Mikropriče

[Leteća]

Jučer ja napisala post, pa me ex pita je li to kratka priča. A ja si mislim, zašto ne bi bila?

I koliko smo već takvih priča ispričali ovdje ili ondje, a sada čuče zatrpane u chatovima ili prašnjavim zadaćnicama.

Ovdje lijepite svoje vrlo kratke priče. Mogu to biti stari postovi, zadaćnice ili neka druga piskaranja koja se niste usudili objaviti na nekom ozbiljnijem mjestu.

Uvjet je samo da stane u jedan post - dakle, nema nastavaka. I da nije poezija - za to možemo otvoriti drugu temu.

Derite!

[Leteća]

Vidim sreča u kuču

U srednjoj školi me frendica nagovorila da idemo do gatare.

Dolazimo do nekog frizerskog salona. Ulazimo unutra. Frizerka nam kuha kavu koju moramo popiti.

Jedva je pijem, nisam navikla na toliko kave. Na dnu šalice ne ostaje soc. Moram popiti još jednu. U velikoj šalici, da se bolje gata.

Frendica je u međuvremenu izlazi iz tajne mistične sobice oduševljena kako joj je gatara sve pogodila.

Ja se tresem u kofeinskoj groznici. Ulazim u mističnu gataonicu. Koja je zapravo maleni zahod.

Na poklopljenoj školjki sjedi debela gatara. Sjedam na stolac ispred nje i dajem joj šalicu. WC nema prozora, osjećam miris polja lavande na kojem se je netko posrao.

U šalici mi vidi neke ljude, neko upoznavanje, crnog dečka s talijankom, veliku ljubav. Ja gledam kako joj se dupe prelijeva preko školjke. Udišem miris lavande. Izlazim s osjećajem lakoće u novčaniku.

[Leteća]

Bannrunner

Vidio sam horde trolova naoružane c-zrakama vlastite gluposti, armije klonova u nekoj tamo galaksiji usred pičke materine, slike sisa u inboxu, moderatore brze na okidaču i admine koji čupaju kosu.

I to je to. Vrijeme je da krepam. Pokušavam sam sebi opaliti permaban, ali ne ide. U mene nije ugrađena sreća, ali ni sustav samouništenja koji će me raspršiti u djeliće koda nakon što ispunim svoju misiju.

Nakon dugih godina robijanja za korporativne spin-doctore dobio sam samo nogu u guzicu uz riječi "široka ti svjetska mreža".

I sad sam tu među vama. Trolam, zajebavam, znam odgovore na sva pitanja. Osim jednog. I nemojte mi se opet smijati kad vas to pitam.

WTF is RL?????

[Leteća]

Cybersex

Davno, davno, u nekoj dalekoj galaksiji, dok su se podaci još prenosili na disketama, a gugl nije bio svačiji prijatelj, otiđoh na chatove. Ne sjećam se točno koje, valjda na Yahooove (jel se to fakat piše sa tri o )

Muvam se tamo, sve mi se čini bezveno i priglupo, a onda mi uleti netko sa "do you wanna cybersex?".

Budući da se nikad nisam ševila s kiborgom, a horoskopski me znak tjera da sve probam barem jednom, napišem "sure, why not?"

I onda mi krene tip pisati da smo u autu, i on me hvata za sisu. Ja podignem majicu da je bolje primi. Jer jako volim kad me diraju za sise.

Ali ovoga puta ne osjećam ništa. Nula bodova. Razmišljam o tome jesam li možda postala frigidna.

Neka, kad sam već tu, uzimam njegov nabrekli ud i ručno ga obrađujem. Stavljam ga u usta. Nema nikakav okus, baš nikakav. Nit smrdi nit miriše.

Osjećam se depresivno, uzaludno i ono, baš jadno. Pitam se što mi to treba. Ali ne pišem o tome. Nije čovjek kriv. Problem je u meni.

Odjednom, pred automobilom se parkira prikolica u kojoj žive moja dva brata. Jedan me trpa u prikolicu, a drugi prilazi automobilu, s puškom u ruci.

Čujem 'klik'. Veza je pukla.

[Leteća]

Zašto platiti više?

Plavokosa Hana je sjedila za blagajnom i kucala. Sir Shuggavac, 100 grama. Grudi su joj se ritmički nadimale pod savršeno izglačanom kutom. Hulahopke, Satanino, 1 kom. Na bedžu je pisalo Hana. Mlijeko z'loba, 15 kuna. Bez pauze za ručak, od 7 do 21. Grah Perdollino, limenka. Svakom bi se nasmiješila. Uvijek istim osmijehom. Hvala lijepa, dođite nam opet.
Pružila je račun Marku i nasmiješila se.
- Što radiš poslije posla, Hana?
- Zatvorim dućan, pa se zatvorim u kutiju.
Zgodna i duhovita, pomislio je Marko. U pet do devet došao je po nju. Bili su sami.
- Smijem li te otpratiti kući?
Hana se zbunila. Marku se učinilo da su joj se oči na trenutak isključile. Uzeo ju je pod ruku. Poslušno ga je slijedila prema izlazu.
Oglasio se alarm. Pred Markom je stajala još jedna Hana. Crnokosa.
- Molim vas, gospodine, vratite robu na mjesto ili ćemo pozvati zaštitare.
- Vi ste sigurno Hanina sestra. Izgleda da je došlo do nesporazuma.
- Ja sam Rahela, poslovođa. Molim vas, vratite robu na mjesto.
- Kažem vam, nisam ništa ukrao.
- Posljednje upozorenje. Vratite robu na mjesto.
- Ma, zajebi! Idemo, Hana.
- Davide! Sebastijane! Imamo situaciju - ledenim glasom izgovorila je Rahela.
Marko je vidio da je vrag odnio šalu. Dva blizanca u narančastim uniformama, skladni poput mrkih medvjeda, primicala su se trčećim korakom.
Povukavši Hanu za sobom, jurnuo je prema vratima.
Začuo se pucanj.

***
- Tata, a da ipak pozovemo policiju?
- A možda i novinare? Šuti, Borna.
Todor i sin buljili su u beživotno tijelo na podu. A ono je buljilo u njih.
Sebastian i David stajali su u stavu mirno.
- Što se dogodilo?
- Zaustavili smo ga, gazda - jednoglasno su zapjevali Sebastijan i David.
Krasno. Ipak nisam trebao naoružati androide - pomislio je Todor. Možda još ima vremena da to sredim.
- A lijepo sam ti govorio da zaposliš bar jednog čovjeka.
- Ne seri, Borna. Ljude treba plaćati. Nedjeljom, trideset posto više!
- A…
- Nemamo vremena. Primi ga ispod ruku, a ja ću za noge.
- Ali ovo…
- Sve će ovo jednom biti tvoje. Zapamti to!

***
Marka su odnijeli u skladište. Polegli su ga kraj isključene Hane, koja je mirno čekala jutro u svojoj kutiji.

[Euklid]

Bannrunner

Vidio sam horde trolova naoružane c-zrakama vlastite gluposti, armije klonova u nekoj tamo galaksiji usred pičke materine, slike sisa u inboxu, moderatore brze na okidaču i admine koji čupaju kosu.

I to je to. Vrijeme je da krepam. Pokušavam sam sebi opaliti permaban, ali ne ide. U mene nije ugrađena sreća, ali ni sustav samouništenja koji će me raspršiti u djeliće koda nakon što ispunim svoju misiju.

Nakon dugih godina robijanja za korporativne spin-doctore dobio sam samo nogu u guzicu uz riječi "široka ti svjetska mreža".

I sad sam tu među vama. Trolam, zajebavam, znam odgovore na sva pitanja. Osim jednog. I nemojte mi se opet smijati kad vas to pitam.

WTF is RL?????

oprosti,
ali u kakvoj si ti vezi s mojim psihijatrom?

[Leteća]

oprosti,
ali u kakvoj si ti vezi s mojim psihijatrom?

Možda sam mu ljubavnica.

[Potjeh]

Iz ovog PDF-a:

Kratkim pogledom mi je mjeru uzeo. 100Kn - pokazujući mi na mali, jadni krivi bor. Zna dobro da mi može uvaliti jadnička. Vidi u mojim očima želju da posvojim malenog koji zaostaje za braćom.

Nahero mu stoji zvijezda. Ona se mučila, tražila ukrase, kombinirala boje, izrađivala je mašne od vrpci i sada stoji i tugaljivo gleda na mali krivi bor. Ne govori ništa ali i ta tišina grmi značenjem. Smiješan je, primjećuje mali kolendar, zašto je zvijezda kriva? Podmićujem ga slatkišima.

Kratki plavičasti listovi se ljuljaju na jutarnjem vjetru. Nema više zlatnih mašni, nema kuglica, nema zvijezde koja je gordo i nahero stajala. Novi se ukras pojavio, maleni pauci je donijeli. Mali krivi bor postaje svilena skulptura. Briga pauke što se divim njihovom radu. Ometam im posao, nisam mušterija. Zašto jednostavno ne odem?

Nemoj čupati izdanke - brecnem se na moju štićenicu. Nemoj ih čupati ako ti je dosadno, pokvarivši mi sunčani dan. Pola bora više nema izdanke. Stasom je nahero, sada je i bojom nahero. Kako to da u rukama opet imaš izdanak? Zar mene nema ovdje?

Jadničak stoji na opakom suncu. Majka me podsjeća da bi ga trebalo skloniti već treći put. Ali, bunim se, ne mogu ga odvajati od ružmarina, prijatelji su. Što zajedničko uopće jedan bor može imati sa hibiskusom? Širokolisni hvalisavac ništa više.

Spustilo se sunce, mrak je zavladao, izgubila se toplina koja se činila beskrajnom. Bliži se trenutak. I mašne, i kuglice i zvijezda jedva čekaju da izađu iz svoje kutije. On ništa ne govori ali znam da zna. Moj mali krivi bor.

[Euklid]

Možda sam mu ljubavnica.

Nemoguce.
On me nikad ne bi prevario s tamo nekom letecom.



Price su ti cista jebenica.
Daj jos.

[Leteća]

O mačkama i ljudima

Kažeš da su mačke okrutne ubojice. U pravu si. Mogu podnijeti kad mi donesu mrtvog miša, ali plačem za pticama.

I ti si plakao za našim papagajem. Čekala sam jutro da ga odvedem veterinaru, a on je čekao jutro da ti ugine u ruci. Zakopala sam ga u šumi, u kutiji od službenog mobitela. Ako jednog dana dam otkaz, morat ću vratiti mobitel bez kutije.

Mi smo dobri ljudi. Volimo ptice, volimo mačke, volimo djecu.

Uspijemo li napraviti dijete, morat ćemo se riješiti mačaka. One prenose neku gadnu bolest - ako se trudnica zarazi, dobit će shizofrenično dijete. Ne treba ti to. Luda žena ti je sasvim dovoljna.

[MmeTipfeler]

O mačkama i ljudima

Kažeš da su mačke okrutne ubojice. U pravu si. Mogu podnijeti kad mi donesu mrtvog miša, ali plačem za pticama.

I ti si plakao za našim papagajem. Čekala sam jutro da ga odvedem veterinaru, a on je čekao jutro da ti ugine u ruci. Zakopala sam ga u šumi, u kutiji od službenog mobitela. Ako jednog dana dam otkaz, morat ću vratiti mobitel bez kutije.

Mi smo dobri ljudi. Volimo ptice, volimo mačke, volimo djecu.

Uspijemo li napraviti dijete, morat ćemo se riješiti mačaka. One prenose neku gadnu bolest - ako se trudnica zarazi, dobit će shizofrenično dijete. Ne treba ti to. Luda žena ti je sasvim dovoljna.

Kako se meni ovo sviđa! Nemoj pisati više ništa. Kad jednom dosegneš savršenstvo, nemoj ga kvariti.

Iz Knjige mudrih izreka by Mme-Tip-Fe-Ler

[Leteća]

Hvala, ali nikad nisam vjerovala u savršenstvo.

A kopajući po smeću pronašla sam ovaj dragulj:

Nije glad to što me tjera da zavirim i otvaram kontejnere, ne. Kad sam gladan ulovim zmiju ili žabu, goluba ili pola jata vrabaca pa ih isfrigam s mladim koprivama i samoniklim gljivama sa Sljemena. Ono što me goni da kopam po kontejnerima je želja za profitom. Svakojakih čuda božjih se da pronaći po tim kištrama koje ničim ne upadaju u oči osim, ako ne opadnu s jurećeg kamiona na cestu ispred vas ili na krov vašeg auta.
Znao sam pronaći nekoliko stotina pušaka ili po par desetaka kilograma eksplozivnih sredstava. Sve sam kasnije prodavao lovačkim savezima ili team building d.o.o. firmama za treniranje bankara i vladinih dužnosnika. Jednom sam pronašao pun kontejner ipsilona bez ikseva, to sam otpremio u zemlje s ćirilićnim službenim pismom za sitnu lovu, ali ne može se uvijek uzet 10 tisuća po kontejneru...
Libreto izgubljenih opera i simfonija se može dobro utopiti. Isto kao i razni pjesnički uradci ili poderane gaće, ako ih ima dovoljan broj.
Ponekad se u elitnijim dijelovima grada nađu i pakiranja botoxa, hijela..hijaru...hileji...kiseline za ravnanje naboranih čela i odbačeni faks uređaji u kojima je nestalo papira...
Nije to tako nezanimljiv hobi.

[blue]

Leteća, trebala bi to unovčit
Super pišeš.

[judolino]

Eh, dragi naš Pićo...

Ma ima tu stvarno super priča, ali, brate, prevelike su. Ovako se pišu kratke priče:

Misteriozno samoubojstvo
(iz dnevnika nastradalog)

- Gle, Marsovac!

[Leteća]

Misteriozno samoubojstvo
(iz dnevnika nastradalog)

- Gle, Marsovac!

Ovo je nanonpriča.

[judolino]

Ovo je nanonpriča.

Bolje nego onanopriča...

Al ja zato imam bolje uglazbljene pjesme, a i vidio sam veću žabu...

[Almost Rosey]

Sjajna tema

Meni je neugodnjikavo išta svoje kačiti gore, pretenciozno je i stoput lošije od ovoga gore.
A i većina onoga što je sačuvano je već objavljeno na fhr-u.

A ni ne pišem više

Dajte još

[judolino]

Sjajna tema

Meni je neugodnjikavo išta svoje kačiti gore, pretenciozno je i stoput lošije od ovoga gore.
A i većina onoga što je sačuvano je već objavljeno na fhr-u.

A ni ne pišem više

Dajte još

A kaj sereš?
Ko da onaj šupak Anderlon ima ekskluzivna prava na tvoje pisanije?
Aj da te vidimo!
Pička mu materina, ak imaš talenta, da te bar netko uputi!

Jel znate vi kako je Leteća, koja vas, vidim, prilićno oduševljava, objavila prvu knjigu?
Pitajte drugaricu!

[Euklid]

Drugarice Leteca, kako ste objavili prvu knjigu?

[MmeTipfeler]

Drugarice Leteca, kako ste objavili prvu knjigu?

U letu?

[judolino]

U letu?

Jok bre, u proleću...

Ma šta se ja mešam, uskoro će drugarica da vam gi obelodani... :našmalimilojica:

[blue]

A kaj sereš?
Ko da onaj šupak Anderlon ima ekskluzivna prava na tvoje pisanije?
Aj da te vidimo!
Pička mu materina, ak imaš talenta, da te bar netko uputi!

Jel znate vi kako je Leteća, koja vas, vidim, prilićno oduševljava, objavila prvu knjigu?
Pitajte drugaricu!

Znači ima ih još?

[judolino]

Znači ima ih još?

Prva je bila poezija, druga će biti proza, materijala je sve više.

[Leteća]

Ima, ali su teška komercijala i ne spadaju u književnost.

O prvoj bih mogla napisati priču.

[Leteća]

Evo je.

Pandorina ladica

Voziš se u vlaku. Stojiš između kupea, s pljugom u zubima i zelenim fasciklom u ruci. Čitaš pjesme. Moje.

Nazivaš me, oduševljen. Kažeš da bih trebala objaviti knjigu. Ne kužiš. Postoji dobar razlog zašto one leže u ladici.

Vodiš me na jutra poezija koja često potraju do kasno u noć. Ne volim čitati svoje pjesme. Riječima je mjesto na papiru. Ali sad više nema natrag.

Ti na gitari sviraš svoju pjesmu, ja čitam svoju s istim nazivom. Uzmi me. Pjesnici plješću, podižu čaše. Traže bis. S. me pita što ću popiti. Pelin, kažem. Gorki? Ne, dupli.

Kaže mi neka predam rukopis na natječaj. Pripita, pristajem.

I dalje ti ne mogu objasniti da ne volim čitati svoje pjesme. Želim da one žive bez mene. Biraš one najbolje, predajem rukopis.

S. kaže da sam pjesničko otkriće desetljeća. Svejedno, želi tu i tamo dodati koji redak, izbaciti koju strofu. Ne dopuštaš mu.

Nabadajući u crvenim cipelama preuzimam nagradu. Slavimo. Negdje, usput, počinjem previše piti. I fantazirati. Ponudit će mi novinsku kolumnu, ugovor za roman. Imat ćemo divan život.

Da, postojao je dobar razlog zašto su te pjesme trebale ostati u ladici.