Mene ovo pitanje muči već par godina.
Mali već dvije godine nosa neki promo listić sa experia mobitelom (jel se to tak piše?) da ne zaboravi kakvog mu trebam kupiti kad dođe vrijeme za to. Ja sam mu objasnila da mi ne pada na pamet kupit mu mobitel koji košta ko jedna plaća i da ću mu eventualno kupit neki za 400-500 kn. I gotovo. A on kad odraste, nađe si posao nek si kupi kakav hoće.
Kad bi im krenula ispunjavat želje ne bi mogla zaradit love za njih ni da dignem šator na trgu, a ne sa ovim primanjima.
Onda, pitanje kompjutera po sobama. Ima ovaj, ima onaj...blabla...Dolje im je jedan zajednički i to im dam svakom pol sata, sat na dan, ako igraju ps, onda im ne dam i gotovo. Mogu se na trepavice postavit.
Kad vidim da pretjeruju uzmem im i ps2 da se hladi tjedan dana.
Al to po ljeti nije moguće jer su ionako stalno vani, pa čak i po mraku.
Starija me pitala za laptop, da bi ona u sobu. Ja joj posudim svoj kad joj dođu frendice, pa da slušaju muziku i eventualno za nešto....al to mi vrati čim joj više ne treba.
Onda mali pita da jel ću mu kupit motor na što ja mrtva hladna odgovorim da neću. I stvar gotova.
Pa što mi radimo? Danas klinci imaju sve pa ne znaju što bi iz obijesti, i onda da im još i ispunjavamo svaku želju. Avion? Moooože!! Kupit će tata. Režije će sv. Petar platit i špeceraj. Koji će im krasni k sve silne gluposti koje iovak ionak ne mogu nadomijestiti roditeljsku brigu i vrijeme? Tko će im usadit brigu za čovjeka, okoliš i sve one neke sitnice koje život znače? Ljubav? Obitelj? Sve će to zamijeniti kartice na rate. Koliko često kažemo djeci,ne mogu sad, umorna sam, ajd pusti me malo samo?
Ne sviđa mi se ovaj način života, ne sviđa mi se smjer u kojem idu neke ljudske osobine, čudne nove karakteristike i općenito sam mijenja da je sve otišlo u vražju mater dok je žena bila primorana ići na posao a djeca u vrtić. Jesam za vrtić, al ne da zamijeni dom i roditelje. Jesam za posao, al kad se djeca postave na noge i kad prođu one najosjetljivije godine. Al o tome možemo samo sanjati....najgora stvar što nam se može dogoditi je ona da i djecu moramo poslat raditi.
E da, zaboravih. Imam nekoliko kila knjiga o roditeljstvu. Sve divno krasno objašnjeno blabla trućtruć, ne ovo ne ono, ko da po jajima hodam....i pitam se samo kako će kod mene gdje ih je nekoliko jedno drugome do uha vrijediti smjernice "za uporabu" kad roditelj s jednim djetetom ne može napraviti sve bajdbuk.
Primjerice, pitanje agresije i bijesa kod klinaca. Razlika je kad imate njih troje pa se pokefaju između sebe, pa se igraj suca do sutra, nema s toga ništa, il im uzmi to što je predmet spora, ili pošalji svakog s druge strane međe ( u sobu) na hlađenje ili kazni sve na način da im oduzmeš nešto što im puno znači , a u moru igračaka i gluposti koje im dopuštamo to je skoro ništa. Jer do ničeg im nije toliko stalo. I naravno objasni im sve to divno krasno s obrazloženjem od pola sata ako ga imaš. Ako ne, nek si misle.
E sad, jedno dijete....isto ima onu agresiju i ljutinu koju mora, mora izbaciti iz sebe van, pa već ako neće počupati vas, roditelja, gristi, drapati, onda će to raditi klincima u vrtiću. I što raditi? Brnjica?:ne zna:
I što sad sa onim knjigama? Dijete se ne odgaja po receptu. Smjernice nam mogu ukazati, mogu nas upućivati, mogu nam objasniti što i kako da se postavimo. Ali kako nije svaki roditelj isti, tako ni djeca nisu sva na jedan kalup. Balans je stvar osobne procjene i trenutka u kojem se događa.
edit- ja nemam prosječnu plaću od 6.000 kn....fali mi još trećina do toga, pa sad....ti kupuj gluposti
edit xy- i nema mi strašnijeg rođendana od onog u Mcdonaldsu. I u kinu. Jebem ti takav život kad djeca moraju na takav način slavit rođendan. Dajte im livade, šumarke i potoke, sunce i leptire, ptice i zraka. Pustite ih van.