Priče s plavog kauča

[Dinja]

Praksa kaže:
Školski psiholog u jednoj provincijskoj srednjoj školi sluzi tome da učenike sa problemom pošalje svojim jošuvijeknediplomiranim kolegama na razgovore.
Odabir josuvijeknediplomiranog kolege i problematicnog učenika ovisi o temi diplomskog rada.

[Almost Rosey]

Praksa kaže:
Školski psiholog u jednoj provincijskoj srednjoj školi sluzi tome da učenike sa problemom pošalje svojim jošuvijeknediplomiranim kolegama na razgovore.
Odabir josuvijeknediplomiranog kolege i problematicnog učenika ovisi o temi diplomskog rada.

Kaj?

[Dinja]

Što kaj?

[kuki]

Nikad cula.

Kao što vidiš, puno si propustila.

Žao mi je što sam izbrisala Glasserove knjige, rado bih to podijelila s vama.

Za ono prvo, ako ti ljudi ne obavljaju posao psihologa ili pedagoga, ne vidim razloga da se radna mjesta tako zovu.

O božetebe ombijo, pa po zakonu moraju postojat.

Ja ne vidim razlog da se učiteljice koje ništa ne uče djecu zovu učiteljicama, al život je gad.

[Almost Rosey]

Što kaj?

Pa hajd pojasni gore citirano.

[kuki]

E, i to!

Mislim, koliko poznajete dobrih frizera? Zubara? Profesora? Automehaničara? Ne vjerujem da je i među psiholozima sitacija drugačija.

A i sve drugo što ste pisali samo je učvrstilo moju sumnjičavost.

Pa da, zato bih u kakvom god stanju bila radije bila recimo luda po forumu nego išla nekome bez preporuke, kao što bih se radije šišala sama doma nego da me netko unakazi i još mi uzme novac za to.

(Btw, psiholozima koji nisu terapeuti ne bih ni išla, osim da je recimo glo psiholog, njoj bih išla. I da je automehaničarka Psiholozima bih, oprostite, psiholozi, išla da mi treba statistički obradit podatke. )

Ali to što su neki frizeri loši ne znači da nema i dobrih koji mogu napravit što ja nikad ne bih uspjela sama, vidjela si me danas.

Problem s psihoterapijom je što je uglavnom prokleto skupa. A i edukacija je prokleto skupa, recimo godina dana savjetodavnog programa iz integrativne psihoterapije (to je za one koji ne rade kao psihoterapeuti, psihoterapeuti imaju 300 sati kliničke prakse tijekom edukacije) je 11 tisuća kuna i to bez 160 sati osobne terapije (koja je isto skupa), a program traje četiri godine. I supervizija se isto plaća dodatno. 40 sati. Zapravo je tužno što se za nešto što zahtijeva toliku edukaciju kompetentnim smatra svaki idiot koji se zaposli u školi i uništava djecu razvedenih roditelja ili tako nešto.

[ombia]

Psihoterapija ne ide na uputnicu?
Ako izuzmemo USA u mnogim zemljama ide itekako. Placas participaciju.
U pravilu imas birati medju 50-ak terapeuta po vecim gradovima, a svi idu preko zdrastvenog.

[Almost Rosey]

Inače, ono što psiholozi mnogo češće rade je savjetovanje. Za koje ne moraš biti ni lud ni ovakav ni onakav. Neki ljudi prepoznaju korist, neki ne.

I zašto je svima bed zbog mišljenja o psiholozima? Pa svakakvih predrasuda ljudi imaju

Pth ide na uputnicu, no to rade psihijatri, a u praksi to izgleda tako da klijent dolazi jednom do dvaput mjesečno. Da bi se išta postiglo, potrebna je barem jedna seansa tjedno.

[vrrrlet]

Inače, ono što psiholozi mnogo češće rade je savjetovanje. Za koje ne moraš biti ni lud ni ovakav ni onakav. Neki ljudi prepoznaju korist, neki ne.

I zašto je svima bed zbog mišljenja o psiholozima? Pa svakakvih predrasuda ljudi imaju

Pth ide na uputnicu, no to rade psihijatri, a u praksi to izgleda tako da klijent dolazi jednom do dvaput mjesečno. Da bi se išta postiglo, potrebna je barem jedna seansa tjedno.

A većini ne bi ni trebao psiholog da se bar jednom tjedno poseksaju.

[Almost Rosey]

A većini ne bi ni trebao psiholog da se bar jednom tjedno poseksaju.

Vi'š kak mali zna.

[Perzefona]

Ali to što su neki frizeri loši ne znači da nema i dobrih koji mogu napravit što ja nikad ne bih uspjela sama, vidjela si me danas.

Bila si tako lijepa da sam poželjela pustiti kosu.

I mali mi kaže da si bila jako lijepa hipsterica.

[Dinja]

Pa hajd pojasni gore citirano.

Ukratko .
Pubertetlijica ima dijagnozu.
U školi je imala napad.
U skoli ima i psihologinju.
Školska psih. joj je preporucila svoju kolegicu kao strucnu osobu koja joj moze pomoci nositi se i / ili rijesiti problem.
Mala zakaze termin i ode na razgovor. Mala drugi put nazove zakazati termin, dobije odgovor: moze, javim ti se , samo da vidim mogu li se posluziti prostorijama.
(Tu se javlja prvi upitnik.
Koje vražje prostorije?!? Zena nema svoju ordinaciju.)
Sticajem okolnosti, svaka ptica svome jatu leti, kakogod, nekoliko prijateljica moje pubertetlijice-također imaju dijagnozu.
Sticajem okolnosti, u mojoj prisutnosti otvoreno predamnom pričaju o svojim tegobama.
Sve je ta ista školska psih. odaslala sa preporukom svojim kolegama i kolegicama.
Niti jedno dijete nije nogom kročilo u ordinaciju ili ured sa imenom i/ili diplomom na zidu.
Obzirom da je to potaklo nekakvu sumnju u mene, otisla sam sa pubertetlijicom do te preporucene kolegice na razgovor.
Ukratko, studošica, nije diplomirala još i tema njezinog diplomskog na kojem radi je imenom i prezimenom dijagnoza moje pubertetlijice.
Roditelji ostalih par prijateljica provjerili su i sami s kim im djeca razgovaraju. Sa studošima, svi od reda.
Samo se preporucene kolege mjenjaju o ovisnosti o dijagnozi/ temi diplomskog rada.

Jasnije?

[Eks]

Kriste.
Pa zar nema diplomiranih psihologa, zaboga?

[Dinja]

Ima.
Kad smo odustali od studošice, mala je na terapijama kod diplomiranog psihologa.
I ponosna sam na nju.

[Almost Rosey]

Ukratko .
Pubertetlijica ima dijagnozu.
U školi je imala napad.
U skoli ima i psihologinju.
Školska psih. joj je preporucila svoju kolegicu kao strucnu osobu koja joj moze pomoci nositi se i / ili rijesiti problem.
Mala zakaze termin i ode na razgovor. Mala drugi put nazove zakazati termin, dobije odgovor: moze, javim ti se , samo da vidim mogu li se posluziti prostorijama.
(Tu se javlja prvi upitnik.
Koje vražje prostorije?!? Zena nema svoju ordinaciju.)
Sticajem okolnosti, svaka ptica svome jatu leti, kakogod, nekoliko prijateljica moje pubertetlijice-također imaju dijagnozu.
Sticajem okolnosti, u mojoj prisutnosti otvoreno predamnom pričaju o svojim tegobama.
Sve je ta ista školska psih. odaslala sa preporukom svojim kolegama i kolegicama.
Niti jedno dijete nije nogom kročilo u ordinaciju ili ured sa imenom i/ili diplomom na zidu.
Obzirom da je to potaklo nekakvu sumnju u mene, otisla sam sa pubertetlijicom do te preporucene kolegice na razgovor.
Ukratko, studošica, nije diplomirala još i tema njezinog diplomskog na kojem radi je imenom i prezimenom dijagnoza moje pubertetlijice.
Roditelji ostalih par prijateljica provjerili su i sami s kim im djeca razgovaraju. Sa studošima, svi od reda.
Samo se preporucene kolege mjenjaju o ovisnosti o dijagnozi/ temi diplomskog rada.

Jasnije?

Nešto jasnije, da.

Pubertetlijica ima dijagnozu - koju? Ako nećeš, ne moraš napisati, samo mi se čini kao da si negdje napisala pa da mi je promaklo. Neki poremećaj?
Imala napad - čega? Panični? Epi?
(stvarno oprosti ako nisam pohvatala iz prijašnjih postova)

Što se studentice tiče, ako se ne radi o terapiji nego o savjetodavnom radu, to mogu raditi educirani volonteri. Na Hrabrom telefonu, primjerice, rade studenti, koji su prošli detaljnu edukaciju i imaju redovite supervizije. Dakle, ako pubertetlijica nije poslana na terapiju, nego na dva-tri savjetodavna razgovora, da s nekim popriča, ne vidim ništa tako loše u tome.

Što se "ordinacije" tiče, takva savjetovanja često provode udruge za koje radi/volontira više osoba, a imaju ograničene prostore pa se snalaze kako znaju. Recimo, psihološki centar Tesa ima prostor u kojem radi više savjetovatelja i naravno da se moraju dogovoriti za raspored.

Ovo odašiljanje koelg(ic)ama i kolegama mi je nekako prihvatljivije nego da ne radi ništa. A nije da školski psiholog ima vremena i kapaciteta provoditi nekakvo savjetovanje; najbolje što je mogla učiniti jest poslati malu nekome vani.

Ako se nije radilo o nekim teškim dijagnozama, ako je stvarno žena djecu poslala da se malo ventiliraju i razgovaraju o tome i dobiju koji koristan savjet, nikakva diploma savjetovatelja nije bila potrebna.

Ono što bi meni eventualno u cijeloj priči bilo problematično je, prvo, to što imam dojam da malu nitko nije pitao želi li ići psihologu, odnosno treba li joj netko tko bi s njom popričao. Ni terapiju ne možeš provodit ako je klijent u otporu, nekmoli obično savjetovanje. Možeš propovijedat do preksutra, ali ako u jedno uho uđe, na drugo izađe, džabe ti.

Nisam ubrala - jesu li ti klinci ispitanici tim studenticama za diplomske radove? Jer ako jesu, mislim da bi roditelji trebali biti upoznati s time (mislim da postoji dob do koje roditelj treba dati pristanak na bilo kakvo psihologijsko testiranje, ali ne drži me za riječ). Ako nisu, a studenti(ce) su iole educirane (a to možeš provjeriti jerbo same ne smiju raditi, što znači da rade pod okriljem neke organizacije, a danas se može vrlo lako provjeriti kroz kakvu edukaciji prolaze i pod kakvim su nadzorom) i još im je rad s takvom djecom predmet diplomskog (što će reći, vjerojatno i interesa), mislim da se ne moraš toliko brinuti.

Meni se samo ne sviđa, i to jakojako, što ste vi roditelji iz cijele stvari bili totalno isključeni. Zašto ta školska psihologinja nije mogla vas dvoje, troje, desetero, pozvati sebi i objasniti što bi ona, kako i zašto s tom djecom, ostaje mi misterij

[Almost Rosey]

Ima.
Kad smo odustali od studošice, mala je na terapijama kod diplomiranog psihologa.
I ponosna sam na nju.

Diplomirani psiholog ti je, što se terapije tiče, isto što i nediplomirani. Jedino ako si mislila kod psihologa s diplomom i završenim (ili skorozavršenim) psihoterapijskim pravcem.

[Dinja]

I nama je to misterij.

Poslala sam joj dijete pod pretpostavkom da će pomoći maloj, ne na njoj braniti diplomski.
Pitala sam malu (sjedi pored mene), smijem li ovo sve pisati, slaze se ali ne bi da joj dijagnozu dajem na net.
Dakle, kaze mala i pozdravlja vas, btw,
receno joj je da je rijec o studošici i da je rijec o savjetodavnom razgovoru.
U kojem niti jedan savjet nije dan. Ni pojasnjenje, ni nista.
Mala je pricala, teta je zapisivala.
Nije mi sjelo ni to sto MENI nije objasnjeno o kome je rijec, u pravu si.
Imam pravo znati tko mi prtlja po tijelu djeteta kao i " mozgu".

Neiskustvo me zasmetalo, neinformiranost me zasmetala, malu je zasmetala neucinkovitost, sve skupa je izvedeno neprofesionalno i traljavo.
A i druge roditelje.
Otud tihi ustanak.

[Pješčana]

Dinja, a zašto vi roditelji ne porazgovarate prvo sa školskom psihologijinjom, a kasnije i s ravnateljem o tome? zar je dopušteno tako činiti od djece slučajeve i slati ih okolo? jel smije to zaposlenica škole?

[Dinja]

Isla sam na razgovor sa skolskom psih.
Objasnila joj moju stranu price, pogled sa stajalista roditelja.
Termin kolegica je upotrebljen i taj put.
Iako nije rijec o kolegici.
Dr. med je kolegica drugoj dr. med, ne apsolventici medicine.
Do ravnatelja ovo islo nije jer je maloj receno da je razgovor savjetodavan.
Šk. psih se obvezala na razgovore i s roditeljima.
Koliko se toga drzi, ne znam. Mi smo krenule dalje.

[Silajn]

Ova Dinjina priča je po meni za prijavu. Kakav diplomski, jebote, s maloljetnicima, bez informiranog pristanka? Nek se jebu i one i njihovi mentori, pa u tim okolnostima ne da ne bi smjela diplomirat nego bi trebali letit s faksa, svi. Ne mogu vjerovat...

[Almost Rosey]

I nama je to misterij.

Poslala sam joj dijete pod pretpostavkom da će pomoći maloj, ne na njoj braniti diplomski.
Pitala sam malu (sjedi pored mene), smijem li ovo sve pisati, slaze se ali ne bi da joj dijagnozu dajem na net.
Dakle, kaze mala i pozdravlja vas, btw,
receno joj je da je rijec o studošici i da je rijec o savjetodavnom razgovoru.
U kojem niti jedan savjet nije dan. Ni pojasnjenje, ni nista.
Mala je pricala, teta je zapisivala.
Nije mi sjelo ni to sto MENI nije objasnjeno o kome je rijec, u pravu si.
Imam pravo znati tko mi prtlja po tijelu djeteta kao i " mozgu".

Neiskustvo me zasmetalo, neinformiranost me zasmetala, malu je zasmetala neucinkovitost, sve skupa je izvedeno neprofesionalno i traljavo.
A i druge roditelje.
Otud tihi ustanak.

Bok, pubertetlijice

Da, čudan mi je takav "savjetodavni" razgovor. Ne znam, budući da se radilo o prvom razgovoru, moguće je da je savjetovateljica imala hrpu pitanja, možda je išla na šemu "aktivnog slušanja", da se mala izventilira i olakša. Stvarno ne znam, govorim napamet.

Neiskustvo je najmanja boljka ovdje, čini mi se. Neinformiranost tebe kao roditelja se meni čini groznim propustom. A što se neučinkovitosti tiče, koliko sam shvatila, radilo se o jednom sastanku, na kojem je većinom govorila klijentica, dakle nije niti moglo biti bogzna kako učinkovito.

Vjeruem da je školska imala najbolju namjeru, ali je previdjela prevažnu stvar. Mislim da ste i ti i drugi roditelji s pravom ljuti.

[Margarita]

A možda je bila ideja i da će se nekom mladom, bližem po godinama, lakše izjadati.

[Dinja]

Ae pa da mi magas pokuca na vrata...

[Silajn]

A možda je bila ideja i da će se nekom mladom, bližem po godinama, lakše izjadati.

Sve može proć, ali ne bez informiranog pristanka roditelja. Ja znam studenticu treće godine koja je nešto kao pratitelj maloj s problemima u ponašanju (niš posebno, mala je povučena silno, pa joj je ova, upravo zbog mladosti i balavog izgleda, sad pomoć; idu skupa na likovnu radionicu; mala ne zna da je prati trenirana cura, ali roditelji bome znaju).

[Almost Rosey]

Ova Dinjina priča je po meni za prijavu. Kakav diplomski, jebote, s maloljetnicima, bez informiranog pristanka? Nek se jebu i one i njihovi mentori, pa u tim okolnostima ne da ne bi smjela diplomirat nego bi trebali letit s faksa, svi. Ne mogu vjerovat...

Ne, paz, možda mala nije bila ispitanica u istraživanju za diplomski, nego je školska zaključila (po meni, olako) da je to nešto predmet interesa "kolegice", pa ju je poslala sve u nadi da ova zna ponešto o tome. Što je možda i istina, no meni zvuči nategnuto malo.
Nadam se da nitko nije toliko glup da skuplja podatke bez pristanka