Odmah ću reći da nisam uspjela pročitati cijelu knjigu. Onako, počela bih pa me nešto prekine pa nemam vremena pa preskočim poglavlje i počnem čitati sljedeće, i tako. Za neupućene - ne radi se o stručnoj knjizi pisanoj za akademsku zajednicu. To je popularnoznanstvena knjiga u kojoj autor od početka čitatelja polako uvodi u pojam postojanja drugih dimenzija izvan "naših" uobičajeno prihvaćenih te zaključuje da bit suvremene teorijske fizike čini shvaćanje da su osnovni zakoni prirode u višim dimenzijama jednostavniji.
Kroz povijest su se filozofi i metafizičari bavili idejom postojanja drugih svemira i prolaza između njih. Te ideje su u sebi sadržavale osnovnu misao da su ti paralelni svjetovi negdje vrlo blizu nas, a opet nam nedohvatljivi.
Teolozi 19. stoljeća su se, ne uspijevajući "locirati" raj i pakao, zapitali nisu li raj i pakao u višoj dimenziji.
Ipak ideje ovakve vrste nisu bile naročito korisne jer nije bilo eksperimentalne potvrde niti su takva razmišljanja trebala uroditi matematičkim prikazom takve ideje pa je sve ostajalo na razini trkeljanja.
U drugoj polovici 19. stoljeća javlja se sve veći interes za više dimenzije da bi, nešto kasnije, ideja četvrte dimenzije ostavila traga u mnogim granama umjetnosti i znanosti. Tako su Picassovi i Duchampovi radovi nadahnuti četvrtom dimenzijom, a Charles Dodgson, poznat pod pseudonimom Lewis Carroll, obrađuje neke zanimljive matematičke ideje, iako se čitatelju - djetetu to takvim ne čini. Alisa prolazi kroz ogledalo, koje povezuje njen svijet s jednim drugim svijetom u kojem svi govore u zagonetkama, a zdrav razum je upitan.
Možemo li vidjeti četvrtu prostornu dimenziju?
Hermann von Helmholtz kaže da je naša nemogućnost viđenja četvrte dimenzije usporediva s nemogućnošću slijepca da shvati pojam boje. Bez obzira na to kako rječito slijepcu opisivali crveno, riječi su nedostatne za prenošenje bogatstva značenja boje. Iskusni matematičari i teorijski fizičari koji godinama proučavaju višedimenionalne prostore priznaju da ih ipak ne mogu predočiti.
Trkeljaši i trkeljašice (ništa od onoga ladies first, htjeli ste jednakost - eto vam je
), možete li zamisliti ovakvo nešto izvan monitora:
Ako možete ovo zamisliti, možete li objasniti kako bi takav svijet funkcionirao u odnosu na ovaj nam poznati?
Edward Witten, fizičar revolucionarnih ideja, rekao je: "Oni koji ne znaju fiziku vjerojatno misle da se fizičari bave nevjerojatno složenim proračunima, ali to doista nije bit fizike. Bit fizike je u spoznaji, razumijevanju pojmova i načela na kojima se svijet zasniva."
Ako Witten kaže da nije tako strašno, onda ne bi trebalo biti.
Edit: kako bih dočarala koliko sam ja shvatila ovako polupročitanu knjigu, poslužit ću se postom forumaša s jednog stranog foruma: Some of the stuff in the book was over my head, but I could at least grasp most of it.
A zašto baš 17? Zašto ne onda 27, 331 ili 12.723 dimenzije? I zašto nema negativnih dimenzija? Ako ima recimo 7 dimenzija, zašto nema -2 dimenzije?
