Zadnje što smo pogledali i šta mislimo o tome?

[Beau]

Grozna je Keira. Očajna mimika lica. A ktome je pogrbljena. Ne možeš bit pogrbljen i seksi, nikako.

[blaze]

Moze ona birati koliko hoce da joj uloge ne nude. A ocito joj nude.

pa no? mogla je i fulavati u odabiru, tako su se srozale mnoge karijere. nju sad boli dupe, može se povući

[Serenità]

Meni je Keira skroz super.

In Bruges sam gledala prije par godina i pala na guzicu od iznenađenja.
Fenomenalan film.

Ajde, hvalim te bože da je nekome i ona super. Zabrinula sam se šta sa mnom nije u redu.
Već dugo mi je draga.

Ali zato Colin Farrell... Ne mogu ga nacrtanog vidit. Čak mu ne pomaže ni šta je Irac. Nije mi jasno kako je uspio postati seks simbol. Sad kalkuliram bih li mogla podnijeti film s njim u glavnoj ulozi.

[ombia]

pa no? mogla je i fulavati u odabiru, tako su se srozale mnoge karijere. nju sad boli dupe, može se povući

Pa ne bira ona. Bira joj agent.
Al dosta o zenama zarobljenim u tijelu djecaka.

[Emericzy]

Colin Farrell... Ne mogu ga nacrtanog vidit. Čak mu ne pomaže ni šta je Irac. Nije mi jasno kako je uspio postati seks simbol. Sad kalkuliram bih li mogla podnijeti film s njim u glavnoj ulozi.

Hajde, probaj ovaj film. I meni je prije taj čovjek išao žestoko na živce.

[Beau]

Ali zato Colin Farrell... Ne mogu ga nacrtanog vidit. Čak mu ne pomaže ni šta je Irac. Nije mi jasno kako je uspio postati seks simbol.

Također.

[judolino]

Također.

Šta vi bre dve imate sproću nas Cigani, keve vam ga nabijem?!

[Morticia]

Meni je i Colin genijalan.

[dejzi]

Alice in Wonderland

Jako to nisam htjela gledat jer ne volim knjigu. Pokušavam otkrit zašto ju ne volim, stvarno ne znam.

No, film mi se sviđa. Depp je odličan, kao i obično, sviđa mi se animacija, nemam osjećaj prekrcanosti kakav imam s knjigom.

Baš mi je sjeo.

[blue]

London Boulevard

Simpatična zabava

Dobar izbor glumaca, Keira Knightley mi je baš ok u ovom filmu. Sviđa mi se što je film britanski - zbog govora i slike Sad, radnja je zbrda zdola, odnosi baš ne drže vodu, motivacija likova je neuvjerljiva. U stvari, likovi nisu razrađeni dalje od tipičnog - zločest dečko, al dobar u duši, dama u nevolji, kriminalac potrčko, uber kriminalac i psihopat k tome, napušen hipi naravno, razvratna članica obitelji Svejedno, treba pogledat ovaj film, zbog Collina Farella, dakako - time svakako dobiva na kvaliteti

[blackcoffee]

Keira Knightley, ima ona neku svoju magiju i draga mi je (Never let me go, London boulevard). Ako nekog ne trpim to je Natalie Portman.
Colin Farrel je legenda (In Bruges, Ondine, London Boulevard).
Sigurna sam da Carter of Mars nikad neću pogledati (ali jedva čekam Prometheusa).

[blaze]

Ali zato Colin Farrell... Ne mogu ga nacrtanog vidit.

u kriminalcima odlično funkcionira upravo takav, iritirajući, uloga je kao stvorena za njega

ja recimo ne mogu smisliti bena afflecka, ali u smithovim 'štakorima iz shopping centra', gdje glumi seronju, fenomenalno 'leži'

[Morticia]

Nije zadnje što sam pogledao, nego preporuka za one koji nisu. U petak na HTV 2 u 22.00

Spaliti nakon čitanja

Tko to ne pogleda, magarac je bio.

Burleska koja je, vjerujte mi, puno bliža istini nego što biste ikad pomislili. Urnebesna komedija, ali moj vam je savjet da ju gledate kao da je ozbiljni politički triler. Jer, ona to zapravo jest. Ma koliko vam to možda apsurdno zvučalo.

Braća Coen režiraju, glumačka ekipa je totalno zvjezdana (u najboljm mogućem smislu). Mislim, hej, gdje još u istom filmu možete gledati Georgea Clooneya i Frances McDormand??? Ili, recimo, Johna Malkovicha i Tildu Swinton??? Mislim, to je znanstveno nemoguće. I još odličan Brad Pitt kao privaga. A cijela ekipa vidljivo uživa snimajući... Rijetka poslastica.

Gledala sinoc.
Grcala sam od smijeha.
Nisam film uspjela dozivjeti kao ozbiljni politicki triler, al' uopce mi to nije umanjilo uzivanje.

Clooney i Pitt su jednostavno GENIJALNI, odusevili su me.
I onda netko kaze da je Clooneyu Nasljednici uloga zivota.

[ombia]

Peggy Sue got married, doduse 25 godina stari film ali dobar.

Nicolase Cage sa frizurom iz sezdesetih, da patila sam.
Od glumaca njega prvog ne podnosim sa tom cmoljavom depresivnom facom. Al film je o.k. I Niki odlicno glumi morona.
Rezija Coppola.
A moje se oci nauzivale petikota.

http://www.imdb.com/title/tt0091738/

Ovo bi bio tipican zenski film, sarmantan i slatkast. Peggy se razvodi o njenog srednjeskolskog sweetharta, promislja neke tadasnje odluke i uvjerena je da bi ih sad drugacije napravila.
Onda i dobije priliku.
Hoce li zaista sve drugacije ili ce cijeniti zivot kakav je odabrala i zivjela?
Film nije wow, ali je vrlo ugodna razbibriga za umoranu petak vecer. Sentimentalno ali ne i ljigavo.

[Serenità]

Pogledala sam Emerizcyjeve prijedloge, čak i onaj s Farrellom. Drago mi je šta jesam, svidjeli su mi se oba. Colina sam imala želju ispljuskat samo par puta tijekom filma, znači: bio je odličan.

A Brad u Spaliti nakon čitanja je legendaran! Ona blesava faca i ples su nenadmašivi
Stvarno izgleda kao da nema mrve mozga. [spoiler]A kad se sakrio u ormar, baš sam razmišljala kako nikad ne nađu ljude koji se skrivaju po ormarima i tko zna što bi se dogodilo da ga Clooney nađe. Kad ono - buuuum [/spoiler]

Sad jedan moj prijedlog: La vida de los peces/ Život riba. Za ekipu koja voli priču više nego akciju, krimiće, horore ili bilo koje druge žanrove. Pri tome mislim baš na razgovor. Jer film je razgovor između Andresa, momka koji se vratio iz Berlina kako bi proslavio prijateljev rođendan nakon 10 godina izbivanja i ekipe sa zabave. Među njima je i njegova bivša, naravno.
Soundtrack je predobro uklopljen u radnju, šutnje su dramatične, baš kako volim Uživala sam.

[ombia]

Bad Teacher, lagana razbibriga sa predvidljivim krajem, film je valjda zabavio vise Amerikance
Jedino cipele.
Koliko je Lobutinki promijenila kroz film?

http://www.imdb.com/title/tt1284575/

[Morticia]

Tinker, tailor, soldier, spy

Moram priznati da ne dijelim Emovo oduševljenje.
Atmosfera i scenografija su odlični.
Osim toga, poprilično mi je sve zbrčkano i nabacano, nisam se najbolje snašla.


Mary and Max

Predivno.

[Ze.]

Tinker Taylor zbilja odiše odličnom atmosferom (još smo gledali blue ray rip i slika je fenomenalna), međutim sama priča mi nije nešto krajnje napeta. Zapravo, stalno sam očekivao da se Smiley pokaže kao glavna krtica (počeo sam drijemati pred kraj, pa sam to možda i propustio).

Slijedeće - El espinazo del diablo.
Malo sam razočaran, priča je dosadnjikava i ne odveć napeta, pogotovo nakon Panovog Labirinta.

Mary and Max - odličan crnjak.

[Emericzy]

Mary and Max

Predivno.

Meni je taj film senzacija. I najčudnija ideja za film u povijesti. Mislim, o svemu bi mi palo na pamet raditi film, ali ovo... nikad. Prije bih filmovao Bespuća povijesne zbiljnosti.

I onda od tako totalno nefilmične ideje ispadne divan, prekrasan film. Ne mogu vjerovati.

Mary and Max - odličan crnjak.

Zašto misliš da je crnjak? Meni je sasvim suprotno.

[Ze.]

Zašto misliš da je crnjak? Meni je sasvim suprotno.

Možeš ga promatrati kao lijepu i dirljivu priču u kojoj dva usamljena ljudska bića pronalaze pravo prijateljstvo i uzdižu se iz svoje sumorne svakodnevice.

Meni je crnjak jer govori o tome da život i jest sumoran za nemali populacije...onaj koji živi daleko od svjetla pozornice, samačkim životom, izoliranim i usamljenim, pun kojekakvih sitnijih i krupnijih poremećaja, tjeskoba i strahova. Svijet ne mari i ne zna za njih. Rađaju se i umiru kao statistička brojka. Jedno "pen-pal" prijateljstvo mi takvu egzistenciju ne čini ništa manje sumornom ni depresivnom - upravo zato što to njima znači cijeli jedan svijet.
Opisuje zacementiranu liniju isprazne svakodnevice, usamljenosti i otuđenosti na toliko nonšalantno-komičan način da mi je jednostavno ostavio takav utisak. U dobrom smislu.

U svakom slučaju odličan film.

[Emericzy]

govori o tome da život i jest sumoran za nemali populacije...onaj koji živi daleko od svjetla pozornice, samačkim životom, izoliranim i usamljenim, pun kojekakvih sitnijih i krupnijih poremećaja, tjeskoba i strahova. Svijet ne mari i ne zna za njih. Rađaju se i umiru kao statistička brojka. Jedno "pen-pal" prijateljstvo mi takvu egzistenciju ne čini ništa manje sumornom ni depresivnom - upravo zato što to njima znači cijeli jedan svijet.

Kontrastiraš "svjetla pozornice" i pen-pal prijateljstvo koje ljudima o kojima se radi "znači cijeli jedan svijet". Imam dojam, probija mi to iz tvojih riječi, da ono prvo smatraš boljim, a ove druge žališ. Zašto? Na koji način možeš znati da ovo drugo nije bitno bolje? Kako uopće to usporediti?

Uvjeren sam da usporedba jednostavno nije moguća, pa tvoj kontrast zapravo pada u vodu. Ljudi na "svjetlu pozornice" imaju jedan doživljaj, a ljudi daleko od njega, sa svojim pen-pal odnosom, imaju drugi. Ta dva međusobno nemaju nikakve veze. Kad bi postojala univerzalna mjera sreće, pitanje je tko bi po njoj ispao 'jači'.

Nedavno je nekakva sociološko-antropološka anketa pokazala da su najsretniji ljudi na svijetu nekakvi Afrikanci koji nemaju ništa od onoga što mi smatramo potrebnim za normalan život. Prošli mjesec pisalo u The Economistu.

Opisuje zacementiranu liniju isprazne svakodnevice, usamljenosti i otuđenosti

Meni se učinilo upravo suprotno -- naime, da Mex i Mary nisu otuđeni. Oni svoj život prihvaćaju zdravo za gotovo. Ne jamraju. Ne smatraju se žrtvama. Nemaju nikakve frustrirane snove o veličini koji bivaju neostvareni. Žive svoje male živote na krajnje pojednostavljen, ali njima normalan način. I kad im se ukaže zračak nečeg lijepog, kao što je ta njihova korespondencija, njima on znači više nego Horvatinčiću novi Bentley ili Pokos-Begovićki novi imućni jebač mlohave ćune. A tako bi i trebalo biti. Njihova su mjerila sreće na neki način stvarnija od naših uobičajenih.

na toliko nonšalantno-komičan način da mi je jednostavno ostavio takav utisak. U dobrom smislu.

U svakom slučaju odličan film.

Da, s ovim se slažem. Odličan, drag, pronicljiv, nesentimentalan, a ganutljiv. Rijetka poslastica.

[Morticia]

Ali Emere, bez obzira na sve ovo što ti govoriš i s čime se ja osobno slažem moram priznati da oni ni meni nisu ostavili dojam dviju osoba jednostavno pomirenih sa svojim životima, koji kroz isti prolaze veseleći se malim stvarima.

[spoiler]Mislim, oboje su djeca totalno rasturenih obitelji, njoj je majka teška alkoholičarka, on je psihički poremećena osoba koja konstantno ima napadaje anksioznosti, oboje su silno usamljeni i kroz cijeli film čeznu, strašno čeznu za time da ih netko voli, za prijateljem.
Meni to uistinu ne ostavlja dojam sreće i zadovoljstva vlastitim životom i svojim ja, takvim kakvo jest.
Potpuno nevezano uz svjetla pozornice, oni su oboje duboko nesretni ljudi, žrtve nesretnih okolnosti i nesretnog djetinjstva.[/spoiler]

[blackcoffee]

Uzela da gledam Mildred Pierce. Mini serija ali je kratka pa je gledam više kao film.
Šta reći, ono, ovo...životna priča. Knjigu znam od pre pa u nema nekih iznenađenja iako sam tek na trećoj epizodi. Iščupali su i ubacili u film sve dijaloge koje su mogli, verno rekonstruisali tridesete godine, haljine, šešire i automobile, Kate Winslet je fantastična i svi drugi su dobri. Standardna HBO stvar.

[Ze.]

Kontrastiraš "svjetla pozornice" i pen-pal prijateljstvo koje ljudima o kojima se radi "znači cijeli jedan svijet". Imam dojam, probija mi to iz tvojih riječi, da ono prvo smatraš boljim, a ove druge žališ. Zašto? Na koji način možeš znati da ovo drugo nije bitno bolje? Kako uopće to usporediti?

Uvjeren sam da usporedba jednostavno nije moguća, pa tvoj kontrast zapravo pada u vodu. Ljudi na "svjetlu pozornice" imaju jedan doživljaj, a ljudi daleko od njega, sa svojim pen-pal odnosom, imaju drugi. Ta dva međusobno nemaju nikakve veze. Kad bi postojala univerzalna mjera sreće, pitanje je tko bi po njoj ispao 'jači'.

Nedavno je nekakva sociološko-antropološka anketa pokazala da su najsretniji ljudi na svijetu nekakvi Afrikanci koji nemaju ništa od onoga što mi smatramo potrebnim za normalan život. Prošli mjesec pisalo u The Economistu.


Meni se učinilo upravo suprotno -- naime, da Mex i Mary nisu otuđeni. Oni svoj život prihvaćaju zdravo za gotovo. Ne jamraju. Ne smatraju se žrtvama. Nemaju nikakve frustrirane snove o veličini koji bivaju neostvareni. Žive svoje male živote na krajnje pojednostavljen, ali njima normalan način. I kad im se ukaže zračak nečeg lijepog, kao što je ta njihova korespondencija, njima on znači više nego Horvatinčiću novi Bentley ili Pokos-Begovićki novi imućni jebač mlohave ćune. A tako bi i trebalo biti. Njihova su mjerila sreće na neki način stvarnija od naših uobičajenih.


Da, s ovim se slažem. Odličan, drag, pronicljiv, nesentimentalan, a ganutljiv. Rijetka poslastica.

Naravno da ovo prvo smatram boljim, a objasnit ću ti zašto mislim da je tako preko onog što si napisao o Afrikancima.

Dakle, što se tiče sreće tih i takvih Afrikanaca, siguran sam da ne sjede zabrtvljeni u šupi od 15 kvadrata i po cijele dane natežu čips, gledaju nekakve isprane televizijske emisije i sanjaju o tome da ih netko voli.
Oni žive kako zapravo i treba živjeti (ok, ovo je ipak za diskusiju) - plemenski, čoporativno, u ljudskom društvu i zajednici koja se zajednički bori za opstanak.
Danas je zbiva nešto dijametralno suprotno - čopor se raspao, fragmentirao - ostaju male porodice od dva do četiri člana (pričam o Zapadu), a oni koji tu porodicu ne ostvare ostaju sami kao prsti - izolirani, neprimjećeni, nepostojeći. Duhovi.

Poanta priče o sreći afričkih plemena i Mary and Maxa jest da je osnova ljudske sreće ostvarivanje kroz prijateljstvo, ljubav i zajednički suživot sa drugim ljudima. Zato Max ne ferma dobitak na lutriji pet posto, ali mu zato to jedno jedino prijateljstvo znači cijeli jedan svijet. Materijalne stvari su, zapravo, za onu iskonsku ljudsku sreću najmanje bitne.

[Emericzy]

Zato Max ne ferma dobitak na lutriji pet posto, ali mu zato to jedno jedino prijateljstvo znači cijeli jedan svijet. Materijalne stvari su, zapravo, za onu iskonsku ljudsku sreću najmanje bitne.

Pa... onda se, izgleda, slažemo.