moze raditi iste stvari kao i onaj prvi ali to nece biti to. A neces znati obajasniti u cemu je razlika.
Oboje rade isto a na tebe nema isti ucinak. Kako to?

Kako neću znati? Ne može biti jednostavnije. Npr. jednog želim da me ljubi, drugog ne želim. Ovo je samo najbanalnija ilustracija.

Ne radi se o pojedinačnim osobinama i ponašanju. Radi se skupu osobina, djelovanja i pojavnosti, jedinstvenom i meni privlačnom. Mislim, bedasto mi je to uopće objašnjavati.

Ili obrnuto, netko ti se zamjeri, radi ti pizdarije a ti mu opet oprastas ono sto nekome drugome na njegovom mjestu ne bi. Sama sebi ne vjerujes da radis sto radis, ali uporno picis istim smjerom. Koliko god ti skodi i ne osjecas se dobro. Kako i to moze biti?
Imas li racionalno objasnjenje za to?

Da. Praštam promašaje i nesporazume, nespretnosti i neznanje. Ne praštam zloću i lošu namjeru i nemar. A i to što praštam, ne činim iz plemenitosti, nego iz trgovačkih poriva: ono dobro i lijepo kompenzira ono hrapavo i kvrgavo.

Ako se kontinuirano osjećam loše, onda sam glupa. Očito i nije tako loše, ako i dalje pičim. Ako postane, odlazim.

I budem sjebana.

I nije mi do toga da ga sretnem i stavim mu ruke na ramena i cijuknem ekstatično: kako je dobro vidjeti te opet. ;ptičice, zvona, leptirići, latice, bumbari, srcad, konfete, fanfare:

Mhhhn, da! Ili ne?
Rekla bih da ovisi o raspolozenju. Uostalom, kao i vecina drugih pjesama. Nekad istu pjesmu dozivis duboko ko more...ono...to sam ja i pisana je za mene, a onda istu tu pjesmu u drugacijem raspolozenju registriras s pol uha i ni ne sjetis se kako si je duboko dozivljavala. Ili ako se sjetis, slatko se s nostalgijom nasmijes sama sebi. I mislis si....Boze, sto sam onda bila...bila...bila....upisi kakva.

Ne. Pjesma je pjesma i tekst je uvijek isti. I kad sam euforična, prepoznam tugu u tužnoj pjesmi. I kad sam tužna, skužim da neka pjesma govori o meni trenutno neprisutnim, ali sretnim osjećajima.

[Bara huda]

Ne.
Ne.
Ne.
Ne.
Ne.

Mislim da zbilja govoriš besmislice.

Možda sam ja zapela u 16. i nisam se odonda maknula. Ali ovo što si ti navela meni je... kajaznam... praktični utilitarni pristup.

Razlozi da budem s nekim meni su uvijek isti: da ga volim i on mene, da mi se raduje, i ja njemu, da ga ispunjam i on mene, da ga palim i on mene, da brine o meni i ja o njemu. Da me trpi i ne buni se, a ja njega ne.

Ne. To su uvijek iste stvari, samo se različito manifestiraju.

Zapela sam. Dobro, seks mi je sad važniji nego onda.

Ne.

Kako neću znati? Ne može biti jednostavnije. Npr. jednog želim da me ljubi, drugog ne želim. Ovo je samo najbanalnija ilustracija.

Ne radi se o pojedinačnim osobinama i ponašanju. Radi se skupu osobina, djelovanja i pojavnosti, jedinstvenom i meni privlačnom. Mislim, bedasto mi je to uopće objašnjavati.

Da. Praštam promašaje i nesporazume, nespretnosti i neznanje. Ne praštam zloću i lošu namjeru i nemar. A i to što praštam, ne činim iz plemenitosti, nego iz trgovačkih poriva: ono dobro i lijepo kompenzira ono hrapavo i kvrgavo.

Ako se kontinuirano osjećam loše, onda sam glupa. Očito i nije tako loše, ako i dalje pičim. Ako postane, odlazim.

I budem sjebana.

I nije mi do toga da ga sretnem i stavim mu ruke na ramena i cijuknem ekstatično: kako je dobro vidjeti te opet. ;ptičice, zvona, leptirići, latice, bumbari, srcad, konfete, fanfare:

Ne. Pjesma je pjesma i tekst je uvijek isti. I kad sam euforična, prepoznam tugu u tužnoj pjesmi. I kad sam tužna, skužim da neka pjesma govori o meni trenutno neprisutnim, ali sretnim osjećajima.

Ali ja onda ne kuzim sto ti zelis?
Ti sve znas sto se tebe tice i sve ti je jasno, sto netko drugi napise nije ti jasno i suprotno je tvom shvacanju ali bi svejedno da svakako shvatis kako drugi gledaju. I shvacju. Makar ti ne mozes to shvatiti, ali rado bi. Ili ne bi.

[Bara huda]

šteta, izgleda da nam zvijezde nisu bile sklone...

Ma nema veze.

[Perzefona]

Ali ja onda ne kuzim sto ti zelis?
Ti sve znas sto se tebe tice i sve ti je jasno, sto netko drugi napise nije ti jasno i suprotno je tvom shvacanju ali bi svejedno da svakako shvatis kako drugi gledaju. I shvacju. Makar ti ne mozes to shvatiti, ali rado bi. Ili ne bi.

Želim znati što je to tako dobro u susretu s bivšom ljubavi. Koja je valjda s nekim razlogom postala bivša. Ne kužim gdje je tu mjesto ushitu i sretnosti.

[Bara huda]

Želim znati što je to tako dobro u susretu s bivšom ljubavi. Koja je valjda s nekim razlogom postala bivša. Ne kužim gdje je tu mjesto ushitu i sretnosti.

[/quote][/quote]
Nekom je, nekom nije. Tebi nije ali kao da uporno hoces shvatiti kako nekom je. Ili da on shvati kako tebi nije. A to ne mozes kad imas svoju a ne tudju glavu kojom mislis.

Ja sam rekla da ljudi pjevaju ne misleci puno o tekstu, ali ni to ti nema smisla jer...zasto onda pjevaju a ne misle to sto pjevaju. Pa eto, jebiga, ljudi su takvi. Pjevaju i ne misle. Sta sad?

Ima bivsih s kojima se ne bih rado uopce srela, ima i onih za koje mi je svejedno, imai onih za koje bi mi bilo drago. Iako ne tako dobro i odusevljavajuce kao sto pjesma kaze ali ono...di si, sta si, i sto ima.
Ako se spomene sto je bilo....a sta sad, dovoljno sam odrasla da se vec snadjem sta cu odgovoriti bez neugodnosti.

[Perzefona]

Nekom je, nekom nije. Tebi nije ali kao da uporno hoces shvatiti kako nekom je.

Pa naravno. O tome i jest tema. Hoću shvatiti.

Uvijek mi se to događa. Izložim svoje mišljenje, ponudim ga na raspravu i reviziju i korekciju. Ne dobijem prihvatljive argumente ili objašnjenja, i onda ja ispadnem prgava i tvrdoglava. Da se kruto držim svog mišljenja i da ga ne propitkujem, ne bih ga ni ovdje stavila na ogled.

Ili da on shvati kako tebi nije.

To mi nije cilj. Ne mora prihvatiti nitko moje, samo neka me razložno opovrgne.

A to ne mozes kad imas svoju a ne tudju glavu kojom mislis.

Pa šta sad hoćeš reć da forum nema smisla i da poslije ionao svi mislimo svoje kao da i nismo razgovarali i raspravljali?