ovu si soluciju za sebe rezervirala?
Kako to da ste toliko kul?
To je bilo nekadMorticia » wrote:Ti se sigurno opet ne bi pojavila.
Zadnji put si nam jasno i glasnorekla da se ne želiš družiti s nama.
U međuvremenu sam smanjila kriterije, sad bih vas upoznala
Ovo zvuči kao zakašnjela jugonostalgija.ali » wrote:Da, sad kad mi je postalo jasno da sam i sama dala obol kopanju rake Trkeljanju i da je gotovo, sad bih sve nazad i da sve bude po starom i da se volimo kao nekad![]()
Makar i uživo
Svi sisavci su braća. Pogotovo rovke.
Možda Isus.ElliQuinn » wrote:Dizanje iz mrtvih. Zombiji ili vampiri, pitanje je sad.
MJERA JE ČOVJEKOVA STVARNOG KARAKTERA ONO ŠTO BI UČINIO KADA ZA TO NITKO NE BI SAZNAO.
Judolino kao Đizs, duge kose, s gitarom i kvrgavim štapom i jezikom neprimjerenim za Đizsa...ElliQuinn » wrote: Judolino kao otac nebeski? Nezamislivo.
A on odgovori: "Pa đe nađe tog Turčina, što nisi našla našeg čoeka?"
Danas sam kul. Toliko kul da mi se opet čitaju srpski pjesnici, tako su kul depresivni, mrtvo kul depresivni. Kul zakon guba.
Rakić:
Silno zadovoljstvo
Ja imam časova dugog očajanja,
Beznadežne tuge, obmana, i jada;
Ja imam časova kad se slatko sanja
I požudno želi i blaženo strada.
Ja imam časove čedne, krotke, smerne,
Kad čistotom trepte misli moje mlade,
I u mojoj duši, pobožne i verne,
Zašumore himne, pohvale, i nade.
Jest, duša je moja ko kutije stare
Što u svetom hramu na dovratku stoje,
Gde prolaznik svaki spušta skromne dare
Za smirene svece i za bližnje svoje.
Pokolenje svako veliku il’ malu,
Spustilo je u nju milostinju koju,
Ljubav ili mržnju, pogrdu il’ hvalu,
Osmeh ili otrov i žaoku svoju.
Sad kroz žile moje struje krvi razne,
Ja ropćem i pevam, ja kunem i slavim,
I koračam smelo, bez straha od kazne,
Krivudavom stazom i putima pravim!
Očajanje, tuga, beda? Prazne reči!
Kad na zemlji više nema moći te
Da u mojoj duši pomuti il’ spreči
Silno zadovoljstvo, osećati sve!
I toliko sam kul skulirala bisku da mi je Dis na bis:
Ne marim da pijem, al` sam pijan često.
U graji, bez druga, sam, kraj pune čaše.
Zaboravim zemlju, zaboravim mesto
Na kome se jadi i poroci zbraše.
Ne marim da pijem. Al` kad priđe tako
Svet mojih radosti, umoren, i moli
Za mir, za spasenje, za smrt ili pak`o,
Ja se svemu smejem pa me sve i boli.
I pritisne očaj, sam, bez moje volje,
Ceo jedan život, i njime se kreće;
Uzvik ga prolama: "Neće biti bolje,
Nikad, nikad bolje, nikad biti neće."
I ja žalim sebe. Meni nije dano,
Da ja imam zemlju bez ubogih ljudi,
Oči plave, tople kao leto rano,
Život u svetlosti bez mraka i studi.
I želeci da se zaklonim od srama,
Pijem, i zaželim da sam pijan dovek;
Tad ne vidim porok, društvo gde je čama,
Tad ne vidim ni stid što sam i ja čovek.
I skroz sam dalekoistočnjački zenbudističkihinduistički kulistički tagoristički:
O ludače, divna pijanico!
Kada razvališ svoja vrata i staneš igrati budalu pred gomilom;
Kada za jednu noć istreseš kesu i rugaš se trezvenosti;
Kada ideš čudnim putevima i igraš se beskorisnim stvarima;
Ne haj za sklad i pravo!
Kada razviješ svoja jedra na buri, a krmilo se skhrva nadvoje,
onda ću te i ja pratiti, druže, i pijan u ponor otići.
Straćio sam svoje dane i noći u društvu trezvenih, mudrih susjeda.
Mnogo znanja osijedilo mi kosu, mnogo bdijenja pomutilo mi pogled.
Godinama sam pabirčio nad stvarima i gomilao parčad i tralje:
Smrvi ih i igraj po njima i zavitlaj sve u vjetar.
Jer znam da je najviša mudrost: pijan u ponor otići.
Ostavi neka se izgube sve krivudave sumnje, ostavi me da izgubim putanju svoju bez nade.
Pusti bijesnu buru neka me otkine sa mojih lengera.
Svijet je naseljen dostojnicima i radnicima, korisnim i pametnim.
Tu su ljudi koji su lako prvi, i ljudi koji skromno idu za njima.
Ostavi ih neka budu srećni i neka rade na sreći drugih, a i mene ostavi da budem lud i beskoristan.
Jer znam da je kraj svakoga rada: pijan u ponor otići.
Ovoga časa se odričem svih prava da me ubrajaju u redove čestitih ljudi.
Neću se više ponositi znanjem i sudom svojim o dobru i zlu.
Razbiću sud sjećanja, prosuću posljednje kapi suza.
Okupaću se u pjeni rujnog bisernog vina i razvedriti svoj smijeh.
I namjerno ću razderati kalup staloženog građanina.
I zavjetovaću se sveto da ću biti bez dostojanstva, i pijan u ponor otići.

Rakić:
Silno zadovoljstvo
Ja imam časova dugog očajanja,
Beznadežne tuge, obmana, i jada;
Ja imam časova kad se slatko sanja
I požudno želi i blaženo strada.
Ja imam časove čedne, krotke, smerne,
Kad čistotom trepte misli moje mlade,
I u mojoj duši, pobožne i verne,
Zašumore himne, pohvale, i nade.
Jest, duša je moja ko kutije stare
Što u svetom hramu na dovratku stoje,
Gde prolaznik svaki spušta skromne dare
Za smirene svece i za bližnje svoje.
Pokolenje svako veliku il’ malu,
Spustilo je u nju milostinju koju,
Ljubav ili mržnju, pogrdu il’ hvalu,
Osmeh ili otrov i žaoku svoju.
Sad kroz žile moje struje krvi razne,
Ja ropćem i pevam, ja kunem i slavim,
I koračam smelo, bez straha od kazne,
Krivudavom stazom i putima pravim!
Očajanje, tuga, beda? Prazne reči!
Kad na zemlji više nema moći te
Da u mojoj duši pomuti il’ spreči
Silno zadovoljstvo, osećati sve!
I toliko sam kul skulirala bisku da mi je Dis na bis:
Ne marim da pijem, al` sam pijan često.
U graji, bez druga, sam, kraj pune čaše.
Zaboravim zemlju, zaboravim mesto
Na kome se jadi i poroci zbraše.
Ne marim da pijem. Al` kad priđe tako
Svet mojih radosti, umoren, i moli
Za mir, za spasenje, za smrt ili pak`o,
Ja se svemu smejem pa me sve i boli.
I pritisne očaj, sam, bez moje volje,
Ceo jedan život, i njime se kreće;
Uzvik ga prolama: "Neće biti bolje,
Nikad, nikad bolje, nikad biti neće."
I ja žalim sebe. Meni nije dano,
Da ja imam zemlju bez ubogih ljudi,
Oči plave, tople kao leto rano,
Život u svetlosti bez mraka i studi.
I želeci da se zaklonim od srama,
Pijem, i zaželim da sam pijan dovek;
Tad ne vidim porok, društvo gde je čama,
Tad ne vidim ni stid što sam i ja čovek.
I skroz sam dalekoistočnjački zenbudističkihinduistički kulistički tagoristički:
O ludače, divna pijanico!
Kada razvališ svoja vrata i staneš igrati budalu pred gomilom;
Kada za jednu noć istreseš kesu i rugaš se trezvenosti;
Kada ideš čudnim putevima i igraš se beskorisnim stvarima;
Ne haj za sklad i pravo!
Kada razviješ svoja jedra na buri, a krmilo se skhrva nadvoje,
onda ću te i ja pratiti, druže, i pijan u ponor otići.
Straćio sam svoje dane i noći u društvu trezvenih, mudrih susjeda.
Mnogo znanja osijedilo mi kosu, mnogo bdijenja pomutilo mi pogled.
Godinama sam pabirčio nad stvarima i gomilao parčad i tralje:
Smrvi ih i igraj po njima i zavitlaj sve u vjetar.
Jer znam da je najviša mudrost: pijan u ponor otići.
Ostavi neka se izgube sve krivudave sumnje, ostavi me da izgubim putanju svoju bez nade.
Pusti bijesnu buru neka me otkine sa mojih lengera.
Svijet je naseljen dostojnicima i radnicima, korisnim i pametnim.
Tu su ljudi koji su lako prvi, i ljudi koji skromno idu za njima.
Ostavi ih neka budu srećni i neka rade na sreći drugih, a i mene ostavi da budem lud i beskoristan.
Jer znam da je kraj svakoga rada: pijan u ponor otići.
Ovoga časa se odričem svih prava da me ubrajaju u redove čestitih ljudi.
Neću se više ponositi znanjem i sudom svojim o dobru i zlu.
Razbiću sud sjećanja, prosuću posljednje kapi suza.
Okupaću se u pjeni rujnog bisernog vina i razvedriti svoj smijeh.
I namjerno ću razderati kalup staloženog građanina.
I zavjetovaću se sveto da ću biti bez dostojanstva, i pijan u ponor otići.
"Ili seri ili marš sa školjke!" - judolino.
Živili! Je li ovo proročanstvo?Margarita » wrote:...I namjerno ću razderati kalup staloženog građanina.
I zavjetovaću se sveto da ću biti bez dostojanstva, i pijan u ponor otići.
Prebacio si se na cestogradnju? Unda, Čačiću..a unda » wrote:..evo, nije me bilo, trazio sam hrvatsku cesticu. hrk bozon..idjem dalje trazit. nek ovi iz cerna to nadju kad su lole..
Nego, opet te nema
Brinem :sam u kući 2:
-
- Information
-
Who is online
Users browsing this forum: Bing [Bot], ClaudeBot and 8 guests

