kako posložiti stvari u glavi?

[Eks]

Zaboravila sam na ovaj dio o zaljubljenosti.

Čuj, zar je bitno zbog čega si energiziran i dobro? Nije. Samo je bitno da traje. To je moj prepametni zaključak nakon svih padova i uzleta. Neki ljudi su uvijek hiperaktivni i nasmijani (na stranu koliko je to uopće normalno), ja sam takva samo kad sam zaljubljena. Kako onda da ne čeznem za fiksom? Netko je sretan kad je sve mirno, dobro, ugodno, pomalo dosadno, a netko tad vene. Jebiga. Teško je preslagati vlastite obrasce.

Nisam se ugušila, da.

[Tristana]

sve a posebno

......
inace, moze se desit da se rade dvorci u pijesku i nakon tridesetog vala, nakon sto ti val izbrise dvorac, kazes, upiskumaterinu vise i dvorac, i val, i more i pijesak i sve ukurac..

ulogirala sam se samo da x tisuću!!

[..a unda]

Rijetki se naljute. Više smo skloniji depri i tuzi nego bijesu. A i taj bijes izražavamo samo u vidu povremene nadrkanosti na dnevnoj bazi.

Ali treba imati u vidu i kako si skrojen. Što recimo nekom vrijedi da se naljuti i zapizdi da će biti menadžer ili bilo što u tom korporativnom svijetu, ako je svjestan da unatoč sposobnostima i intelektu bi bio prožvakan i odmarao na psihijatriji nakon godinu dana? U životu treba imati malo sreće i jak želudac.
Dakle, ne pričam o životarenju nego većim stvarima. Novcu, eto. Jer htjeli ne htjeli sav naš uspjeh se ionako orijentira prema novcu. To znači uspjeti. Čak i u umjetnosti, a kamoli čemu drugom. Novac je sve. Pola zdravlja, pola prijateljstva i ljubavi. Jer ako nemaš para, zatvaraju ti se sva vrata. A te pare treba zaraditi nekako. A neće ih zaraditi onaj tko nije u stanju štošta progutati. Naljutiti se lako, nije lako držati se na površini.

I onda imamo ljude nezadovoljne poslićima koje rade, jer su to jebiga poslići, jer tu nema USPJEHA. A što je uopće uspjeh?

ti odmah po bijesu. ko je spominjaso bijes. prije sam mislio na ono..ide baba ljuta, mici joj se s puta.

to korporacije, menadzeri, to je malo sve..bezveze i precijenjeno. tu se radi o necem drugom, o drugoj vrsti prezivljavanja, ako mogu tako reci. radi se o drugoj vrsti bezobzirnosti, kriterija, vrednovanja, itd.
a lova? da, da, ima tu nesto o cemu govoric. cak mozda jos i vise, puno vise, ali ako mozes postic svoju neku ravnotezu, svoju nisu, svoje zadovoljstvo sobom, tu ti bas lova i nece pomoc, tj, mos to i bez love napravit.
a sad, sto mi mislimo o drustvu, sto bi htjeli bit i koliko nam je stalo da nas prihvate po nekim trenutno vladajucim kriterijima i da onda mi mislimo kako nas svi vole jer smo eto, po tim kriterijima uspjesni i in, to je sad drugo pitanje ko sta oce.
mislim, mos ti prodavat bozu svakojaku da dodes do love, mos svirat, mos slikat, mos glumit i glumatat, mos se bavit politikom, ali amo onda rec, ja se time bavim samo da bih dosao do love, statusa, love tj statusa ili obrnuto, nacini nisu bitni, bitan je cilj, a to je lova.
e, a lova nije cilj. nije, sta cu sad. lova je isto nacin, ali se to zaboravilo i postala je cilj. ono, naopako malo, jelda?

mislim, jebete se za ta zatvorena vrata. osim ako ne zelis izac na slobodu.

[..a unda]

Zaboravila sam na ovaj dio o zaljubljenosti.

Čuj, zar je bitno zbog čega si energiziran i dobro? Nije. Samo je bitno da traje. To je moj prepametni zaključak nakon svih padova i uzleta. Neki ljudi su uvijek hiperaktivni i nasmijani (na stranu koliko je to uopće normalno), ja sam takva samo kad sam zaljubljena. Kako onda da ne čeznem za fiksom? Netko je sretan kad je sve mirno, dobro, ugodno, pomalo dosadno, a netko tad vene. Jebiga. Teško je preslagati vlastite obrasce.

Nisam se ugušila, da.

energiziran?..energiziran??? ..bin mi ap, skoti.

pa, ne znam, nije valjda bitan razlog energiziranost, kako ti kazes, ali prvo..bitno da traje? ti bi htjela bit zaljubjena tisucu godina? pa nisi dizajnirana za to. nitko nije. ko zna nakon koliko bi propuvala potpuno? mjesec, dva, pola godine, godinu? to je onda vec ovisnost ako se moras prasit s tim..da traje. onda riknu receptori, treba ti sve jaci podrazaj i..onda, zlatni sut? biz, biz..muci, muci.

zasto se mora uvijek bit ..sta ono..energiziran? ne mora. stovise, malo mi je to ono, sta ja znam..jel normalno to uopce?
ono, mos se cvrcat kokakolama i red bulovima i zujat oko sebe..tako mi djeluje nekako ta energiziranost. ne samo da ti daje krila, nego i mlazne motore, a goriva, kolko ima, dokle ima, dobroje.

eto vidis da se nisi ugusila. sta panicaris unaprijed. evo ti jedan marfijev zakon..kad je frka, frka je.

[karambol]

Unda...

Znam mnogo ljudi poput Kajle. Imas, rekli bismo, sve, a nemas nista ili imas vrlo malo cime si zadovoljan...
Vrlo je osjetljiva vaga kojom se vaze zadovoljstvo, nekakva punina svih sati i minuta koji prolijecu pokraj tebe, a ti juris u nepoznatom smjeru...
Tesko je izbalansirati sve sastojke koji su potrebni da bi bili zadovoljni i, ako mogu reci, sretni...
Trebale su proci godine kako bih spoznao svoje mjesto u svijetu. Godine lutanja, ludovanja, promasenih meta, ali kojih mi nije zao... Netko je spomenuo male stvari, puno se tu Unda trudio ici duboko i ostati razumljiv, ali te male stvari postoje. Detalji sitne gramaze koji uravnotezuju vagu da se ona dva kljuna spoje u istoj ravnini.
Mozda ce proci godine, a mozda nece nikada uspjeti dok se covjek ne sastane s ravnotezom koja garantira puninu, zadovoljstvo samim sobom i vlastitim zivotom... I malo treba da se ispadne iz te 'nirvane' da neki uteg, dogadjaj, emocija...pretegne vagu na jednu stranu.
Vazno se ne predavati, dodavati vazne sastojke srece na tu svoju vagu... Koje? Svakakve i svakoje. Od fizikalija, kopanja, kazalista, radjenja glinenih pepeljara, knjiga, sanjarenja, leta balonom, podvodnog fotografiranja, prosvjedovanja, alpinizma...
Ili kad jednom shvatis da ti sve to nije vazno, bit' ce ti gust zivjeti...

[Eks]

ti odmah po bijesu. ko je spominjaso bijes. prije sam mislio na ono..ide baba ljuta, mici joj se s puta.

e, a lova nije cilj. nije, sta cu sad. lova je isto nacin, ali se to zaboravilo i postala je cilj. ono, naopako malo, jelda?

mislim, jebete se za ta zatvorena vrata. osim ako ne zelis izac na slobodu.

A ne kažem da jest nužno, ali to je povezano. Ima ljudi koji svoj neki zen pronađu u slikanju na trgu,ali koliko ih je stvarno tako sretno?
Ne znam uopće ni što bila neka harmonija. Voljeti svoj posao i moći zarađivati dovoljno s njim, valjda. Jer i bogati plaču, jel.

(utrnula su mi usta od paste za zube )

Uglavnom, nije novac nužno cilj, ali uspjeh često jest. A opet, uspjeh je povezan s novcem, ne. Teško je to rastaviti na faktore.

zasto se mora uvijek bit ..sta ono..energiziran? ne mora. stovise, malo mi je to ono, sta ja znam..jel normalno to uopce?
ono, mos se cvrcat kokakolama i red bulovima i zujat oko sebe..tako mi djeluje nekako ta energiziranost. ne samo da ti daje krila, nego i mlazne motore, a goriva, kolko ima, dokle ima, dobroje.

eto vidis da se nisi ugusila. sta panicaris unaprijed. evo ti jedan marfijev zakon..kad je frka, frka je.

Ma ne mora uvijek. Ali ne znam... zaljubljivi ljudi su skloni oscilacijama, ili je super ili je dno. Doduše, ja mislim da ja više nisam zaljubljiva jer se nisam zaljubila dvije godine (sporadične crusheve ne računam) i da sam sad eto zapela sa sobom. Zna biti ugodno, ali plaši me izostanak tih kickova, zato možda ne vjerujem u dugoročnu sretnost s jednom osobom itd, ali sad sam već skrenula s teme i ne znam što uopće time želim reći. Samo je da je dobro biti na tom nečem.

A kako misliš da bih crkla? Mislim, i ja tako smatram, ali što je onda s tim ADHD odvratno sretnim ljudima koji su konstatno na nekom tripu sreće i djeluju kao križanac Jehovinog svjedoka i Hare Krišne pušten s lanca?

[Zekoslawa]

Čoek nekad nije sposoban za rezove iz vedra neba. Ovo boldano ne postiže se iz letargije. Prvo se valja osposobit za rezove. A ja valaj sam vidjela da su ljudi svakavi, al nikad sobom nezadovoljni, nakon što...štajaznam pokose dulum zemlje. Kad si sobom zadovoljan puno lakše nađeš i nov posao i muža i komšiju.


Nego, gdje se to nema za kopat u Hrvata? Učlaniš se u gorane, il kako se to već gdje zove, ako nemaš svoje zemlje. Ti odi do Brača, ponesi kramp, i tucaj.
Uostalom, sezona je spremanja drva. Odeš pred nečiju kuću i kažeš nacipat ću vam metar besplatno. Neš morat puno tražit.

A dobro sad, ako ćemo pravo, nije baš tako ko popit čašu vodu neći nešto za tucanje.

Ne znam, pari mi malo fejk to tako odjednom saću ja cipat metar-dva drva. Uvijek je bilo i uvijek će biti lijenih, učmalih guzica kojima je i treptanje fizički rad, pa su nalazile načina da se osjećaju uravnoteženo i ispunjeno. Tako da bi moglo biti da ipak nije u radu spas. Barem ne za svakoga. Rekla si joj da se okani Mme Bovary, a uputila si je na Ivana Denisoviča. Sve je to meni nešto fejk.

A rez je najbolji kad je iz vedra neba. Kad sve pomno isplaniraš, može ti se učiniti da i dalje djeluješ u okvirima svojih mogućnosti. Kad odrežeš naglo, nepokolebljivo i brutalno, možda zadiviš sam sebe kako to bješe lakše nego što ti se činilo. To češka ego.

[baja]

U ponedjeljak se vraćam na posao i već sad znam da će biti užasno kao i uvijek.

i ja, sutra
stigla sam noćas, pročitala ovu temu dok sam čekala mašinu da opere ručnike kako bi mogla odmah staviti iduću hrpu veša na pranje, i pala u nesvjest
nekako podrazumijevam da će me se povratak u rutinu užasno dojmiti pa mi bude lakše
a užasna je i činjenica da moram(o) raditi; onako općenito, nevezano za bolje ili gore poslove

S posla dođem doma, jedem i od umora nisam sposobna za ništa i samo čkomim pred televizorom dok ne zaspim.

televizor ti na takvo, bezvoljno, stanje dođe k'o sol na ranu; nagriza i produbljuje besciljnost
za tvoje praktično življenje ne mogu ti savjetovati ništa, jer te ne poznam, osim izbacivanja tv-a ali svakako savjetujem pročitati Undine postove
izdvajam ovo:

meni se cini da si ti zaboravila sto je to san. nije to ljuljanje, to je navigacija.

da li ćeš se za navigavanje (fizički i psihički) pripremiti cijepanjem drva, ribanjem pločica, meditacijom ili molitvom, sasvim je svejedno
ako znaš kud ideš, naći ćeš načina da improviziraš u navigavanju, da se pomiriš s varljivim okolnostima i ne paničariš, da iz svake etape putovanja ponešto naučiš

[nina williams]

nina, sve to sto ti govoris, odmah mogu potpisat, ali nije bas sve tako idealno i arkadicno. u tome mozda i jest problem.
naime, i za to sto ti govoris, treba snage, motiva, barem na nacin da se vidi odmak, da se vide ti neki koraci ovdje tako puno spominjani, da se vidi predjeni put i da se stoga vidi perspektiva neka. grub i los mi sje taj izraz..perspektiva, ali recimo da se osjeti da je bitno kretati se, a ne stici na cilj.

kajla..kajle, svi oni koji se osjecaju krace ili duze vremena kao kajla, u laksim i slozenijim oblicima, evo, i rade, kopaju..tj, mozemo cak reci da na neki nacin i imaju srecu sto su uopce u toj prilici ili mogucnosti, pa ih se onda malo lupi po civerici i kaze..aj, ne pizdi, trgni se, imas sto mnogo njih nema, razmazena si, bori se, tebi je ustvari dobro, trebas se dobro izjebat, itd, itd..

mislim, sto bi kajla, kao simbol, kao uzorak, ne sad samo kao nik i osobno prezentirani problem ili jos gore, neprezentirani problem, trebala raditi nakon sto dodje s posla? fizicki se jos malo istrositi? ono, oznojiti, otrcati, istrenirati, okopati i tako se rijesiti nagomilanog stresa, frustracija i kojecega jos?
(...)

Jok. Rad daje rezultat odmah. To i jest prednost, dok nešto napraviš, štajaznam recimo nacipaš te metre drva, treba vremena. I vidiš, recimo nakon dva tjedna, da je sve iscijepano. A u međuvremenu si, iako možda ne obraćaš pažnju na to, zadovoljan. Jer ma kolko nacizam prokurvo Difenbaha, rad fakat oslobađa.

Ne znam, pari mi malo fejk to tako odjednom saću ja cipat metar-dva drva. Uvijek je bilo i uvijek će biti lijenih, učmalih guzica kojima je i treptanje fizički rad, pa su nalazile načina da se osjećaju uravnoteženo i ispunjeno. Tako da bi moglo biti da ipak nije u radu spas. Barem ne za svakoga. Rekla si joj da se okani Mme Bovary, a uputila si je na Ivana Denisoviča. Sve je to meni nešto fejk.

A rez je najbolji kad je iz vedra neba. Kad sve pomno isplaniraš, može ti se učiniti da i dalje djeluješ u okvirima svojih mogućnosti. Kad odrežeš naglo, nepokolebljivo i brutalno, možda zadiviš sam sebe kako to bješe lakše nego što ti se činilo. To češka ego.

Jes. U slučaju da uspije. Al ako neko, predhodno nevoljan, odreže i promijeni muža&poso&komšiju pa ispadne da promjena i nije ispunila očekivanja...onda može bit nezgodno.



E vi intelektualci i vaša rješenja...kompliciranje do ibera. Imamo provjerene metode, al neće ga majci niko zasukat rukave. I nikog briga što selo nije imalo depresija i onih otuđujućih problema kojima se egzistencijalizam bavi.
Treba izliječit prvo sebe, a onda moš i svoju okolinu. Ne pokrpat, izliječit.


Nije mi se dalo tranširat, al ionako me rijetko ko obadaje i kad nudim rješenja, vejerojatno neće ni u obrazloženjima , pa ajd...postavimo problematiku u širu perspektivu. Čak i pod uvjetom da je sad za rezove spremna, šta će biti ako kajla, ne kajla ko kajla, općenito govorim, promijeni sredinu, a ne ostvari željeni društveno-intimni progres? Il ako krene u undino spoznavanje sebe pod utjecajem tmurnih oblaka?
Da li će u njoj ostati dovoljno voljnih (pa i financijskih) resursa za nova rješenja? Kakvu joj garanciju makar održavanja psihičkog statusa quo nudite ukoliko rez i spoznaja omanu?
Previše je tu stvari koje bi mogle poći ukrivo, bar se meni čini.
A sikira/lopata je čist primjer lokalnog djelovanja koje misli globalno. Sa sikirom si uvijek na garantiranom dobitku.

[baja]

[Jok. Rad daje rezultat odmah. To i jest prednost, dok nešto napraviš, štajaznam recimo nacipaš te metre drva, treba vremena. I vidiš, recimo nakon dva tjedna, da je sve iscijepano.

i onda kažeš: koji će mi kaco ta drva kad me ionako boli dupe za sve?!
slažem se ja s tobom da rad oslobađa ( ) ali ako nije prisilan, čovjek mora prepoznati neku svrhovitost tog rada da bi mu prionuo

[nina williams]

i onda kažeš: koji će mi kaco ta drva kad me ionako boli dupe za sve?!
slažem se ja s tobom da rad oslobađa ( ) ali ako nije prisilan, čovjek mora prepoznati neku svrhovitost tog rada da bi mu prionuo

Pa ja, zato sam joj i rekla da odabere nešto, samo nek stvara svojim rukama. Možda joj više paše zidanje od kosidbe, štagajaznam šta kome odgovara...bitno da radi, a ne zanosi se koječime. Može i jako detaljno mest, svejedno.

[Zekoslawa]

Nije mi se dalo tranširat, al ionako me rijetko ko obadaje i kad nudim rješenja, vejerojatno neće ni u obrazloženjima , pa ajd...postavimo problematiku u širu perspektivu. Čak i pod uvjetom da je sad za rezove spremna, šta će biti ako kajla, ne kajla ko kajla, općenito govorim, promijeni sredinu, a ne ostvari željeni društveno-intimni progres? Il ako krene u undino spoznavanje sebe pod utjecajem tmurnih oblaka?
Da li će u njoj ostati dovoljno voljnih (pa i financijskih) resursa za nova rješenja? Kakvu joj garanciju makar održavanja psihičkog statusa quo nudite ukoliko rez i spoznaja omanu?
Previše je tu stvari koje bi mogle poći ukrivo, bar se meni čini.
A sikira/lopata je čist primjer lokalnog djelovanja koje misli globalno. Sa sikirom si uvijek na garantiranom dobitku.

Ja zastupam rez, pa ću o rezu. Spoznaja je, logično, prva mogućnost, kad to omane, onda ostaje rez.

Rez u biti i ne može omanuti, o tome se radi. Barem ako ga se shvaća kao cilj samoga po sebi, a ne kao sredstvo. Ne radi se rez da bi se došlo do društevno-intimnog ili kakvog drugog progresa, nego zato da ispitaš vlastite granice. Da dokažeš sam(a) sebi da si za rez sposoban, da si sposoban pobrinuti se za sebe i eliminirati ono što te tišti i sputava. Da ćeš se režući koji put i zajebati, a bit će da hoćeš. To sve ide u radni staž, jebešga. Al ne pokušati i ne spoznati da rezati možeš, to je poraz samo po sebi.

[baja]

Pa ja, zato sam joj i rekla da odabere nešto, samo nek stvara svojim rukama.

ali kako će odabrati kad nema ideje što s tim uratkom?
čini mi se da kajlu ne muči toliko kako se pokrenuti nego zašto;

S posla dođem doma, jedem i od umora nisam sposobna za ništa i samo čkomim pred televizorom dok ne zaspim.
I sutradan ukrug samo s povećom dozom isfrustriranosti i hrpom pitanja nad glavom - u kojem smjeru ide moj život, zašto ništa ne radim poslije posla nego nagomilavam posao i stres.....

[Eks]

po tim uopce ne mislim postavljanje beskrajnih zasto i samozasto (selfwhy ) pitanja, nekih analiza, samoanaliza, psihoanaliza, kopanja po sebi, cijepanja necega u sebi, aerobika u sebi, igranja tenisa u sebi, da bi dosli do pitanja svih pitanja ili odgovora svih odgovora i tako nakon katarze, umorni zaspemo slobodni od misli, ne zeleci znati nista osim..o, krevete cudna spravo, ja ti kazem zdravo, zdravo.

neka..zasto.. ne treba postavljati, ne zato sto se tu krije neko blago (najvjerojatnije je da se tu krije neko smece, emocionalno smece), nego zato sto to nije bitno, nije bitno utoliko sto mozda mislimo ako dodjemo do pocela problema da cemo onda znat i rjesenje ili da cemo bit sretniji ili zadovoljniji.

Tek sad mi se ovo rasvijetlilo.

Imala sam čudne dane. Ma čudno ljeto. Ma.. bolje da ne nastavljam.

Analiza sucks. I čekanje sucks.
Sad idem leć.


edit: imam problem. ne mogu se u mozilli nikako ulogirat na trkeljanje, odmah me izbaci. a chrome mi sve usporava odjednom. pasmater. brisala sam kukise i badava.

[elma]

Ja više ništa ne razmijem I inače sam spora
Znači, baja i unda mi govore da nađem neku zanimaciju i da će mi to pomoći i pripremiti me i psihički za ostatak života, tj. naučit ću kroz to nositi se sa svim što život donosi?
Zekoslawa spominje rezove, pretpostavljam da misli na mijenjanje posla, sredine,...nečega.

Jesam pohvatala?

[ombia]

nadalje, ne nasjedaj na dvije stvari za koje vidim da se i ovdje spominju. prvo..pa svi tako zivimo.
ne zive svi tako. lazu, lazu! to je banda, banda koja kaze..e, pa dobrodosla napokon.
mislim, pa sta, i da zive tako, sta to ima veze s tobom? oce ti bit lakse kad vidis da je sve oko tebe tako?

Upravo tako. Ne zive svi tako.
A da i zive koji k. to kajli pomaze?
Ali ne, ne zive svi tako.
Kajla za pocetak uvedi nesto zabave u zivot, jel to s nekim se rekreirati po planini za vikend, peci kolace sa prijateljicom ili nesto deseto.
Ali nadji hitno nesto sto te zanima i veseli.

I da, imaj velike ideje i planove. Koje ne moras ostvariti sutra. Ali snovi i ideje nas i tjeraju kroz svakodnevicu.
Dream big.
Ako nista ne sanjas, neces nista ni ostvariti.
I ugasi tu jebenu tv. Kad je ista zanimljivog bilo na njoj?
I zaljubiti se pomaze.
Al meni prvoj to ne uspjeva vec duze.

Unda ne mogu vjerovati da si joj savjetovao svitke.

pusti nju da odluci, nemoj joj stvarat forsiranje i stres.

unda, ako kajla odluči da drugi mjesec ode u Pariz ili da počne plesat...a ne sakupi para za mjesec dana za Pariz pa bude frustrirana, a sakupi para za tečaj plesa pa se veseli 4 tjedna, šta misliš, što je bolje?
nitko nije rekao da ne smije sanjati veliko, samo da treba početi s manjim

Krivo. Nek odluci da ode u Pariz ali nek si da REALISTICAN rok za skupiti pare.
Sanjati u malo bi bilo, ne mogu do pariza, idem do Pazina. Jel bi bila sretna ako zeli Pariz? Ne bi.

[judolino]

Samo da javim da mi je pun više kurac tih drva, baš sam sad nacijepao metar.
Čitam tu neke pizdarijie i niš pod milim kurem ne kužim.
Idem popit pivu.

[ombia]

Jel to stvarno ikom ikad uspjelo? Da kaže- e, idem se ja sad posložit i onda se sam od sebe posloži, svojim rukama, bez da mu se desi da se ne znam, zaljubio ( ) ili da je dobio nasljedstvo tetke iz Amerike i tako to.a:

Znam neke koji su se sredili sami. I neke koji su se sredili uz pomog psihologa. Sto je opet bolje nego biti sjeban i deprimiran vecinu vremena.

dosta toga je stvar odluke. negdje se to zove i..naljutit se.

Naljutiti se lako, nije lako držati se na površini.

Ma kakvi. Ne naljutiti se u smislu poslati sve u tri pizde m. Nego naljutiti se i zapeti. E to nije lako i vecina to NE cini. Nego samo pizdi.
A i pitas se sto je uspjeh. Meni vidis uspjeh nije nuzno novac. Imala sam fenomenalnu placu a radila meni do zla boga dosadan posao i nisam bila sretna.
Meni je uspjeh moci si priustiti luksuz raditi za placu samo ono sto ti se zaista svidja i sto volis.
I gdje jedva cekas doci na posao.
Nazalost to nije uvijek povezano s puno love.

Unda divne stvari si ovdje napisao.
Care

[ombia]

Samo je da je dobro biti na tom nečem.

na:

Ma je. Na kratko. na dugo sogorila bi. S razlogom razdoblje zaljubljenosti jest uvijek neko ograniceno vrijeme. S razlogom.
Ima knjiga Kemija ljubavi tako nekako se zove, lijepo je i nasiroko objasnjeno zasto bi za nas bilo vrlo pogubno biti stalno zaljubljen.
Dobra vijest je da zaljubljenost mozes poslije zamijeniti sa ljubavlju i opet si na dobitku.

Zekoslawa i rezovi. I ja sam za rezove. Isprobano. Vrlo radikalne.
No najbolje su mi uspjeli oni rezovi koje nisam bas iz potpunog kaosa i iscrpljenosti radila. Gdje sam se ako ne digla a ono bar sjela i promjenila polozaj s biti na podu dotucena.
A s nesto godina u guzici covjek neminovno dodje u situacije gdje ce biti prisiljen testirati svoje granice i gdje ih je onda vec par puta i testirao.
I ako sam sa 20+ otisla u potpuno nepoznatu zemlju gdje nikoga nisam znala tako da vidim jel mogu, sa 30+ bih to isto napravila samo ako bih imala ili podrsku u partneru ili kakav takav posao na odredistu.

[..a unda]

Ja više ništa ne razmijem : facepalm: : misli: I inače sam spora : zubo:
Znači, baja i unda mi govore da nađem neku zanimaciju i da će mi to pomoći i pripremiti me i psihički za ostatak života, tj. naučit ću kroz to nositi se sa svim što život donosi?
Zekoslawa spominje rezove, pretpostavljam da misli na mijenjanje posla, sredine,...nečega.

Jesam pohvatala? : ne zna:

khm, stvari se kompliciraju. ali srecom, nakratko. : zubo:

prvo, disklejmer, za svaki slucaj..nema recepta, kajla. barem ja ga ne mogu dat. naime, pocelo je s godisnjim i poslom i poso kuca, kuca poso , a evo dosli smo do toga da se trazi ili misli se da se nudi..nesto sto ce ti pomoci i pripremiti te psihicki za ono sto nosi, kako ti kazes, ostatak zivota. prvo, ko zna sta je ostatak. drugo, mecene pisha mozda postoje, mozda postoji barem ono sto istok sove..ucitelj, sensei, a zapad..masta, ali ako cu sebe spominjat, nisam nikako u situaciji da dajem savjete i da crtam ne samo tudje puteve, nego i smjerove.
s druge strane, postoje ljudi, struke, koje mogu brze i objektivnije sagledati i definirati problem, pa i pripomoci da se osoba ponovno postavi na svoje noge.
prije ili nekada se to drugacije rjesavalo, ljudi su bili upuceniji jedni na druge, imali su vise vremena jedni za druge, a danas je sve investicija, razapeta izmedju zelja i mogucnosti i onda na taj nacin i ekonomiziramo. troskovi nas jedu, jer ako zelimo bit danas prilagodjeni, moramo imat sve vece troskove.
znas ti onu, meni je jako draga, onu kako covjek radi osam sati dnevno (i to se poremetilo, danas je osam sati rada luksuz). dakle, dok se jos govorilo o osam sati rada, govorilo se i o skoro pa romanticnim problemima u odnosu na danasnje, ovako nekako..
covjek osam sati dnevno radi da bi zaradio za zivot za sljedecih osam sati, kada potrosi 120% od onog sto je zaradio i onda ostalih osam sati provede budan u krevetu pitajuci se zasto ne moze spavat. : zubo:

za sada, na topiku imamo nekoliko pristupa..

1. nina ili hej, haj brigade. meni je to jako drag pristup. sve dok mozes. dok si zdrav i mlad. ili, mozes gledat ovako..sve dok to mozes, zdrav si i mlad si.
ima nesto u tome, ima nesto u rutinama i nerazmisljanju, u automatizmu. ima nesto, pa cak i vise, u tome da problemi najlakse nestaju ako ih rjesavas.
ali, nije uvijek tako da takva rutina donosi zadovoljstvo. onda bi robovi bili najsretniji ljudi. : D
ok, sad sam naceo nesto u vezi slobode od cega uporno pokusavam bjezat na topiku. : D

2. zekoslawin kat. rez..da. ali gdje i kako? u kojem smjeru? i sto ako nam se svidi? ocemo uvijek tako rezat? i sta ce ostat za nama? to je isto dobro rjesenje, treba ga koji put upotrijebit, onako kao aleksandar na gordijskom cvoru ili kako bi se ovdan reklo..boj se vuka, boj se lisice, nikad u sumu.
e, ali kad smo vec kod sume i prasume, za radit rezove os koristit skalpel, sablje, macete, zilete i kako mi se u jednom trnutku ucinilo, da se zekoslava ne naljuti jer znam da nije tako mislila, ali ucinilo mi se u jednom trenutku da vidim sataricu.
ja bih za rezove koristio macetu. s njom se izgleda najlakse krce novi putevi kroz djunglu.

3. eukidov funkcionalizam. barem mislim da se radi o funkcionalizmu. uopce, neka me isprave svi ako misle da sam pogrijesio i neka svoj pristup nazovu onako kako misle da treba.
sa ova tri ostala, a mozda i sa svim ostalima dijeli jednu karakteristiku, a to je..borba. malim korakom doduse, e da dostignes radnu temperaturu. kad je dostignes, ne zna se cemu ce korstit, ali ce barem stroj dobro radit, a nije to bas malo.

4. exino pitanje. sto je to uspjeh? tu vec nacimamo nesto vise ili jasnije ulogu drustva, tj nas kao jedinke tog drustva i sve ono sto nas stavlja u kontekst, odnose, zelja da se unutar okvira netko ostvari, pa onda tu zna i malo superego zabucat..sve u svemu, normalno pitanje, svakodnevno ga sebi svi postavljamo..

5. scmokljanov..milosti ne trazim, sto ne znaci da necu dat ako me ne budete zajebavali, a u medjuvremenu cu zajebavat ja vas, barem ce bit veselo, pristup.
rekao bih, najrealniji pristup. mozes dat onoliko koliko imas, ali i onome kome hoces. za pocetak, daj sebi. marfi je tu rekao nesto u stilu..ne gubi srce..mozda ti ga zele iscupati..itd, itd..: D

6. pjescanin ponizni pristup. isto vrlo dobar pristup. cijeni slobodu i neovisnost. radi ono sto mozes. odrzavanje je isto vrlo korisno. ustvari, nesto se vec u zivotu treba raditi, a sve dalje ovisi o tome kako ces to prezentirat i postavit marketing.

7. moj pristup ili kome je sudjeno da bude jeben, same mu gace spadaju. neki bi rekli da je to fatalisticki nazor, sto mozda i jest, ali jedino mislim da ne treba bas sve tako shvacat preozbiljno. mislim, vrijeme ide i ovako i onako, nase vrijeme, e sad, kako sebe ne shvatit preozbiljno, jest najveci problem. dakle, taj usud neki, ako jest, nema on veze s nicim, ko ga jebe, ali ono sto mozemo, kad sve oduzmemo i saberemo, ono sto ce ostat kao informacija koja ce putovati jos dugo vremena nakon sto nas prestane bit, jest sve ovo sto su ostali govorili, a to bih ja nazvao kreativnoscu. treba bit kreativan, pokusati bit kreativan, stvarati, mijenjati taj dramaturski prostor i vrijeme kad ga vec zauzimamo, gravitacijski ga kriviti, kreirati na bilo koji nacin i to nastojati raditi u skladu s okolinom, s prirodom. mozda, kad kazem..biti kreativan, mozda bi najbliza, najslicnija rijec, glagol (dakle radnja) bila..pomoci. koliko osoba moze pomoci sebi, toliko je slobodnija, neovisnija. koliko moze pomoci drugima (bez da nekim drugima odmaze), toliko je kreativnija.
znam da se prelako moze ovo i obrnuti, ali necu stavljati dodatke i objasnjenja i uvjete. na koji nacin ce to neko shvatiti i koristiti, to je sad vec nesto deseto.

i baj d vej, kad sam se vec ovoliko opostio, nista ja ovdje nisam rekao za neka esanja. meni bi bilo draze da sam vidio umjesto esanja one zelene sta se smiju. uostalom, mogao sam neke stvari reci i na drugi nacin, za mene bi se radilo o istom principu, ali sigurno bi umjesto esova bili oni sta rigaju i sta pucaju. : D

enivej, kajla, da rezimiramo, pa neka ko sta misli. buduci da se citavo vrijeme ovdje spominju neki koraci, jedini moj savjet koji ti mogu dat, jest da odaberes i kupis neke ludilo cipele. ono, bas da ti se svidjaju i da mozes zadovoljna gacat neko vrijeme unaokolo.

[..a unda]

Unda ne mogu vjerovati da si joj savjetovao svitke.

..ni ja isto.

ali, pa sta. ti svitci su onako..ok su, necemo sad puno pretjerivat..mislim, ja citam i sta pise po razno raznim ambalazama, cak i na moldavskom. ali nesto drugo tu mene..ne muci, ne zanima, ali nesto mi tu..

ima ljudi koji nisu nikad pali svitke. barem tako kazu, ponosno, i ja im vjerujem. vidis kakav im je postament, nastup, govor..vidis da je sasvim moguce da su svitke procitali iz prve. ono, po peesu, kao njemacki onaj hajdelberg su oni to odstancali, tj procitali.

ne znam..ne znam..ja se bas ne bih s tim ljudima druzio. nesto mi tu ima za izbjegavat..

[Zekoslawa]

e, ali kad smo vec kod sume i prasume, za radit rezove os koristit skalpel, sablje, macete, zilete i kako mi se u jednom trnutku ucinilo, da se zekoslava ne naljuti jer znam da nije tako mislila, ali ucinilo mi se u jednom trenutku da vidim sataricu.
ja bih za rezove koristio macetu. s njom se izgleda najlakse krce novi putevi kroz djunglu.

Zaboravio si škare. Žena uvijek započinje rezove s novom frizurom.

[ombia]

Najgore je mijenjati frizuru kad si u komi. Tako drasticne promjene traze ipak ponesto osobne ravnoteze.

[schmokljan]

unda: kome je suđeno da bude jeben, same mu gaće spadaju.

To je to. Bit, esencija, tajna života.

[Leteća]

Zaboravio si škare. Žena uvijek započinje rezove s novom frizurom.

Eh da. Kad dođeš u moje godine, samo takvi će ti i preostati. :babetina:

Rezovi su sasvim OK, dapače poželjni, kad si mlad. Kao što reče neko na ŽuD-u, treba spašavati brak, ali veze ne treba. Tak je i s poslom - što imaš manje radnog staža, lakše je dati otkaz.

Meni je lopata bolji prijatelj od škara. I ja prezirem besmislenu fizičku aktivnost, ali kad iza nje ostaju neki rezultati to me ispunjava zadovoljstvom, a ujedno mi se i glava malo razbistri.

Ma zapravo treba kombinirat svašta, nekom paše ovo, nekom ono, nekom ne paše ništa jer je najzadovoljniji kad je nezadovoljan, blablablabla....