Na Tajvanu sam, ne na tavanu...

Hodam po košmarnim ulicama. Taipei pun motorista, pješaka, auteka, dostavnjaka. Neka vojna hunta je vlasti. Sve je puno naoružanih i zbunjenih patrola u nakićenim uniformama. Sunce prži nemilo, a ja tražim stan za unajmiti. Lutam i na stupu čitam nalijepljene oglase, jedan je na ćirilici i savršeno ga razumijem. Ruski vrtiž i škola, preko udruge rusa u Taipeiju...Ne sviđa mi se, ne želim tamo upisati dijete. Do njega slovačka kršćanska misija s onim duplim križem kao na njihovoj zastavi. Više mi se sviđa. Lutam gradskim šarenilom i tražim adresu. Nema ih nigdje, ne mogu ih pronaći... Naletavam na školu za dresuru slonova...

Desetak malih nafarbanih slonića s kaputićima preko leđa, nakinđurenih glava i nafarbanih nogu u sto boja... Odjednom neka frka, ustrčani vojnici, murjaci, vrag zna koji su koji. Dreka i gungula, razlog nepoznat...
Jebeš daleki, daleki istok...
Ipak sam u Novom Zagrebu, uh...
