Budući da ne živimo u istom gradu, kontakt smo održavali najviše na forumu i dugačkim mailovima a svakih par mjeseci on bi došao u ZG pa bismo išli na neke koncerte ili pivkane. (Ja nisam bila nikad kod njega jer je javnim prijevozom dosta zajebano, a auto donedavno nisam imala, no planirala sam, i to sam mu najavila još kad je postalo jasno da ću uskoro imati auto, doći do njega, da vidim njegovo selo i to.)
Oboma nam je bio rođendan u rujnu, naravno da smo si čestitali, onda se neko vrijeme još mailali i tako, prije nekih mjesec dana mi padne na pamet da se zbilja dugo nismo vidjeli, pa reko ajde da vidim šta ima, organizirat ću nam neki izlazak ili nešto s još nekim priksonima; poslala mail, ne odgovara. Nakon nekog vremena šaljem drugi mail, opet nema odgovora. Vidim na na forumu nije bio preko 2 mjeseca. Posegnem za mobitelom, kad ono - isključen! I tako danima.
Na kraju sam izguglala broj firme u kojoj radi (nisam znala ime nego opis posla i mjesto, pa sam malo napikavala
) pa je frendica nazvala, nije bio tamo trenutno ali čovjek joj je rekao da ima smjenu sutra i dao joj direktni broj na koji ga može dobiti. No, nije ga zvala više, u biti, htjele smo se (doslovce) uvjeriti da je živ, sad znamo da je, samo nam se ne javlja. 
Kaj da radim sad?
, a uglavnom ni najluđe pretpostavke, pozitivne ili negativne, nisu točne. Ako je samoživost, jebiga, fer je prema drugima takvim se prihvatiti i ne glumatat brigu za ostale.