Novinarstvo (?) u Hrvatskoj

[klonka]

ja sam danas otvorila Jutarnji, vidjela članak supermoćne bakterije koja će ubiti kolko ono? 65 miljona ljudi, i kliknula na x u gorenjm desnu kutu

Evo nešto za sve ljubitelje Jutarnjeg.

Nisam se mogla prestati smijati dobrih pet minuta nakon što sam otvorila link.

[slafko]

Čitam ovaj članak i skužim da mi nije jasno zašto je toliko prokleto loš. Kada se već krene obrađivati neku vijest ili temu, ne bi bilo dobro navesti slične slučajeve iz prošlosti? Uzmemo li da je tema gubitak privatnosti u tinejdžera uzrokovan sadržajem kojeg su stavljali na internet, iz glave mogu navesti dva puno poznatija primjera: Boxxy i Zoe Kimball. Zašto to isto ne bi mogao i novinar koji je napisao članak? Koji je vrag domaćim novinarima da se zadovoljavaju kopi/pejstanjem i lošim prevođenjem tuđih članaka?

Zar je takav problem barem malo istražiti temu o kojoj se piše? Izrazito sam nezadovoljan novinarstvom u Hrvata i volio bih znati zašto novinari toliko suxaju. Thoughts? Comments?

[Lord Byron]

Zar je takav problem barem malo istražiti temu o kojoj se piše? Izrazito sam nezadovoljan novinarstvom u Hrvata i volio bih znati zašto novinari toliko suxaju. Thoughts? Comments?

Malo sam zbunjen - pa u toj je priči barem sve jasno.

Nemam točne podatke o broju i nakladama tiskovina u posljednjih dvadesetak godina, ali čini mi se da je prije nekih desetak (?) godina sve to skupa bujalo i raslo - po kioscima si imao svaštanešto šarenoga o svakom mogućem segmentu ljudskog života: reviju za lijeve cipele, za desne cipele, za auto-navlake, za ljubitelje bundeva-cušpajza... Onda su krenuloi i net-portali, radijske postaje, TV-kuće - uglavnom, stvorio se privid tržišta i potražnje za novinarima koji će to tržište nahraniti ovim ili onimpojavnim oblikom pisane riječi.

U tom plimnom valu, u medije je ušao skoro svatko tko je poželio, što je naravno odredilo i razinu tog novinarstva (a pogotovo "novinarstva") - i onda je došla kriza.

Stvar je, rekao sam, jasna i jednostavna: ugrubo, imaš dvije vrste novinara - one koji ne znaju i one koji neće.

Ovi koji ne znaju - ne znaju, i tu nema pomoći. Ovi koji neće su u situaciji da im otkaz trajno visi nad glavom, da moraju naštancati toliko-i-toliko materijala u toliko-i-toliko vremena - a da ih pritom malotko ne pita za kvalitetu tog materijala.

U konkretnom primjeru, novinarka (hm, znakovitog prezimena?) je, čak i ako ima predispozicije za istraživačko novinarstvo (hm, ovdje bi bilo dovoljno i sasvim obično novinarstvo, a ne puki prevoditeljski rad) mogla potrošiti bitno više vremena i malo istražiti fenomen, ali time bi postigla - veliko ništa. Članak bi bio analitičniji, kvalitetniji i tako to, ali tek nešto dulji (dakle, tek neštobolje plaćen) - i posve nezanimljiv prosječnom čitatelju, kojem taj članak treba da bi plašio djecu Internetom kao Sotoninim djelom.

[Pješčana]

Zar nije uvijek pitanje ponude i potražnje?
koliko znam, najčitanija novina je 24 sata. 24. sata. ljudima paše dobiti kratak pregled neke vijesti. malo subjekta, malo predikata, malo dodataka. uglavnom da pokriva teme ljubavi, smrti, seksa i krvi. možda i malo politike.
s obzirom da ljude to zanima, novinarstvo se prilagođava potražnji.
Rekla bih da je prije recimo 20 godina bilo drugačije jer su i mediji imali drugačiji predznak. danas je sve dostupno, pa je i vrijednost istraživačkog rada upitna. možda se varam, ali imam dojam da većina članaka i priloga koji dođu meni pod ruku u biti malo bulje zaguglana. a gugl je danas svima dostupan. što dovodi u pitanje razlog dubljeg kopanja za nečim. čitateljstvo će i samo saznati najbitnije.
onda, s druge strane, čitateljstvo je okruženo većma takvim sadržajima, pa možda i ne zna da se može bolje. kako će netko tko danas ima 20 znati da su novine i članci prije 20 godina bili drugačiji?
ne znam je li do vlasnika novina ili čega, ali u medijima fali lektora, fali urednika, ili ti ljude čudnovato rade svoj posao. u pisanim medijima ima grešaka od gramatike nadalje. u tv prilozima kad slušam kako se radi prilog, ne mogu vjerovati da se ne sjete barem istražiti drugu stranu iste priče, ili se referirati na slično. ali, pretpostavljam, ograničeni su vremenom trajanja i (ne)zainteresiranošću urednika za tako nešto.
čitala sam osvrt na T Portalu Zrinke Pavić, mislim da se tako zove, o startu Al Jazeere u Bosni. Na stranu sve ostalo, osim što su pokupili novinare iz susjednih država, komentirala je kako je ono što je vidjela kvalitertan pristup temama, nešto što u našim prostorima fali.
rijetko mi se desi da pročitam neki članak, a pritom ne mislim članak od 100 riječi, nego pravi članak, a da nemam par primjedbi. jer najčešće nešto fali. nekakav closure

[baja]

Zar nije uvijek pitanje ponude i potražnje?
koliko znam, najčitanija novina je 24 sata. 24. sata. ljudima paše dobiti kratak pregled neke vijesti. malo subjekta, malo predikata, malo dodataka. uglavnom da pokriva teme ljubavi, smrti, seksa i krvi. možda i malo politike.
s obzirom da ljude to zanima, novinarstvo se prilagođava potražnji.

ja bi prije rekla da se čitateljstvo prilagodilo propadanju novinarstva
novinarstvo, nažalost, nije izoliran slučaj; brojna su zanimanja doživjela propast kroz proteklih 20 godina
npr. pretvaranje prevoditeljstva u nevezani obrt; dakle, ne treba nikakva izobrazba
naravno, takve pojavnosti su u direktnoj vezi s činjenicom da su nam ministri priučeni kamiondžije

[dimnjak]

slazem se s bajom, tj. pjescanom.
isto tako mislim da uopce nije potraznja za novinarstvom, odnosno novinama, odnosno vijestima.
tko, gdje, zasto, zbog cega kako i kada vise nikog ne zanima.
zanima ih instant trac. instant vijest u kojoj ce vidjeti da je i drugima jednako lose ili losije nego sto je njima pa ce sretni popit kavu i nastaviti svoj patetican dan.

muka mi dodje kada cujem uvodnu spicu dnevnika. nabrijana ko da iscekujemo smak svijeta.

novine ne citam...godinama.

novinari koji pisu clanke nisu cak u stanju niti provjeriti cinjenice, navesti navode, citate, ili pak znati sta pojam koji koriste i o kojem pisu zaista i znaci. svatk je kolumnist, a nema za to "stiha". a bogme niti znanja. niti umijeca. niti pedigrea. nista.

[baja]

slazem se s bajom, tj. pjescanom.

iako se ne slažemo

[Pješčana]

iako se ne slažemo

pa nije da se ne slažemo. ja sam dala osvrt

inače, što se tiče drugih zanimanja, na primjer prevođenja, dampanje cijena.
uvijek će netko biti gladniji i siromašniji i pristat će na manje. zar je ikome kvaliteta prijevoda bitna?

[baja]

zar je ikome kvaliteta prijevoda bitna?

pa da, to je ta logika - zar je ikome bitna kvaliteta članka?

[dimnjak]

pa da, to je ta logika - zar je ikome bitna kvaliteta članka?

sad sam popila kavu i skuzila tu "zackoljicu" izmedju tvog i pjescaninog razmisljanja- kokos ili jaje.

zapravo mislim da je tred vani bio zelim instant vijest- navala dvdova 2minute do katastrofe, najvece vremenske nepogode 1,2,3,4,5 i 6 itd.
rijeliti šovovi i big braderi, povrsne sapunice i zuti tisak.
kod nas je potraznja jos uvijek bila za "normalnim" novinarstvom. i ponuda.
a onda je krenuo trend sa zapada pa su se na velika vrata pojavili sund magazini i caspoisi, a dnevne novine su malo po malo pratile njihov trend.
da bi na kraju dosli zaista do toga da i nasa citateljska populacija to i trazi, a "novina" to daje.

[Lord Byron]

sad sam popila kavu i skuzila tu "zackoljicu" izmedju tvog i pjescaninog razmisljanja- kokos ili jaje.

Pitanje je, zapravo, je li jedna od uloga novina (i medija općenito) i "odgajanje" konzumenata.

Koliko god se ne može takav cilj postavljati pred komercijalne novine i TV-kuće, toliko je, po meni, nedopustivo da, na primjer, državna televizija ima potpuno jednako strukturirani program, uključujući sapunice and all that jazz.

[dimnjak]

Pitanje je, zapravo, je li jedna od uloga novina (i medija općenito) i "odgajanje" konzumenata.

Koliko god se ne može takav cilj postavljati pred komercijalne novine i TV-kuće, toliko je, po meni, nedopustivo da, na primjer, državna televizija ima potpuno jednako strukturirani program, uključujući sapunice and all that jazz.

mislim da nije uloga, ali da je to savrseno sredstvo.
kako je to sredstvo informiranja da je u jednakoj mjeri stvoreno kao sredstvo manipulacije i kontrole.
danas se koristi za ovo drugo.

[Stitch]

Čitao sam svojedobno diplomski rad o tabloidizaciji medija kolege s drugog foruma. Netko ga je čak i na IMF prenio - pod svojim imenom, dakako.

To što se događa u nas samo je nastavak onoga što su započeli Englezi i Nijemci. Taj se val proširio Europom, nažalost. No kako sam u međuvremenu čuo dosta toga o povezanosti stranih koncerna i naših političara, rekao bih da tu postoji još jedan element: da bi se koga moglo opljačkati ili iskoristiti, najprije ga treba zaglupiti. Što već godinama Styria i WAZ genijalno rade. Ljudi čitaju žutilo, opterećuju se time tko je koga jebao i tko je najveći ovisnik o bijelom - a zanemaruju znanje, kulturu i ostale krucijalne stvari. Dodamo li tomu kroničnu neobrazovanost, ali i masovne otkaze - lako je zaključiti zašto nam je novinarstvo tu gdje jest.

I to je nepovratno. Da tko opet pokrene Start ili Svijet, propao bi. Jer ti časopisi više nemaju publiku. A da je steknu, potrebne su godine preodgoja.

[schmokljan]

Nikada, ali nikada, neću shvatiti zašto netko ima potrebu pravdati nisku razinu našeg novinarstva - čitateljskim preferencijama. To, jednostavno, nije istina. Upravo suprotno, baš zato što su novine na tako niskoj razini - mnogi su ih prestali čitati.

[Stitch]

Istine ima i u jednom i u drugom - dakako da postoje ljudi koji žele više. No postoje i oni kojima je sadašnja razina dovoljna. Da nije, ne bi kupovali novine, vrlo jednostavno.

[JPK]

Jutarnji i Večernji su otpad i što prije propadnu, to bolje.
Svako malo čitam negdje o tome da je Pavić pred bankrotom, Večernji otpušta 50 ljudi, etc, a nikako da propadnu više. Pa koliko im treba?

[schmokljan]

Naravno da postoje oni kojima današnja razina odgovara, ali to nisu svi konzumenti današnjih novina. Ljudi kupuju novine i iz navike, ali i zato što pristaju na lošiju kvalitetu informacije - jer vole držati novine u ruci uz kavu. Sve to treba uzimati u obzir.

Dakle - čak i među postojećim konzumentima današnjih novina - mnogi nisu zadovoljni ponuđenim. Njima pridodajmo ljude koji su prestali kupovati novine.

Govorimo dakle o desecima tisuća, samo u Hrvatskoj, potencijalnih kupaca kvalitetnih novina. No tu nastaje problem - takve kvalitetne novine ne bi uspjele prodati svoj oglasni prostor. Jer bi, po prirodi stvari, bile kontroverzne i, po mjerilima vladajućih struktura, subverzivne. A novine odavno ne žive od čitatelja, nego od oglašavanja. I to je to.

[Lastan]

Koji je vrag domaćim novinarima da se zadovoljavaju kopi/pejstanjem i lošim prevođenjem tuđih članaka?

Ne razumijem pitanje.

Nije problem u novinarima. Čak i Jutarnji ima pokojeg kvalitetnog novinara (recimo, Bešker).
Problem je u uredništvima koja ne zahtijevaju kvalitetne tekstove.

A zašto i bi?
Novinski tekstovi nemaju trajne vrijednosti. Jučerašnje novine danas oblažu krletku kakva papagaja.
Danas je objavljena pogrešna informacija? Nema veze, sutra ćemo objaviti ispravak. Tim bolje, zapravo: jedan je članak unaprijed pokriven.
Potom pogledaj ciljanu publiku. Kad vrrrlet kaže da je Hrvatska puna idiota, to je govor mržnje; kad to zaključi urednički kolegij neke dnevne tiskovine, to je mudar zaključak koji vodi do promućurnih poslovnih odluka.

Nažalost, živimo u hiperkapitalističkom vremenu u kojemu nije više bitno pružiti kvalitetnu uslugu, koja bi onda prodavala proizvod. Kao i dileri koji ti prvo daju kvalitetnu drogu, a kad se navučeš, prodaju ti sranje koje tek što te ne ubije, mnoge su korporacije shvatile da nema smisla trošiti resurse na kvalitetan proizvod ako dovoljno dobar sasvim pristojno opstaje na tržištu. Više nije poanta informirati javnost, što bi onda prodavalo novine. Bitno je prodati novine, na ovaj ili onaj način. Korporaciji je bitno ostvariti profit, na ovaj ili onaj način. A kao što će ti reći mnoga žrtva loših majstora, fušanje je – majstoru, naravno – daleko isplativije od kvalitetna rada.

Zar je takav problem barem malo istražiti temu o kojoj se piše? Izrazito sam nezadovoljan novinarstvom u Hrvata i volio bih znati zašto novinari toliko suxaju. Thoughts? Comments?

Suxaju zato što su, za početak, elementarno nepismeni.
Pritom dnevne tiskovine više gotovo da i nemaju lektorâ, jer što će im? Nije da je publika išta pismenija.
Jednostavno, ekonomski je neisplativo izdavati kvalitetne novine. Kvalitetno izvještavanje traži intelektualni angažman kako novinara i urednika, tako i čitatelja. Žutilo igra na najprimitivnije emocije, a posebno na strah. A emocije prodaju daleko više od intelekta.

[Stitch]

(...) Govorimo dakle o desecima tisuća, samo u Hrvatskoj, potencijalnih kupaca kvalitetnih novina. No tu nastaje problem - takve kvalitetne novine ne bi uspjele prodati svoj oglasni prostor. Jer bi, po prirodi stvari, bile kontroverzne i, po mjerilima vladajućih struktura, subverzivne. A novine odavno ne žive od čitatelja, nego od oglašavanja. I to je to.

Ne žive više ni od oglašavanja, srozalo se to. Otud otkazi i kresanje troškova.

No problem je u tome što ti nemaš valjan uzorak, rekao bih. Ljudi s interneta koje svakodnevno čitaš iznimke su. Mladi su, obrazovani, svjesni svijeta oko sebe. To nije populacija koja kupuje 24 sata i o kojoj ja govorim.

[Pješčana]

papirnati mediji ne financiraju se od kupovine primjeraka, nego od oglašavanja, ako uzmemo k tome u obzir da su hrvatski časopisi u vlasništvu stranih koncerna, jasnije je zašto se određeni članci i ljudi koji ih pišu nude.
uvijek me iznenadi kad odem na strane portale i tv kanale i vidim kakvih vijesti ima. bitnih vijesti, koje bi i nama bile bitne. ali do nas ne dođu.
s druge strane, prije par dana, spremam se za posao i gledam Dobro jutro, Hrvatska, i na vijestima prilog kako se u NY srušila zgrada koja se taman gradila.
po čemu je to vijest koja je zaslužila 30 sekundi ili minutu za vijesti u 7 ujutro u jednoj banana Hrvatskoj? poginula su dva radnika, nijedan Hrvat, zgrada nije građena iz hrvatskog proračuna niti je trebala biti Zgrada hrvatskog nogometa, ništa.
ali, tu je.
količina crne kronike je strašna. razumijem da smo postali veliko selo, ali do kud idu detalji svakog članka, koliko se nabrijava ljude na negativu... u subotu odem u šoping i vidim u dućanu 24 sata (opet ja o njima), na naslovnici stoji debelim fontom Strašna epidemija ili nešto slično vezano za one klince koji su oboljeli. Kako je došlo do toga da strašne epidemije prodaju više novina? ja ne znam više o temi jer svjesno prebacujem kanale i stranice. na žalost, previdjela sam vijest o ovoj maloj koja je pala s kreveta, a koju sad razvlače od nemila do nedraga po svim medijima. jer vijest je smrt dvogodišnjakinje koja padne s kreveta. bravo.

[schmokljan]

Da, Hek, ali zašto ti imaš potrebu govoriti o toj populaciji? Oni su namireni - imaju 24 sata. Govorim o onima koji nemaju svoje novine. U koliko se ono stotina tisuća primjeraka prodavao Vjesnik u srijedu? Da, retardirali smo - ali to je bio proces u kojemu nisu svi sudjelovali.

Ljudi odbijaju čitati novine. Istovremeno, ekipa čita Economist, Guardian, Times, New York Times...

Ta mantra ljudi su glupi i nemaju ukusa je potpuno promašena. Ponovit ću - postoje deseci tisuća građana RH koji bi jedva dočekali kvalitetne novine.

Možda smo upravo mi na trkeljanju ponudili jedan od oblika rješenja - zainteresirani za kvalitetne novine bi se mogli okupiti u dioničko društvo, odrediti ciljnu svotu i privlačiti istomišljenike dok ne skupe dovoljno novca za pokretanje novina koje bi bile natprosječno neovisne. Možda je to jedino rješenje.

[harpy]

Pročitam subotnji Jutranji uz kavu.
Malo se razveselim Pavičićem, Beškerom i Tomićem, prolistam one Nekretnine, a nađe se i još ponešto tu i tamo.

Ali Nedjeljni?!

Izmišljene istinite priče, Jelena Veljača Popović Nešto, reportaže pisane u aoristu (bješe to prvi put da je zatitrala tanka usna vremešne romkinje... bla, tak nešto, mamaaaaa!).
Toliko predubokoumni horoskop preko dvije stranice da otvara sasvim novu dimenziju gluposti...
Ne sumnjam da ima toga još, ali srećom sam bila premamurna da pokušavam sve to zaista i pročitati.

[Stitch]

Da, Hek, ali zašto ti imaš potrebu govoriti o toj populaciji? Oni su namireni - imaju 24 sata. Govorim o onima koji nemaju svoje novine.

Zato što ne vjerujem da ih je mnogo ostalo, eto zašto. Nazovi me cinikom, ali svakome tko pokrene "pametne" novine prognoziram propast u najviše godinu dana. Nedavno sam to i rekao jednome gospodinu, vrlo iskusnom i vještom novinaru kojega mi je bio gušt čitati. U njegovu bih tekstu izbacio zarez tu i tamo, ostalo nije bilo potrebno dirati. I tako desetak godina, dan za danom.

On prati strani tisak, sanjari o "pravim" novinama, drži se novinarske etike i nikad nikoga nije razapeo. A sad je bez posla, dobio je otkaz i otpremninu. Pod stare dane piše za smeće poput T-portala. Što da mu velim, da će uspjeti? Ma nema teorije. Kao što Lastan kaže, izdavanje kvalitetnih novina golem je trošak. Ne samo financijski nego i intelektualni.

Skeptičan sam, jako. Previše sam vremena proveo u toj branši a da ne bih znao pravo stanje stvari.

[Almost Rosey]

Mislim da je Aca Stanković jednom ustvrdio da neovisan novinar znači zapravo biti nezaposlen novinar. ili to nije bio on?
Kako bilo, danas doista svatko može biti novinar. Povukla bih sad priču u smjeru modnih blogova, ali znam a su neki ovdje osjetljivi na tu temu pa neću.
Mene zanima jedna druga stvar ( i oprostit ćete mi ako odem u off): jesam li samo ja primijetila fenomen da isti oni "novinari" koji rade šund emisije redkarpetovskog tipa nalaze muda i želuca izravno se rugati ne samo svojim "zvijezdama", nego i konzumentima. A žive i opstaju i zbog jednih i zbog drugih (doduše, s potonjima se sprdaju nešto suptilnije). Čine to, kao, svisoka i bahato, ali na kraju dana oni ostaju ti koji rade intervjue s misicama hačeespeovkama i donose "vijesti" o neobrijanim nogama ocvalih hostesa voljela bih pročitati koji suvisao komentar tog fenomena (ako me itko uopće shvatio).

[Stitch]

Ja jesam, ali ne mogu suvislo komentirati Red Carpet. Sorry.