Baš sam tužna.
Nisam trebala i večeras doći ovamo, dapače trebala bih se baviti drugim nekim stvarima. A morala sam doći vidjeti šta se zbiva. I ništa se ne zbiva. I sad se motam tu bezveze i niti mi se čita niti mi se piše, samo klikćem bezveze jer mi se ne da odavde.
klik tu, klik tamo, klik klik klik klik ......uopće ne znam šta radim i što sad ovog trenutka zapravo očekujem.
Samo znam da se osjećam kao da me netko izbacio iz kuće i sad lutam po gradu i ne znam kamo sa sobom i kakva me čeka budućnost i šta će biti sa mnom. Malo sam izgubljena.
I tužna sam.
Ne želim da se ovo sve raspadne ili pretvori u neko sranje (ne, još uvijek se nije to desilo).
Gdje ću ja ako ovog ne bude?
Strah me i pomisliti da postoji mogućnost da će doći dan kad neću imati gdje doći, jer Trkeljanja neće biti, i da ću onda morati raditi, kuhati, na vrijeme izvršavati obaveze, kontaktirati sa živim ljudima i početi se ponašati normalno
:dršte me aš ćU ga:
:tupelo:
Ne puno uljuđenijim, ali ipak. 
