Životne odluke

[Lord Byron]

Ali kako možeš znati da to nije najbolje što ti se moglo dogoditi, tj. da te neka druga odluka ne bi odvela u još veću vukojebinu ili pod kotače nekog šlepera?

Pogrešnost neke odluke može se gledati "relativno" (u odnosu na neke druge, možda pogrešnije) ili "apsolutno" (sâme za sebe). Teško da je nešto što čovjek naknadno smatra ozbiljno pogrešnom odlukom, u stvari najbolje što mu se moglo dogoditi.

To što postoje neke druge, pogrešnije,odluke, ne čini jednu odluku više ili manje pogrešnom. Krađa automobila nije bezazlenija zato što je netko negdje opljačkao milijune iz banke.

[Morticia]

Ne znam, valjda sam ja jedna od onih koji ipak vjeruju u tu neku "sudbinu", u to da svako zašto ima svoje zato.
Mislim da nije sve što nam se dogodilo u životu plod isključivo naše odluke.

[Potjeh]

To što postoje neke druge, pogrešnije,odluke, ne čini jednu odluku više ili manje pogrešnom.

Ova rečenica je meni karika koja je nedostajala. U to ime, zahvaljujem.

Preispitati prošlu odluku ne znači usporediti je sa drugim odlukama koje nismo donijeli umjesto ove već sagledati posljedice svoje odluke i zaključiti je li bila ispravna ili nije. Utoliko je moja usporedba sa tržištem kapitala promašena.

[Emericzy]

Ma ja mislim da čovjek, osim u nekim ekstremnim situacijama tipa sjedneš u auto s 2 promila u krvi i usmrtiš nekoga, i ne može točno znati da li su odluke koje je donio bile pogrešne.

Premda, sve si nešto mislim, da je netko tamo 1935, omamljen dobrim pivom na povratku s Oktoberfesta, malo lošije vozio svoj Adler ili Horch i pogazio jednog wannabe slikara s komičnim brčićima...

[blue]

Zanimljiva tema

Da, mislim da treba preispitati, ako možeš naći neku pouku u tome, čisto da bi sljedeći put bio pametniji, ali nakon toga spremiti to u ladicu "prošla iskustva" i bok. Stalno mrcvarenje šbbkbb mi se ne čini ni korisno ni produktivno, na kraju, treba preuzeti odgovornost za posljedice svojih odluka i dobrih i loših, vidjeti kakve su trenutne okolnosti i pokušati izvući najviše od onoga što se može danas. Stalno preispitivanje prošlosti mi se čini nojevska metoda, ono, kmeee, da tada nisam, sad bi...

Mislim da nije sve što nam se dogodilo u životu plod isključivo naše odluke.

Točno to, svaku odluku donosimo u određenim okolnostima, a na taj vanjski faktor rijetko kad možemo utjecati.

Premda, sve si nešto mislim, da je netko tamo 1935, omamljen dobrim pivom na povratku s Oktoberfesta, malo lošije vozio svoj Adler ili Horch i pogazio jednog wannabe slikara s komičnim brčićima...

Kao što se ne može promijeniti prošlost, ne može se ni predvidjeti budućnost, u skladu s time, preventivno gaženje nekog jer bi mogao postati Hitler je čudovišno

[blue]

.integrirano u gornji post

[ElliQuinn]

Premda, sve si nešto mislim, da je netko tamo 1935, omamljen dobrim pivom na povratku s Oktoberfesta, malo lošije vozio svoj Adler ili Horch i pogazio jednog wannabe slikara s komičnim brčićima...

1935. je prekasno. Možda 1925.?

[Emericzy]

1935. je prekasno. Možda 1925.?

Točno.

[baja]

Za razliku od burze nemoguće je ustvrditi što bi se dogodilo da smo donijeli drugačije odluke. Ako je prethodna rečenica točna onda je pitanje, trebamo li se zamarati odlukama koje nismo odlučili?

ne
iako na iskustvu učimo i promišljanjem korigiramo odnos prema izazovima ipak pretpostavke "da sam onomad...", "onda bi danas...." smatram romansiranim samosažaljevanjem
svaka odluka, kao akcija, donosi prekobrojne reakcije koje je nemoguće sagledati u cijelosti
zato nastojim donositi odluke što manjeg opsega

[Stitch]

Imati u životu funkciju Undo bilo bi korisno samo na prvi pogled. Ali tako ništa ne bismo naučili. Ne računam, dakako, prometne i druge nesreće, govorim o iskustvu koje stječemo griješeći. I pameti. Da nije toga, ne bismo bili nimalo mudriji. Ne bismo rasli i napredovali. Sve bi nam se vjerojatno svodilo na ugodu, na nekakav hedonizam. Što samo po sebi nije loše, ali to je tek djelić priče.

[Margarita]

Premda, sve si nešto mislim, da je netko tamo 1935, omamljen dobrim pivom na povratku s Oktoberfesta, malo lošije vozio svoj Adler ili Horch i pogazio jednog wannabe slikara s komičnim brčićima...

Svejedno, izronio bi neki drugi Führer. Sjetim se Tolstojeva Kutuzova i Napoleona koji su, meni genijalno, prikazani kao marionete vremena i društvenih zbivanja. A odluke ko odluke, kako siješ tako ćeš i žnjet.

[Potjeh]

Svejedno, izronio bi neki drugi Führer. Sjetim se Tolstojeva Kutuzova i Napoleona koji su, meni genijalno, prikazani kao marionete vremena i društvenih zbivanja. A odluke ko odluke, kako siješ tako ćeš i žnjet.

Možda bi se cijeli rat odgodio još nekoliko godina. Taman da sve sukobljene strane razviju nuklearno oružje.

[ElliQuinn]

Svejedno, izronio bi neki drugi Führer. Sjetim se Tolstojeva Kutuzova i Napoleona koji su, meni genijalno, prikazani kao marionete vremena i društvenih zbivanja.

Povjesničari se, ugrubo, dijele na one koji smatraju da povijest pokreću velike osobe i one koji smatraju da velike osobe postaju velikima jer su bile na pravom mjestu u pravom trenutku kad su se zbivanja pokrenula.

[Emericzy]

Povjesničari se, ugrubo, dijele na one koji smatraju da povijest pokreću velike osobe i one koji smatraju da velike osobe postaju velikima jer su bile na pravom mjestu u pravom trenutku kad su se zbivanja pokrenula.

Hmmmm... Jebiga... kako sad da znam u koju kategoriju spadam?

[Margarita]

Hmmmm... Jebiga... kako sad da znam u koju kategoriju spadam?

Eh, i ja bih veliku osobu na pravom mjestu u pravom trenutku. Često je najvažnije u odluci potrefiti pravo vrijeme.

[Melody]

Ja se slažem s onim povjesničarima koji vjeruju da su velike osobe postale velike, jer su bile na pravom mjestu u pravo vrijeme. Valjda je takvo moje iskustvo.

Odlukama koje smo donijeli trebamo se zamarati ukoliko se javi šansa da promijenimo njihovo značenje u našem životu. Tu šansu obično sami stvaramo. Prema tome, lako je odlučiti se za da ili ne.