blue » wrote:
Primjenjenu umjetnost smatram više svrhovitom od ostalih umjetnosti, jer, pa ono - iskoristiva je

Ono što ima neku uporabu vrijednost, čini mi se važnije od nečega što nema upotrebljivost. Drugim riječima ako rangiram umjetničku vazu ili umjetnički kipić - vaza je "bolja" umjetnost (ne uspoređujem vazu iz Ofertissime i Davida, da ne bi bilo zabune).
I
unda, stvarno sumnjam da će
Emericzy u mojim upisima "doć na svoje", ne bi rekla da on iskoristivost i/ili korisnost nekog umjetničkog djela gleda kao ikakav kriterij. Ili?

nisam mislio da ce tvojim postom doci na svoje, ali malo spekuliram, simuliram jedan put kud bi se moglo krenut koristeci tvoje rijeci.
ali, amo se kladit, koeficijent 1,02 da ce emerici to spojit i pocet o ars amandi, ars buteljsndi i ars klopandi.

mislim, citao ja ovidija, skandirao stovise..
uvijek se moze nesto sto smatras sebi korisnim ili ugodnim oplemeniti nekim razlogom, opravdanjem ili imenom..npr, umjetnost...filozofija..
pa, sad..mozemo o tome govorit koliko umjetnost ima svrhe, jel je treba imat i jel je uopce ima, jel se radi o onom stono bi se gugutalo..cistom estetskom dozivljaju (sto bi onda , naravno, spominjuci estetiku podrazumijevalo i znanje, sto opet u svojoj nekoj krajnjoj fazi dovodi do lartpuraltizma, brendarenja, snobizma, dopadljivosti, kica) ili o drugacijem vidjenju, tumacenju, istrazivanju onoga sto smo skloni nazvati stvarnost ili se mozda radi o nekim presjecima jednog, drugog..i treceg, cetvrtog, ko zna.
nadalje, upotreba, korisnost. sve zavisi kad ti sta treba i jel treba. dobro dizajniran cekic, da lezi u ruci, ergonomican, da se manje ruka umara, nesumnjivo je ili moze bit lijepi i funkcionalni predmet, ali ko u ruci ima samo takav, ba bio on i lijepo dizajniran cekic, sve ce mu okolo izgledat kao cavli. (ne cavli kod rijeke.)

primijenjene umjetnosti ili na nekim jezicima..artes aplikades, aplajd, cesto imaju svrhu dekoracije, a industrijsko doba je nametnulo takvu umjetnost skoro kao jedinu, usudit cu se reci. u svakom slucaju radi se o umjetnosti u nekoj seriji, s tim sto se industijalizacijom i novim tehnologijama koje danas olako serijski nude neku unikatnost, dakle rijetkost, dakle potraznju, nekadasnji smisao primijenjene umjetnosti toliko mijenja da se pitam sto je od dijela naziva..umjetnost, uopce ostalo osim imena.
ima puno korisnih stvari, koje nam olaksavaju ili cak cine zivot, ali zbog toga nisu umjetnost ili ne nuzno. npr, automobil, kamion. ili kompjuter. ili stroj za pranje rublja. oni mogu biti bolje i losije dizajnirani, dakle, upotrebljivi, korisni i iskoristivi, mozemo ih ukrasit..npr naljepnicom na kojo pise..ovo je lijepo ili nekim drugim simbolom koji ce imati isto znacenje, ali sumnjam da cemo mi postati bolji i ljepsi, u sokratovskom nekom smislu, da cemo prepoznat negdje nesto o sebi ako uzivamo satima gledati gledati kako stroj pere, a nismo neki postmoderni budisti, samani, sufiji koji ce se na takav nacin zamantrat.
sad, tu imamo i pojam rangiranja, zivimo u rangirajucem dobu u kojem je sve brojcano izmjerljivo i tu se sad opet pojavljuje problem, kompatibilan problem, jer se korisnost moze na takav nacin prebaciti na trzisnost, a to onda otvara opet brojna pitanja..slobode izbora, ravnopravnosti izbora, ponositosti na izbor, zelja za potvrdom od drugih vlastitog izbora, dakle, postovanje, cime se kriteriji potpuno prebacuju na sasvim druga podrucja koja nemaju ili barem ne bi trebala imati veze sa umjetnoscu.
ta neka vaza koja ce se tebi svidjet, neobicna neka vaza, moze funkcionirati sasvim dobro bez da se i jedan cvijet stavi u nju, a sad, kako sve moze funkcionirati, na koje sve nacine ces se vezat za tu vazu, sto ces sve ti u njoj vidjet to su pitanja koja ovise samo tebi, npr.
nakon nekog vremena sama ces znat jel se radi o dekoraciji, o umjetnosti ili samo o jos jednom zamjenjivom razbijenom predmetu kojeg ce zamijeniti potpuno novi neki predmet i tako nas na taj nacin nekako ispuniti.
aj, kazi da te ovo danas nazivciralo tako da budemo ontopik.
