Ogledalo, ogledalce moje, u Hrvatskoj, dobro sto je?
Nisam mislio na Polinu.
Svi sisavci su braća. Pogotovo rovke.
..mojaaaaa dooomooviiiinaaaa..zrak je cisci, sise su ljepse, nebo je modrije, zvijezde sjajnije, zalasci sunca sjetniji, srdele sladje, more dublje, mandolina dusevnija.. :daAaAlmaAaAAciIiIjjJJOOokrkgraa..digidi digidi:Emericzy » wrote: Upravo tako. Seks (još) valja. Paški i mnogi drugi sir. Riba bude dobra i pokoje povrće. Tu i tamo mesnati proizvodi još izazivaju zazubice. Ima i vina dobrog. Pivo je OK. Obala još na puno mjesta nije upropaštena. More još nije skroz prljavo. U zaleđu je puno praznog prostora, lijepog jer ga hrvatska ruka nije još ozbiljnija zgrabila. Kulturno-povijesni spomenici su nam krasni tamo gdje nisu upropašteni. Povijest umjetnosti je lijepa i bogata. Folklor nam je krasan. Tu i tamo i glazbu proizvedemo koju se da slušati. Imamo relativno dobre autoputove. Žene su natprosječno lijepe.
a sta, gdje to seks ne valja? ovaj kic tekst slobodno prilozi za natjecaj hrvatske turisticke zajednice. vole tamo oni ovakve tekstove.
nadodaj jos na kraju..naravno, za sve one koji imaju love. deset deka onog nekog paskog sira je 15 kuna, a nije ni onaj gore trapist koji je border lajn jel guma ili nije, nesto strasno jeftiniji. :gummmma:
unda, paški sir kao tvrdi ovčji sir s otoka Paga
Ne kuri za detalje 

E ovo je jako dobro zmijećenoEmericzy » wrote:Ono što je uvijek valjalo u Hrvatskoj je potencijal.
Uvijek smo bili zemlja koja jako puno obećava i u kojoj bi se čuda mogla napraviti.
Samo nikad nisu.
Pa da. Tako je. Nigdje nije bajno, ali je ponegdje privid boljega. Stvar je posve jednostavna - potrebno je namjestiti naočale u boji na ispravan kut gledanja koji ti onemogućuje depresiju. Prije godinu sam bio u Egiptu, Maroku i tim zemljama na vrhu Afrike. Vidio one siromahe (takvi su u našoj percepciji jer nemaju ništa osim poderane halje i sandala) koji piju čaj i smiju se bezbrižno, a u mojim naočalama bi trebali očajavati jer nemaju - ništa. Ni vegetu, ni pršut, ni vino, ni seks......a unda » wrote:
jedino sto mozemo to je prepustit se i kako bude..nesto malo tamo amo muljat, dignut taj koji glas, malo glumit, nesto se kao bunit, mrmoljit i tako uveseljavat gornje redove u areni gdje jedan za drugim se primicu sve blize areni i na koncu u njoj ucestvuju kao neka kulisa, stoicko hinjenje da frke nema, da je agonija negdje drugdje ili barem da je tamo isto neka agonija, e ali kao sto fata kaze muji za ljubavnicu..nasa je bolja..
dakle, ceka nas samo jos vece usukavanje, nastojanje i iscrpljivanje da se pomirimo sa sobom, kako i rekli..eto, pa i nije tako strasno.
I to što kažeš - nastojanje da se pomirimo sami sa sobom. Gdje je ta točka na kojoj ćemo biti zadovoljni? Nemam pojma, ali ja sam svoju našao i namjestio svoje naočale u bojama i nije mi depra i nije mi grozno tu gdje jesam. Da, može biti bolje i boriti ću se da bude bolje - meni i mom djetetu. A kako? Onako kako znam. Jezikom, riječima, ružnim pogledima, šakama i svime raspoloživim...
Na način da usput sačuvam i svoj mir.
Mene su uputili da imamo još jednog trola. Meni tak svejedno, trol netrol, pa ne pišem ja tu zbog nikog doli sebe. Pošto ionako većinom razgovaramo sami sa sobom, tako svejedno da li kvotamo istinu ili laž, jednog te istog ili sto različitih.
OT
Imamo super cigarete, Vasu Kojota i Ronovo brdo.
Svi sisavci su braća. Pogotovo rovke.
..pa kolko vi tog sira tarete? ili ono, samo za posebne prilike..suza sira, malo se jos dok su ti prsti masni namirises se njime iza uva i onda s drustvom mantate glavom i govorite..ko ovo more platit, svi konci su u tom siru i ovom vinu kojeg sam dobio od tezaka koji svako jutro u zoru ide motikom kopat loze, a kad je jematva, bobu po bobu bere i odmah je medju prstima tisci i tako kap po kap je doslo ovo vino koje mi sada pijemo..blue » wrote:unda, paški sir kao tvrdi ovčji sir s otoka PagaNe kuri za detalje
E ovo je jako dobro zmijećeno
sad sam se opet sjetio onog vica kad je klosar po parizo odao i..nadje na podu plejboj. uzme plejboj i malo dalje vidi kako se dvije macke pokusavaju docepati sadrzaja u poluotvorenoj polupunoj konzervi sardina i uzme on i tu konzervu. jos malo dalje nadje pola flase mineralne, malo izvjetrila, ali..jos valja. i, nadje on jos cik, ostatak od cigare..
i, tako, sa svim tim on dodje doma, na seni ispod mosta, pojede on te sardine, popije tu mineralnu, natakne na cackalicu ostatak cigare, zapali je, nasloni se na zid, prekrizi nogu preko noge i pocne listat plejboj i kaze sebi..eh, sta ti je zivot -kavijar, sampanjac i zene..
karambol ti si pametan čovjek
Moja bi točka zadovoljstva jače svijetlila da je bliže materijalnim dostignućima razvijenijih europskih zemalja. Ne sviđa mi se ovo poskupljenje svega
unda, dobar mi je okus, ali skup je sir, istina. Ne razmišljam tko je i kako brao bobe grožđa dok pijem bambus
Moja bi točka zadovoljstva jače svijetlila da je bliže materijalnim dostignućima razvijenijih europskih zemalja. Ne sviđa mi se ovo poskupljenje svega
unda, dobar mi je okus, ali skup je sir, istina. Ne razmišljam tko je i kako brao bobe grožđa dok pijem bambus
blue » wrote:karambol ti si pametan čovjek![]()
Moja bi točka zadovoljstva jače svijetlila da je bliže materijalnim dostignućima razvijenijih europskih zemalja. Ne sviđa mi se ovo poskupljenje svega
unda, dobar mi je okus, ali skup je sir, istina. Ne razmišljam tko je i kako brao bobe grožđa dok pijem bambus
ko je govorio o bajnom?karambol » wrote:
Pa da. Tako je. Nigdje nije bajno, ali je ponegdje privid boljega. Stvar je posve jednostavna - potrebno je namjestiti naočale u boji na ispravan kut gledanja koji ti onemogućuje depresiju. Prije godinu sam bio u Egiptu, Maroku i tim zemljama na vrhu Afrike. Vidio one siromahe (takvi su u našoj percepciji jer nemaju ništa osim poderane halje i sandala) koji piju čaj i smiju se bezbrižno, a u mojim naočalama bi trebali očajavati jer nemaju - ništa. Ni vegetu, ni pršut, ni vino, ni seks....
I to što kažeš - nastojanje da se pomirimo sami sa sobom. Gdje je ta točka na kojoj ćemo biti zadovoljni? Nemam pojma, ali ja sam svoju našao i namjestio svoje naočale u bojama i nije mi depra i nije mi grozno tu gdje jesam. Da, može biti bolje i boriti ću se da bude bolje - meni i mom djetetu. A kako? Onako kako znam. Jezikom, riječima, ružnim pogledima, šakama i svime raspoloživim...![]()
Na način da usput sačuvam i svoj mir.
i zasto depresija? koja depresija? ovo sto ti govoris o naocalama, to je gore od depresije, to su teski antidepresivi. mislim, ako zelimo virtualno zivjet ili stavljat sve jace roza slojeve na naocale ili zivjet pod opijatima, onda ok, i to je valjda nekakav zivot, ali da ce se time promijenit realnost, jebiga, nece..
pravi i jedini izlaz je klasican. priznat sebi o cemu se radi. ostalo mozemo slobodno nazvat laganjem, sebe i drugih i tako sik tranzit..
ako smo mi umislili da nam je dobro, onda mora da nam je dobro.
samo se ti bori i uzivaj.
inace, dobar bi bio to hrvatski i inace suvenir..roza cvike prodavat. linija tih cvika bi se zvala..pobijedite depresiju bijegom u iluziju.
..dakle, ko ima love, tome je zivot bajka. ko nema, nek jede gumu.blue » wrote:
unda, dobar mi je okus, ali skup je sir, istina. Ne razmišljam tko je i kako brao bobe grožđa dok pijem bambus
ma, to kap po kap vino je bilo vezano za taj olala sir kojega se godisnje u hrvatskoj pojede 850000 tona. mislim, takva kic fama, da je to cudo jedno. baj d vej, necu rec gdje kod nas ima i boljeg sira od paskog i gdje se nalazi i po kojoj cijeni. ali, nisam lud posljednja utocista odat. samo vi brend zivite i uzivajte u jos novijem paskom siru. cujem da se amerikancima odjednom svidio, pa sad gledaju kolko moze stat ovaca na pagu..njima nula pocinje tamo gdje je nama deset na sestu.
pit ces ti uskoro i bambus bez vina..samo malo sacekaj..
O čemu se radi? Zar ne živi svatko u svojoj iluziji? U svom doživljavanju svijeta? Ja svoje viđenje ne namjeravam nametati nikome kao jedine ispravne i standardizirane...a unda » wrote: ko je govorio o bajnom?
pravi i jedini izlaz je klasican. priznat sebi o cemu se radi. ostalo mozemo slobodno nazvat laganjem, sebe i drugih i tako sik tranzit..
ako smo mi umislili da nam je dobro, onda mora da nam je dobro.
Mogu li mijenjati svijet? Ne. Mogu li mijenjati politiku? Ne. Mogu li utjecati na svoje poslodavce? Ne.
Mogu li se odseliti nekamo? Da, ali ne želim.
Mogu mijenjati svoj bliski svijet. Svoje prijatelje i rodbinu na jedan neagresivan i pitom način. Tako da sa mnom razgovaraju i misle o tome o čemu pričamo i što radimo.
Nisam umislio da mi je dobro. Meni je dobro. Zdrav sam, imam dijete, suprugu, obitelj, krov, krevet, zarađujem i obrađujem...
Kao što blue kaže, nije mi drago imati sve manje zbog rasta cijena, ali mogu li na to utjecati? mogu, na način da zaradim više, a ne da cendram i skvičim na vladu i državu, masone i male zelene...Mogu im jebat mamicu, onima koje smatram krivim za pogoršanje, ali to treba raditi na način kako to sir Humphrey Appleby čini u seriji "Yes, Minister"
Slažem se, ali svejedno mislim da je karambolov način gledanja pametniji - nije da išta može promijeniti, ako se uspjeva pokrivati koliko mu je deka dugačka i smatra da mu je deka taman - super..a unda » wrote: ko je govorio o bajnom?
i zasto depresija? koja depresija? ovo sto ti govoris o naocalama, to je gore od depresije, to su teski antidepresivi. mislim, ako zelimo virtualno zivjet ili stavljat sve jace roza slojeve na naocale ili zivjet pod opijatima, onda ok, i to je valjda nekakav zivot, ali da ce se time promijenit realnost, jebiga, nece..
pravi i jedini izlaz je klasican. priznat sebi o cemu se radi. ostalo mozemo slobodno nazvat laganjem, sebe i drugih i tako sik tranzit..
ako smo mi umislili da nam je dobro, onda mora da nam je dobro.
samo se ti bori i uzivaj...o djeci sad necu, ali da tu ne bi bilo zanimljivo rec koju o tome sto bi mi trebali ustvari tu djecu naucit, a ne ih od starta mantat i lagat. da, bilo bi zanimljivo..
inace, dobar bi bio to hrvatski i inace suvenir..roza cvike prodavat. linija tih cvika bi se zvala..pobijedite depresiju bijegom u iluziju.
Da, država nam je u kurcu, bila i bit će još dugo, vrijeme ti je i tako ograničeno, nećeš živjet vječno, tu si gdje jesi i potpuno je u redu izboriti za sebe što je više moguće u takvim okolnostima i naći zadovoljstvo u malim pobjedama. Potencijalni problem u takvom stavu je problem kuhane žabe, ali i tako smo već svi u loncu, koprcali se, ne koprcali.
No super, sad sam ispala bogatunka koja samo skupi paški sir tamani
..pa, mislim, ne. zar ne zivi svatko u svojoj realnosti?karambol » wrote:
O čemu se radi? Zar ne živi svatko u svojoj iluziji? U svom doživljavanju svijeta?
mislim, na tvoj nacin cak vise ne mozemo pricat ni jel casa poluprazna ili polupuna. ovo o cemu ti govoris je jel casa poluluda ili polupametna.
ah, imati i nemati.Ja svoje viđenje ne namjeravam nametati nikome kao jedine ispravne i standardizirane.
Mogu li mijenjati svijet? Ne. Mogu li mijenjati politiku? Ne. Mogu li utjecati na svoje poslodavce? Ne.
Mogu li se odseliti nekamo? Da, ali ne želim.
Mogu mijenjati svoj bliski svijet. Svoje prijatelje i rodbinu na jedan neagresivan i pitom način. Tako da sa mnom razgovaraju i misle o tome o čemu pričamo i što radimo.
Nisam umislio da mi je dobro. Meni je dobro. Zdrav sam, imam dijete, suprugu, obitelj, krov, krevet, zarađujem i obrađujem...
Kao što blue kaže, nije mi drago imati sve manje zbog rasta cijena, ali mogu li na to utjecati? mogu, na način da zaradim više, a ne da cendram i skvičim na vladu i državu, masone i male zelene...Mogu im jebat mamicu, onima koje smatram krivim za pogoršanje, ali to treba raditi na način kako to sir Humphrey Appleby čini u seriji "Yes, Minister" : D
pa, eto, ja invece i medjutim mislim da ne samo da mozes mijenjat svijet, nego i da ga mijenjas. jasno, govoreci u nekim heraklitovskim prolazecim okvirima pa sve do nekih teorija kaosa ili cega vec. jedno je akutno sebi dat do znanja kako malen hodas ispod zvijezda, zato jer si razocaran u neostvarenje svojih ambicija, nalazenje svojeg mjesta u moci ili spoznaje da se ne moze bas sve kontrolirat kako bi htjeli, pa onda se usukavamo tako da pokusamo kontrolirat ono sto nam je receno da mozemo, sebe i tako kad to naucimo, onda kontroliramo sve manji dio sebe, upravo oniliko koliko nam to drustvo dopusta ili nas tjera na to.
inace, da je drugacije, svi bi vec bili budisti ili zenovci, ali nismo. samo se pretvaramo, e ne bi li opet doslo nasih pet minuta da kroz mala mala vrata napravimo ono sto nismo uspjeli drugom vrstom prilagodbe.
naravno da mozes utjecati na rast cjena. sve zavisi kako na sebe gledas, s kojeg gledista i na sto pristajes. mislim, ovim si vec odredio svoju cijenu i kako ces onda utjecat na cijene? cuj, koliko god se ti trudio, uvijek ce bit neko jeftiiniji od tebe. ali, uvijek. uvijek, shvacas?
isto ti je s poslodavcima. ili, aj ovako, a kako to oni utjecu na tebe? jel utjecu? kako ne utjecu, jebate, gospodari zivota i smrti i sudbina. takvi su to odnosi. e, ali, ako su odnosi, onda nikad nisu jednosmjerni.
ali, nama je lakse odlucit da se oni mogu prema nama jos vise odnosit, a mi se mozemo jos vise mijenjat, sami sebe mijenjat, trpit i govorit..super nam je.
i ne, nikome ne naturujem kako ce zivjet i sta ce i kako gledat. pa ja i svojoj pasici i mackama to ne naturujem.
drago mi je da ti je dobro. zaboravio si rec da svako jutro vidis, da stojis na nogama, da dises..i, jest, to je dobro, jako dobro. s dvije primjedbice. zdravlje je direktno povezano s kvalitetom zivota. ..
ponavljam, drago mi je da si dobro, to je dobra..kako cu rec..vijest? samo bih htio reci nesto u vezi toga..drago mi je da si dobro, podsjetio sam sam sebe, jedan vic cu ponovit..
dosao kauboj do nekog ranca, naslonio se na drvenu ogradu i..nista, gleda. dolazi rancer do njega, dobar dan..dobar dan..i pita kauboj rancera..
-a, onaj pas..je li to tvoj pas?
-je, moj pas
-lijep pas. a jel smijem ja s njim malo popricat?
-s psom? pa kako ces s psom pricat?
-pa, eto, nema ti nikakve stete, samo bih malo popricao..
gleda ga rancer u cudu i kaze mu..
-a, eto, kad oces, ti pricaj.
i, zovne kauboj psa..
-dodji pas.
pas dodje, akauboj ga pita..
i, onda, pas, kako ti je ovdje?
-super mi je..kaze pas. cuvam ovce, imam kucicu, nije mi hladno gazda mi da dosta jest, cesto odemo dole na potok, baca mi stapove, igramo se..ma, odlicno.
rancer gleda, zinuo, nista mu nije jasno.
-aj, pas, bas mi je drago da ti je dobro..bog, pas
-bog, kauboju, av, av..
gleda rancer, stvarno nista mu nije jasno, blene, a kauboj ga upita..
-a, onaj konj, jel ono tvoj konj?
-je, moj konj..kaze rancer.
-a jel mogu ja s njim malo popricat?
- cek, cek, malo..kaze rancer..ti bi pricao s konjem? cuj, ok, aj, za psa nekako razumijem, dosta smo zajedno, ne znam..mozda je naucio nesto, ali s konjem? daj, nemoj me molim te zajebavat da bi s konjem pricao?
- pa sta, malo bih s njim popricao, kakve stete tu moze bit?
-a eto ti, ti pricaj s konjem kad si lud.
i, zovne kauboj konja, konj dodje i pita ga kauboj..
- e, konju, kako si? kako ti je ovdje?
-odlicno..kaze konj, a ranceru se objesila donja mandibula, ne vjeruje sto vidi, a narocito sto cuje. ono, blekaut totalni.
- .. imam svoju toplu stalicu, kaze konj, imam i konja prijatelja, gazda nam redovno da sijena, timari nas, pusta nas da sami trcemo, eto, odlicno, stvarno..
-aj, konj, bas mi je drago da ti je dobro, stvarno. bog, konj.
-bog kauboju, kaze konj i ode, a rancer ne moze doc sebi..
kaze kauboj ranceru..
-a cuj, one ovce tamo, jesu li ono tvoje ovce?..a rancer se zacrveni i pocne mucat..
-znas, odma da ti kazem, te ovce, to je stado..ma sta stado, to ti je jedno krdo najobicnijih lazljivica..
nu tebe, što si širok
pa svi bježimo; tko u droge ljute, tko u kukuruz, tko u vilozofiju...
jedino je tužno da se najčešće bježi od odgovornosti
..gle nje sad. ja, ja ja ja... pa ko tebe pita oces li ti uzivat? bitno je da oni uzivaju.Margarita » wrote:Ma, ja ću dati djecu u doktore, svećenike i odvjetnike i uživat.
pa da. te tri profesije nece nestat nikad i bit ce sve vaznije..da ne kazem mocnije. polako, ali sigurno. prije ce se more povuc, nego sto ce njih nestat..
-
- Information
-
Who is online
Users browsing this forum: ClaudeBot and 9 guests
