Psihokauč - upomoć!!!!

[Donna Sole]

i ja sam lopata i dobro zboriš

[elma]

Kako se nosite s ocekivanjam drugih za vas? Npr ja sam provela Bozic objasnjavajuci rodbini zasto jos uvijek nisam zavrsila faks ("a bila sam tako dobra i uspjesna u školi, vec treba da radim" ) i necu tako skoro

[Euklid]

Jebi im svima mater i zavrsi taj usrani faks vec jednom

[elma]

Danas sam pocela raditi na tome. Vidjet cu koliko ce me drzati

Cak sam dobila savjete da neka odustanem... Sto reci na to?
Možda bi mi bilo bolje da odustanem, zaposlim se, upisem višu, a opet ulozila sam vrijeme, a i nekakav kakav takav trud u cijelu tu pricu
Ne zelim se ispisati.
Kako da to kazem, a da me ljudi shvate? Rekla sam to ovaj Bozic osobi za koju sam mislila da ce me razumijeti, da je veliki prijatelj i ona mi je rekla da nisam normalna, da se upropastavam, da mi je vrijeme da shvatim da nikad necu zavrsiti ovaj fakultet....
Znam da sam dosadna, nemorate mi odgovoriti (iako bi htjela da neko nešto napiše), samo me nemojte mrziti

[Margarita]

Znam da sam dosadna, nemorate mi odgovoriti (iako bi htjela da neko nešto napiše), samo me nemojte mrziti

Nisi dosadna. Meni je otaljavanje način života ali odustajanje nije moj stil. Tako da te potpuno kužim.

[Almost Rosey]

Znam da sam dosadna, nemorate mi odgovoriti (iako bi htjela da neko nešto napiše), samo me nemojte mrziti

Eo ja te ne mrzim. Ako ti išta znači ta informacija, da te tamo neka Almost Rosey ne mrzi.
Ajmo dalje.
Što se tiče rodbine, meni to smrdi na zabadanje nosa tamo gdje mu nije mjesto. A ponekad valja ljude upozorit na to, kao, "ne sekirajte se vi". Tako da je tu važnije tko govori nego što govori - zbilja, očekivanje rodbine za tebe? Uticaj rođaka na životni put?
Što se faksa tiče, pišeš da se ne želiš ispisati. Ako je tako, i nemoj. Ali se pokušaj opet prisjetiti, onako pravo, ozbiljno, ne u pet minuta, zašto si upisala tja faks i što si time htjela postići. Jer svo to uloženo vrijeme i studiranje nije samo sebi svrha, ili? Također, ako te tko financira za vrijeme studiranja, bilo bi pristojno uzeti u obzir njihove mogućnosti i namjere, no pretpostavljam da su to ljudi koji su ti mnogo bliži od neke tamo rodbine (s kojojm se, prema mom iskustvu, znaju itekako urotiti u takvim obiteljskim okupljanjima) i da s njima nalaziš zajednički jezik i ne vidim ništa neobično u tome da na pitanja o faksu odgovaraš njima.
Što se prijatelja tiče, ljudi vole misliti da će ti dati perspektivu, da ćeš progledati ako ti oni samo malo prišapnu nešto što već znaš i o čemu si zasigurno promislila barem jedanput. Idiot nisi, pa što bi ti govorili nešto što već znaš?

Poslušaj se, što bi rekao jedan moj stari profa, "održi partijski sastanak sama sa sobom", razmisli što hoćeš, posloži prioritete, isplaniraj kako do toga doći, prestani si zamjerati jer je i odugovlačenje proces kojim se dolazi do cilja.


Sad me ispričajte, idem napisati priručnik za samopomoć

[Splenda]

Danas sam pocela raditi na tome. Vidjet cu koliko ce me drzati

Cak sam dobila savjete da neka odustanem... Sto reci na to?
Možda bi mi bilo bolje da odustanem, zaposlim se, upisem višu, a opet ulozila sam vrijeme, a i nekakav kakav takav trud u cijelu tu pricu
Ne zelim se ispisati.
Kako da to kazem, a da me ljudi shvate? Rekla sam to ovaj Bozic osobi za koju sam mislila da ce me razumijeti, da je veliki prijatelj i ona mi je rekla da nisam normalna, da se upropastavam, da mi je vrijeme da shvatim da nikad necu zavrsiti ovaj fakultet....
Znam da sam dosadna, nemorate mi odgovoriti (iako bi htjela da neko nešto napiše), samo me nemojte mrziti

vrijeme ti je da shvatiš da moraš odustati, ali ne od faksa, nego od druženja s tom osobom koju nazivaš velikim prijateljem. (ako još nisi.)

[Eks]

vrijeme ti je da shvatiš da moraš odustati, ali ne od faksa, nego od druženja s tom osobom koju nazivaš velikim prijateljem. (ako još nisi.)

Zašto?
Ja bih možda bila zahvalna nekom (doduše, ja sam previše tvrdoglava pa ionako ne bih poslušala, nažalost) da mi je opalio par metaforičnih šamara da shvatim što radim. Ili ne radim.
Kajla, kao i ja npr. održava status quo u kojem se samo mrcvari i produljuje mladost, comfort zone i što sve već ne, tepa si kao i ja da je sve to šarmantno biti tako nepronađen i vječni student, a zapravo je nakaradno i jadno u ovom svijetu gdje ljudi s 22 završe faks i s 27 imaju već neko radno iskustvo. Ali ne, mi smo oh so spešl. I da, većina ljudi ne shvaća tu našu poziciju i to s pravom. Jer velik dio toga proizlazi iz "lijene guzice" i ničeg drugog. Da, svi imamo probleme, ovo ono, imaju i drugi, so what?

Ja ne zamjeram više ljudima koji ne shvaćaju zašto netko s 27 u guzici ne završi svoj fakultetić jer ono, koliko god to boljelo moj krhki ego, u pravu su. I zašto bi prijatelj bio nužno netko tko osobi tepa isto ono što si ona sama tepa? I noga u guzicu je korak naprijed. Mora da je prekrasno doći u tridesetima i govoriti poslodavcima koliko si oh neshvaćen. Je, kriv je okrutni kapitalizam i ova država, svi su krivi što smo mi podbacili, kako ne. Krivi su loši profesori, krivo ovo ono, kao da ostali to nisu imali. Ako je krivica u okolnostima i oko 40 posto, a i to je previše, naših je onih 60.

Ono, realno stanje jest i za kajlu i mene i svakog u sličnim problemima da će tom piru kad tad doći kraj, a htjela ona, ja il netko treći ne ostat bez diplome, ostat ćemo nastavimo li ovako. Ja sam vidjela ljude na fejsu koji su ovog rujna gorke suze lili i pili apaurine jer nisu mogli vjerovat da je okrutni rektorat zatvorio vrata i zaključio da oni upisani prije 2003-e više nemaju prava nastaviti studij. Vjerovali su da mogu unedogled... svi oni imaju dooobro opravdanje... a zapravo je činjenica da ih je boljelo dupe za faks, bez obzira jesu li se oženili, dobili djecu, putovali, radili (eventualno teška bolest dolazi u obzir, ali takvi su nakon što bi se sabrali polagali ispite) i da su mislili da će se kad tad dočepati papira. A ne ide tako. I ne treba ići.

I ja sam jedna od tih. Koje boli kurac za faks, želi papir, a ne mrda s mjesta i misli da mi svi nešto duguju, od države preko rektorata do prijatelja da mi tepaju iako sam lijena guzica i sjebavam si život. I koja umire od straha pri pomisli na prvi razgovor za posao i misli da će je potencijalni poslodavac rasplakati na tom razgovoru. Strah od života, buhuhuhu. Baba roga.


I svi danas misle da je oh so cool biti sjeban i s tisuću nesavršenih mana. Ja prva, što sam odrasla na Ally McBeal, ženi koja se utapa u svojoj beskonačnoj drami i najviše u životu bi je unesrećilo da bude sretna. Svi će se pohvaliti kako su nešto zajebali, a kad se netko pohvali da je nešto super napravio onda će to proć uz dva bravo, tri zavidne i četiri "imala je sreće" ili moj fav "ko zna kako je došla do toga". Ali kad se treba hvalit luzerstvom, pizdarijama, sjebavanjem sebe i drugih, oh, tu smo prvi... vadimo da vidimo čiji je veći. Kao da prvi dobiva neku posebnu nagradu. To je toliko daleko od stvarnog života da je naprosto odvratno. Ali je kao uzvišenije od onih jadničaka koji ustaju zorom, idu na posao, stavljaju sebi kruh na stol i idu leći kao ljudi i žive ekšli kao ljudi, a ne tinejdžeri u pelenama. Jes, baš jest. Mada, nisu ni oni imuni na ove pubertetske boljke. Kako tko.
Ali jako je uncool biti zadovoljan. Uostalom, kao da zadovoljni ljudi imaju vremena ispisivati plahte na netu. Mislim, svi vjeruju u to, ali bivajući na netu četiri godine, to je, barem mojim očima gledano, najveći bullcrap stoljeća.

Jebote, kad si sretan, znam po sebi, nemaš potrebu nikome pametovati, jednostavno ti se ne da, nemaš potrebu vrijeme koje možeš utrošiti u stotinu aktivnosti prosipati na nešto tako prazno i šuplje kao što su društvene mreže, forumi... čime to oplemenjuje više nego gledanje Sulejmana? A takvima se forumaši rugaju. Isuse,ono baš Isuse. Ali ako povjerujemo da je zadovoljstvo relativno, da je normalan život diskutabilan, da su svi oh so sjebani, onda nam je lakše, onda možemo i dalje metiljati u prazno i tješiti se da smo dio jednog kolektivno sjebanog Univerzuma. Jadno. Jer ono, ima ljudi koji ne životare, nego žive. A žalosno je da mi koji prema svojim mogućnostima ne bi trebali istinski životariti, životarimo. Jebeno žalosno. I dosta mi je mojih i tuđih relativizacija. Nekad stvari jesu crno bijele i jednostavne. A filozofiranje oko toga je kul, ali isto tako, vodi i u ludaru.
No dobro, to je sad velika digresija.

E pa well, nekad ti netko treba reć tko si, što radiš ili se maknut od tebe i prestat sudjelovat u tvojoj drami u tri čina koja je zapravo čisto prenemaganje. Da nema interneta prenemagali bi se u babinoj špajzi. Ajte, molim vas. Nitko tko je išta života okusio ti neće reći, čuj, nema veze što studiraš deset godina.. to će ti reći samo oni koji su bili u istoj situaciji ili koji jesu u istoj situaciji ili oni koji nisu ništa napravili u životu, ali im je netko drugi, naravno, kriv za to. Svi ostali će ti reći da sereš. S pravom.

Eto. There I said it.

Odrastimo.

I Trkeljanje je crklo dok sam ovo pisala...

Neka netko napiše što je radio prošle godine? Mogu ja, mogu ja? Visila na forumima. Jebote jada.

edit: apsolutno ne očekujem da se itko složi s ovim, štoviše, upravo suprotno jer u povijesti otkad sam na netu nikad nitko nije priznao da je tu iz ovih razloga. niti će ikad. dapače, očekujem filozofiju tipa "a što je uopće sreća, a tko su ti ljudi koji "žive" ah oh ah nama je zapravo i dobro, a ako i nije moglo je i gore, a ako i nije, nema veze, a ako nije nije to uzročno povezano blablatruć".

Svojedobno je bila na fhr rasprava o broju postova i imanju života.. ljudi su se branili da brzo tipkaju. ej, brzo tipkaju ja bih propala u zemlju da to izgovorim, od sramote. jer i ja brzo tipkam.
sinoć mi je bilo ultra dosadno i virnula sam s moba na forum. ne, nisam bila sretna. nisam bila zadovoljna. jer nisam bila gdje sam htjela biti is kim sam htjela biti. ergo, nisam živjela. ali taj jalovi RL i dalje ne ide u prilog produktivnom VL-u... VL bi trebao biti začin, a ne način života. A onaj tko ima ogroman broj postova, jebeš ga, neka babi svojoj govori da mu je začin.

Još su mi draži oni koji pogledaju što ih zanima i brzo otipkaju post svatko tko je jednom sudjelovao u aktivnoj temi od preko 10 stranica zna da to znači sate izgubiti na net... nema tu ja pogledam. ali nećemo o osnovama.

al to je kao s drogom, imaš rekreativce i ovisnike.

[Eks]

Jedino me tješi što od tri čovjeka ovo nitko neće pročitat, možda jedan.

Eto, koliko sam nasrala, a mogla sam radit nešto korisno, ribat zahod recimo.

[Splenda]

možda je moj dojam krivi, ali onaj komentar nije bio "nogom u guzicu" nego više "prijateljice,znam da si sjebana, ali ne samo to, ovime ti dajem do znanja da mislim da si uz to glupa i nesposobna i odmah sam sama sebi bolja pored tebe takve pa se zato družimo" , kajla joj je dala do znanja da ima volje i da ne želi odustati.

meni je forum mjesto druženja i zafrkancije, i da sam u savršeno sretnoj vezi i sve super u rl, nedostajalo bi mi mjesto gdje mogu lijepiti pizdarije koje nađem na netu(plakati hdz bih, ftw ), komentirati gluposti, dati savjet nekome ili svoje mišljenje koje možda nekoga potakne na razmišljanje, kao što su meni davali.
u kojih 6-7 godina foruma, bilo me je i u sretnim i manje sretnim danima online.
da zanemarim sve ovo gore, najobičnije pričanje na nekoj chat temi o tome kakav nam je bio jedan običan dan s ljudima s kojima se godinama čitaš, a neke i poznaješ, bez nazovimo to ičeg korisnog za ikoga, ne mislim da smo svi skupa jadni jer umjesto toga nismo se natjerali upisati neki sport ili nešto što nas napola zanima, ali je vrijednije od piskaranja po forumu i znači imanje života. mene ovo više zabavlja i ispunjava od hrpe toga što sam probala, i donosi daleko manje frustracija, a bila sam i na tečajevima plesa i inim pizdarijama koje bi kao trebale biti više vrijedan hobby od foruma.

[Eks]

možda je moj dojam krivi, ali onaj komentar nije bio "nogom u guzicu" nego više "prijateljice,znam da si sjebana, ali ne samo to, ovime ti dajem do znanja da mislim da si uz to glupa i nesposobna i odmah sam sama sebi bolja pored tebe takve pa se zato družimo" , kajla joj je dala do znanja da ima volje i da ne želi odustati.

Meni bi tako zvučalo pred par mjeseci. Ali kad maknem ego na stranu, ne zvuči mi tako. I ne kužim što joj je frendica trebala reć- pametna si ti, sredit ćeš to. Ček da se nasmijem. Ima volje? Nema. Upravo volja je ono što joj kronično nedostaje inače bi već završila. Jedina volja koju ima je održavanje statusa quo jer nema blage veze što će iza faksa.
Ljudi to prepoznaju. Zato joj je i rekla. Ako netko udara motikom o kamen godinama, nekom od prijatelja će dopizdit pa će poslat u kurac i njega i motiku i reći d je to kamen. Ne vidim ništa loše u tome.
A znam kako je to kad ne želiš odustati, a opet, svakog dana odustaješ od faksa.
Ali se više nemam obraza uvrijediti kad mi netko kaže da se zajebavam. Jer to je istina.

meni je forum mjesto druženja i zafrkancije, i da sam u savršeno sretnoj vezi i sve super u rl, nedostajalo bi mi mjesto gdje mogu lijepiti pizdarije koje nađem na netu(plakati hdz bih, ftw ), komentirati gluposti, dati savjet nekome ili svoje mišljenje koje možda nekoga potakne na razmišljanje, kao što su meni davali.

Ne znam, ja sam najviše postova nakucala kad sam imala i intenzivan RL. Jesam li bila sretna, hm, nisam, jesam li bila zadovoljna, hm, nisam, bila sam nadrogirani hrčak koji je trčao po svoj šut navečer nakon posla i skraćivao sebi san. Ok, kažem, neki su rekreativci, ali takvi u pravilu nisu rezidenti foruma. Smiješno mi je kad rezidenti počnu roflati na optužbe za neimanje života, a ostavili su pola mozga, duše i prstiju na forumu. I ako ja koja sam tipkala na istim temama s rezidentima znam koliko treba uložiti truda i vremena u sudjelovanje u raspravama, priznam to, onda me uvijek začudi kako to oni svemirski brže tipkaju od mene... a budimo realni, meni bi i mačka i kaktus krepali pored moje interneske aktivmnosti.. ali ljudi koji su sa mnom u rovovima na forumima valjda su super ljudi, šta ja znam pa stignu sve. Tebe ne doživljavam kao rezidenta, ne znam koliko tamo imaš postova, nebitno, a i ne prozivam nikoga, prozivam sebe.

u kojih 6-7 godina foruma, bilo me je i u sretnim i manje sretnim danima online.
da zanemarim sve ovo gore, najobičnije pričanje na nekoj chat temi o tome kakav nam je bio jedan običan dan s ljudima s kojima se godinama čitaš, a neke i poznaješ, bez nazovimo to ičeg korisnog za ikoga, ne mislim da smo svi skupa jadni jer umjesto toga nismo se natjerali upisati neki sport ili nešto što nas napola zanima, ali je vrijednije od piskaranja po forumu i znači imanje života. mene ovo više zabavlja i ispunjava od hrpe toga što sam probala, i donosi daleko manje frustracija, a bila sam i na tečajevima plesa i inim pizdarijama koje bi bile više vrijedan hobby od foruma.

A nemam pojma... ok je kao što rekoh, ako je povremeno. Ili sat dva dnevno. Tako nekako otprilike, d ne cjepidlačim.

Uostalom, što ja raspravljam, sad sam ti vidjela broj postova Ti sto, ja 10 tisuća

[Potjeh]

Visila na forumima. Jebote jada.

Ako ti išta pomaže, frajeri u tvojoj situaciji obično se manijakalno nakače na računalne igre. Forum ti barem nudi mogućnost upoznavanja nekog zanimljivog, nečeg novog ili barem kao mjesto za ovakve introspekcije.

Iako, čitajući tvoje plahte nisam mogao ne osjetiti se ko u onim američkim teen filmovima gdje cura ide na ples s luzerom samo zato jer je ostala bez svih drugih opcija.

[Tristana]

Ex, baš ti je lijep ovaj post. Onako gorko lijep
Uživala sam dok sam ga čitala uz ( duuuugu ) kavicu.

[..a unda]

Ex, baš ti je lijep ovaj post. Onako gorko lijep
Uživala sam dok sam ga čitala uz ( duuuugu ) kavicu.

moram priznat da ga bas i nisam razumio potpuno. ali sam primijetio nesto o broju postova, zivotu i brzom tipkanju..

i sad, sta ako neko ima puno postova, a tipka ne sporo, nego je ono, spor ka otok?

[ali]

Tema je super. Sigurno i pomaže.



Samo da se valjat po kauču

[..a unda]

Tema je super. Sigurno i pomaže.



Samo da se valjat po kauču

..i vikat upomoc.

[Eks]

Ne vičem upomoć. Boli me kurac. Honestly. Nit čitam što mi ne paše. Ako se oću nad nekim sažalijevati ili ljutiti, odem na pijacu, tamo uvijek ima materijala, čuju se razne sudbine.

[..a unda]

Ne vičem upomoć. Boli me kurac. Honestly. Nit čitam što mi ne paše. Ako se oću nad nekim sažalijevati ili ljutiti, odem na pijacu, tamo uvijek ima materijala, čuju se razne sudbine.

..pa ne vices ti. daj malo pogledaj naslov topika..ti samo ja, pa ja,a starti mislis kako je meni?

[Eks]

..pa ne vices ti. daj malo pogledaj naslov topika..ti samo ja, pa ja,a starti mislis kako je meni?

Pa ja uvijek mislim da se sve vrti oko mene, poše, kad ćeš više naučiti.

[ali]

Idem ja bolje, još ću dobit kuku i motiku u leđa

[..a unda]

Idem ja bolje, još ću dobit kuku i motiku u leđa

di ces tek si dosla.

aj, pricaj, lezi..sta te muci?

[..a unda]

Pa ja uvijek mislim da se sve vrti oko mene, poše, kad ćeš više naučiti.

sta se tu ima naucit? cuj, ja mislim da trebas nabavit pasa.

[karambol]

Idem ja bolje, još ću dobit kuku i motiku u leđa

E...i kosu u ruke i grablje u gujcu...

Treba se paziti...

[..a unda]

E...i kosu u ruke i grablje u gujcu...

Treba se paziti...

trtasi.

[karambol]

trtasi.

Ma jok...samo sam lijenguzac...ne da mi se kopat...

Ali gle sad kad je dosla Ali, jer sam i nju pozelio za novu godinu na trkeljanju, moram ici na ovo moje faking jebeno Sljeme...densing kvin trofi po blatu i Bandicu....