(Ne)vjernost

Kopulacija, masturbacija i nešto malo o ljubavi
User avatar
..a unda
Undaminator
Posts: 21472
Joined: 18 Sep 2011, 16:27
Been thanked: 2 times

Post 14 Sep 2012, 21:14

:raspa:


User avatar
Silajn
Posts: 1552
Joined: 19 Sep 2011, 10:25

Post 14 Sep 2012, 21:32

Isprike unaprijed, napreskokce sam čitala što ste pisali, a imam potrebicu neš pripomenut :o
Naime, na stranu moral, principi, meni (nakon iskustva u sve tri uloge - prevarena, varala, ljubavnica) se apsolutno ne da varat. Nemam vremena, nemam snage, zanimaju me druge stvari :ne zna: Da mi uleti ne znam tko, ne znam kakav (jer se ne može znat, jel), birala bih.
User avatar
Emericzy
Posts: 4044
Joined: 20 Sep 2011, 19:00

Post 14 Sep 2012, 23:10

Perzefona » wrote:
Zašto bih to ja trebala razumjeti iako mi objašnjavaš? I zašto bi tebi bilo važno da to ja ili forumaši razumijemo uopće?
Ne razumijem zašto me to pitaš.

Gle... hajd'mo ispočetka. Ovo tu gdje ovo pišemo, to je forum. Tu ljudi dolaze raspravljati o raznim stvarima. Valjda to čine zato jer im je bar malkice stalo do rasprave i mišljenja. Meni jest. Ovo mi je zanimljiva tema. I sve se to nekako pretpostavlja ako smo tu, zar ne? Što inače ovdje radimo?
Mislim da ti je puno važnije da nešto tako nevino i razumljivo i logično i ispravno razumije partner s kojim živiš.
Naravno. Samo, to je pitanje o mojem odnosu s mojom partnericom. To nije tema topica. To je sasvim osobno pitanje -- koje, ako želiš, možeš probati sa mnom raspraviti na PM.
User avatar
Emericzy
Posts: 4044
Joined: 20 Sep 2011, 19:00

Post 14 Sep 2012, 23:17

Margarita » wrote: Ne pitaj mene. Ja ništa ne znam. Drago mi je što si prozvala Emericzyja, on će sve objasniti tako da se nitko od nas, ma kojoj skupini pripadao, ne osjeća k'o govno. Ja to ne znam.
Netko je napisao, ispričavam se što ne pamtim imena, da s vremenom bauk prevare ne izgleda tako užasno. I s tim se slažem. S vremenom, dobijemo tolko ljubavi, pažnje, lijepih trenutaka (ko ima sreće i pameti da si dopusti da to dobije) da ni prevara ne izgleda strašno. U početku veze bi nas razvalila, nismo se nauživali strasti, ne želimo da nam netko ukrade ni sekundu. Tad jako boli. Ali ako smo dugo u vezi u kojj nas paze i maze, ma, kvragu, dobro je, baš je dobro i otkud nam prava prigovarati i zamijerati ako (svojom krivicom pretjeranog zabadanja nosa ili tuđom krivicom neopreznosti) saznamo da nismo jedini koji smo dobili komad kolača. A ljude intrigira jer ih boli. I smrt intrigira jer ih boli i plaši. Zato, ili muljaj o zagrobnom životu i vjernosti ili šuti. Molim te, šuti.
Ja to nikad nisam doživljavao baš kao bauk. Nikad nije bilo jednostavno, ali moje su grižnje očito uvijek bile manje od Margaritinih. Međutim, vidio sam da drugi to tako doživljavaju. Razgovori o tome nisu pomagali. (Kao što ni ovdje diskusija uglavnom ne pomaže. Rijetko tko bude uvjeren. Ako itko.) I onda sam više-manje prestao razgovarati. Samo bih napomenuo unaprijed, da ne ispadne da sam zatajio.
User avatar
Zmaj021
Posts: 3601
Joined: 25 Oct 2011, 17:51
Has thanked: 1 time
Been thanked: 19 times

Post 14 Sep 2012, 23:18

Silajn wrote: Naime, na stranu moral, principi, meni (nakon iskustva u sve tri uloge - prevarena, varala, ljubavnica) se apsolutno ne da varat. Nemam vremena, nemam snage, zanimaju me druge stvari :ne zna:
Ovo svakako.
Silajn wrote: Da mi uleti ne znam tko, ne znam kakav (jer se ne može znat, jel), birala bih.
Ovo nikako. :)
Ne kužim smisao veze ako učešće u njoj ovisi o drugima.
Perzefona » wrote: Protivnici preljuba skrivaju prave razloge svoga stava i podmeću ih pod prava na vjernost, egoizam, sebičnost, aroganciju i slične pizdarije tipa "a ne, neće on(a) mene zajebavat". Kao da je prihvatljivije biti ohol, nadmen, napuhan i uvrijeđen i pizditi zbog svojih narušenih "prava", nego slomljen, tužan i prestrašen.
Iz mog ugla - sve su to preseravanja. Živjeti s nekim, a ne vidjeti ga, pa se poslije ibretit i sva ta sranja prosipat.. ma da, velike su to ljubavi.. :facepalm:
User avatar
Perzefona
Posts: 1979
Joined: 18 Sep 2011, 20:40

Post 14 Sep 2012, 23:21

Gle, prestani predstavljati stvari tako kao da mene silno zaniima tvoj privatni život. To nije lijepo. O tome kako svoja uvjerenja i stavove koje smatra ispravnima i razumnima krije od partnera, pritom ne misli da radi išta pogrešno ili loše, ne mogu pitati Bo Derek, ni Karambola ni nodensa kad oni tako nešto nisu rekli.

Pitala bih možda onog Štefa sa sajma u Gudovcu kojeg si spominjao kao svog istomišljenika, kad bi došao ovdje podržati tvoje stavove, tek toliko da ti prestaneš misliti da tebi zadirem u privatnost. Ali njega ovdje nema.

Ako sam kažeš da ti je ovo o čemu raspravljamo zanimljivo i važno, oprosti što sam pretpostavila da se važne i zanimljive stvari u životu dijele s partnerima.

I nećeš užicati PM. :raspa: :cerek:
Nodens - making women's period comfortable (by ex anais)
User avatar
Zmaj021
Posts: 3601
Joined: 25 Oct 2011, 17:51
Has thanked: 1 time
Been thanked: 19 times

Post 14 Sep 2012, 23:39

Perzefona » wrote:O tome kako svoja uvjerenja i stavove koje smatra ispravnima i razumnima krije od partnera, pritom ne misli da radi išta pogrešno ili loše...
Ja baš nisam skužio da ne misli da radi išta loše. Samo ima dobre razloge, bar tako Em misli, ne?
User avatar
Tea Tree
Posts: 5525
Joined: 03 Oct 2011, 15:57

Post 15 Sep 2012, 00:20

Perzefona » wrote:Gle, prestani predstavljati stvari tako kao da mene silno zaniima tvoj privatni život. To nije lijepo. O tome kako svoja uvjerenja i stavove koje smatra ispravnima i razumnima krije od partnera, pritom ne misli da radi išta pogrešno ili loše, ne mogu pitati Bo Derek, ni Karambola ni nodensa kad oni tako nešto nisu rekli.
Evo, samo da kažem da sam ja ovo isto uočila. :D

Emer, prvo si ispričao gomilu toga o svom životu i stajalištima koja u tom svom životu i primjenjuješ, a kad netko komentira ili postavi podpitanje, onda kažeš da ti nisi tema. Nisi, naravno, ali ti si ispričao kako ti gledaš na stvari i rekao kako otprilike taj dio tvog života izgleda pa je za očekivati da će se netko nadovezati na to.
User avatar
Emericzy
Posts: 4044
Joined: 20 Sep 2011, 19:00

Post 15 Sep 2012, 07:36

Perzefona » wrote:Ako sam kažeš da ti je ovo o čemu raspravljamo zanimljivo i važno, oprosti što sam pretpostavila da se važne i zanimljive stvari u životu dijele s partnerima.

Pretpostavljaj ti što god želiš. Ne bunim se protiv toga. Samo ne želim o tome raspravljati u javnosti na temelju mog osobnog slučaja. Ako te moj osobni život ne zanima, nemoj me o njemu pitati. Pitaj me što mislim kako bi to međusobno razriješili Štef i Barica. Za debatu je važan princip, važno je pravilo, važni su generalni slučajevi, a ne osobni unutarnji prijepori između mene, mog pimpeka, mog morala i moje okoline.
User avatar
Emericzy
Posts: 4044
Joined: 20 Sep 2011, 19:00

Post 15 Sep 2012, 07:46

Zmaj021 » wrote: Ja baš nisam skužio da ne misli da radi išta loše. Samo ima dobre razloge, bar tako Em misli, ne?
Hmmm... teško je to reći. Te stvari istovremeno i jesu i nisu loše.

Ja smatram da nisu loše u ljubavnom i moralnom smislu. Da mislim da jesu, ne bih ih radio. (Ja ili Mujo i Fata, Štefek i Barica, Osoba A i Osoba B. :)) Ne osjećam se (a ni oni se ne osjećaju, ako su kao ja) kao da se time krše bilo ljubavni odnosi, bilo moralna pravila.

Istovremeno, većina ljudi koje znam misli da jesu loše. Kad se sazna da netko to radi, on i njemu bliski imaju neugodne posljedice. Zbog toga se te stvari rade diskretno.

Ta 'diskrecija' podrazumijeva povremeno laganje. Laganje smatram lošim, ma koliko u društvu bilo normalno, prihvaćeno i rasprostranjeno. Ne mislim da je samo u nekom društveno-praktičnom smislu loše; to je najmanji problem, nego je moralno loše.

Tako da, eto, ljudi (bar oni koji razmišljaju kao ja) u preljubu rade i loše i ne-loše u isto vrijeme. Ono do čega im je stvarno stalo nije loše, ali je to nešto nažalost nemoguće raditi a da se pritom ne rade i neke loše stvari. Komplicirano.
User avatar
Emericzy
Posts: 4044
Joined: 20 Sep 2011, 19:00

Post 15 Sep 2012, 07:56

Tea Tree » wrote: Evo, samo da kažem da sam ja ovo isto uočila. :D

Emer, prvo si ispričao gomilu toga o svom životu i stajalištima koja u tom svom životu i primjenjuješ, a kad netko komentira ili postavi podpitanje, onda kažeš da ti nisi tema. Nisi, naravno, ali ti si ispričao kako ti gledaš na stvari i rekao kako otprilike taj dio tvog života izgleda pa je za očekivati da će se netko nadovezati na to.
Pa, po nekakvim pravilima pristojnosti, ja sam taj koji određuje granicu vlastite intimnosti. Ne može to učiniti netko drugi. Do mene je da kažem kako daleko se može ići.

Tko želi raspravljati o temi koja je za mene intimna, nek se nadoveže na moje izjave, kako ti kažeš, ali s nekakvom pristojnošću, s nekim osjećajem za primjereno.

Ja u raspravi ne zadirem ni u čiju privatnost. Svakome puštam da bude o sebi onoliko diskretan koliko želi. To isto tražim i od drugih.

Sve teme o kojim ovdje raspravljamo mogu se raspraviti i na temelju Muje, Hase i Fate, ako se želi. Ili Osoba A, B, C i D. Ili bilo kog drugoga.
User avatar
Zmaj021
Posts: 3601
Joined: 25 Oct 2011, 17:51
Has thanked: 1 time
Been thanked: 19 times

Post 15 Sep 2012, 11:03

Emericzy » wrote: Hmmm... teško je to reći. Te stvari istovremeno i jesu i nisu loše.

Ja smatram da nisu loše u ljubavnom i moralnom smislu. Da mislim da jesu, ne bih ih radio. (Ja ili Mujo i Fata, Štefek i Barica, Osoba A i Osoba B. :)) Ne osjećam se (a ni oni se ne osjećaju, ako su kao ja) kao da se time krše bilo ljubavni odnosi, bilo moralna pravila.

Istovremeno, većina ljudi koje znam misli da jesu loše. Kad se sazna da netko to radi, on i njemu bliski imaju neugodne posljedice. Zbog toga se te stvari rade diskretno.

Ta 'diskrecija' podrazumijeva povremeno laganje. Laganje smatram lošim, ma koliko u društvu bilo normalno, prihvaćeno i rasprostranjeno. Ne mislim da je samo u nekom društveno-praktičnom smislu loše; to je najmanji problem, nego je moralno loše.

Tako da, eto, ljudi (bar oni koji razmišljaju kao ja) u preljubu rade i loše i ne-loše u isto vrijeme. Ono do čega im je stvarno stalo nije loše, ali je to nešto nažalost nemoguće raditi a da se pritom ne rade i neke loše stvari. Komplicirano.
Mislim da te shvatam. Potreban ti je jedan vid slobode za koji misliš (znaš) da ne bi bio dobro prihvaćen od okoline, bliže ili dalje. Ta potreba je toliko jaka da nadvladava strah od eventualnih konsekvenci u slučaju indeskrecije. OK.

Stvar je komplicirana utoliko što nemaš dovoljan stepen bliskosti sa svojim partnerom da bi podijelio i taj dio sebe, a što je po meni i uzrok takve potrebe, odnosno njene realizacije. :)

Naravno, tu su i uzroci uzroka :) al' mislim da nema potrebe ići dalje.
User avatar
Emericzy
Posts: 4044
Joined: 20 Sep 2011, 19:00

Post 15 Sep 2012, 15:53

Zmaj021 » wrote:Mislim da te shvatam. Potreban ti je jedan vid slobode za koji misliš (znaš) da ne bi bio dobro prihvaćen od okoline, bliže ili dalje. Ta potreba je toliko jaka da nadvladava strah od eventualnih konsekvenci u slučaju indeskrecije. OK.
Ne, nisam siguran da mi treba sloboda. Sloboda je apstraktna stvar. Što će mi to? Je l' se to jede?

Možda glupo zvuči, a ovdje nije mjesto da to razrađujem nadugačko, ali ja sam neprijatelj nepotrebne slobode. Nju bi pružio, recimo, tzv. otvoreni brak. Meni se taj koncept nimalo ne sviđa. Otvoreni brak podrazumijeva nešto praktički neobavezno. Kao hotel. Uđeš kad hoćeš, izađeš kad hoćeš. Čemu onda uopće brak?

Mene moji protivnici u diskusiji gledaju kao suknjolovca koji preljub doživljava kao sport. Ono što ne žele razumjeti, iako sam i tu i na forumu haer u sličnim debatama to često ponavljao -- jest da ja to nisam. Štoviše, protivnik sam preljuba. Meni se preljub kao koncept ne sviđa i svakome savjetujem da ga izbjegne. To je emocionalno grozno stresna avantura, puno košta u tom smislu. Jako potroši čovjeka. Opasna je za njega i njemu bliske. I zbog nužnog laganja moralno je, štajaznam, neukusna. Bjež'te od nje što dalje ako možete. A pogotovo ako je ono što vas vuče u preljub nešto banalno -- seks, dašak avanture i takve stvari.

Po meni, preljub je grozno nezgodan način (ali jedini koji znam) da se bude s nekim do koga ti je jako, baš jako stalo, a koji ti je društvenim konvencijama zabranjen, jer već jesi s nekim koga voliš i s kime si se složio u intimnu zajednicu.

Idiotski ti je ostaviti onoga koga voliš jer... jebiga, voliš ga. Zašto bi ostavljao nekoga koga voliš? Da ne spominjem da te s njime veže milijun drugih stvari, od onih koje su ti drage pa do stvari koje su ti neizbježna obaveza. A opet, idiotski ti je ostaviti ovog drugoga jer... jebiga, voliš ga. Zašto bi ostavljao nekoga koga voliš? (Naravno ovdje sam sve to jako pojednostavio, ali to jest tako u glavnim crtama.)

Moji protivnici tvrde da je to nonsens jer da nije moguće voljeti dvije osobe istovremeno. Na tu bedastoću neću uopće trošiti vrijeme. Bar ne ovdje. To je tema (koga zanima) za sasvim odvojenu raspravu.
Stvar je komplicirana utoliko što nemaš dovoljan stepen bliskosti sa svojim partnerom da bi podijelio i taj dio sebe, a što je po meni i uzrok takve potrebe, odnosno njene realizacije. :)
Ti to postavljaš (karikirano) ovako: Ja sam serijski ubojica, ali žena i ja smo jako bliski; ona će shvatiti.

Neće. Lijepa je stvar bliskost, ali i krhka.

98% partnera to neće shvatiti. Ni načelno, a kamo li u životnoj praksi. Doživjet će to kao izdaju, kao udarac na sve što im je drago, od ega nadalje. Bliskost tu bude vjetrom odnesena.

Nadalje -- ako sam te dobro razumio -- ti postavljaš bliskost s jednom osobom kao branu za bliskost s drugom. Recimo, ti si voćka i na tebi izraste plod. I ti kažeš, samo jednoj osobi se taj plod može dati. Ako dijeliš na dvije, svatko dobije samo pola.

Ono što ja kažem jest da na voćki hoće i može izrasti više od jednog ploda.

Tko misli da smije biti samo jedan, taj treba počupati sve cvjetove osim jednoga. To se uz puno truda može i velika to većina ljudi pokušava učiniti. I mi tu sad raspravljamo treba li baš tako biti ili ne.
User avatar
baja
Posts: 4132
Joined: 19 Sep 2011, 11:09

Post 15 Sep 2012, 19:27

Margarita » wrote:
Netko je napisao, ispričavam se što ne pamtim imena, da s vremenom bauk prevare ne izgleda tako užasno. I s tim se slažem. S vremenom, dobijemo tolko ljubavi, pažnje, lijepih trenutaka (ko ima sreće i pameti da si dopusti da to dobije) da ni prevara ne izgleda strašno. U početku veze bi nas razvalila, nismo se nauživali strasti, ne želimo da nam netko ukrade ni sekundu. Tad jako boli. Ali ako smo dugo u vezi u kojj nas paze i maze, ma, kvragu, dobro je, baš je dobro i otkud nam prava prigovarati i zamijerati ako (svojom krivicom pretjeranog zabadanja nosa ili tuđom krivicom neopreznosti) saznamo da nismo jedini koji smo dobili komad kolača. A ljude intrigira jer ih boli. I smrt intrigira jer ih boli i plaši. Zato, ili muljaj o zagrobnom životu i vjernosti ili šuti. ...
ja sam vjernik

nisam varala, koliko znam nisam bila varana, tako da mogu samo teoretizirati što bi kad bi al' slažem se s kukuriku (:D) da s godinama taj užas fizičke prevare poprimi nešto ljudskije lice
i zato što smo se nauživali, i zato što je fizička (ne)vjernost samo jedna od formi (ne)vjernosti...
al' slažem se i s Lylom i Silajn - otkud volje i vremena?
otkud pare, otkud avion... :D
User avatar
karambol
Posts: 8144
Joined: 09 Jan 2012, 12:55

Post 15 Sep 2012, 19:38

baja » wrote:
otkud pare, otkud avion... :D
Ja sam, draga moja, isti k'o i on... :D
User avatar
Pero
Posts: 2166
Joined: 24 Feb 2012, 09:12
Zodiac:

Post 15 Sep 2012, 19:57

baja » wrote: ...nisam varala, koliko znam nisam bila varana, tako da mogu samo teoretizirati što bi kad bi...
Prije izvjesnog broja postova su se pokazivale ozbiljne namjere da se osobe bez dokazane prakse u jednom ili drugom segmentu (ili oba) uvalja u katran i zaspe perjem. :D
User avatar
Zmaj021
Posts: 3601
Joined: 25 Oct 2011, 17:51
Has thanked: 1 time
Been thanked: 19 times

Post 15 Sep 2012, 20:20

Emericzy » wrote: Ne, nisam siguran da mi treba sloboda. Sloboda je apstraktna stvar. Što će mi to? Je l' se to jede?
Upravo tako - jede se. Živi se od nje. Sloboda je onaj faktor koji nam nedostaje za sreću, a koji najčešće previđamo ili marginalizujemo. Dovođenjem sebe u situaciju da lažemo najbližeg - svog partnera, sami se odričemo svoje slobode, onoga što jesmo. Odričemo se iskazivanja sebe onome kome se zapravo jedino i vrijedi iskazivati, jer kako ćemo pružiti ljubav ili kako ćemo drugome dopustiti da pruži svoju ljubav nama ako se sakrivamo?
Možda glupo zvuči, a ovdje nije mjesto da to razrađujem nadugačko, ali ja sam neprijatelj nepotrebne slobode. Nju bi pružio, recimo, tzv. otvoreni brak. Meni se taj koncept nimalo ne sviđa. Otvoreni brak podrazumijeva nešto praktički neobavezno. Kao hotel. Uđeš kad hoćeš, izađeš kad hoćeš. Čemu onda uopće brak?
A zar je bračna sreća u obvezivanju? Možda je državi brak potreban, ali supružnicima svakako nije. Zar postoji srećna veza u kojoj su ljudi iz obaveze, a ne iz slobode?
Mene moji protivnici u diskusiji gledaju kao suknjolovca koji preljub doživljava kao sport. Ono što ne žele razumjeti, iako sam i tu i na forumu haer u sličnim debatama to često ponavljao -- jest da ja to nisam.
Tuđe ili sopstvene kvalifikacije uopšte nisu bitne. Potreban i dovoljno je već u nama - naš emotivni sklop, jer nam savršeno stavlja do znanja sve o našim potezima. Druga je stvar koliko smo kadri razlučiti uzroke i posljedice.
Štoviše, protivnik sam preljuba. Meni se preljub kao koncept ne sviđa i svakome savjetujem da ga izbjegne. To je emocionalno grozno stresna avantura, puno košta u tom smislu. Jako potroši čovjeka. Opasna je za njega i njemu bliske. I zbog nužnog laganja moralno je, štajaznam, neukusna. Bjež'te od nje što dalje ako možete. A pogotovo ako je ono što vas vuče u preljub nešto banalno -- seks, dašak avanture i takve stvari.
Ova opaska po pitanju moralnosti je, složićeš se, suvišna (pored već pobrojanog :) )
Po meni, preljub je grozno nezgodan način (ali jedini koji znam) da se bude s nekim do koga ti je jako, baš jako stalo, a koji ti je društvenim konvencijama zabranjen, jer već jesi s nekim koga voliš i s kime si se složio u intimnu zajednicu.
Pa nije baš jedini način, ali ne bih o tome. :)
Idiotski ti je ostaviti onoga koga voliš jer... jebiga, voliš ga. Zašto bi ostavljao nekoga koga voliš? Da ne spominjem da te s njime veže milijun drugih stvari, od onih koje su ti drage pa do stvari koje su ti neizbježna obaveza. A opet, idiotski ti je ostaviti ovog drugoga jer... jebiga, voliš ga. Zašto bi ostavljao nekoga koga voliš? (Naravno ovdje sam sve to jako pojednostavio, ali to jest tako u glavnim crtama.)
Pitanje koje stoji ispred je otkud tolika glad za pružanjem sebe još nekome. Ako je osjećaj (misao) da se više nema što pružiti postojećem partneru, onda je vrijeme za razlaz, ne? A ako nije, onda se energija ulaže na krivo mjesto.
Moji protivnici tvrde da je to nonsens jer da nije moguće voljeti dvije osobe istovremeno. Na tu bedastoću neću uopće trošiti vrijeme. Bar ne ovdje. To je tema (koga zanima) za sasvim odvojenu raspravu.
Naravno da je nonsens, no problem je dijeljenje svog svojeg bića - naprosto fizički. (da ne ulazim u dodatne "komplikacije" :) )
Ti to postavljaš (karikirano) ovako: Ja sam serijski ubojica, ali žena i ja smo jako bliski; ona će shvatiti.

Neće. Lijepa je stvar bliskost, ali i krhka.
Ako si serijski ubojica, a ona to neće shvatiti, onda si nesrećno uvezan serijski ubojica. :)

Strah je neprijatelj. Ako te partner ne može prihvatiti, onda ti i nije neki partner, ne? Zar ljubav postoji tamo gdje se partneri ne mogu prihvatiti, gdje postoji strah? Bliskost jeste jedini put.
98% partnera to neće shvatiti. Ni načelno, a kamo li u životnoj praksi. Doživjet će to kao izdaju, kao udarac na sve što im je drago, od ega nadalje. Bliskost tu bude vjetrom odnesena.
Previđaš jednu stvar - bliskosti tu nije ni bilo.
Nadalje -- ako sam te dobro razumio -- ti postavljaš bliskost s jednom osobom kao branu za bliskost s drugom. Recimo, ti si voćka i na tebi izraste plod. I ti kažeš, samo jednoj osobi se taj plod može dati. Ako dijeliš na dvije, svatko dobije samo pola.

Ono što ja kažem jest da na voćki hoće i može izrasti više od jednog ploda.

Tko misli da smije biti samo jedan, taj treba počupati sve cvjetove osim jednoga. To se uz puno truda može i velika to većina ljudi pokušava učiniti. I mi tu sad raspravljamo treba li baš tako biti ili ne.
Ne, nisi me dobro razumio, no bio sam štur.

Malo ću da se ponavljam, ne zamjeri.
Već sam pominjao bliskost kao osnovu za ljubav. Bliskost, jasno, podrazumijeva slobodu iskazivanja sebe, što znači da moramo biti lišeni straha od odbacivanja. E tu stvar postaje zajebana, jer malo ljudi nema taj strah, a iz njega se javlja otuđenje, i upravo ono čega se ljudi plaše - razgradnja veze.

Ono što pokušavam da kažem je da sam stajališta da za dvoje slobodnih ljudi koji se vole ne postoji potreba za trećim osobama. U smislu romantičnog odnosa, dakako. Nikako ne negiram ushite drugim osobama, mogućnost voljenja drugih, samo pričam o potrebi.

Slobodan partner u vezi je partner oslobođen bilo kakvog straha od raspada veze. Kao takav on jedino i može da se daje svim svojim bićem. Zar nekome zaista treba više?
User avatar
Emericzy
Posts: 4044
Joined: 20 Sep 2011, 19:00

Post 15 Sep 2012, 22:38

Zmaj021 » wrote:
Upravo tako - jede se. Živi se od nje. Sloboda je onaj faktor koji nam nedostaje za sreću, a koji najčešće previđamo ili marginalizujemo. Dovođenjem sebe u situaciju da lažemo najbližeg - svog partnera, sami se odričemo svoje slobode, onoga što jesmo. Odričemo se iskazivanja sebe onome kome se zapravo jedino i vrijedi iskazivati, jer kako ćemo pružiti ljubav ili kako ćemo drugome dopustiti da pruži svoju ljubav nama ako se sakrivamo?


A zar je bračna sreća u obvezivanju? Možda je državi brak potreban, ali supružnicima svakako nije. Zar postoji srećna veza u kojoj su ljudi iz obaveze, a ne iz slobode?


Tuđe ili sopstvene kvalifikacije uopšte nisu bitne. Potreban i dovoljno je već u nama - naš emotivni sklop, jer nam savršeno stavlja do znanja sve o našim potezima. Druga je stvar koliko smo kadri razlučiti uzroke i posljedice.


Ova opaska po pitanju moralnosti je, složićeš se, suvišna (pored već pobrojanog :) )


Pa nije baš jedini način, ali ne bih o tome. :)



Pitanje koje stoji ispred je otkud tolika glad za pružanjem sebe još nekome. Ako je osjećaj (misao) da se više nema što pružiti postojećem partneru, onda je vrijeme za razlaz, ne? A ako nije, onda se energija ulaže na krivo mjesto.


Naravno da je nonsens, no problem je dijeljenje svog svojeg bića - naprosto fizički. (da ne ulazim u dodatne "komplikacije" :) )


Ako si serijski ubojica, a ona to neće shvatiti, onda si nesrećno uvezan serijski ubojica. :)

Strah je neprijatelj. Ako te partner ne može prihvatiti, onda ti i nije neki partner, ne? Zar ljubav postoji tamo gdje se partneri ne mogu prihvatiti, gdje postoji strah? Bliskost jeste jedini put.


Previđaš jednu stvar - bliskosti tu nije ni bilo.



Ne, nisi me dobro razumio, no bio sam štur.

Malo ću da se ponavljam, ne zamjeri.
Već sam pominjao bliskost kao osnovu za ljubav. Bliskost, jasno, podrazumijeva slobodu iskazivanja sebe, što znači da moramo biti lišeni straha od odbacivanja. E tu stvar postaje zajebana, jer malo ljudi nema taj strah, a iz njega se javlja otuđenje, i upravo ono čega se ljudi plaše - razgradnja veze.

Ono što pokušavam da kažem je da sam stajališta da za dvoje slobodnih ljudi koji se vole ne postoji potreba za trećim osobama. U smislu romantičnog odnosa, dakako. Nikako ne negiram ushite drugim osobama, mogućnost voljenja drugih, samo pričam o potrebi.

Slobodan partner u vezi je partner oslobođen bilo kakvog straha od raspada veze. Kao takav on jedino i može da se daje svim svojim bićem. Zar nekome zaista treba više?
Čitam rečenicu po rečenicu i uviđam da se uopće ne razumijemo.

Ne bih ti zato odgovarao; zauzet će stranice i stranice, jer bih ti svaku pojedinu morao pobijati. Nema to smisla. Ne zamjeri mi, ali meni tvoje tvrdnje zvuče coelhovski, Recimo ovo boldano. Bez namjere da te uvrijedim, ali meni su to parole, a ne stvarne životne situacije.
User avatar
Margarita
Posts: 4103
Joined: 20 Sep 2011, 21:52

Post 16 Sep 2012, 00:26

Emericzy » wrote: Idiotski ti je ostaviti onoga koga voliš jer... jebiga, voliš ga. Zašto bi ostavljao nekoga koga voliš? Da ne spominjem da te s njime veže milijun drugih stvari, od onih koje su ti drage pa do stvari koje su ti neizbježna obaveza. A opet, idiotski ti je ostaviti ovog drugoga jer... jebiga, voliš ga. Zašto bi ostavljao nekoga koga voliš?
Tebi je idiotski. I shvaćam da ti je s razlogom idiotski. Ali ljudi vole da ih se voli ali vole i da ih se voli više od drugih koje voliš. Ne samo više od njih nego više i od svih privaga (milijun drugih stvari, od onih koje su ti drage pa do stvari koje su ti neizbježna obaveza) koje idu uz te druge koje voliš. I to je tako. Gadna je ta ljubavna vaga, stalno gledamo onaj jezičak koji titra. I ljubavnice su u gadnijoj poziciji. Moraju biti bolje, puno bolje od žene i svega drugog što ide uz nju da bi vaga bila u ravnoteži, da ti ne bi morao izabrati. To je već dovoljno teško. A ako žele prevagnuti, a žele, sve žele, trebaju biti superheroji (koje ne voliš i ne razumiješ) da te priklone na svoju stranu. A nije ni ženama lako, jest da su u prednosti i da je mala šansa da je izgube, ali ipak, nikad ne znaš, sklizak je to teren. I zato sve to nije fer. I zato mnogi žele znati na čemu su, pa makar potonuli, samo da se skinu s te klackalice nadmetanja. Naporno je to, iscrpljujuće. Naporno je i tebi, ali daleko ugodnije.
"Ili seri ili marš sa školjke!" - judolino.
User avatar
Zmaj021
Posts: 3601
Joined: 25 Oct 2011, 17:51
Has thanked: 1 time
Been thanked: 19 times

Post 16 Sep 2012, 01:24

Emericzy » wrote: Ne bih ti zato odgovarao; zauzet će stranice i stranice, jer bih ti svaku pojedinu morao pobijati. Nema to smisla. Ne zamjeri mi, ali meni tvoje tvrdnje zvuče coelhovski, Recimo ovo boldano. Bez namjere da te uvrijedim, ali meni su to parole, a ne stvarne životne situacije.
:rofl:

A šta da ti kažem.. bez obzira na moj zanos ili možda lošu interpretaciju, za mudrog čovjeka, kakvim se smatraš, nekako te moji postovi prelako izbace iz kolosijeka (nije ovo prvi put). Jednom si me proglasio za idealistu te za pokoru za bliske ljude.. tako nekako. :)

Spuštanje razgovora na nivo lijepljenja etiketa... treba li komentar?

Stvarna životna situacija je da ti za sreću treba neko treći, da lažeš onoga koga kažeš da voliš, da se ne osjećaš dobro zbog toga i da imaš potrebu objašnjavati na n mjesta koncept koji je očito neodrživ. Neka su sva kontra argumentiranja pogrešna, ti i dalje ostaješ sa svojom stvarnom "mizerijom". A pri tome ti je jedna od neizostavnih stavki pitanje morala. Jebote, ljutiš me. :)
Pored svega što bode oči ti se ufatiš jebenog morala. Kuži da već godinama radiš isto; pa majku mu koga zapravo uvjeravaš, druge ili sebe?
User avatar
Emericzy
Posts: 4044
Joined: 20 Sep 2011, 19:00

Post 16 Sep 2012, 08:39

Margarita » wrote: Tebi je idiotski. I shvaćam da ti je s razlogom idiotski. Ali ljudi vole da ih se voli ali vole i da ih se voli više od drugih koje voliš. Ne samo više od njih nego više i od svih privaga (milijun drugih stvari, od onih koje su ti drage pa do stvari koje su ti neizbježna obaveza) koje idu uz te druge koje voliš. I to je tako. Gadna je ta ljubavna vaga, stalno gledamo onaj jezičak koji titra. I ljubavnice su u gadnijoj poziciji. Moraju biti bolje, puno bolje od žene i svega drugog što ide uz nju da bi vaga bila u ravnoteži, da ti ne bi morao izabrati. To je već dovoljno teško. A ako žele prevagnuti, a žele, sve žele, trebaju biti superheroji (koje ne voliš i ne razumiješ) da te priklone na svoju stranu. A nije ni ženama lako, jest da su u prednosti i da je mala šansa da je izgube, ali ipak, nikad ne znaš, sklizak je to teren. I zato sve to nije fer. I zato mnogi žele znati na čemu su, pa makar potonuli, samo da se skinu s te klackalice nadmetanja. Naporno je to, iscrpljujuće. Naporno je i tebi, ali daleko ugodnije.
Hmmm... da, ali opet samo ako si dozvoliš da je tako. Ne, nije nemoguće u emocije uplesti zdravi razum. Samo je -- da budem malo bezobrazan -- komotnije valjati se u emocijama bez napora razmišljanja o svojem stvarnom položaju.

Hoću reći, bio sam ja i na 'drugom kraju batine'. I jako dobro znam kako to izgleda. I ne, nije nikakav nerješiv emocionalni problem biti ljubavnik -- ukoliko pristaješ na tu ulogu. Cijeli problem je u tome kako se postaviš.

Muški ljubavnik najčešće se ne osjeća jadno. A i zašto bi? Uživa u krasnom doživljaju koji inače ne bi imao. Totalno je na dobitku. Ako išta, podsvjesno se osjeća dodatno uspješno, jer je, nogometnom terminologijom, u gostima postigao bod. A ljubavnica se, eto, kažu ljudi, najčešće osjeća jadno jer nije osvojila tri boda, nego u najboljem slučaju jedan, kao i žena čijeg muža krade.

I sad se pitam -- čemu biti rob tih spolnih/rodnih uloga?

(I jednom i drugome muka je jer dobivaju malo od onoga čega bi željeli puno, ali ta je muka i jednom i drugome jednaka, pa ću je sad zanemariti. Koncentriram se na onaj dobar osjećaj muškarca i loš osjećaj žene u jednakom položaju.)

Kažeš, "ljudi vole da ih se voli ... više od drugih koje voliš". E, jebiga, tu je kvaka. Natjecanje, a ne ljubav. Jebiga.

Ajmo sad jednu karikaturu. Pretjerana, ali ipak ilustrativna.

Kaže jedan grafit u Novom Zagrebu, "Volim te, mama, al' ne više od Dinama". Pametna mama to razumije. I miri se s time i živi unutar tih okvira. Ne nastoji se natjecati s Dinamom. Ne doživljava Dinamo kao prijetnju niti kao konkurenciju. To bi joj bilo smiješno. Jer, realno gledajuć, on to i nije. Kako bi mogao biti? Mama je mama, a Dinamo je Dinamo. Obje su ljubavi jake, ali su jako različite i jedna nema baš osobitog utjecaja na drugu.

Eh sad, druga je stvar ako stvari nisu onakve kakvima se prikazuju.

Drugo je ako mama nije baš sasvim sigurna da je ona The Mama. Pa se stalno propituje i piše ženskim časopisima tražeći savjet. Drugo je ako ona pogleda Dinamo i odmah pomisli, joj, pa to je puno bolje od mene. Ja sam prema Dinamu nitko i ništa. Ali to je pitanje samopouzdanja, a ne pitanje odnosa i vjernosti. Možeš ti onda imati željezne garancije, ali ta će mama biti svjesna da je jadna u usporedbi s Dinamom taman da ga Mamić permanentno preseli u Argentinu. Jer to nije problem stvarnosti, to je problem percepcije. Samopoštovanja. Samouvjerenosti. Samovrednovanja. To zapravo izlazi iz okvira vjernosti i nevjernosti. Ona se tako vjerojatno osjeća i na radnom mjestu, tako joj je bilo i u školi i drugdje.

Drugi problem je ako su veze u paru slabe, pa jedan partner stalno strahuje da će puknuti i sve doživljava kao prijetnju. Naravno, u takvoj situaciji i pogled prodavačici novina u trafici izgleda kao prijetnja. Svaki partnerov poslovni put garantirana je prilika i zapravo paravan za orgije u hotelskoj sobi. Ali ni tu problem nije u vjernosti i nevjernosti, nego u slabosti same veze. Ili percepciji te slabosti.

I ja to cijelo vrijeme govorim. Nevjera i preljub uopće ne bi bili problemi da smo mi sami sa sobom na miru, da sami sebi vjerujemo i da znamo da smo vrijedni.

OK. Većina nas ipak osjeća određenu nesigurnost, ima slabih točaka itd. itd. Nitko nema totalno samopouzdanje. Ali morao bi bar znati ovo što govorim i pomoći sam sebi u toj vlastitoj nesigurnosti, a ne prepustiti se i stvar činiti još gorom. A partner bi, ako se već upušta u razne avanture (a znamo da se upušta bar svaki treći, ako ne i svaki drugi) trebao biti diskretan, a ne glumiti nekakve glupe iskrenosti, otvorenosti i slično tamo gdje svaki psiholog zna i savjetuje da se to ne radi. Ne lupati bliskost po glavi, jer jebiga ljudi smo. Unaprijed znamo da je bliskost krhka i da će se razbiti.
User avatar
Emericzy
Posts: 4044
Joined: 20 Sep 2011, 19:00

Post 16 Sep 2012, 08:57

Zmaj021 » wrote:
:rofl:

A šta da ti kažem.. bez obzira na moj zanos ili možda lošu interpretaciju, za mudrog čovjeka, kakvim se smatraš, nekako te moji postovi prelako izbace iz kolosijeka (nije ovo prvi put). Jednom si me proglasio za idealistu te za pokoru za bliske ljude.. tako nekako. :)

Spuštanje razgovora na nivo lijepljenja etiketa... treba li komentar?

Stvarna životna situacija je da ti za sreću treba neko treći, da lažeš onoga koga kažeš da voliš, da se ne osjećaš dobro zbog toga i da imaš potrebu objašnjavati na n mjesta koncept koji je očito neodrživ. Neka su sva kontra argumentiranja pogrešna, ti i dalje ostaješ sa svojom stvarnom "mizerijom". A pri tome ti je jedna od neizostavnih stavki pitanje morala. Jebote, ljutiš me. :)
Pored svega što bode oči ti se ufatiš jebenog morala. Kuži da već godinama radiš isto; pa majku mu koga zapravo uvjeravaš, druge ili sebe?
Hajde, pročitaj ovaj svoj post još jednom. Vidjet ćeš da govoriš o meni, a ne o mojim stavovima. Ako išta znaš o pravilima debate, vidjet ćeš da su tvoji 'argumenti' ad hominem. Ti imaš odbojnost prema meni, a ne dobre protuargumente.

A ovo, ponavljam, nije topic o meni, nego o pojmovima i uopće fenomenologiji vjernosti i nevjernosti. Svoju bi odbojnost prema meni trebao kontrolirati, a ne ju ispoljavati. Trebao bi se držati predmeta diskusije.

Nadalje, ja sam ti se unaprijed ispričao na iskrenom imenovanju tvojih stavova. Jebiga, oni jesu Coelhovski. Što drugo da ti o njima kažem? Nisam ti ja kriv što su takvi.

Mislim, prostudiraj malo -- bar na popularnoj razini -- psihologiju, sociologiju i antropologiju braka, ljubavi, preljuba i slično. I vidi što se o tim stvarima govori na ozbiljnoj razini. I onda to pokušaj korelirati sa svojim iskustvima i stavovima. Ne možemo razgovarati tako da ja govorim ozbiljno, a ti mi uzvraćaš tvrdnjom da je bit veze muškarca i žene u ovome:

U srce sam te zatvorio
ne možeš izaći
a ključić izgubio
ne mogu ga naći.

Slatko je to, ne kažem da nije, ali nije argument.
User avatar
Perzefona
Posts: 1979
Joined: 18 Sep 2011, 20:40

Post 16 Sep 2012, 10:44

Margarita » wrote:I ljubavnice su u gadnijoj poziciji. Moraju biti bolje, puno bolje od žene i svega drugog što ide uz nju da bi vaga bila u ravnoteži, da ti ne bi morao izabrati. To je već dovoljno teško. A ako žele prevagnuti, a žele, sve žele, trebaju biti superheroji (koje ne voliš i ne razumiješ) da te priklone na svoju stranu. A nije ni ženama lako, jest da su u prednosti i da je mala šansa da je izgube, ali ipak, nikad ne znaš, sklizak je to teren.
Rekla si mi nek šutim i ja sam te poslušala. A ipak moram. :o

Volim te čitati, i ja bih posve ušutjela da ti više pišeš.

Puno se na forumu raspravlja o ovome, postoje čitave teme u nastavcima o ljubavnicama, preljubnicama i trokutiima, ali mislim da nitko to nije ovako kratko, jasno i efektno rekao kao ti ovdje.

Da, preziremo ljubavnice. One su glupače, jadnice, bića lišena samopoštovanja, zadovoljavaju se našim otpacima i ostacima, kradljivice u mraku. Beznačajna stvorenja kojih bi se on odrekao bez sekunde dvoumljenja u trenutku kad se stvar dozna i kad je suočen s izborom. On je naš, možemo biti mirne.

Aha! Jer kako je onda takvo jedno jadno i prezira i sažaljenja vrijedno stvorenje uopće privuklo njegovu pozornost i povuklo ga u preljub? I skužimo da je jaka, drolja paklena, da je dobra, da je možda, avaj, bolja od nas. I da je glupo prezirati ju, jer odabrao ju je onaj isti koji je odabrano nas, a zbog čega smo uvjerene da ima profinjen ukus. I svoj strah od nje umatamo u superiorni prezir, u moralnu nadmoć i podsjećamo se, jalovo doduše, na svoju poziciju prve i legalne.
Emericzy » wrote: Hoću reći, bio sam ja i na 'drugom kraju batine'. I jako dobro znam kako to izgleda.
Nije to batina s dva kraja, nego trokut s tri stranice.

Ti govoriš o poziciji treće strane - uljeza, da tako kažem, u odnos dvoje ljudi. Aktivnog sudionika preljuba.

Pomislila sam da ćeš reći nešto o poziciji druge, kao što si rekao. O poziciji onog koji je prevaren, koji je doznao da njegov partner ima, voli, ševi nekog drugog, da nisi jedini.

Nemoj, molim te, sad reći da čačkam i ispitujem te o tvom privatnom životu. Samo kažem što sam pomislila kad sam vidjela da si najavio da si bio s druge strane batine. Ne tražim da o tome govoriš.
Nodens - making women's period comfortable (by ex anais)
Eks
Posts: 21936
Joined: 18 Sep 2011, 18:25

Post 16 Sep 2012, 11:05

Raspravljala sam mnogo na onom forumu o ovoj tematici dok me to još živo mučilo, a danas samo mogu reći da bih u životu voljela upoznati barem jednu sretnu ljubavnicu, koja nije rekreativka.
Iz mog osobnog iskustva, mogu se složiti da kad bi ljudi bili što savršeniji i što manje posesivni te što manje težili da što više vremena provode s partnerom i dijele s njim i sitnice i neke od najbitnijih trenutaka, onda bi svakako preljubničko ljubavnički odnosi bili raj.
Monogamija je možda odurno posjedovanje partnera garnirano posesivnošću i manjkom samopouzdanja, (jer samopouzdanoj osobi ne treba potvrda da je jedina :raspa:) ali barem dopušta klicu ideala, snova i vjere u nas. U preljubničko ljubavničkim odnosima to je u startu razrovano. Mene takve stvari duboko unesrećuju. No, ja jesam posesivna i želučano labilna pri pomisli da mi potencijalni partner ševi drugu. :zubo:

Isto tako, daleko sam sretnija sama nego što sam bila u toj kvazi vezi.

Davno sam rekla i opet ću ponovit, sve te bajke o preljubništvu idu na ruku samo preljubnicima. Čak ne i preljubnicama jer su sklonije rezovima i odlascima, ali i vezivanju emocija uz seks.

Eto. : pozitivax:
User avatar
Perzefona
Posts: 1979
Joined: 18 Sep 2011, 20:40

Post 16 Sep 2012, 11:10

ex anais » wrote: Eto. ;pozitivax:
:rofl:

Još dodajem da bih ja isto tako voljela upoznati jednu sretnu osobu koja zna da ju vara partner kojeg voli.
Nodens - making women's period comfortable (by ex anais)