Ljudi koji cijeli život trče isključivo za zaljubljenošću, tzv. butterfly junkies su, po mom dosadašnjem iskustvu, totalno neispunjeni.
Tj. nisu sami sebi dovoljni pa grčevito traže podražaje iz vana i da ih druga osoba ispunjava.
Nažalost, nisu ni svjesni da ih je nemoguće ispuniti jer su rupe bez dna.
Ne vole sebe, zato im je silno potrebno da ih netko drugi "voli" na takav bezglav način.
I uglavnom su totalne emocionalne pijavice koje te crpe i crpe i crpe.
I nikad im nije dovoljno.
Ne mogu podnijeti da ih netko vidi realno, tj. sa svim manama i uvjereni su da ih partner, kad dođe do tog trenutka, a to je upravo trenutak kad spadaju ružičaste naočale, više ne voli.
Jer "nisu dovoljno dobri".
Šteta, jbga, jer su mahom to kvalitetne osobe koje, nažalost, ne vide svoju kvalitetu i uopće ne dozvoljavaju ikome da ih istinski voli.
Žele samo iluziju jer u realnosti "ne valjaju".
A zanimljivo je to, da upravo takvi, najčešće tvrde kako žele nekog tko će ih voljeti i onda kad su na dnu.
Ali ne žele, ne ustvari.
