kuki » wrote:
To je popravljanje društva za koje ja vjerujem da ga mali čovjek može napraviti. Popraviti ili napraviti neki mali komadić negdje u svom malom svijetu i kad se skupi puno takvih malo boljih malih svjetova, veliki svijet isto bude malo bolji.
U demonstracije, prosvjede i slično nekako ne vjerujem baš jako. Pogotovo jer ljudi jednostavno vole oglupit kad se nađu među puno drugih ljudi.

dobro, to je nesto kao onaj deckic koji je prsticem u rupici brane sprijecio katastrofu. ili kao onaj mis u prici o repi..povuci, potegni, iscupase repu. ili, kamen po kamen, nestalo brdo?

..mislim, sta fali brdu?
jesam li ja ovo cuo..pokosavam otici tamo gdje je sve po mom? ok, ne mozda otici, ali ceprkati puteljak to da.
dobro, svakako podrzavam da popravis, napravis svijet ili, (sto mi nije bas beznacajno kao poruka koja bi se dala malo proanalizirati

).. komadic u svom malom svijetu. ili si mozda mislila umjesto u svom malom..u svom malom svijetu oko tebe?
eto, podrzavam mijenjanje svijeta, iako sam vise nego skeptican, ali, sta sad..ko zeli zivjeti vjecno?
ali, zar nije lakse mijenjati malo sebe? svijet je, jebiga, ogroman..usprkos internetu i vorld trejd organizejsnu. gadno ga je ic mijenjat. nikad ne znas kad ces nesto napravit lose..mislim, ono, put, poplocan i tako to..a cak se mozda to mijenjanje svakako nekako shvati, pa makar mi izabrali ono sto nam se cini potpuno neagresivnim ili cak suprotno od agresivnosti.
jednostavno, gledam malo oko sebe i volontiranje mi pocinje izgledati kao veliki luksuz. nije mi jasno ko danas moze volontirat? kako to? mislim, nesto se zauzvrat mora dobit, ocekivat..
mislim, jesu li radne akcije nekad bile volontiranje?
imam dojam da se sve nekako vraca, ali u drugoj formi i pod drugim nazivnikom, ali, kazem, gledam danas mali moj svijet u meni i mali moj svijet oko mene..kako ce volontirat neko ko se niti o sebi ne moze brinut? ono, doslovno se nemoze brinut, egzistencijalno, ne moze se odrzavat..ne moze odrzavat cak ni nekog prema kojemu bi trebao ili ima ili misli da ime neku odgovornost.
pa eto, volontiranje mi cak ponegdje izgleda i vrlo neodgovorno.
gledam npr studente neke. ok, cak nesto i volontiraju, iako mi se vise cini da volontiraju radi toga sto su neuroticni, ali masovno rade, kad god mogu..jednostavno, zele studirati, ali nemaju novaca. doslovno im roditelji, ako su im svi na broju i u nekom skrbnom polju, ne da ne zele dat za studij, nego..nema, nema se.
i onda, izgleda kao digresija, ali i nije bas, i onda im profesori kazu da sta pizde, da ce im oni reci sto da prodaju ako misle da ne mogu platiti studij ili ih cak napadnu, da sta oni kao studenti imaju preko ljeta radit i to jos neke poslove koji su ono..fuj, ispod razine studija kojeg pohadjaju..
mislim, volontiranje? o cemu mi pricamo? kako ces dat ono sto nemas? to ne da je luksuz, to je i nesto jos sto mi izaziva da okrecem u cudu glavu kao pas kad mu pustas neke zvukove.
ili ja sve krivo shvacam, pa je volontiranje nesto kao kad ti dodje neko u kucu, neki doktor, politicar, neko od koga mislis da bi ti mogao koristit u zivotu, pa ga nutkas, rezes prsut, liva se vino, salju se poruke o tome kako si dobar i zasluzan za bit voljen, samo tako.. i onda poslije, kad se ne dobije nesto zauzvrat sto se ocekuje mozda, pocne se govorit..ma zamisli, majkumujebem, a ja ga u mojoj kuci gladnog hranio i pojio, a ni hvala mi nije rekao..
