Kužim kaj Mortiša oće reć.
Imam dvije tete, sestre rođene, međusobno i moje majke također. Građene su identično, tanke bezmišićne nožice i totalno ravne u struku, otprilike građa jabuke.
Jedna je cijeli život radila uredski posao, obžderavala se u kantini firme, poslije dolazila kući i ležala 6 sati pred tv-om isto se tako obžderavajući. Otkad ju ja pamtim ima 30-40kg viška.
Druga je bila teen negdje u vrijeme rata, prošla kroz gomilu stresa u životu, ušla u menopauzu s 22 od tog (!), radila po 13 sati dnevno i izrazito je mršava, nema guzice i ravna je kad ju pogledaš iz profila.
Uvijek, ali UVIJEK, se ovoj mršavoj upućivala mnoga ovakva rečenica od šire rodbine i obitelji:
Jebote, može ti kamion kroz noge proć, de se najedi.
Vidi na šta ličiš, ko iz manjače/nekog drugog logora.
Zašto si se opet osušila, jel nemaš ti šta za jest.
itd.
Ovoj debeloj bi brat ponekad iz zajebancije rekao da bi mogla ostavit malo :ubaci hranu: i nama ostalima, no odmah bi mu se prigovaralo da je bezobrazan i neodgojen i koješta.
Meni je oboje poprilično odvratno, ali mi je odvratnije to što se, očito jer je mršavost neki ideal kojem se teži i na kojeg se biva ljubomornim, ovoj mršavoj izrekla gomila uvreda i bljuvotina za koje nitko ne shvaća da su takve, ili da ih ona može shvatiti takvima, jer eto, ona je mršava, šta ona oće, to je automatski kompliment. Pa je stoga "kako si jebeno osušena" zapravo vrhunski kompliment.
Dok je ovo svinjče ostajalo glodati kosti za stolom kad su ostali već oprali suđe i pili kavu za tim istim stolom, ali eto, nije u redu govoriti ljudima da su svinje i da ne moraju pojest pola tacne kolača namijenjene svima za stolom, bezobrazno je i neodgojeno
