Prije interneta i foruma...

[Tea Tree]

...kao i danas, postojali su ljudi koji su povučeni, nekomunikativni u svojoj okolini ili nešto slično.

Kako su izgledali životi takvih ljudi prije interneta i foruma? Pitanje se ne odnosi na sadašnju generaciju, jer su ovi sadašnje generacije u većini slučajeva bili djeca.

Što su radili iznimno povučeni mladi ljudi od npr. 20ak godina krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih? Kako su provodili vrijeme, kako su njihovi dani izgledali?

Krajem sedamdesetih nisu mogli baš pretjerano gledati ni televiziju. Program je bio daleko siromašniji nego danas, sjećam se i vremena kad još nije postojao drugi program.

Danas takvi ljudi nekakvu potrebu za interakcijom s drugim ljudima zadovoljavaju na forumima. A, što su radili tada?

[MmeTipfeler]

Danas takvi ljudi nekakvu potrebu za interakcijom s drugim ljudima zadovoljavaju na forumima. A, što su radili tada?

Čitali knjige?

[Tea Tree]

Čitali knjige?

Ali, to nije interakcija s drugim ljudima.

[Pješčana]

čitala sam zanimljiv osvrt na internet pornografiju. otkad je dostupna ogromnom dijelu pučanstva, i kako se može naći većina fetiša i perverzija, smanjio se broj serijskih silovanja i običnih silovanja koja su sadržavala perverzije.

Netko tko je komunikativan i sa zidom će progovoriti. Netko ni uz forume i sveti internet neće nužno imati više sugovornika, ali mislim da napredujemo kao društvo. ljudi koji su živjeli pred 30 godina, ako nisu bili nešto ekstrovertirani, jebali su ježa. mislim da većina takvih nekako ima glasnije prijatelje/partnere/poznanike, pa ih ovi povuku na druženja.

prije interneta i foruma, takve ljude lakše je bilo proglasiti ih čudnima, i još ih više izolirati.

[MmeTipfeler]

Ali, to nije interakcija s drugim ljudima.

Zar nije? Meni se čini da jest. U istoj mjeri kao i internet. Virtualno jedno, virtualno drugo.

[Tea Tree]

Eee, ali vidiš, ima i danas gomila ljudi koji su komunikaciju s drugim ljudima manje-više sveli na internet.
I vjerujem da njihova okolina njih proglašava čudnima, moguće i da ih izolira. Nije to sindrom samo onog vremena.
Samo što danas takvi ljudi imaju nadomjestak u vidu foruma ili bilo kakvih online oblika komunikacije.

Ja se sjećam par likova iz mog razreda koji su bili izrazito povučeni. Mislim da nisam kroz cijelu srednju školu progovorila s njima više od onoga što je bilo neophodno u smislu gradiva, zadaće i slično.
Nemam pojma jesu li se i s kime su se družili. Nikada ih nisam vidjela vani. A, ovo se odnosi na razdoblje druge polovice osamdesetih, kad je čak bio i nešto bogatiji tv program.

[ombia]

Nisam sigurna da se komunikacija povecala dolaskom interneta. Monolozi su postali ucestalija pojava i dobili publiku. Komunikacija je ipak nesto drugo.

Dapace ako ista srozao se nivo opcenja s drugima. Danas je svaki prosjecan trol u stanju sasuti nekome u facu gadosti kakve u zivotu nece reci nekome na kavi jer nema muda. Pa ako je to napredak.

Nekako mi se cini da je prije 30 godina obitelj bila intaktnija i odnosi u susjedstvu, s uzom rodbinom itd. cesci. Tako da su i ti povuceni bili ukljuceni u neka obiteljska dogadjanja, u dolazak susjede na kavu, u neku cakulu na ulici. Danas kao imamo komunikacije na svakom cosku a nikad prije nisu ljudi bili usamljeniji i otudjeniji.

Nego kako macka?

[Tea Tree]

Zar nije? Meni se čini da jest. U istoj mjeri kao i internet. Virtualno jedno, virtualno drugo.

A, nije. Nema komunikacije, nema pitanja i odgovora s likovima iz neke knjige. Zato što ti likovi ne postoje. Mogao je čitatelj doslovno izmisliti komunikaciju pa pričati s "nevidljivim prijateljima", ali to zapravo nije komunikacija.
U internet komunikaciji druga strana ipak postoji i daje odgovore na pitanja iako je se ne vidi.

[Tea Tree]

Nisam sigurna da se komunikacija povecala dolaskom interneta. Monolozi su postali ucestalija pojava i dobili publiku. Komunikacija je ipak nesto drugo.

Komunikacija se sigurno povećala dolaskom interneta, u to ne treba sumnjati.
Evo, ti živiš u inozemstvu. Da nema interneta, čisto sumnjam da bi ovoliko komunicirala s ljudima iz Hrvatske, a posebno s nekakvim nepoznatim ljudima. S nepoznatima ne bi komunicirala, to je sigurno. Pogotovo, ako se uzmu u obzir tadašnje cijene telefonskih usluga.

Dapace ako ista srozao se nivo opcenja s drugima. Danas je svaki prosjecan trol u stanju sasuti nekome u facu gadosti kakve u zivotu nece reci nekome na kavi jer nema muda. Pa ako je to napredak.

Svaka dobra stvar može biti i bit će zloupotrijebljena na bilo koji način, to se ne može izbjeći. Ipak, to ne znači da napredak ne postoji.

Nekako mi se cini da je prije 30 godina obitelj bila intaktnija i odnosi u susjedstvu, s uzom rodbinom itd. cesci. Tako da su i ti povuceni bili ukljuceni u neka obiteljska dogadjanja, u dolazak susjede na kavu, u neku cakulu na ulici.

Ovo je istina. Moji starci su se svakodnevno družili sa susjedima iz stana prekoputa. I danas su jako dobri iako više ne žive u istom gradu.
Međutim, nisam sigurna da je ovo primjenjivo na povučene i zatvorene ljude.

Danas kao imamo komunikacije na svakom cosku a nikad prije nisu ljudi bili usamljeniji i otudjeniji.

A, čuj, internet komunikacija može rezultirati prijateljstvima, vezama, brakovima, ali isto tako može uvijek ostati samo na razini interneta. Nisam baš dugo u forumskim vodama, ne mogu procijeniti što je od ovo dvoje učestalije, ali mi se čini da je ipak ovo drugo.

Nego kako macka?

[MmeTipfeler]

A, nije. Nema komunikacije, nema pitanja i odgovora s likovima iz neke knjige. Zato što ti likovi ne postoje. Mogao je čitatelj doslovno izmisliti komunikaciju pa pričati s "nevidljivim prijateljima", ali to zapravo nije komunikacija.
U internet komunikaciji druga strana ipak postoji i daje odgovore na pitanja iako je se ne vidi.

Ali jest. Druga je priča što knjiga - ne mora u pitanju nužno biti umjetnička proza (fiction) - zapravo nameće komunikacijske okvire. Pitanje i odgovor, ako ćemo komunikaciju svesti na to, ne moraju se izričito postaviti odnosno dati. Mogu ostati i neizrečeni, a svejedno prisutni.

Uostalom, što fali komunikaciji s knjigom? To je ionako najviši oblik intelektualnog razvoja za koji je čovjek sposoban.

A bilo je i drugih mogućnosti - radioamaterstvo i/ili telefon.

[Eks]

Ja tad nisam bila ni u planu, ali bih se osvrnula na ovo o mački.
Prije su se ljudi družili s drugim ljudima, a ako ne, onda su se sigurno družili s životinjama, makar po selima.
Tako se stvarao odnos pun ljubavi i razumijevanja između mačaka i vlasnika pa se nije moglo desiti da mačke pišaju po zidovima.
Vražji internet, dobro kažu stari, to je Sotonina igračka.

[Tea Tree]

Ali jest. Druga je priča što knjiga - ne mora u pitanju nužno biti umjetnička proza (fiction) - zapravo nameće komunikacijske okvire. Pitanje i odgovor, ako ćemo komunikaciju svesti na to, ne moraju se izričito postaviti odnosno dati. Mogu ostati i neizrečeni, a svejedno prisutni.

Uostalom, što fali komunikaciji s knjigom? To je ionako najviši oblik intelektualnog razvoja za koji je čovjek sposoban.

Nisam sigurna da je baš to najviši oblik intelektualnog razvoja, ali čak i da jest, ne radi se o tome i s koje god strane da pogledam, "komunikacija" s knjigom nije isto što i komunikacija s drugim ljudima.
Mislim da je nepotrebno objašnjavati zašto.

A bilo je i drugih mogućnosti - radioamaterstvo i/ili telefon.

Telefonom su se čuli ljudi koji su i inače bliski, a nisu imali mogućnosti vidjeti se i proćakulati uživo, zbog prostorne udaljenosti. U sedamdesetima je telefoniranje bilo prilično skupo, a nije se, kao ni danas, uostalom, koristilo za upoznavanje i uspostavljanje kontakata.
Radioamaterstvo bi već bilo bliže ovome o čemu pričamo.

[Tea Tree]

Ja tad nisam bila ni u planu, ali bih se osvrnula na ovo o mački.
Prije su se ljudi družili s drugim ljudima, a ako ne, onda su se sigurno družili s životinjama, makar po selima.
Tako se stvarao odnos pun ljubavi i razumijevanja između mačaka i vlasnika pa se nije moglo desiti da mačke pišaju po zidovima.

Ne pišaju po zidovima nego po podu.

Vražji internet, dobro kažu stari, to je Sotonina igračka.

Eno ti Sotone dolje, na KLJ. Igračka je samo igračka, upravljana od Sotone, herself.

[Eks]

Ne pišaju po zidovima nego po podu.

Detalji, detalji...

Eno ti Sotone dolje, na KLJ. Igračka je samo igračka, upravljana od Sotone, herself.

Ne bi ja vraga potezala za rep...

Btw, ovo što Tipfeler tvrdi, a tko se to upoznavao telefonom?

[Tea Tree]

Btw, ovo što Tipfeler tvrdi, a tko se to upoznavao telefonom?

Možda ako okreneš krivi broj? Tada su se brojevi okretali.

[Eks]

Možda ako okreneš krivi broj? Tada su se brojevi okretali.

Pa dobro, to senilni ljudi i danas rade. I djeca isto, samo danas djeci to i nije pametno jer mogu dobiti pedofila na telefon. A danas postoje i video telefoni i tako, jednostavno nije pametno.

Misliš, vidim neko seksi ime u imeniku pa idem nazvati?

[MmeTipfeler]

Btw, ovo što Tipfeler tvrdi, a tko se to upoznavao telefonom?

Tko je govorio o upoznavanju? U prvom postu piše nešto drugo:

Kako su provodili vrijeme, kako su njihovi dani izgledali?

[Eks]

Aha. Ali mislim, kako su se upoznavali in the first place? Telefoniranje znači da imaš nekoga s kim prijateljuješ.

[Tea Tree]

Pa dobro, to senilni ljudi i danas rade. I djeca isto, samo danas djeci to i nije pametno jer mogu dobiti pedofila na telefon.

A, može se dogoditi i da ovaj senilni starac, kad shvati da je pogriješio broj, promijeni glas u neki dječji glasić i zajebava pedofila. Kaže mu da ima npr. 9 godina. I dalje napravi sve ono što pedofili s televizije rade.

A danas postoje i video telefoni i tako, jednostavno nije pametno.

Šuti, još nisu uzeli maha.

Misliš, vidim neko seksi ime u imeniku pa idem nazvati?

Ovo smo frendice i ja radile kad smo bile djeca, samo nismo zvali seksi imena, upravo suprotno.
Nekad smo zvali i one u seksi selima.

[MmeTipfeler]

Aha. Ali mislim, kako su se upoznavali in the first place? Telefoniranje znači da imaš nekoga s kim prijateljuješ.

Onda je tako trebalo i postaviti pitanje. Odnosno temu.

Vjerujem i da se to razlikovalo od jedne dobne skupine do druge. Pretpostavi neku dob pa da dam mašti na volju.

Isto tako, ne treba zaboraviti ni mjesto zbivanja. Velegrad, manji grad, selo...

[Tea Tree]

Onda je tako trebalo i postaviti pitanje. Odnosno temu.

Vjerujem i da se to razlikovalo od jedne dobne skupine do druge. Pretpostavi neku dob pa da dam mašti na volju.

Pretpostavljena je dob u uvodnom:

Što su radili iznimno povučeni mladi ljudi od npr. 20ak godina krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih? Kako su provodili vrijeme, kako su njihovi dani izgledali?

[Eks]

A, može se dogoditi i da ovaj senilni starac, kad shvati da je pogriješio broj, promijeni glas u neki dječji glasić i zajebava pedofila. Kaže mu da ima npr. 9 godina. I dalje napravi sve ono što pedofili s televizije rade.

U, nezgodno.
I onda zaboravi da je glumio dijete u pola razgovora.

Šuti, još nisu uzeli maha.

Ja telefon više i ne koristim, šta će mi, imam mobitel. To je babino vlasništvo sad, ona je dan i noć na njemu, prikovana, od osam ujutro do deset navečer. I uvijek čeka važne pozive pa da ne smetam.

Ovo smo frendice i ja radile kad smo bile djeca, samo nismo zvali seksi imena, upravo suprotno.
Nekad smo zvali i one u seksi selima.

O, da, to je bila super zabava. Mi smo naručivali pice susjedima i isto zvali seljake.

[Tea Tree]

U, nezgodno.
I onda zaboravi da je glumio dijete u pola razgovora.

Dođe mu val senilnosti pa raspali o bolestima. Uvijek se može praviti da su to novootkrivene dječje bolesti.

Ja telefon više i ne koristim, šta će mi, imam mobitel. To je babino vlasništvo sad, ona je dan i noć na njemu, prikovana, od osam ujutro do deset navečer. I uvijek čeka važne pozive pa da ne smetam.

Stari ljudi u današnje vrijeme jako vole telefonirati. Valjda im je to ostala trauma iz vremena kad su tek uvođeni telefoni i kad si nisu mogli priuštiti laprdanje jer je bilo preskupo.

O, da, to je bila super zabava. Mi smo naručivali pice susjedima i isto zvali seljake.

Uhhh, u moje vrijeme (dok sam bila dijete) još nije postojala dostava pice. Beat that!

[MmeTipfeler]

Ajmo najprije definirati "iznimno povučeni". Ako govorimo o psihijatrijskim slučajevima, nikako. No, ako pod "iznimno povučen" misliš da se svaki božji dan ne povlači po kafićima jer nema pametnijeg posla, onda predlažem nekoliko mogućnosti.

Bavili su se nekim hobijem. I usamljenički hobi, kao što je filatelija, recimo, prije ili poslije dovede čovjeka u kontakt s drugim ljudima.

Igrali su šah. Mislim, šah se igrao i prije kompjutera. Kartali se.

Pisali pisma "dragoj Marti" ili kako se već teta u novinama zvala.

Davali oglase u novine i odlazili na blind date.

Prije ili poslije netko bi ih možda pozvao u nekakav disko. Ili na tulum.

Hoću reći, nisu morali nužno napraviti prvi korak, a redovito ga i ne bi napravili, no to ne znači i da su izbjegavali druge ljude. Ako jesu, onda je to već psihijatrija.

[ombia]

Ne znam. Nekad mi se cini da se ljudi jos vise zakopaju u net, pa citam da odbijaju pozive na kavu od prijatelja jer im je na netu zanimljivije. Na stranu onda to da bi trebali pod hitno naci zanimljivije prijatelje, ali neki onda ovaj vid "komunikacije" favoriziraju a na stetu reale. Jel to bas neki napredak?

E sad da da nema interneta ne bih sad s tobom na ovoj temi, a ne poznamo se. Ali bih cesce pisala pisma, sad moja pen palica dobije dva pisma godisnje a dok nisam imala ovo zlo da mi trosi vrijeme dobivala ih je tri put vise.
Osobno mislim da je ovo neki supstitut za druzenja u reali i meni ih nikad nece nadomjestiti a kamoli biti bolji od njih.

Tako se stvarao odnos pun ljubavi i razumijevanja između mačaka i vlasnika pa se nije moglo desiti da mačke pišaju po zidovima

Kad je ex spomenula, sve vise ljudi znam koji nemaju fiksni prikljucak. Obicni ljudi, uredan obiteljski zivot. Mozda je njima tako prakticnije ali meni nije. Imam flat europe, znaci zovem za tu fiksnu cijenu od jutra do mraka ako hocu. Ali ne i mobitele. I tako. Njih ne zovem cesto a sigurno ne zasjednemo na telefon po dva sata.
Sto vrlo rado cinim sa prijateljima koji imaju i dalje klasicnu telefonsku liniju.