No da, kako rekoh, Dalmatinci (koliko god meni taj pojam ne znači puno kad se govori o dijalektologiji) pretežno jesu štokavci. Misliti da su govornici većih gradova u Dalmaciji čakavci zabluda je reda veličine (
Ne bih rekla da se štokavci manje trude zato što su nekulturni, bezobrazni i što ti ja znam što, već naprosto zato što to tako dođe po inerciji kada si govornik dijalekta koji je jednim svojim dijelom, a taj je prilično upadljiv, blizak standardu. S druge pak strane, Zagrepčani se po logici stvari također ne mogu truditi najviše od svih, jer i oni imaju u glavi to da su govornici "prestižnog" dijalekta. A govor velikoga grada uvijek je prestižan, nije to samo u nas tako.
Sve u svemu, najsvjesniji te svoje udaljenosti od standarda morali bi biti čakavci i kajkavci, oni s istinskih čakavskih i kajkavskih terena, jer zajedno čine manje od polovice govornika i toga su svjesni.
No, ajmo sad malo na nešto drugo. Naslov ove teme zapravo ne upućuje samo na horizontalnu raslojenost jezika, tu je i vertikalna. A eto, svi se bacili na odnos dijalekata i standarda. Mislim, nije to tako samo u ovoj raspravi. Općenito je naša lingvistika nekako usredotočena na dijalekte i standard. Malo se govori o vertikali. O sociolektu, dakle, o razlikama među spolovima, o žargonu i slengu, o dobnoj diferencijaciji jezika... Svašta tu ima.
