..a unda » wrote:emerici oce bit voljen onakav kakav je, a onakav je kako samo on kaze. trazi covjek svoj put i nosi sa sobom tri stolice, jer..nikad se ne zna. oprezan, sta ces.
on se dosad odredio kao katolicki antikatolik
Točno. Kršten kao katolik, odrastao kao štovatelj Kristovog nauka, nevjernik i crkvomrzitelj. Što je tu neobično ili nelogično?
samoupravni sindikalni fasist meke batinice
Ispravak netočnog navoda: bez batinice. I vjerojatno ne sindikalist. Sindikalna mi je ideja prihvatljiva samo tamo gdje radnika ne zastupa nitko bolji. Sindikat je manje zlo nego kad nemaš nikakvog zastupnika, ali još uvijek je zlo.
socijalisticki amerikanofil humanistickog nacizma
Socijalistički sigurno ne. Amerikanofil isto tako ne, ako govoriš o američkoj politici. USA su, nažalost, politički otišle na kvasinu paralelno s propašću tamošnjeg kapitalizma. Kako im se povampirio ekonomski sustav, tako isto i politički. I njima je očito falilo nekakve kontrole, nekakav nad popom pop, pa su u previše zavoja uletjeli prebrzo i na kraju završili kako su završili.
korporativni antikorporatist bankarsko karitativnog usmjerenja
Ispravak netočnog navoda: antibankarskog. Već debelo više od desetljeća, možda već puna tri, propovijedam da su banke inkarnacija zla i da je u njima ključni razlog propasti Zapada.
zagovornik univerzalnog drustvenog komunistickog kapitalizma gdje je svatko kapitalist prema potrebama, a svakome kapital kolko taj nagovori druge da mu prema mogucnostima daju
Ne, ne, nikako komunističkog.
Apage, Satanas!!! Svatko bi trebao biti kapitalist, ali ne prema potrebama, zaboga! Prema sposobnostima, mogućnostima i okolnostima na tržištu. Dakle, svatko igra dvije uloge odjednom: zaposlenik je kod nekoga i prima plaću i poslodavac je nekome (bar indirektno, kao dioničar) i isplaćuje plaću.
diktaturni liberal aristokratskog le se far-le se pase oblicja
Ispravak netočnog navoda: nikako diktaturni. Bože sačuvaj! Ako se ičega grozim, to je diktatura. Najidiotskija forma državnog uređenja. Budući da govorimo o fašizmu, upravo je to bio osnovni problem s Mussolinijem. Smislio je sustav u kojemu su u centru društvo i njegovi interesi -- a onda se osobno postavio iznad tog društva. Potpuno ista stvar dogodi se nadri-komunistima. Rade, kao, u interesu naroda, ali tako da mu diktiraju njegove interese.
zagovornik nevidljive ruke ukoliko je ta ruka njegova
Ne, ne, ne! Zagovor nekoliko milijuna vidljivih i isto toliko nevidljivih ruku. Netko je tu stavio link: Kad se male ruke slože...
ljubitelj zajednicarstva individualaca koji ce se kolektivno s degutatnoscu odnositi prema kolektivu
Tu si apsolutno najbliže došao do suštine. Kao što je po Marxovom nauku uloga socijalističke države da s vremenom sama sebe ukine, tako je po mojem nauku uloga pojedinaca u kolektivu da drže taj kolektiv na funkcionalnom minimumu. Gdje se god primijeti da počinje postojati sam radi sebe, mora mu se dati po prstima.
divitelj prema lijepim umjestnostima, a narocito prema okruzenju u kojem se te lijepe umjetnosti pojavljuju da bi se njima trgovalo
Ispravak netočnog navoda: trgovina mi je u umjetnosti, sportu i seksu mrska. Čini mi se kao rezultat dekadencije tih ključnih ljudskih aktivnosti. Mislim da bi čovjek trebao raditi e da bi slobodno mogao uživati u te tri stvari. Dakle, ono što zagovaram jest univerzalni diletantizam. Dodaj to na listu karakteristika koju si tako brižno (i prilično vješto) složio. U umjetnosti, sportu i seksu svi bismo trebali biti amateri. A rad bi nam to trebao omogućiti.
ukratko, ne mozemo mi to shvatit, tu suptilnost, rafiniranost..eklekticnost u kojoj on iz svega bira i sempla samo najbolje, samo najbolju berbu i iz toga konstruira stav koji je sasvim dovoljno odmaknut od sebe, tako da ni taj stav ne moze sam sebe koji put prepoznati, ali bitnije je da ga drugi ne prepoznaju i onda dolazi do sasvim konstruktivnog i racionalnog i intelektualnog samocudjenja.
Khmmm... ako sam ovo dobro shvatio, da, slažem se s time. Kasna berba, birane bobice, eklektičnost... racionalno samočuđenje... Da! Da! To mi se čini kao to.
emerici je i tolerantan, tolerantan prema svemu osim prema jednoj stvari. ok, vise stvari, ali nesto mu je najmrze. naime, da imam mogucnosti i novaca i volje, neko vrijeme bi ga zajebavao tako da bi svaki dan pokrenuo revoluciju, prosvjede, buntove i svaki put bi se to odvijalo ispod njegovog prozora, vulgus bi se valjao pod njegovim prozorom i prijetio bi mu, beljio bi mu se, bagra priprosta bi se zaustavljala ispred njegove kuce, derala mu se se i hvatala za medjunozja, dakle, sve ono sto ide i to bas u vrijeme rucka.
sve bi im emerici mogao oprostit, sve on razumije, zna on sta je to mizerabl intelektulano turboskromna priprosta svjetina, ali..za vrijeme rucka? e, pa to se ne moze izdrzat. pa kud ide ovaj svijet. sve to treba cizmom za vrat.
Točno! Pa, jebote, ne mogu li ljudi konačno naučiti red? To ti je kad djeca nemaju
kinderstube. Pa ne možeš divljaštvom! Mislim, stvarno...