Okej, nedavno sam završio godinu dana radnog staža u jednoj smrdljivoj firmi, dao otkaz i kao posljedicu živciranja dobio ulcer na želucu. Ne smijem jesti sve, smijem samo laganu hranu, stanje nije teško, ali me onemogućava u onome u čemu sam najbolji, a to je bavljenje sportom. Hoću da popizdim. I još me neki frendovi počeli jebat sinoć, a ja nisam u formi, ne mogu im se suprotstaviti, jer moram biti kuš i smiren. I sve tako dok mi se stanje ne popravi. Ovo mi se već dešavalo prije. Prvi put mi se dogodilo ljetos i tek kad sam otišao na godišnji skoro sam se potpuno izliječio. I čim sam počeo raditi, opet živciranje; glupa atmosfera; sve mentalni robovi oko mene, poslušnici, kelneri i ostala sitna, uliznička, terarijska sorta ljudi. Ja ih zovem ljudi iz staklenika; ljudi za uzgajanje: najposlušnija, ropska sorta idealna za oblikovanje i manipualciju; sitni činovnici i kancelarijski white collar moljci koji kompletnu životnu sigurnost i samopouzdanje crpe iz pozicije. I upravo se prema njima nadređeni odnose po principu uvjetovanih refleksa Pavlovljevog psa, gdje se poslušni nagrađuju, a neposlušni kažnjavaju, ili postaju sitna divljač za odstrijel. U procesu sam traženja novog posla, i nadam se da će mi bog uslišiti molitve i konačno me jednog dana postaviti na mijesto gdje pripadam: opuštena radna atmosfera, ljudi neiskompleksirani, a koliko-toliko stručnjaci. Imajući u vidu da više ne mogu načiniti profesionalnu sportsku karijeru zbog povreda, pa se sportom bavim intenzivno, amaterski, i s velikim entuzijazmom, moje pitanje je kako to sve uskladiti; kako pronaći sebi srodne duše, ne biti okružen debilima, i konačno se osjećati kao da negdje pripadaš, a ne samo iz prikrajka računati ljudske greške i apsurde. Da se mi razumijemo; ljudske gluposti su komedija, i u stanju smo se smijati nelogičnostima cijeli božji dan, sve dok i sami nismo involvirani u okruženje koje nam ne odgovoara i gdje ne možemo ništa promijeniti: tada stvari postaju paklene. Osim sporta privlače me računari, preciznije, PC servisiranje, mrežna administracija, programiranje (ovdje sam totalni početnik; molim pomoć ); glazba (metal, alterantivni rock, pop...etc.), street car racing (iako ovo može biti samo hobi, ne i profesija), novinarstvo (istraživačko), turizam, jezici i neke druge stvari. Pitanje je kako to sve uskladiti, i izabrati karijeru. Treba mi dinamična, opuštena, neformalna atmosfera i neopterećeno ljudstvo. Ima jedna anegdota: John Malkovich dođe u Dubrovnik s jahtom i izađe u susret dubrovačkom gradonačelniku obučen samo u običnu, bijelu Polo majicu, a ovaj ga dočeka u totalno svečanoj, bespotrebno uštogljenoj odori s manirističkim ponašanjm, kako dolikuje nekom prosječnom, pretjerano ljubaznom francuskom konobarčiću: toliko o našem provincijalizmu i ležernosti bjelosvjetskih veličina.
Ozbiljno razmišljam o promijeni karijere i hoću nekome nešto jebat jer sam raspižđen zbog frustracija i posljedica koje je na mene ostavio prijašnji posao. Hvala, bogu, ta noćna mora je iza mene, još samo da se saniraju posljedice i bit ću ko nov. Hvala na savjetima, unaprijed se radujem vašim mišljenjima.
I evo jedna pjesma od mene, za sve vas, da podijelimo boljke.
Raspizdio me poso, hoću nekome nešto jebat!
Meni je vrlo malo napisanog jasno, no ti si dobio čir na želucu (pretpostavljam) jer si u svojoj bivšoj firmi bio okružen poslušnicima i mentalnim robovima, a ti spadaš među opuštene ljude koji su istovremeno majstori svog zanata.faktotum » wrote:Okej, nedavno sam završio godinu dana radnog staža u jednoj smrdljivoj firmi, kao posljedicu dobio ulcer na želucu, dao otkaz i kao posljedicu živciranja dobio ulcer na želucu. Ne smijem jesti sve, smijem samo laganu hranu, stanje nije teško, ali me onemogućava u onome u čemu sam najbolji, a to je bavljenje sportom. Hoću da popizdim. I još me neki frendovi počeli jebat sinoć, a ja nisam u formi, ne mogu im se suprotstaviti, jer moram biti kuš i smiren. I sve tako dok mi se stanje ne popravi. Ovo mi se već dešavalo prije. Prvi put mi se dogodilo ljetos i tek kad sam otišao na godišnji skoro sam se potpuno izliječio. I čim sam počeo raditi, opet živciranje; glupa atmosfera; sve mentalni robovi oko mene, poslušnici, kelneri i ostala sitna, uliznička, terarijska sorta ljudi. Ja ih zovem ljudi is staklenika; ljudi za uzgajanje: najposlušnija, ropska sorta idealna za oblikovanje i manipualciju; sitni činovnici i kancelarijski white colar moljci koji kompletnu životnu sigurnost i samopouzdanje crpe iz pozicije. I upravo se prema njima nadređeni odnose po principu uvjetovanih refleksa Pavlovljevog psa, gdje se poslušni nagrađuju, a neposlušni kažnjavaju, ili postaju sitna divljač za odstrijel. U procesu sam traženja novog posla, i nadam se da će m bog uslišiti molitve i konačno me jednog dana postaviti na mijesto gdje pripadam: opuštena radna atmosfera, ljudi neiskompleksirani, a maheri, majstori svog zanata. Imajući u vidu da više ne mogu načiniti profesionalnu sportsku karijeru zbog povreda, pa se sportom bavim intenzivno, amaterski, i s velikim entuzijazmom, moje pitanje je kako to sve uskladiti; kako pronaći sebi srodne duše, ne biti okružen debilima, i konačno se osjećati kao da negdje pripadam, a ne samo iz prikrajka računati ljudske greške i apsurde. Da se mi razumijemo; ljudske gluposti su komedija, i u stanju smo smijati se nelogičnostima cijeli božji dan, sve dok i sami nisam involvirani u okruženje koje nam ne odgovoara i gdje ne možemo ništa promijeniti: tada stvari postaju paklene, i kako pronaći pravi posao koji me ispunjava. Osim sporta privlače me računari, preciznije, PC servisiranje, mrežna administracija, programiranje (ovdje sam totalni početnik; molim pomoć); glazba (metal, alterantivni rock, pop...etc.), car street racing (iako ovo može biti samo hobi, ne i profesija), novinarstvo (istraživačko), turizam, jezici i neke druge stvari. Pitanje je kako to sve uskladiti, i izabrati karijeru. Treba mi dinamična, opuštena, neformalna atmosfera i neopterećeno ljudstvo. Ima jedna anegdota: John Malkovich dođe u Dubrovnik s jahtom i izađe u susret dubrovačkom gradonačelniku obučen samo u običnu, bijelu Polo majicu, a ovaj ga dočeka u totalno svečanoj, bespotrebno uštogljenoj odori s manirstičkim ponašanjm, kako dolikuje nekom prosječnom, pretjerano ljubaznom francuskom konobarčiću: toliko o našem provincijalizmu i ležernosti bjelosvjetskih veličina.
Ozbiljno razmišljam o promijeni karijere i hoću nekome nešto jebat jer sam raspižđen zbog frustracija i posljedica koje je na mene ostavio prijašnji posao. Hvala, bogu, ta noćna mora je iza mene, još samo da se saniraju posljedice i bit ću ko nov. Hvala na savjetima, unaprijed se radujem vašim mišljenjima.
I evo jedna pjesma od mene, za sve vas, da podijelimo boljke.
Koji bi točno tvoj zanat bio još uvijek ne znaš, no to bi trebala biti mješavina programiranja, novinarstva, turizma i jezika, a idealno bi bilo ubaciti i car street racing u sve to
Što si uopće po struci, kakav si posao radio i što te to točno toliko frustriralo da si obolio?
Desire makes slaves out of kings.
Necu ti napisati da je super sto si dao otkaz, al je dobro. Jedan jedini posao me doveo do slicnog stanja, onog u narodu poznatog pod cir na zelucu. I burn out i svasta.
Do tad se generalno nisam stavljala na prvo mjesto.
No covjek uci na greskama, u idealnom slucaju. Nikad vise se nisam dovela do takvih granica.
Sto se sporta tice, ne znam kakvom se vrstom bavis ali mozes li tamo nasi istomisljenike?
Inace polazis od toga da samo trebas izabrati odgovarajuc karijeru i da ce onda super ekipa na poslu doci automatski. Pa ne ide to tako. Mozes raditi ono sto obozavas a opet ce te okruzivati kako ti kazes debili ili ponekad losa atmosfera. Jedino si valjda ti sam zadovoljniji radeci to sto volis pa se nekako izjednaci.
A u kom smjeru poslovno krenuti, to moras sam odluciti.
Sretno u trazenju posla.
Do tad se generalno nisam stavljala na prvo mjesto.
No covjek uci na greskama, u idealnom slucaju. Nikad vise se nisam dovela do takvih granica.
Sto se sporta tice, ne znam kakvom se vrstom bavis ali mozes li tamo nasi istomisljenike?
Tako sto ces sebi priznati da si i sam nekad glup i apsurdan.onačno se osjećati kao da negdje pripadam, a ne samo iz prikrajka računati ljudske greške i apsurde.
Inace polazis od toga da samo trebas izabrati odgovarajuc karijeru i da ce onda super ekipa na poslu doci automatski. Pa ne ide to tako. Mozes raditi ono sto obozavas a opet ce te okruzivati kako ti kazes debili ili ponekad losa atmosfera. Jedino si valjda ti sam zadovoljniji radeci to sto volis pa se nekako izjednaci.
A u kom smjeru poslovno krenuti, to moras sam odluciti.
Sretno u trazenju posla.
@Eowyn
Nisam obolio, imam malo sjeban želudac, doći će to na svoje. Problem je u tome što se ne mogu. još uvijek baviti stvarima koje volim...čekam, čekam, a čekanje me ubija.
Po zanimanju sam komunikolog.
Koji točno dijelovi iz mog uvodnog posta su ti nejasni?
Što me iživciralo, hm. Mnogo toga, a najviše nedostatak slobode, (jer sam ja vojnik slobode), pretjerana, nepotrebna disciplina, dizanje u 6, a moj bioritam je biološki tempiran na ciklus spavanja od 1 ujutro do 8-9 ujutro.
Uvijek sam imao manjak sati spavanja. Onda, kancelarija, inertnost, ekskomunikacija svih članova jednih od drugih, zabranjenost kretanja, osjećaj kao da si u nekoj kazneno-popravnoj ustanovi, nepostojanje volje za suradnjom, odbijanje promijena, etc,
Nisam obolio, imam malo sjeban želudac, doći će to na svoje. Problem je u tome što se ne mogu. još uvijek baviti stvarima koje volim...čekam, čekam, a čekanje me ubija.
Po zanimanju sam komunikolog.
Koji točno dijelovi iz mog uvodnog posta su ti nejasni?
Što me iživciralo, hm. Mnogo toga, a najviše nedostatak slobode, (jer sam ja vojnik slobode), pretjerana, nepotrebna disciplina, dizanje u 6, a moj bioritam je biološki tempiran na ciklus spavanja od 1 ujutro do 8-9 ujutro.
Uvijek sam imao manjak sati spavanja. Onda, kancelarija, inertnost, ekskomunikacija svih članova jednih od drugih, zabranjenost kretanja, osjećaj kao da si u nekoj kazneno-popravnoj ustanovi, nepostojanje volje za suradnjom, odbijanje promijena, etc,-
nina williams
- Posts: 2968
- Joined: 13 Oct 2011, 18:01
- Has thanked: 1 time
- Been thanked: 2 times
1. Naučiš se ne obazirat na ljude. Ono, da te ne živciraju, da se u većini situacija moš izmaknut i sagledat to iz pozicije 'nekoga sa strane'.
2. Glede hobija...nađeš neki hobi koji će ti 'punit baterije', to može bit bilo što i ne mora bit ekstravagantno il skupo. Bitno je da će te hobi činit sretnim i, recimo to tako, većim; da ćeš volit to i uživat dok to radiš. Ja čituljim i đeljem daske i kartam. I kad po dana, ili više, provedem radeći takvo što, meni sve haj. Briga me dal marka raste il pada, što bi rekla oni iz grupe koja ti se sviđa.
3. Nekako nađeš način da budeš 'načisto sam sa sobom'. Da ti se ne vuku repovi, ni kad se sranja dese. Je, svijet je i ovakav i onakav...al sa onim svojim mikrosvijetom, kojeg sam stvaraš, moraš bit zadovoljan. Jedino obrati pažnju da i taj mikrosvijet treba njegovat i ulagat u njega.
2. Glede hobija...nađeš neki hobi koji će ti 'punit baterije', to može bit bilo što i ne mora bit ekstravagantno il skupo. Bitno je da će te hobi činit sretnim i, recimo to tako, većim; da ćeš volit to i uživat dok to radiš. Ja čituljim i đeljem daske i kartam. I kad po dana, ili više, provedem radeći takvo što, meni sve haj. Briga me dal marka raste il pada, što bi rekla oni iz grupe koja ti se sviđa.
3. Nekako nađeš način da budeš 'načisto sam sa sobom'. Da ti se ne vuku repovi, ni kad se sranja dese. Je, svijet je i ovakav i onakav...al sa onim svojim mikrosvijetom, kojeg sam stvaraš, moraš bit zadovoljan. Jedino obrati pažnju da i taj mikrosvijet treba njegovat i ulagat u njega.
Tebi se prije svega ispričavam za one opscenosti s cipelicama. Bio sam pijan i nervozan, zbog već pomenutih razloga.ombia » wrote:Necu ti napisati da je super sto si dao otkaz, al je dobro. Jedan jedini posao me doveo do slicnog stanja, onog u narodu poznatog pod cir na zelucu. I burn out i svasta.
Do tad se generalno nisam stavljala na prvo mjesto.
No covjek uci na greskama, u idealnom slucaju. Nikad vise se nisam dovela do takvih granica.
Sto se sporta tice, ne znam kakvom se vrstom bavis ali mozes li tamo nasi istomisljenike?
Tako sto ces sebi priznati da si i sam nekad glup i apsurdan.
Inace polazis od toga da samo trebas izabrati odgovarajuc karijeru i da ce onda super ekipa na poslu doci automatski. Pa ne ide to tako. Mozes raditi ono sto obozavas a opet ce te okruzivati kako ti kazes debili ili ponekad losa atmosfera. Jedino si valjda ti sam zadovoljniji radeci to sto volis pa se nekako izjednaci.
A u kom smjeru poslovno krenuti, to moras sam odluciti.
Sretno u trazenju posla.
U sportu mogu uvijek naći istomišljenike, ali tu je samo dio mene zadovoljen...sa sportašima imam izvrsnu komunikaciju; ima tu odličnih stručnjaka, međutim, ponekad mi komunikacija bude pomalo naporna. Sve u svemu, tu se ipak osjećam kao ribia u vodu.
Nemam pojma, što se tiče posla osjećam da se još uvijek razvijam, a već je krajnje vrijeme da se konačno odlučim.
Zajebavas ili?faktotum » wrote:
Po zanimanju sam komunikolog.
Što me iživciralo, hm. Mnogo toga, a najviše nedostatak slobode, (jer sam ja vojnik slobode), pretjerana, nepotrebna disciplina, dizanje u 6, a moj bioritam je biološki tempiran na ciklus spavanja od 1 ujutro do 8-9 ujutro.
Pa sta ti zbog prirode posla ne bi trebalo biti lakse izbjeci sukobe i napetosti na radnom mjestu?
Sudeci po opisanom za tebe nije corporate world, trebas traziti nesto gdje ces biti vanjski suradnik, free lancer ili imati sam svoj posao.
Nista nista. Nisam ti ulovila taj post, al mi je preprican naknadno na pm.faktotum » wrote:
Tebi se prije svega ispričavam za one opscenosti s cipelicama. Bio sam pijan i nervozan, zbog već pomenutih razloga.
U sportu mogu uvijek naći istomišljenike, ali tu je samo dio mene zadovoljen...sa sportašima imam izvrsnu komunikaciju; ima tu odličnih stručnjaka, međutim, ponekad mi komunikacija bude pomalo naporna. Sve u svemu, tu se ipak osjećam kao ribia u vodu.
Nemam pojma, što se tiče posla osjećam da se još uvijek razvijam, a već je krajnje vrijeme da se konačno odlučim.
Nina je dobar post napisala, bas mi se svidio.
Uglavnom bilo kakvo postojanje privatnog zivota dodje kao odlicna ravnoteza sranjima na poslu. Kad gledam ove oko sebe, najvise se pate oni koji nemaju ni kuceta ni maceta i mrak im padne na oci vec u petak popodne jer se blizi vikend i ne moraju na posao.
A tebi je to uspjeh, vidim. Govorim o specifičnom radnom okruženju i specifičnim white collar workerima. Ako nisi znao, oni su kasta posbeno pogodna za indoktrinaciju; čitaj Chomskog. Nadam se samo da u Hrvatskoj situacija nije takva, jer smo mi ipak malo anarhističniji, i imuniji na manipulaciju kojoj su skloni debeli Amerikanci. Pa Obama ti je vrh te indoktrinacije. Zastupanje korporacijskih interesa. Chomsky fino piše o tome.JPK » wrote:Strašno je to kad se jedna vanserijska, natprosječna, po svemu izuzetna i društvenim konvencijama nesputana osoba, nađe okružena debilima, poslušnicima, white collar gubitnicima i općenito podljudima. Tragično, doista!
To je cool. Radim na tome...S te strane sam poprilčno zadovoljan...međtum, moraju se još neke stvari posložiti...ombia » wrote:
Nista nista. Nisam ti ulovila taj post, al mi je preprican naknadno na pm.
Nina je dobar post napisala, bas mi se svidio.
Uglavnom bilo kakvo postojanje privatnog zivota dodje kao odlicna ravnoteza sranjima na poslu. Kad gledam ove oko sebe, najvise se pate oni koji nemaju ni kuceta ni maceta i mrak im padne na oci vec u petak popodne jer se blizi vikend i ne moraju na posao.
Ne zajebavam. Komunikolog sam. Problem je u tome što sam zaglavio u firmi sa starim kadrom nespremnim na bilo kakve promijene, restrukturaciju, i sl. I još su se potrudili da mi što više otežaju obavljanje mog posla. Ima tu i latentnih, etničkih problema, majorizacije, i tako to, no nećemo o tome. Dakle, problemi su i sistemski i etnički...(još uvijek se nadam da nisu ovi zadnji i da sam ja to sve zabrijao).ombia » wrote:
Zajebavas ili?
Pa sta ti zbog prirode posla ne bi trebalo biti lakse izbjeci sukobe i napetosti na radnom mjestu?
Sudeci po opisanom za tebe nije corporate world, trebas traziti nesto gdje ces biti vanjski suradnik, free lancer ili imati sam svoj posao.
Ti si nekakav komunikolog (kaj bi to trebalo biti?) i k tome bi još birao posao? E, jesi optimist...
Mislim da bi ti najbolje bilo naći pomoćnika s cvikerima i smiješnim brkovima, pa otvori detektivsku agenciju za paranormalne probleme.
Mislim da bi ti najbolje bilo naći pomoćnika s cvikerima i smiješnim brkovima, pa otvori detektivsku agenciju za paranormalne probleme.
Haha dobra ti ova za brku i agenciju. Agenciju svakako hoću, ali neće baš biti za paranormalne pojave...judolino » wrote:Ti si nekakav komunikolog (kaj bi to trebalo biti?) i k tome bi još birao posao? E, jesi optimist...
Mislim da bi ti najbolje bilo naći pomoćnika s cvikerima i smiješnim brkovima, pa otvori detektivsku agenciju za paranormalne probleme.
Komunikologija http://www.communicology.org/ Tu ti spada i istraživanje masovnih medija. Zatim, semiotika, Umberto Eco, ovo, ono, PR, novinarstvo, sve su to asocijacije na komunikologiju.
Birao bih posao jer znam u kakovo okruženje se uklapam u kakvo ne. Najbolje je biti self-made, samouposlenik, al jebiga, do toga treba još rasti...
A čime se ti baviš. Programiranjem?
Vidiš, zanimljivo je to što sebe uopće ne smatram natprosječnim, vanserijskim, izuzetnim, što mi, ironijski imputiraš ti, već - običnim...sasma normalnim tipom...A znaš li koliko je teško biti normalan u ovakvome svijetu...E to je ono što je strašno...tragično. U biti, nije; uglavnom je komično, sve dok ne ovisiš o drugima...JPK » wrote:Strašno je to kad se jedna vanserijska, natprosječna, po svemu izuzetna i društvenim konvencijama nesputana osoba, nađe okružena debilima, poslušnicima, white collar gubitnicima i općenito podljudima. Tragično, doista!
Zanimljivo, ne bih od tako slobodnomisleće individue očekivao da mi preporuči tog salonskog seronju te vođu i idola globalnog kulta maloljetnih alternativaca u majicama s Che Guevarom.faktotum » wrote:
A tebi je to uspjeh, vidim. Govorim o specifičnom radnom okruženju i specifičnim white collar workerima. Ako nisi znao, oni su kasta posbeno pogodna za indoktrinaciju; čitaj Chomskog. Nadam se samo da u Hrvatskoj situacija nije takva, jer smo mi ipak malo anarhističniji, i imuniji na manipulaciju kojoj su skloni debeli Amerikanci. Pa Obama ti je vrh te indoktrinacije. Zastupanje korporacijskih interesa. Chomsky fino piše o tome.
Biti i mniti svemiropolisno
Moja prijateljica je isto komunikolog po struci.
Radi u službi za korisnike T-HT-a
Radi u službi za korisnike T-HT-a
But don't wait up
Just leave the light on
'Cause all the roads that I might take will all one day lead back to you
Just leave the light on
'Cause all the roads that I might take will all one day lead back to you
Ne nisi objektivan, ako je seronja (a nije), vođa (a nije, već disident), idol (moguće, mnogima, međutim kakve to veze ima sa mnom?JPK » wrote: Zanimljivo, ne bih od tako slobodnomisleće individue očekivao da mi preporuči tog salonskog seronju te vođu i idola globalnog kulta maloljetnih alternativaca u majicama s Che Guevarom.
), globalnog kulta (koji to nije, jer Chomsky nije zlatno tele, niti su ljudi koji ga poštuju, idolopoklonicu),maloljetnih alternativaca u Majicama Che Guevare (što ti to uopće znači; ništa pretpostavljam),to ne znbači da se od njega ne mogu izvući neke pametne stvari i primijeniti ih na svakodnevicu. Ima tu mnogo istine. Ne odbacuješ čovjeka samo zato što ti se ne sviđa on, njegova ideologija; intelektualni nazori, i sl. Svaki veliki mislilac ima što reći i vrijedi ga saslušati, uzeti ono što ti može koristiti, odbaciti ono s čim se ne slažeš ili ti ne treba.zagovaran selektivan pristup. I onda mirno otići svojim putem, bez tragova ikakove ideologije u tvom umu, i bez potrebe za nošenjem izlizanih Che Guevarinih majica. Okej, ako je Chomski tebi seronja, baš me zanima koji su to tvoji uzori.
prodavao usisavače?faktotum » wrote:
nisam, a postavljen sam za to radno mijesto, u stvari, preciznije za radno mjesto unutar komunikacijske struke...međutim, radio sam potpuno besmislene stvari...
danas trkeljam! poklon uz jutarnji naklon
ispostavilo se da čir na želucu uglavnom uzrokuje helicobacter pylori, a ne živciranjefaktotum » wrote:Okej, nedavno sam završio godinu dana radnog staža u jednoj smrdljivoj firmi, dao otkaz i kao posljedicu živciranja dobio ulcer na želucu.
danas trkeljam! poklon uz jutarnji naklon
-
- Information
-
Who is online
Users browsing this forum: ClaudeBot and 0 guests