Mršavi i seksi model - utjecaj medija na privlačnost

[Almost Rosey]

Zanimljivo je kako na podršku nailazi tek ono i onakvo osjećanje dobro u vlastitoj koži koje podrazumijeva masu veću od "idealne"

Da me se ne bi krivo shvatilo, Silajn, pozdravljam tvoj stav , no Emerova reakcija implicira da je kilaža veća od "idealne" stvar osobnog izbora i zadovoljstva, dok se dobar osjećaj uz kilu-dvije manje od "ideala" pripisuje, štajaznam, utjecaju Cosmopolitana

[Herp]

Taj stoljetni kult je imao neko utemeljenje, zar ne? Žena koja zbog pothranjenosti (ili čak ne ni pothranjenosti već obične iscrpljenosti dijetama na kojima je valjda 50% svih žena danas) ne može potrčat trideset metara, izgubi mjesečnicu i slično, nema baš neke logike.
Ja sam bila strašno mršava negdje do srednjih dvadesetih, bez dijete, samo sam bila lijena jest, ali sam i studirala i ludovala okolo, malo spavala...enivej, imala sam 43 kile na 157. Ponavljam, užasno mršava. Kljakava. Nisam mogla otplesat cijeli koncert, penjanje na Sljeme bilo je pakao i tak.

Nisi bila kilava nužno zbog mršavosti, kao što si vjerojatno i sama primjetila.
Cura koja drži rekord u trčanju na Sljeme - 24 minute po Bikčevićevoj - ima 45 kila ako se ne varam.
Druga je stvar kako se ti (ili bilo tko, dakako) najbolje osjećaš, što je, dakako vrlo individualno.
Ja imam 53 kile na 167, i trenutno sam kilava vjerojatno zato jer se premalo družim s vrrrletom i njemu sličnima i jer sam imala dosta stresan i time-consuming period u životu, ali planiram to uskoro popraviti i opet doći u kondu. Ne vjerujem da ću se pri tome nešto udebljati, nisam nikad prešla ovu kilažu.

[Herp]

Zanimljivo je kako na podršku nailazi tek ono i onakvo osjećanje dobro u vlastitoj koži koje podrazumijeva masu veću od "idealne"

Da me se ne bi krivo shvatilo, Silajn, pozdravljam tvoj stav , no Emerova reakcija implicira da je kilaža veća od "idealne" stvar osobnog izbora i zadovoljstva, dok se dobar osjećaj uz kilu-dvije manje od "ideala" pripisuje, štajaznam, utjecaju Cosmopolitana

Eto, to.

[Silajn]

Eto na
Na vlastitom sam primjeru išla objasniti da brojčane mjere nisu univerzalno primjenjive, a predstavljaju se takvima.

autokvot
...hrpa mladih cura vidi te brojke i ne razmišlja preveć o bilo čem drugom, ni o vježbanju ni o uravnoteženoj prehrani.

[jednokratni klon]

Zanimljivo je kako na podršku nailazi tek ono i onakvo osjećanje dobro u vlastitoj koži koje podrazumijeva masu veću od "idealne"

Da me se ne bi krivo shvatilo, Silajn, pozdravljam tvoj stav , no Emerova reakcija implicira da je kilaža veća od "idealne" stvar osobnog izbora i zadovoljstva, dok se dobar osjećaj uz kilu-dvije manje od "ideala" pripisuje, štajaznam, utjecaju Cosmopolitana

E pa, nametanje svog ukusa drugima uz procjenjujuće i podcjenjujuće opaske, nije ok.
Ne znam zašto ljudi pretpostavljaju da se osoba osjeća ok s par kila viška i ako ne, onda je odmah ispranog mozga. Ne mora biti. Može se osjećati tromo, nemati kondicije... Istina, ima cura koje i vježbaju pa imaju tih famoznih "par viška", ali onda je to njihova prirodna idealna kilaža i morale bi poduzeti znatniji napor da dođu do te neke "dogovorene" idealne. Ali onaj kome je prirodna idealna kilaža bez očitih par viška se sigurno neće osjećati super s njima već će ih osjećati kao teret.
Zato se neki osjećaju dobro i u tzv. manjku.

[Silajn]

...dok se dobar osjećaj uz kilu-dvije manje od "ideala" pripisuje, štajaznam, utjecaju Cosmopolitana

Kad smo kod ovog, taj dobar osjećaj, i tvoj i moj, stvar je kulture barem koliko i zdravlja. Uzmimo da smo svi tu odrasli i da se manje više osjećamo okej u svojim tijelima. No, prilično sam sigurna da bih sa 15 itekako drugačije (gore po sebe) interpretirala medijske poruke - od reklama do članaka koji se bave izgledom. Zapravo, apsolutno sam sigurna da danas imam 15 godina da bih bila duboko nezadovoljna sobom, i sa 43 i sa 53 kile.

[jednokratni klon]

Ja sam sa 16 bila uvjerena da bih trebala smršavjeti. Pa sam to ljeto nosila jednodijelni badić. Nedavno sam gledala slike i ostala pa ja sam bila mršava! Imala sam 60 kg na 175.

[Almost Rosey]

Kad smo kod ovog, taj dobar osjećaj, i tvoj i moj, stvar je kulture barem koliko i zdravlja. Uzmimo da smo svi tu odrasli i da se manje više osjećamo okej u svojim tijelima. No, prilično sam sigurna da bih sa 15 itekako drugačije (gore po sebe) interpretirala medijske poruke - od reklama do članaka koji se bave izgledom. Zapravo, apsolutno sam sigurna da danas imam 15 godina da bih bila duboko nezadovoljna sobom, i sa 43 i sa 53 kile.

Naravno da jest, ali će se drugačije interpretirati.

S ovim drugim se slažem.

[Herp]

Kad smo kod ovog, taj dobar osjećaj, i tvoj i moj, stvar je kulture barem koliko i zdravlja. Uzmimo da smo svi tu odrasli i da se manje više osjećamo okej u svojim tijelima. No, prilično sam sigurna da bih sa 15 itekako drugačije (gore po sebe) interpretirala medijske poruke - od reklama do članaka koji se bave izgledom. Zapravo, apsolutno sam sigurna da danas imam 15 godina da bih bila duboko nezadovoljna sobom, i sa 43 i sa 53 kile.

Sve ovisi o karakteru i kako se postaviš prema pritiscima, bilo medijskim, bilo socijalnim. Moje zapažanje je da nakon nekog vremena, kad se stvari malo iskristaliziraju, oni koji se s tim nisu uspjeli izboriti mahom postaju osobe koje mi nije baš lako cijeniti.
Nije to samo pitanje mršavosti kao ideala ljepote; mediji nas siluju modnim trendovima, skupim automobilima, Jelenom Rozgom, i još tisućama drugih stvari. Što je sljedeće, bedirat ćemo se (zajedno sa spomenutim 15-godišnjacima) jer nemamo najnoviji ajfon i bemburu i tako dalje?
Jebiga, možda okrutno, ali zbilja mislim da netko tko dopusti da ga medijske poruke bilo koje vrste izbediraju do te mjere da se osjeća loše u svojoj koži, to i zaslužuje.

[Silajn]

Sve ovisi o karakteru i kako se postaviš prema pritiscima, bilo medijskim, bilo socijalnim. Moje zapažanje je da nakon nekog vremena, kad se stvari malo iskristaliziraju, oni koji se s tim nisu uspjeli izboriti mahom postaju osobe koje mi nije baš lako cijeniti.
Nije to samo pitanje mršavosti kao ideala ljepote; mediji nas siluju modnim trendovima, skupim automobilima, Jelenom Rozgom, i još tisućama drugih stvari. Što je sljedeće, bedirat ćemo se (zajedno sa spomenutim 15-godišnjacima) jer nemamo najnoviji ajfon i bemburu i tako dalje?
Jebiga, možda okrutno, ali zbilja mislim da netko tko dopusti da ga medijske poruke bilo koje vrste izbediraju do te mjere da se osjeća loše u svojoj koži, to i zaslužuje.

Ne slažem se. Da si napisala "netko odrastao tko dopusti", ajde, ali čak ni tada ne bih rekla da zaslužuje bit u kurcu. Klinke u razvoju smatram žrtvama. Marketing je silno moćan psihološki alat i sredstvo društvenog pritiska.
Šuplje je tvrditi da, ako poštuješ ostale društvene konvencije, ne poštuješ one o ljepoti. Moguće se distancirati do neke mjere, moguće je jednostavno u maksimalnoj mjeri dokinuti takvu vrst sadržaja, moguće je izgraditi i čvrsto mišljenje o tome što hoćeš, ali nemoguće je, ako si društveno aktivna, ne prilagoditi se u nekoj mjeri. I fokus danas nije toliko na materijalnim statusnim simbolima nego upravo na tijelu kao vrhunskom proizvodu.
Na stranu debljina/mršavost, pred svima su i imperativi mladolikosti, u bilo kojem vidu, i tu se stvari ozbiljno kompliciraju. Imamo, uostalom, na ovom ipak ženskom forumčiću zapravo niz topika na tu temu, bar implicitno. A kad smo kod toga, jedan banalni apsurd kojem svakodnevno svjedočimo i nužno nam se usjeca u mozak: kreme protiv bora reklamiraju i tinejdžerke

[Silajn]

Ideju da kozmetički tretmani mogu djelovati na isti način kao i psihoanalize, pomažući pacijentima da se oslobode od opasnih neuroza, razvio je tijekom posljednjih desetljeća slavi brazilski plastični kirurg dr. Ivo Pitanguy.

,Što je nama ispeglati par bora? Ništa. Ali, peglajući bore, mi činimo nešto mnogo važnije. Podižemo samopouzdanje i poboljšavamo duševno stanje neke osobe. Po učinku se može usporediti sa psihoterapijom.'

http://dnevnik.hr/vijesti/zanimljivosti ... masne.html

[Morticia]

Klinici od 15 se uglavnom loše osjećaju u sebi.

Ali, u današnje vrijeme nije problem samo u mršavosti.
Problem je u savršenosti.
Ne samo da trebaš biti mršava.
Trebaš biti mršava i imati SISE.
Mislim, sve ispod četvorke i nisu sise, je li tako?
Ja sam inače dijete hranila iz vimena.
Biti mršava i imati GUZICU.
Pune usne.
Ljubičaste oči.
Kurac palac.

Ja imam 67 kg na 185 cm.
Danas sam odvozila 12 km na biciklu bez prevelikog napora.
Mjesečnica mi nikada nije kasnila ni dana, a ostala sam trudna doslovno prvi mjesec kad smo se na to odlučili (iako mi je jedna osoba koja na 165 cm ima 85 kila uz posprdni osmjeh, kad sam spomenula da želim dijete, skresala u nos- ti tako mršava nećeš moći ostati trudna ).
Nisam nikad imala puno više kila (osim u trudnoći, tad sam dobila nekih prosječnih 14 kg, a dva tjedna nakon poroda nisam imala ni grama više i stala sam u stare traperice), u obitelji su mi svi slične građe.
Mislim da se nikad, ali baš nikad u životu nisam uskratila za ijedan zalogaj koji sam poželjela.
Štoviše, vjerujem da jedem više i opterećujem se hranom puno, puno manje od mnogih koji će me "optužiti" za izgladnjivanje,
Da, onako, rekla bih da je stvar u genetici, a ne anoreksiji.
Apsolutno mi je normalno da se ne dopadam svima, ali jednako tako mi nije normalno da će mene i osobu koja povraća i izgladnjuje se te pati od teškog psihičkog poremećaja netko, samo zato da bi dokazao neku svoju poantu, strpati u isti koš- anoreksična.

Što želim reći?
Želim reći da se ukusi razlikuju.
Lastanu je Christina Hendricks pojam idealne žene.
Meni je ovo predebelo, jbga.





I gdje smo sad?
Nigdje, naravno.
Jer razglabamo o ukusima.
Bitno je da je čovjek zdrav.
I u glavi i fizički.
A ideala ne postoji.
Pa onda kad već lijepljenje etikete anoreksičarki "opravdavamo" borbom za zdravlje, tj. borbom protiv kulta anoreksije trebali bi razmisliti da li je ok da promoviramo bolesno ogromne sise.
Jer je lako moguće da na taj način promoviramo plastične operacije kao nešto sasvim normalno i poželjno.

[Herp]

Ne slažem se. Da si napisala "netko odrastao tko dopusti", ajde, ali čak ni tada ne bih rekla da zaslužuje bit u kurcu. Klinke u razvoju smatram žrtvama. Marketing je silno moćan psihološki alat i sredstvo društvenog pritiska.
Šuplje je tvrditi da, ako poštuješ ostale društvene konvencije, ne poštuješ one o ljepoti. Moguće se distancirati do neke mjere, moguće je jednostavno u maksimalnoj mjeri dokinuti takvu vrst sadržaja, moguće je izgraditi i čvrsto mišljenje o tome što hoćeš, ali nemoguće je, ako si društveno aktivna, ne prilagoditi se u nekoj mjeri. I fokus danas nije toliko na materijalnim statusnim simbolima nego upravo na tijelu kao vrhunskom proizvodu.
Na stranu debljina/mršavost, pred svima su i imperativi mladolikosti, u bilo kojem vidu, i tu se stvari ozbiljno kompliciraju. Imamo, uostalom, na ovom ipak ženskom forumčiću zapravo niz topika na tu temu, bar implicitno. A kad smo kod toga, jedan banalni apsurd kojem svakodnevno svjedočimo i nužno nam se usjeca u mozak: kreme protiv bora reklamiraju i tinejdžerke

Ja klinke u razvoju uopće ne smatram žrtvama niti nekakvim nježnim cvijećem. Imaju mnogo više mogućnosti nego što smo mi imali, posljedično i mnogo više informacija. No netko s mrvicom mozga će se znati izboriti s tim i izrasti u sretnu osobu.
Jedno je poštovati društvene konvencije u određenim okvirima, slijepo podlijegati trendovima je nešto sasvim drugo. Vjerujem da svi ovdje uglavnom poštujemo spomenute konvencije, ali isto tako da nismo obezglavljene guske koje se u potpunosti prilagođavaju medijskom diktatu.
Ne bih se složila da fokus nije toliko na materijalnom, samo je vješto isprepleten s tijelom kao proizvodom; (primjer - brzi auti i lijepe žene); tijelo je samo jedan od proizvoda. Pa ono, kao što se svakodnevno (više-manje) uspješno nosimo s ostalim pritiscima, tako bi trebali i s ovim, unatoč svim marketinškim apsurdima.

[jednokratni klon]

Klinke u razvoju puca pubertet, malo je teško očekivati od njih da budu samovjesne i zrele u stoljeću u kojem se tek u tridesetima očekuje samosvjesnost i zrelost i u kojem su "tridesete nove dvadesete". To što se one naveliko jebu u tim godinama i izigravaju opake frajerice nema nikakve veze s onim iznutra. Štoviše, mislim da im je daleko teže nego što je nama bilo jer je pritisak sve veći, a imati 15 i biti bombardiran medijima koji su sve jadniji i gnjusniji, nije lako. Mi nismo stjecali status u društvu iphonima ni sličnim pizdarijama, a kamoli odjećom koja je primjerenija nekoj dvadesetogodišnjakinji, bar ne u osnovnoj školi, a kasnije otom potom, kako tko, ali u prosjeku ne.

I onda još pored svega očekujemo da budu nadljudi koje ne dira medijski utjecaj. A smiješno je to što smo svi izmanipulirani medijima više manje, bili toga svjesni ili ne.
Temelj je odgoj i jedino uz zdrav odgoj osoba može se izboriti s tim, ali čak i tad može pasti pod utjecaj barem privremeno. No nisam sigurna da klinci danas uopće imaju bolji odgoj, usudila bih se reći da je čak suprotno i da ih se od malih nogu fila pizdarijama, dok majčice izlaze u šoping centre. I onda se od takve klinke očekuje da bude zrela, how yes no.

[Morticia]

To je ono o čemu ja govorim.
Nije problem samo u mršavosti.
Problem je u savršenosti.
Umjetnoj, fotošopiranoj, plastičnoj, kemijskoj.

I da, apsolutno je klincima danas, po tom i mnogim drugim pitanjima, puno teže nego što je nama bilo.

[Emericzy]

Zanimljivo je kako na podršku nailazi tek ono i onakvo osjećanje dobro u vlastitoj koži koje podrazumijeva masu veću od "idealne"

Da me se ne bi krivo shvatilo, Silajn, pozdravljam tvoj stav , no Emerova reakcija implicira da je kilaža veća od "idealne" stvar osobnog izbora i zadovoljstva, dok se dobar osjećaj uz kilu-dvije manje od "ideala" pripisuje, štajaznam, utjecaju Cosmopolitana

Kilu-dvije manje sasvim sigurno ne, ali Keira-Knightley-look da.

[Morticia]

Kilu-dvije manje sasvim sigurno ne, ali Keira-Knightley-look da.

Dakle, apsolutno svaka žena koja tako izgleda sigurno, 100%, se izgladnjuje, povraća i psihički je poremećena?

[jednokratni klon]

Kilu-dvije manje sasvim sigurno ne, ali Keira-Knightley-look da.

A prirodne mršavice? Evo ja znam ženu koja izgleda slično Keiri i nekako ne vjerujem da je anoreksična s obzirom da ima i dijete i odgovorna je. Ona tvrdi da može puno pojesti, ali se ne može udebljati. Što bi ona trebala napraviti da se ljudi nad njom ne zgražaju? Nasilu se hraniti tj. obžderavati danju i noću jer već dovoljno i dosta jede?

[Emericzy]

Ja klinke u razvoju uopće ne smatram žrtvama niti nekakvim nježnim cvijećem. Imaju mnogo više mogućnosti nego što smo mi imali, posljedično i mnogo više informacija. No netko s mrvicom mozga će se znati izboriti s tim i izrasti u sretnu osobu.

Kao roditelj, mislim da je to olako odmahivanje na problem.

Što ako tvoje dijete ne bude imalo tu 'mrvicu mozga'? Tko ti garantira da će imati? I ako nema, baš te briga? Ili što?

Vjeruj mi, to opterećenje nije lako ni za jako inteligentne, a kamo li one manje umno nadarene.

OK, prije su djecu jebali drugi otrovi za mozak, a danas ovi, ali zašto uopće otrovi?

[Silajn]

Ja klinke u razvoju uopće ne smatram žrtvama niti nekakvim nježnim cvijećem. Imaju mnogo više mogućnosti nego što smo mi imali, posljedično i mnogo više informacija. No netko s mrvicom mozga će se znati izboriti s tim i izrasti u sretnu osobu.

Mnogo više informacija > mnogo više izbora (?) > sreća? Hijao. Mrzim ovak završavat diskusiju, ali stvarno nemam vremena pa bih cijenila da se informiraš pa elaboriraš. Stvarno ne mislim ništa ružno (i žao mi je što moram koristiti disklejmer), ali ne mogu sad ovako razgovarat.

[Morticia]

A prirodne mršavice? Evo ja znam ženu koja izgleda slično Keiri i nekako ne vjerujem da je anoreksična s obzirom da ima i dijete i odgovorna je. Ona tvrdi da može puno pojesti, ali se ne može udebljati. Što bi ona trebala napraviti da se ljudi nad njom ne zgražaju? Nasilu se hraniti tj. obžderavati danju i noću jer već dovoljno i dosta jede?

E to je pitanje koje ja tu i tamo postavim tim "zgraživačima".

Što bih trebala? Jesti doslovno na silu?
Mislim onako, nama je (za nas troje) 30 kila mesa nestalo u roku... Vrlo brzo.
Kao i 4 kile špeka koje nam je nedavno donijela svekrva.
Ja jedem meso cca 5 puta tjedno, samo za ručak, a salame i masne sireve klopam svaki dan.
Kruh jedem uz svaki ručak, čak i kad imamo tjesteninu ili krumpir.
Ok, nisam bolesna od slatkog pa toga ne jedem u nekim monstruoznim količinama.
Što bih još trebala?

Ma ustvari, objašnjenje je vrlo jednostavno.
Oni koji se lako debljaju jednostavno ne vjeruju da na svijetu postoje osobe koje bi trebale uložiti znatni napor u žderanju ne bi li dobile kilo, dvije više.
Po tom pitanju sam i ja "kriva", priznajem, ja također vrlo olako odmahnem rukom i pretpostavim da se netko tko je debel jednostavno obžderava abnormalnim količinama hrane.
Što, vjerujem, ne mora biti istina.

[Emericzy]

A prirodne mršavice? Evo ja znam ženu koja izgleda slično Keiri i nekako ne vjerujem da je anoreksična s obzirom da ima i dijete i odgovorna je. Ona tvrdi da može puno pojesti, ali se ne može udebljati. Što bi ona trebala napraviti da se ljudi nad njom ne zgražaju? Nasilu se hraniti tj. obžderavati danju i noću jer već dovoljno i dosta jede?

A tko se buni protiv prirodnog?

Ja se bunim protiv nametanja ukusa. Nek lijepi debeli budu lijepi. Nek lijepi mršavi budu lijepi. Nek oni koji su jednome ružni drugome budu lijepi. I obrnuto.

Problem je što 95% stanovništva mlađeg od 60 godina i apsolutno svi mediji trube da je samo vitko i super-vitko i poluanoreksično lijepo. Evo, svanulo je sunce. Za par dana će SVE novine i magazini imati dodatke o tome kako 'istesati' tijelo za plažu i bikini.

Ne kažem, ima i suprotno zaluđenih, ali 95% pritiska je u smjeru stila Keire Knightley.

Meni smeta pritisak, diktat. Koji sjebe djecu do bola. Umjesto da uživaju u tijelu kad dorastu, curice ga se groze i 'tešu' ga. I krv piju jedna drugoj.

[jednokratni klon]

Što bih još trebala?

Ako se vrati u modu teror seoskih štipanja obraza i odmjeravanje što povoljnijih bokova za rasplod vjerojatno će izmisliti i injekcije uštrcavanja sala.

Mislim, ne valja biti bezobrazan ni u jednom smjeru. Neće cure s viškom biti sretne jer se mršavice ponižava. Netko tko je prirodno mršav zbilja nije kriv što će se netko izgladnjivati da dosegne njegovu kilažu. Krive su neke druge stvari.

[Herp]

To je ono o čemu ja govorim.
Nije problem samo u mršavosti.
Problem je u savršenosti.
Umjetnoj, fotošopiranoj, plastičnoj, kemijskoj.

I da, apsolutno je klincima danas, po tom i mnogim drugim pitanjima, puno teže nego što je nama bilo.

Kako im može biti teže nego nama koji smo te godine proveli u vrijeme rata i poraća?
Jebem ti ja takvu težinu, s oproštenjem. Teško im je jer nemaju najnoviji iPhone, puh-lease.

Uvijek je pubertet bio "okrutan", uvijek je bilo djece koja su imala najnovije tenisice i ruksake, i one odruge; uvijek je bilo cura kojima su s 12 godina narasle sise i onih (nas ) drugih.
Danas možda nisu samo tenisice i ruksak nego i mobitel i laptop, nisu samo sise nego i guzica, ali princip je potpuno isti.
A njihove mogućnosti su puno, puno veće, samo kad bi ih znali iskoristiti.

[Beta ženka]

Ma ustvari, objašnjenje je vrlo jednostavno.
Oni koji se lako debljaju jednostavno ne vjeruju da na svijetu postoje osobe koje bi trebale uložiti znatni napor u žderanju ne bi li dobile kilo, dvije više.
Po tom pitanju sam i ja "kriva", priznajem, ja također vrlo olako odmahnem rukom i pretpostavim da se netko tko je debel jednostavno obžderava abnormalnim količinama hrane.
Što, vjerujem, ne mora biti istina.

Ja vjerujem, i mrzim takve ljude.
Jer se meni jako lako "hvata", a dovoljna mi je bila ona debljina u pubertetu da se ne želim vratiti na to - mada i sad znam imati napade prejedanja, ali te faze traju 2-3 dana pa se onda opet kontroliram i jedem koliko mi treba.


A Photoshop, kažete?
Neki dan sam naletjela na Pinterestu na ovu sliku (ili neku iz te serije):



Ovdje je odrezano, slikana je cijela figura - i gotovo ista poza na drugoj lokaciji.
A kad ono, to je živo.

http://kotakoti.com/