Mršavi i seksi model - utjecaj medija na privlačnost

[Almost Rosey]

Ja samo govorim o ovome:

Iako je u središtu bolesti hrana, anoreksija je bolest uma.

Dakle, sve dok ne znamo njezine prehrambene navike, dok ne znamo njezin stav o hrani i svom tijelu, dok je ne vidimo kako i što jede te koliko se opterećuje hranom i izgledom, džaba nam i da 30kg ima, naprosto ne možemo reći da je žena anoreksična.

Jebote, imaš bulimičarki koje izgledaju "normalno", čak su malo i punije, Lastan bi ih smatrao zgodnima možda, ali kakav je to pakao u glavi, ne želim ni zamisliti. Dakle, kod njih se "na van" ne vidi ništa i sigurno nećeš normalnoizgledajući ženu proglasiti bulimičnom (iako je sasvim moguće da jest). Ali čim je mršava, odma je ana

[Lastan]

Pitam se bi li se tolika dreka bila podigla i da sam anoreksičnima nazvao Calistu Flockhart i Portiu de Rossi.
I one su ovako mršave.

I otvoreno zagovaraju anoreksiju.

Da, ja si dopuštam umjetničku slobodu kad kažem da je Keira Knightley anoreksična. Ne znam kako se ona zapravo hrani i pokušava li biti toliko mršava. Ali pogledaš li je u profilu, nestane k’o oni ulošci iz reklame. I to je prilično blizu anoreksičarkama koje sam vidio, a kojima kratkim prstima svoje jedne ruke mogu obujmiti čitavu nadlakticu.

[Almost Rosey]

A jebiga, s tim se ja nikad neću složit, kao ni s umjetničkoslobodnim samodijagnosticiranjem OKP-a zato što, eto, voliš da su ti stvari uredne.

[Lastan]

Jebote, imaš bulimičarki koje izgledaju "normalno", čak su malo i punije, Lastan bi ih smatrao zgodnima možda, ali kakav je to pakao u glavi, ne želim ni zamisliti. Dakle, kod njih se "na van" ne vidi ništa i sigurno nećeš normalnoizgledajući ženu proglasiti bulimičnom (iako je sasvim moguće da jest). Ali čim je mršava, odma je ana

Bulimiju skužiš tek kad bulimičarku vidiš da bljuje.
Bulimičari se čak mogu i prežderavati, pa je dosta teško skužiti ako se s njima baš ne družiš.

Ali recimo to ovako: ja imam pomalo donkihotističke sklonosti. I dok većina i dalje trubi “mršavo je lijepo”, ja ću za mršavost te razine govoriti da je ružna i bolesna. Jednako kao što govorim da je pušenje odvratno i smrdljivo.
Možda u nekoj maleckoj mjeri pomognem da se promijeni percepcija ljepote. Ako i ne uspijem, barem sam pokušao.

[Lastan]

A jebiga, s tim se ja nikad neću složit, kao ni s umjetničkoslobodnim samodijagnosticiranjem OKP-a zato što, eto, voliš da su ti stvari uredne.

A, vjerujem, ne bi se složila ni s umjetničkoslobodnim dijagnosticiranjem alkoholizma osobi koja živi na pivu i cigaretama. Ili s dijagnozom gluhoće nekome tko poglašnjava televizor da se čitava zgrada trese. Ne znamo dok liječnik ne kaže, naravno.

Što se mene tiče, ako izgleda kao anoreksija i nosi se kao anoreksija, anoreksija je. Liječnici mogu ići u detalje, ali svaki stručni pojam koji uđe u opći jezik dobije i svoje laičko uporabno značenje. Pa i anoreksija.

[Lastan]

Lastane, shvatili smo. Voliš džepne Venere.

Otkud ti “džepne”?
Nije da imam išta protiv, ali džepnost mi stvarno nije bitna.

Ali hajd dopusti da netko bude mršav i bezsisan bez psihijatrijske dijagnoze.

Oh, dopuštam. Ali ne toliko mršav i bezsisan da izgleda pretpubertetski u vrlo odrasloj dobi.

[Almost Rosey]

Bulimiju skužiš tek kad bulimičarku vidiš da bljuje.

Što nije jedini dijagnostički kriterij, kao ni mršavost kod anoreksije.
Ali sve dok anoreksiju doživljavaš kao "to su tamo one neke suhonjave butre s naslovnica", mislim da se nećemo složit. Jer mršavost i anoreksija u velikom broju slučajeva idu skupa, ali svaku mršavost dijagnosticirat kao poremećaj je suludo. Bilo bi prelako da je anoreksija=mršavost, stvarno bi.

Ali recimo to ovako: ja imam pomalo donkihotističke sklonosti. I dok većina i dalje trubi “mršavo je lijepo”, ja ću za mršavost te razine govoriti da je ružna i bolesna. Jednako kao što govorim da je pušenje odvratno i smrdljivo.
Možda u nekoj maleckoj mjeri pomognem da se promijeni percepcija ljepote. Ako i ne uspijem, barem sam pokušao.

Sam ti daj, sve pet. Jer to je ukus, lijepo, ružno, i tu se možemo razilazit. Eto, ja ću prva reći da nisam normalna što se toga tiče jer je meni mršavost, pa skoro i ona ekstremna, jebiga, lijepa. Da, idiot sam, i vjerojatno licemjerni idiot jer eto volim posljedicu ali ne podržavam ponašanje koje do posljedice dovede
Ali i dalje se grozim razbacivanja dijagnozama i prišivanja etiketa.

I osobno ne znam za Calistu ni Portiu, ali "zagovaranje anoreksije" je žešća pizdarija. Pro-ana, stvarno? Meni je to isto što i, štajaznam, pro-Sch

[Almost Rosey]

Što se mene tiče, ako izgleda kao anoreksija i nosi se kao anoreksija, anoreksija je. Liječnici mogu ići u detalje, ali svaki stručni pojam koji uđe u opći jezik dobije i svoje laičko uporabno značenje. Pa i anoreksija.

Napisah ti već gore, nije tako jednostavno. Da jest, anoreksija bi se liječila šopanjem mršavost je samo posljedica anoreksije, čak teško možemo reći i da je simptom.
To je pakao kakav si vjerojatno ni ti ni ja ne možemo zamislit.

[Herp]

Meni osobno je drago što je mršavo neki generalni trend u ljepoti jer i sama spadam u mršavije, pa mi to ide na ruku. Sebično? Jebiga.
S druge strane, svakome tko me proglasi anoreksičnom ću vrlo rado izazvati zavist demonstracijom svoje prehrane, ako sam u mogućnosti.
Vrlo znakovito mi je, naime, to što većinu "Pa jel ti išta jedeš" pitanja dobivam od žena gabarita oveće sredozemne medvjedice, jel.

I da, sise su pola žene (hoću reći, dosta utječu na prvi vizualni dojam) i Keira nikome ne bi djelovala anoreksično da je tu malo obdarenija.

[Pješčana]

pa naravno, obline su dost jasno definirane. sise, bokovi- guzica.
da Keira ima veliku guzicu, isto bi ju drugačije nazivali

[Lastan]

Napisah ti već gore, nije tako jednostavno. Da jest, anoreksija bi se liječila šopanjem mršavost je samo posljedica anoreksije, čak teško možemo reći i da je simptom.

Nije tako jednostavno, ali u laičkim krugovima može biti.
Nije ni Zemlja ravna ploča, ali je za kraće udaljenosti to sasvim pristojna aproksimacija.

To je pakao kakav si vjerojatno ni ti ni ja ne možemo zamislit.

Meni je zapravo posve lako zamisliv.

No pokuša shvatiti moje komentare kao oblik prevencije.

[Beta ženka]

Upravo to.

Da je obukla nešto što ne visi, već normalno prati liniju tijela, ne bi izgledala ovako "vješaličasto".

Pitam se bi li se tolika dreka bila podigla i da sam anoreksičnima nazvao Calistu Flockhart i Portiu de Rossi.
I one su ovako mršave.

Portia de Rossi meni nije ni približno mršava kao Calista.

I osobno ne znam za Calistu ni Portiu, ali "zagovaranje anoreksije" je žešća pizdarija. Pro-ana, stvarno? Meni je to isto što i, štajaznam, pro-Sch : o

Što ti nisi čula za te "pokrete"? Imaš blogove "pro-ana" i "pro-mia", gdje se klinke podržavaju u mršavljenju i bljuvanju. Ima čak i tema na fhr o tome.

Vrlo znakovito mi je, naime, to što većinu "Pa jel ti išta jedeš" pitanja dobivam od žena gabarita oveće sredozemne medvjedice, jel.

I da, sise su pola žene (hoću reći, dosta utječu na prvi vizualni dojam) i Keira nikome ne bi djelovala anoreksično da je tu malo obdarenija.

Istina, meni isto tupe s tim čak i kad se udebljam toliko da mi trbuh premašuje sise (što nije nimalo teško postići, dapače ), a i zbog tankih zapešća i gležnjeva koji ostaju takvi i kad dobijem kile.

Btw, ja sam Morticijinih godina, i kod nas je bilo debeljuca, nikakav neobičan prizor - u svakom razredu je bilo dvoje-troje baš jako debelih, i nekoliko onih koji naginju tome, a i sama sam "pridružila klubu" u 2. osnovne počela nenormalno jesti, da sam s nepunih 11 imala već 51, a s 13 g. - 65 kg. No budući da je u razredu tada bila samo jedna cura deblja od mene, ja uglavnom nisam bila na meti ruganja. A i ona je mogla prebiti i najjače dečke u razredu (na čemu samo joj zavidjela i dijelom sam htjela njezinu "veličinu" pa da se i mene boje ), pa se uglavnom nisu usuđivali rugati joj se (+ kad su joj narasle sise, bila im je dobra za šlatanje u prolazu ).
Od tada sam polako gubila kile, i na kraju konačno došla do normalne mase s nekih 16 god., kad sam smanjila obžderavanje i pojačala kretanje.

Komentare o pretjeranoj mršavosti dobivam uglavnom od žena koje imaju preko 70 kila i muškaraca s preko 100, tako da pretpostavljam da se s kilažom mijenja i percepcija onoga što je mršavo ili debelo. Moj BMI još uvijek nije ispod prosjeka, tak da ono...

Što se manekenki tiče, meni su one iz 90-ih, Cindy Crawford, Naomi Campbell i Claudia Schiffer
jako zgodne. I kate Moss mi se sviđa svojom tjelesnom građom. I Eva Herzigova. I volim vidjeti blago mišićno zategnute žene, kako Aurora (čini mi se) reče, i vitke žene, i isto takve muškarce - mršave, žilave i sl.

I ko što Herp reče:


Da ima sise a la Keira Knightley, bila bi "anoreksična" po nekima.

[Emericzy]

Da ima sise a la Keira Knightley, bila bi "anoreksična" po nekima.

Ovako je anoreksična sa sisama.

[Herp]

Ovako je anoreksična sa sisama.

Jesam li onda i ja anoreksična?

[Almost Rosey]

Što ti nisi čula za te "pokrete"? Imaš blogove "pro-ana" i "pro-mia", gdje se klinke podržavaju u mršavljenju i bljuvanju. Ima čak i tema na fhr o tome.

Da čula, i naslušala se. Kao, anoreksija je stil života, izbor, pače. Ma je li, molim te
Nisam vidjela temu na fhr-u, vidjeh samo onu na ŽK, Ana i Mija (na kojoj sam nešto i sudjelovala).

ali u laičkim krugovima može biti.

Dakle, slučaj je sličan onome s OKP-om. Mršavo=anoreksično. Ok, ako je do diskursa, onda ću se suzdržati od komentara, premda mi ni najmanje nije drago takvo etiketiranje.

No pokuša shvatiti moje komentare kao oblik prevencije.

Dopuštam

@Herp: a bit će jesi

[jednokratni klon]

Mršavo nije jednako anoreksiji. Keira na nekim fotkama djeluje kao da je prešla crtu, to je zbilja glupo osporavati. Na nekima je normalna. Sad vjerojatno je stvar u tome da je mršavica pa da ponekad izgubi koju više.

Međutim, ono što je neosporno jest da je upravo ona i slične uzor tim djevojkama koje su anoreksične. Par puta sam popratila te blogove i kad god su stavljale slike ideala stavljale su slike tih modela i glumica koje su jako mršave, ali nisu bolesne.
Meni Keirino tijelo nije lijepo. A volim vidjeti vitke cure. No ona je jednostavno prekoščata, doslovce vješalica. I jasno joj se vide rebra, a kako sam čitala te cure jedva čekaju da im se i na leđima počnu ocrtavati rebra.

Istina je da je to poremećaj, ali nije baš toliko nezamisliv, niti je toliko dalek i nemoguć. Mnoge se cure u nekom periodu života izgladnjuju, samo je štos što neke ne prijeđu tu opasnu granicu. Ali da je histerija mršavosti prisutna, dabome da jest. I mnoge poduzimaju radikalne metode, ali eto, nisu sve toliko labilne pa se izvuku s tim.

Glorificiranje Keirinih kostiju zapravo je poruka njima da je to ok. Ono, žena je mršava, jebote big deal, što tu ima biti lijepo? Nije klasično zgodna. Samo je mršava. Razumijem da je lijepo vidjeti uski struk, dobre noge, vitke ruke, ali diviti se kostima je već iskrivljeno gledište koje bome do nedavno nije bilo tako očito i rašireno.

[Almost Rosey]

Mršavo nije jednako anoreksiji. Keira na nekim fotkama djeluje kao da je prešla crtu, to je zbilja glupo osporavati. Na nekima je normalna. Sad vjerojatno je stvar u tome da je mršavica pa da ponekad izgubi koju više.

Ak sam te ubrala, samo je ekstremno mršavo jednako anoreksiji?

Istina je da je to poremećaj, ali nije baš toliko nezamisliv, niti je toliko dalek i nemoguć. Mnoge se cure u nekom periodu života izgladnjuju, samo je štos što neke ne prijeđu tu opasnu granicu. Ali da je histerija mršavosti prisutna, dabome da jest. I mnoge poduzimaju radikalne metode, ali eto, nisu sve toliko labilne pa se izvuku s tim.

To zna otići mnogo dalje od izgladnjivanja. Ono kad mrziš svaki centimetar i svaki gram svoga tijela, kad mrziš sebe jer si debela, kad se mrziš zbog toga što si radiš. Kad znaš da nikad nećeš biti zadovoljna sobom, no svejedno skidaš i tih idućih par kila, u potrazi za tkoznačime. Kad više ni ne trebaš četkicu za zube da izazoveš povraćanje, kad je dovoljno samo gađenje prema sebi zbog griza jabuke koji si maločas pojela. Kad ti užasnuti pogledi postaju kompliment, kad gnušanje drugih doživljavaš dokazom uspjeha. Kad sve drugo u životu, odnose i aktivnosti, podrediš tim zalogajima, kalorijama, brojanju i računanju, sakrivanju i glumatanju. Kad ništa što napravi, što postigneš, nije dovoljno dobro. To je anoreksija.

[jednokratni klon]

Ak sam te ubrala, samo je ekstremno mršavo jednako anoreksiji?

Ne znam na što točno misliš pod ekstremno mršavo, ali ako se nekom vide rebra na leđnoj strani, ako mu vrat jedva drži glavu, jebiga, nije baš kvantna fizika pretpostaviti o čemu se radi. Upoznala sam dosta prirodno sitnih i mršavih žena i nekako nijedna nikad nije djelovala bolesno.

Ovo nije lijepo.

To zna otići mnogo dalje od izgladnjivanja. Ono kad mrziš svaki centimetar i svaki gram svoga tijela, kad mrziš sebe jer si debela, kad se mrziš zbog toga što si radiš. Kad znaš da nikad nećeš biti zadovoljna sobom, no svejedno skidaš i tih idućih par kila, u potrazi za tkoznačime. Kad više ni ne trebaš četkicu za zube da izazoveš povraćanje, kad je dovoljno samo gađenje prema sebi zbog griza jabuke koji si maločas pojela. Kad ti užasnuti pogledi postaju kompliment, kad gnušanje drugih doživljavaš dokazom uspjeha. Kad sve drugo u životu, odnose i aktivnosti, podrediš tim zalogajima, kalorijama, brojanju i računanju, sakrivanju i glumatanju. Kad ništa što napravi, što postigneš, nije dovoljno dobro. To je anoreksija.

Znam što je anoreksija. No tvrdim da je dosta djevojaka balansiralo na tom rubu, ali nisu otišle do kraja. Kao što neki ljudi znaju imati period depresije u životu, ali nemaju kliničku depresiju i ne žele se ubiti. No nisu baš ni funkcionalni. Netko se izvuče, netko propadne.

Poanta je, ne vidim čemu glorificirati nečije kosti. Vitak struk, duge noge, oblikovano tijelo da, ali primijetila sam da se žene sve više dive kostima.

I malo je licemjerno od društva okrenuti glavu i misliti da ono baš ništa nema s anoreksijom. Da, nečiji psihički poremećaj nije isključivo briga društva, ali ako djevojčicama od malih nogu ispiremo mozak time da je poželjno prebrojavati rebra, glupo se zavaravati da neće biti podložne utjecaju. Unatoč odgoju i karakteru. Možda se neće razboljeti, ali neke i hoće. Postoji udio odgovornosti.

[Almost Rosey]

I malo je licemjerno od društva okrenuti glavu i misliti da ono baš ništa nema s anoreksijom. Da, nečiji psihički poremećaj nije isključivo briga društva, ali ako djevojčicama od malih nogu ispiremo mozak time da je poželjno prebrojavati rebra, glupo se zavaravati da neće biti podložne utjecaju. Unatoč odgoju i karakteru. Možda se neće razboljeti, ali neke i hoće. Postoji udio odgovornosti.

Modlock.

[Beta ženka]

Ovako je anoreksična sa sisama.

Koja je ono žemskinja, valjda žena Luja XIV, ili koja već... imala struk (doduše, utegnut u korzet) opsega 33 cm?

Meni je Eva ovdje prezgodna - a valjda će svatko odlučiti s kakvom kilažom se najbolje osjeća (dok je unutar zdravog i prosječnog), a ne kakav izgled će se sviđati nekome drugome. "pusti selo neka priiičaaaa..." - ionako u 99%, ako ne i više slučajeva, takvi komentari proizlaze iz zavisti.
A Eva još na takvom izgledu zarađuje dobru paru kakvu većina nas neće za 10 životâ.

Da čula, i naslušala se. Kao, anoreksija je stil života, izbor, pače. Ma je li, molim te
Nisam vidjela temu na fhr-u, vidjeh samo onu na ŽK, Ana i Mija (na kojoj sam nešto i sudjelovala).

Na tu temu sam i mislila.

Ak sam te ubrala, samo je ekstremno mršavo jednako anoreksiji?
[...]Kad ti užasnuti pogledi postaju kompliment, kad gnušanje drugih doživljavaš dokazom uspjeha. Kad sve drugo u životu, odnose i aktivnosti, podrediš tim zalogajima, kalorijama, brojanju i računanju, sakrivanju i glumatanju. Kad ništa što napravi, što postigneš, nije dovoljno dobro. To je anoreksija.

Zašto bi moralo dogurati dotle da bi se sa sigurnošću moglo prozvati anoreksijom?

[Almost Rosey]

Zašto bi moralo dogurati dotle da bi se sa sigurnošću moglo prozvati anoreksijom?

Napisala bih ti al em ćeš ti skočit da student psihologije ovo-ono, em sam već napisala da, eto, ako će netko kolokvijalno za nekoga tko je jako mršav reći da je anoreksičan, božemoj, neka kaže, ja sam svoj stav o tome izrazila.

Uostalom, to nije "doguravanje dotle", tu sve počinje.

edit: a na temi na ŽK se, koliko znam, sankcioniralo zagovaranje izgladnjivanja, tamo su si cure većinom pružale podršku (osim ako se nešto nije promijenilo otkad ne zalazim onamo)

[Beta ženka]

Napisala bih ti al em ćeš ti skočit da student psihologije ovo-ono,

Na to neću, zanima me.

em sam već napisala da, eto, ako će netko kolokvijalno za nekoga tko je jako mršav reći da je anoreksičan, božemoj, neka kaže, ja sam svoj stav o tome izrazila.

Da, ali je nepristojno nekome reći da je debeo.
Netko ima 5 kila manjka - anoreksičan.
Netko ima 5 kila viška - to je ok.

Uostalom, to nije "doguravanje dotle", tu sve počinje.

Mislila sam da počinje mnogo "bezazlenije", ovo što si napisala mi zvuči već kao uznapredovao stadij.

edit: a na temi na ŽK se, koliko znam, sankcioniralo zagovaranje izgladnjivanja, tamo su si cure većinom pružale podršku (osim ako se nešto nije promijenilo otkad ne zalazim onamo)

Nisam čitala temu osim prvog posta, i to jaaako davno.
Super ako je tema krenula u tom smjeru.

[Lastan]

Dakle, slučaj je sličan onome s OKP-om. Mršavo=anoreksično. Ok, ako je do diskursa, onda ću se suzdržati od komentara, premda mi ni najmanje nije drago takvo etiketiranje.

Ne. Ekstremno mršavo ≅ anoreksično. Kao što ti i jednokratni klon objašnjava.
Neću reći za Herpa da je anoreksičan, ali postoje znatne razlike između Herpa i Keire. I ne samo u sisama, već i u proporcijama tijela u odnosu na glavu, vidljivosti rebara i kostiju…

[Almost Rosey]

Na to neću, zanima me.

Nu.
Po karticom DSM-IV imaš trenutno stanje (petica izlazi u sviblju, afaik, vidjet ćemo što će biti.
I da, sigurno, pomalo je smiješno što je poremećaj samo ono za što se hrpica sijedih glava dogovorila da je poremećaj (često pod utjecajem raznih lobija, al hajd nemojmo tamo), no to je trenutno tako. To je, dakle, anorexia nervosa. To što će netko reći za mršavu osobu da je anoreksična (ili za urednu da ima OCD) će meni naježiti sitne dlačice po vratu, ali za potrebe teme ću to dopustit.

Da, ali je nepristojno nekome reći da je debeo.
Netko ima 5 kila manjka - anoreksičan.
Netko ima 5 kila viška - to je ok.

U kurcu, znam.

Mislila sam da počinje mnogo "bezazlenije", ovo što si napisala mi zvuči već kao uznapredovao stadij.

Htjedoh reć da počinje u glavi. Mršavost je tek posljedica i najvidljiviji od simptoma.
Što se baš početka tiče, najčešće je to ono "mogla bih malo izgubit" (uzrokovano sklopom u glavi a potaknuto normama), popraćeno s "whoa, jesi ti to smršavila, super izgledaš!" i ode sve u Honduras. Barem mene tako učilo.

A što to razlikuje one koji misle "malo ću izgubit" i doista izgube malo i stanu i žive sretno do kraja života od onih koji misle "malo ću izgubit" i odu u taj pakao, su, između ostaloga, perfekcionizam, odgojni stilovi i niz drugih faktora koje vjerojatno nikad nećemo pinpointat

[Almost Rosey]

Ne. Ekstremno mršavo ≅ anoreksično. Kao što ti i jednokratni klon objašnjava.
Neću reći za Herpa da je anoreksičan, ali postoje znatne razlike između Herpa i Keire. I ne samo u sisama, već i u proporcijama tijela u odnosu na glavu, vidljivosti rebara i kostiju…

...i ne moraš bit Ajnštan. Okej, kužim te